1

Poslovni broj: Gž-1952/2021-

Poslovni broj: Gž-1952/2021-

 

                                  U   I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz B., OIB …, zastupanog po punomoćniku A. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva H., K., Š., B. i p. u Z., protiv tuženika 2.s. d.o.o. iz Z., OIB …, zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-212/2019-47 od 6. srpnja 2021. u sjednici vijeća 18. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

              I Odbija se žalba tužitelja u cijelosti, te djelomično žalba tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-212/2019-47 od 6. srpnja 2021. u točki I izreke za tužitelju dosuđenu naknadu štete u iznosu od 2.654,46 eur (20.000,00 kn) s zateznom kamatom, te za dosuđeni parnični trošak u iznosu od 530,89 eur (4.000,00 kn) s zateznom kamatom, te u točkama II i III izreke u cijelosti.

              II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se djelomično preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u točki I izreke za dosuđenu naknadu štete preko iznosa od 2.654,46 eur (20.000,00 kn) s zateznom kamatom te za preostali dosuđen parnični trošak preko iznosa od 530,89 eur i sudi:

              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 663,61 eur (5.000,00 kn) s zateznom kamatom, te zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 132,72 eur (preko iznosa od 530,89 eur do iznosa od 663,61 eur) s zateznom kamatom.

              III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 41,48 eur (312,50 kn) u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška, te u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška odbijaju kao neosnovani.

 

   Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 25.000,00 kn s zateznom kamatom od 17. prosinca 2019. do isplate te naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn s zateznom kamatom. Točkom II izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 25.000,00 kn s zateznom kamatom kao i preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.875,00 kn.

2. Točkom III izreke odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

3. Protiv te presude žalbe su podnijele obje stranke.

4. Tužitelj presudu pobija u točki II izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima i u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev, uz naknadu žalbenog troška ili podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tuženik pobija presudu u točki I i III izreke također zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači odbacivanjem tužbe ili odbijanjem tužbenog zahtjeva, uz naknadu žalbenog troška ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane netočnim informacijama iznesenim u članku objavljenom 14. listopada 2019. na portalu tuženika E..hr pod naslovom "zadarski slučajevi: silovatelji i razbijači mirno hodaju gradom" autora R. B. i R. O..

9. U ovom žalbenom postupku, s obzirom na žalbu tuženika prije svega je prijeporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjenje procesne pretpostavke za podnošenje predmetne tužbe čl. 22. st. 2. i čl. 23. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 dalje ZM) s obzirom da tuženik osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da su procesne pretpostavke za podnošenje tužbe ispunjenje. U vezi toga u žalbi navodi da tužitelj osobno nije potpisao zahtjev za ispravak informacija i ispriku podnesen glavnoj urednici tuženika 12. studenog 2019. a isto tako, budući da je predmetni zahtjev pisan na podnesku s otisnutim memorandumom Odvjetničkog društva H., K., Š., B. i p.,  da ovo Odvjetničko društvo nije na podnesku otisnulo svoj počet u uvodnom dijelu, te na kraju podneska, i potpisalo ga što da je u protivnosti s odredbom čl. 12. Zakona o odvjetništvu koja regulira na koji način moraju biti potpisani podnesci koje sastavlja odvjetnik, da tužitelj valjan zahtjev za ispravak nije podnio, zbog čega da je sud tužbu trebao odbaciti, a kako da to nije učinio da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a.

10. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani, jer je prvostupanjski sud pravilno uvidom u spis utvrdio da je tužitelj uz zahtjev za ispravak informacije i ispriku od 12. studenog 2011. podnio punomoć kojom ovlašćuje Odvjetničko društvo H., K., Š., B. i partneri u Z. za podnošenje tuženiku – glavnom uredniku zahtjeva za ispravak informacije i ispriku koja je izdana 12. studenog 2019. i potpisana po tužitelju. Iz sadržaja navedene punomoći jasno proizlazi da je tužitelj, ovlastio navedeno Odvjetničko društvo za poduzimanje ove točno navedene radnje i istu osobno potpisao pa se radi o valjanoj punomoći.

11. Okolnost da, prema navodima tuženika na zahtjevu za ispravak informacije nije otisnut pečat Odvjetničkog društva i potpisan kako u uvodnom dijelu tako i na kraju podneska, što da je u protivnosti s citiranom odredbom čl. 12. Zakona o odvjetništvu, u situaciji kada je tužitelj osobno izdao valjanu punomoć spomenutom Odvjetničkom društvu za podnošenje tuženiku zahtjeva za ispravak informacije predstavljao bi pretjerani formalizam. Ako bi se prihvatilo stajalište tuženika o nedostacima u pisanju zahtjeva za ispravak informacije, tada bi tužitelju koji je svoju obvezu izdavanja pisane punomoći za obavljanje ove radnje ispunio a koja je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe sudu bilo povrijeđeno pravo na pristup sudu, propisano čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava. (tako i u odluci Europskog suda za ljudska prava u predmetu B. protiv Hrvatske broj … od 6. rujna 2018.).

12. Stoga su u konkretnom slučaju ostvarene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe sudu u smislu odredbi čl. 22. st. 2. i čl. 40. st. 1., 2. i 3. ZM s time da je tužitelj objavu ispravka zatražio u zakonskom roku od 30 dana računajući od objave spornog članka u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZM, te je pravovremeno, 17.prosinca 2019. podnio predmetnu tužbu u smislu odredbe čl. 23. ZM.

13. Odlučujući o tužbenom zahtjevu sud je uvidom u sporni članak utvrdio da isti ima naslov "zadarski slučajevi: silovatelji i razbijači mirno hodaju gradom", opremljen fotografijom s prosvjeda građana organiziranog povodom postupanja Županijskog suda u Zadru u vezi "grupnog silovanja" maloljetnice od strane sedmorice mladića, a u odnosu na koji slučaj je sudac istrage odbio prijedlog državnog odvjetništva za određivanje istražnog zatvora, te osumljičnicima odredio mjere opreza.

14. Sud je dalje utvrdio da je u spornom članka objavljena fotografija tužitelja uz koju je navedena vijest "pustio sumnjivce za silovanje: nije pritvorio ni nasilnike…".

15. Sud je dalje utvrdio da se u spornom članku na početku teksta navodi "Zadar se opet našao u centru pozornosti nakon skandalozne odluke suda da se na slobodu pusti grupa silovatelja" te u nastavku navodi da tužitelj, kao sudac Županijskog suda u Zadru nije našao razloge zašto bi petoricu osumnjičenih zadržao u istražnog zatvoru uz navod da bi to bila vijest za posljednju stranicu novina, da nije riječ o osumnjičenim silovateljima koji će se sada braniti sa slobode iako žive u istom mjestu kao i njihova žrtva, da se u daljnjem dijelu teksta navodi da je posebno grozno kada pročitate detalje policijske prijave protiv čak sedmorice mladića.  Njih se tereti da su od kolovoza prošle do srpnja ove godine u više navrata grupno silovali maloljetnicu iz njihovog mjesta; te da prema prijavi silovanja su snimili mobitelom te ju snimkama ucjenjivali godinu dana kako bi iznudili nove seksualne odnose. Prijetili su joj da će filmove poslati njezinim roditeljima i prijateljima ako na to ne pristane. Njezin bivši dečko ujedno je jedan od silovatelja ju je i pretukao u nekoliko navrata.

16. Dalje se u tekstu navodi da je sud u Zadru godinama bio predmet brojnih kontroverznih slučajeva, da se tužitelj do sada nije previše nalazio na meti nezadovoljstva javnosti. Možda i zato što je tek nedavno izabran za suca Županijskog suda u veljači ove godine te u nastavku da se do tada o M. rijetko pisalo ali je ostalo zabilježeno da je oslobodio umirovljenika iz P. T. R. optužbe za neovlaštenu proizvodnju marihuane radi dalje prodaje pri čemu da je tužitelj obrazlažući takvu presudu naveo "moguća je indicija ali ne postoje čvrsti dokazi za optužbu koja se stavlja na teret pa optužba nije dokazana" zatim nadalje da je tužitelj u rujnu ove godine donio i prvu kontroverznu presudu otkako je stupio na novu dužnost i to u slučaju T. S. koji je u travnju 2010. pijan vozio četvero prijatelja a troje ih je poginulo prilikom prevrtanja njegovog Citroena, i dosudio tri i pol godine zatvora uz daljnji tekst da je medijima posebno zapelo za oko da je D. K. D. za premlaćivanje dobio četiri godine zatvora i to pravomoćno, a da je prošle godine S. dobio četiri i pol godine ali je presuda ukinuta nakon žalbe obrane.

17. Dalje se u tekstu navodi da je M. tijekom ljeta pustio na slobodu i petorku optuženu za brutalno premlaćivanje četrdestgodišnjeg zadranina na obali. Spomenutog zadranina premlatili su zaštiti iz jednog drugog kluba zašto što je htio ući u toalet gdje su oni konzumirali drugu uz daljnji tekst da je istog suca zapeo nevjerojatno težak slučaj oca monstruma sa P. koji je bacio svoje četvero djece s prvog kata kuće. Da se ne bi bavio samo napadima i silovanjima M. je zapala i afera za švercom 673 tone šećera iz S. i B. uvezen je.

18. U daljnjem sadržaju članka analizira se istup glasnogovornika Županijskog suda u Z. H. V. za navedeni slučaj silovanja dok se na kraju članka nalazi fotografija tužitelja s naslovom vijesti "Pustio sumnjivce za silovanje:  nije pritvorio ni nasilnike…", te objavljeni komentari čitatelja među kojima se u komentaru od 15. listopada 2019. navodi " ako nema sudac kćerku, dao bog da mu silovatelji njih jedno sedam uhvate ženu, ako je ima i siluju do iznemoglosti! Ja bi snimao!!!"

19. Sud je dalje, uvidom u demanti-zahtjev tužitelja za ispravak informacije i ispriku na predmetni članak naveo da je netočna informacija da je grupa mladića osumnjičena za višestruko grupno silovanje maloljetne djevojke uz konstataciju da je točno da su tužitelju privedena petorica mladića od kojih je jedan osumnjičen za silovanje a ostala četvorica za druga kaznena dijela protiv spolne slobode što da je u priopćenju za javnost potvrdilo i državno odvjetništvo da se međutim u spornom tekstu ne navodi da je tužitelj kao sudac istrage samo djelomično prihvatio prijedlog državnog odvjetništva na način da je utvrdio postojanje uvjeta za određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti od utjecaja na žrtvu kao svjedoka, da je s obzirom na ovu okolnost osumnjičenicima odredio mjere opreze koje je dužna izvršavati i nadzirati policija uz pridržaj istražnog zatvora dok da je istovremeno odbio prijedlog državnog odvjetništva za određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja dijela s time da je izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zadru, odlučujući o žalbama svim osumnjičenicima odredilo istražni zatvor, a potvrdilo rješenje suca istrage u kojem je odbijen prijedlog državnog odvjetništva za određivanje istražnog zatvora  zbog opasnosti od ponavljanja dijela. Tužitelj je u zahtjevu naveo da se u spornom članku navode netočne informacije vezane uz druge "sporne" odluke tužitelja u predmetu T. S. petorice osumnjičenika za tjelesno ozljeđivanje četrdestogodišnjaka i u predmetu T. R. optuženog za kazneneno djelo zlouporabe opojnih droga, te naveo da je u kaznenom postupku protiv T. S., optuženom za izazivanje prometne nesreće u kojoj su smrtno stradale tri osobe, raniju presudu donijela druga sutkinja, koja presuda je povodom žalbe bila ukinuta, te je predmet nakon toga dodijeljen u rad tužitelju te je u ponovljenom suđenju vijeće kojim je predsjedao tužitelj izreklo kaznu zatvora u trajanju od tri i pol godine pri čemu da se u spornom članku ne navodi da se prometna nezgoda dogodila 2010. za vrijeme važenja ranijeg, blažeg               Kaznenog zakona.

20. Dalje je tužitelj naveo da je netočna informacija da je tijekom  ljeta pustio na slobodu petorku optuženu za brutalno premlaćivanje četrdesetogodišnjeg zadranina na obali, jer da je svim osumnjičenicima odredio istražni zatvor a da su drugi suci Županijskog suda u Zadru, te osumnjičenike, nakon što su se ispunili zakonski uvjeti pustili na slobodu a tužitelj da u tom slučaju nije donio niti jednu takvu odluku.

21. Dalje je naveo a u odnosu na slučaj donošenja oslobađajuće presude u predmetu protiv T. R., da se radilo o optuženiku u dobi od 77 godina optuženom za pretprodaju droge, da ovu odluku u tom dijelu nije doveo u pitanje ni drugostupanjski sud, povodom žalbe već da je preostalo jedino utvrditi je li optuženik počinio blaže kazneno djelo i je li mu uzgojena marihuana služila za liječenje.

22. Prvostupanjski sud je utvrdio da u ovoj pravnoj stvari postoji sukob odnosno konkurencija dva prava predviđenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" –Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99 dalje Europska konvencija) i to prava na slobodu izražavanja propisanih čl. 10. st. 1. te prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja propisanih čl. 8. Konvencije a isto tako je utvrdio da je i Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01, 88/01, 76/10, 85/10 i 5/14 dalje Ustav RH) u čl. 35 propisano da se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva ugleda i časti, a čl. 38. st. 1. jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli s time da zaključuje da se u predmetnom članku tematizira djelovanje jedne od triju vlasti, one sudbene u kaznenoj grani sudovanja u pogledu kaznenih dijela u odnosu na koja kažnjavanje počinitelja ne samo da je satisfakcija za žrtvu nego nešto što je iznimno bitno u kontekstu opće sigurnosti građana te je zaključio da je s obzirom na to svakako postojao i opravdani interes javnosti glede ovih tema.

23. Razmatrajući sadržaj spornog članka i to tekst članka u odnosu na prvi slučaj "grupnog silovanja" sud je zaključio da u spornom članku iznesene informacije nisu objavljene u dobroj vjeri jer da se u bitnome radi o činjenicama koje su netočne a uz to, da sadržaj članka na čitatelja ostavlja dojam da tužitelj štiti silovatelje i nasilnike i da svoj posao obavlja nestručno i nemoralno a takav dojam da nesumnjivo proizlazi iz objavljenih komentara čitatelja slijedom čega je zaključilo da je tužitelj kao roditelj zbog takvih komentara bio u strahu za sigurnost svoje djece a što da proizlazi iz njegova iskaza kao stranke u postupku.

24. Sud je u odnosu na ovaj slučaj utvrdio da je tužitelj kao sudac istrage, i njegov drugi kolega sudac odlučivali o prijedlogu nadležnog državnog odvjetništva za određivanje istražnog zatvora protiv sedmorice osumnjičenika, od kojih je o petorici osumnjičenika odlučivao tužitelj, da je tužitelj, odlučujući o prijedlogu državnog odvjetništva za određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog dijela odlučio da ova zakonska osnova nije ostvarena, međutim da je tužitelj prihvatio zahtjev da postoji zakonska osnova za određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti zbog utjecaja na žrtvu kao svjedoka, zatim da sva sedmorica mladića, i prema zahtjevu državnog odvjetništva nisu osumnjičena za "grupno silovanje, jer da se o tome nije radilo, a da je jedan o njih bio osumnjičen za silovanje te ostala četvorica, koji su privedeni tužitelju za druga kaznena dijela protiv spolne slobode te je tužitelj ocijenio da u odnosu na ove osumnjičenike treba odrediti mjere opreza koje je dužna izvršavati i nadzirati policija uz pridržaj istražnog zatvora a na koji način da je odlučio i tužiteljev kolega koji je odlučio u odnosu na preostalu dvojicu osumnjičenika.

25. Sud je također utvrdio da je tužitelj u vezi navedenog slučaja naveo da su osumnjičenici protiv odluke izvanrasporavnog vijeća Županijskog suda u Zadru podnijeli ustavnu tužbu, te da je Ustavni sud RH odlukom broj U-III-4424/2019 od 13. studenog 2019. odlučio da je svim osumnjičenicima istražni zatvor nezakonito određen.

26. U odnosu na slučaj protiv petorice osumnjičenika zbog premlaćivanja četrdesetgodišnjaka u Zadru sud je uvidom u priložene predmete Županijskog suda u Zadru broj Kir (pobliže navedene u obrazloženju presude) utvrdio da su u spornom članku u vezi tog slučaju navedene neistinite informacije, budući da je tužitelj, postupajući kao sudac istrage svim osumnjičenicima odredio istražni zatvor, odnosno da  ih nije pustio na slobodu. Također je ocijenio da se tužitelju u vezi slučaja protiv optuženika T. S., optuženom za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u kojoj su smrtno stradale tri osobe neosnovano imputira da je tužitelj, a ne vijeće optuženiku izreklo kaznu zatvoru u trajanju od tri i pol godine, da, iz stanja u tom spisu proizlazi da je ranija odluka koju je donijela druga sutkinja Županijskog suda u Zadru povodom žalbe ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje s time da je vijeće kojim je predsjedao tužitelj sukladno uputi iz ukidnog rješenja i obzirom na činjenicu da se prometna nezgoda dogodila 2010. kada je bio u primjeni blaži Kazneni zakon optuženiku izreklo kaznu zatvora u trajanju od tri i pol godine.

27. Zaključak je prvostupanjskog suda da bi dojam čitatelja o tužitelju bio drugačiji da su autori članka iznijeli sve informacije točno, potpuno i u dobroj vjeri, te da slijedom toga nisu ostvarene pretpostavke za oslobođenje (ekskulpaciju) tuženika od odgovornosti za štetu, te da tužitelj sukladno odredbi čl. 21. st. 1. ZM ima pravo na naknadu štete.

28. Odlučujući o visini tužbenog zahtjeva, pritom imajući u vidu da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj zbog objave spornog članka bio potišten, pod stresom da je bio u strahu za obitelj, da se osjećao nesretno, da noću nije mogao spavati i osjećao nelagodu u društvenim kontaktima zbog čega nije odlazio u društvo kroz određeno razdoblje, da određeno vrijeme, nakon objave spornog članka nije bio ni radno sposoban, bio je na bolovanju, da je dobivao anonimne prijetnje zbog čega je bio i pod policijskom zaštitom u trajanju od tri mjeseca, da je uzimao lijekove za smirenje, zatim cijeneći, da je ispod teksta spornog članka objavljena i fotografija tužitelja, te vrlo neugodni komentari čitatelja, sud je ocijenio da tužitelj ima pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 53, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO) u iznosu od 25.000,00 kn dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u istom iznosu (do 50.000,00 kn) odbio kao neosnovan te je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

29. Opisana činjenična utvrđenja o sadržaju spornog članka, njegovoj opremljenosti, o stanju spisa u sva navedena tri slučaja koji se spominju i za koje etiketira tužitelj kao sudac Županijskog suda u Zadru kao pravilne i potpune prihvaća i ovaj sud, te ista žalbenim navodima tužitelja, ni tuženika nisu dovedeni u sumnju.

30. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, s time da je ranije obrazloženo zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a.

31. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, koju ističu obje stranke jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud djelomično prihvatio a djelomično odbio tužbeni zahtjev su jasni, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

32. Međutim, prema shvaćanju ovog suda, a s obzirom na žalbene navode tuženika o visini dosuđene naknade štete djelomično je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, dok žalbeni navodi tužitelja o prenisko dosuđenoj naknadi štete nisu osnovani.

33. U ovom žalbenom postupku a s obzirom na žalbene navode tuženika sporna je osnovanost pravne osnove tužbe kao i visina tužbenog zahtjeva, pri čemu tuženik, ustraje kod svih prigovora koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka te smatra da u konkretnom slučaju nema njegove odgovornosti za štetu, za koju smatra da je nema, zbog nepostojanja uzročno posljedične veze između štetne radnje i štete, te smatra da je sud zbog toga trebao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

34. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

35. Odredbom čl. 21. st. 1. ZM propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenomu mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je nadoknaditi izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Stavak 2.- propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine ili sprječavanja njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkom ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta). Stavak 3. propisuje da se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Stavak 4. propisuje u kojim slučajevima nakladnik ne odgovora za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

- vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

- objavljena unutar autoriziranog intervjua,

- utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebe mjere za provjeru njihove točnosti a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

- fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegova znanje i pristanak radi objavljivanja a oštećenik nije zabranio objavljivanje odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

- točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže sa njezinim objavljivanjem,

- proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri, dok stavak 6. propisuje da postojanje pretpostavi odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. ovog članka dokazuje tuženik.

36. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZM nematerijalna šteta u pravilu se nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava dok prema stavku 2. pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

37. Prema stanju u spisu nije sporno da tuženik nije objavio ispravak spornih informacija, a niti je dao ispriku, a budući da je utvrđeno da je tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe tuženiku uputio zahtjev za ispravak informacije i ispriku, ostvarene su pretpostavke za traženje naknade nematerijalne (neimovinske) štete sukladno općim propisima obveznog prava.

38. Tuženik nije u pravu kada u žalbi ističe da su u konkretnom slučaju ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti propisane odredbom čl. 21. st. 4. alineje 3 ZM jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su sporne informacije vezane uz postupanje tužitelja kao suca istrage u predmetima protiv petorice osumnjičenika zbog brutalnog premlaćivanja četrdesetogodišnjaka u Zadru, neistinite jer u vezi tog slučaja autori spornog članka nisu poduzeli nikakve mjere za provjeru točnosti ove informacije, a nisu postupali ni u dobroj vjeri jer iz pravilno utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužitelj, kao sudac istrage u tim predmetima (navedeni pod poslovnim brojem Kir) svim osumnjičenicima (njih petorici) odredio istražni zatvor i to rješenjima od 31. srpnja 2019., dakle dva i pol mjeseca prije objavljivanja spornog članka pa se dakle ne radi o točnim činjenicama a autori nisu poduzeli bilo kakve mjere za provjeru njihove točnosti, a što su, vrlo lako mogli učiniti uvidom u navedene spise predmeta, pa u odnosu na objavljivanje ove informacije nisu postupali u dobroj vjeri.

39. Isto se odnosi i na objavljenu informaciju o kaznenom postupku protiv optuženika T. S., optuženom za počinjenje kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u kojoj su smrtno stradale tri osobe, jer su autori članka da su izvršili uvid u spis Županijskog suda u Zadru broj K-9/2019 mogli lako utvrditi da je postupak protiv tog optuženika ranije vodila druga sutkinja, da je ranija presuda koja je u tom postupku donesena ukinuta po višem sudu i predmet vraćen na ponovno suđenjem, kada je, taj predmet dodijeljen u rad tužitelju, te je, vijeće kojim je predsjedao tužitelj, poštujući uputu iz ukidnog rješenja i okolnost da je kazneno djelo počinjeno 2010. i da je u primijeni blaži Kazneni zakon optuženiku izreklo kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

40. Što se pak tiče slučaja "grupnog silovanja" od strane sedmorice mladića na štetu maloljetne djevojke a povodom kojeg slučaja je sporni članak i objavljen, ovaj sud prihvaća da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu informacije u vezi tog slučaja da su u hrvatskim gradovima održani prosvjedi građana zbog neodređivanja osumnjičenicima istražnog zatvora.

41. Međutim, prvostupanjski sud je pravilno zaključio, a cijeneći dio spornog članka u odnosu na ovaj slučaj, kad i uvidom u spis predmeta da je nadležno državno odvjetništvo podnijelo sucu istrage Županijskog suda u Zadru zahtjev za određivanje istražnog zatvora protiv sedmorice mladića da je jedan osumnjičen za kazneno djelo silovanja, a ostali za kaznena djela protiv spolne slobode kao i da se nije radilo o "grupnom silovanju"; da je tužitelj odlučivao o prijedlogu državnog odvjetništva u odnosu na petoricu osumnjičenika, da je odbio prijedlog državnog odvjetništva za određivanje istražnog zatvora iz zakonske osnove opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, budući da je i izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zadru koje je odlučivalo o žalbi državnog odvjetništva u tom dijelu žalbu odbilo i rješenje istražnog suca potvrdilo.

42. Nije sporno da je izvanrasporavno vijeće Županijskog suda u Zadru svim osumnjčenicima odredilo istražni zatvor od 30 dana zbog opasnosti od utjecaja na žrtvu svjedoka.

43. Prema shvaćanju ovog suda ne  bi trebalo biti sporno da se radi o kaznenom dijelu koje se goni po službenoj dužnosti, da je, nadležno državno odvjetništvo tijelo koje uz djelatnike policije provodi kazneni progon osumnjičenika, da je nadležno državno odvjetništvo, postupajući po kaznenoj prijavi djelatnika policije izvršilo kvalifikaciju kaznenog dijela te jednog osumnjičenika osumnjičilo za kazneno djelo silovanja, a ostale za kaznena dijela protiv spolne slobode, a takvom kvalifikacijom kaznenog dijela sud (istražni sudac) je vezan. Iz stanja u spisu također proizlazi da je nadležno državno odvjetništvo u vezi ovog slučaja dalo priopćenje za javnost u navedenom sadržaju, pa stoga informacije u spornom članku o sadržaju kaznene prijave koju su podnijeli djelatnici policije o kvalifikaciji kaznenog djela ne korespondiraju s onim koju je dalo nadležno državno odvjetništvo, a koja je mjerodavna pa je dakle pogrešna informacija da se radilo o grupnom silovanju.

 

              44. Tužitelj je u zahtjevu za ispravak informacije i ispriku, tužbi i svom stranačkom iskazu pojasnio da je odlučujući o prijedlogu državnog odvjetništva, te imajući u vidu prije iznesene činjenice ocijenio da je prijedlog državnog odvjetništva djelomično osnovan i da nema uvjeta za određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog dijela, a koju odluku tužitelja je potvrdilo i izvanrasporavno vijeće Županijskog suda u Zadru, dok je ocijenio da je prijedlog za određivanje istražnog zatvora zbog opasnosti od utjecaja na žrtvu svjedoka da je osumnjičenicima dovoljno izreći mjere opreza, za koje treba znati da ih je dužna izvršavati i nadzirati policija uz pridržaj istražnog zatvora. Okolnost da je izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zadru, povodom žalbe državnog odvjetništva preinačilo rješenje tužitelja kao istražnog suca o određivanju mjera opreza, i osumnjičenicima odredilo istražni zatvor ne opravdava etiketiranje tužitelja kao nestručnog suca, sklonog silovateljima.

 

              45. I konačno u vezi navedenog slučaja, tužitelj je pravilno ustvrdio da je citiranom odlukom Ustavnog suda RH, povodom ustavne tužbe navedenih osumnjičenika, ukinuto rješenje izvanraspravnog vijeća o određivanju istražnog zatvora, jer iz sadržaja navedene odluke proizlazi da je izvanraspravno vijeće nezakonito osumnjičenicima odredilo istražni zatvor, a koja odluka, donesena 13. studenog 2019., potvrđuje da je tužitelj, pravilno postupio kada je osumnjičenicima odredio mjere opreza.

 

              46. Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika, ostvarene su pretpostavke za odgovornost tuženika za štetu u smislu citiranih zakonskih odredbi.

 

              47. Prvostupanjski sud je pravilno na temelju iskaza saslušanih svjedoka, stranačkog iskaza tužitelja te uvidom u dokumentaciju u spisu utvrdio da je tužitelj zbog objave spornog članka bio potišten, pod stresom, da  je bio u strahu za obitelj, da se osjećao nesretno, nije mogao spavati, osjećao je nelagodu u društvenim kontaktima, da je tužitelj zbog toga mjesec dana bio na bolovanju, da je dobivao anonimne prijeteće poruke, i zbog toga mu je određena policijska zaštita koja je trajala tri mjeseca.

 

              48. Sve ove okolnosti jasno upućuju da je zbog objavljivanja spornog članka došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, što opravdava dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

 

              49. Cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra, uzimajući pritom u obzir da je tužitelj protiv raznih nakladnika u RH zbog navedenog događaja pokrenuo parnične postupke, da je u nekima od tih parničnih postupaka ostvario pravo na naknadu štete da je rad sudova i odluke sudaca podvrgnuti ocjeni javnosti, da suci trebaju biti spremni na kritiku javnosti, ovaj sud ocjenjuje da pravična novčana naknada iznosi 2.654,46 eur (20.000,00 kn), koju je, djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika te uz pravilnu primjenu materijalnog prava trebalo dosuditi tužitelju, dok je u preostalom dijelu preko tog iznosa trebalo odbiti zahtjev tužitelj.

 

              50. Ovaj sud istovremeno ocjenjuje da je zatražena naknada štete u iznosu od 50.000,00 kn zatražena u previsokom iznosu, u suprotnosti s odredbom čl. 1100. st. 2. ZOO-a zbog čega je žalba tužitelja u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva, odbijena kao neosnovana.

 

              51. Slijedom navedenog, uspjeh tužitelja u parnici je sada manji, pri čemu je tužitelj konačno s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 40%, u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva s 100% što iznosi 140% i podijeljeno sa 2 iznosi 70%, dok uspjeh tuženika iznosi 30%. Kada se sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljev uspjeh umanji za tuženikov uspjeh, proizlazi da tužiteljev uspjeh konačno iznosi 40% u kojem omjeru mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak.

 

              52. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a utvrdio visinu parničnog troška za potpun (cjelovit) uspjeh u parnici u iznosu od 10.000,00 kn, pa razmjerno konačnom uspjehu tužitelja u parnici, istome treba dosuditi parnični trošak u iznosu od 530,89 eur (4.000,00 kn), slijedom čega je preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog postupka za iznos od 132,72 eur (1.000,00 kn) trebalo odbiti kao neosnovan.

 

              53. Tuženik je djelomično uspio sa žalbom i to u omjeru od 20% pa mu treba priznati razmjerni dio za sastav žalbe s PDV-om u iznosu od 41,48 eur (312,50 kn), dok je preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška, te zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška u cijelosti odbijeni kao neosnovani.

 

              54. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Rijeci 18. siječnja 2024.

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić v.r.