Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7, HR-51000 Rijeka

Posl.br. Kzd-43/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, sudac za mladež Petra Primc, kao sudac pojedinac, uz sudjelovanje zapisničarke Julije Abramović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UV, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje ODO Rijeka), broj KOz-DO-32/2022 od 18. ožujka 2022., a zbog kaznenog djela iz čl. 179.a i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje KZ/11), nakon održane javne rasprave zaključene 29. lipnja 2026. u nazočnosti savjetnice za mladež u ODO Rijeka VV, okrivljenika UV, i punomoćnice oštećenika Snježane Maroševc Čapko, odvjetnice iz [adresa], te javne objave 30. lipnja 2026. u nenazočnosti uredno pozvanih ODO Rijeka, okrivljenika UV i punomoćnice Snježane Maroševac Čapko, odvjetnice iz [adresa], donio je, objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljenik UV, zvan U, sin V J, rođenog **.**.1981. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, tesar, sa završenom osnovnom školom i tečajem sa tesara, nezaposlen, sa mjesečnim primanjima od neprijavljenog rada u iznosu od oko 1.000,00 eura, oženjen, otac četvero maloljetne djece, vojsku služio 2001. u Sarajevu, BiH, vlasnik osobnog automobila marke Peugeot 206, god. proizvodnje 2008., vojsku služio 2001. u Sarajevu, bez čina, s prebivalištem u [adresa],

k r i v  j e

što je

1. u razdoblju od 2017. godine do lipnja 2020., u Rijeci, Ul. Tina Ujevića 25, protivno članku 10. stavku 1. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, premda svjestan da takvim postupanjem svoju suprugu JV dovodi u ponižavajući položaj, pa na to pristajući, nasilnički se ponašao prema svojoj supruzi JV na način da ju je učestalo vrijeđao i omalovažavao pljujući ju te govoreći joj da je kučka, kurva, da je nenormalna i za psihijatra, da je bezobrazna glupača, da ništa ne vrijedi i da će ju baciti kroz balkon i niz ogradu, te u navedenom razdoblju u nekoliko navrata fizički nasrnuo na nju, dok je u razdoblju od lipnja 2020. pa do 19. siječnja 2022., na adresi neprijavljenog boravišta u [adresa], učestalo imenovanu vrijeđao i optuživao da ga vara sa stanodavcem, te joj za vrijeme dok je boravio u [adresa], u lipnju 2020. slao poruke na mobilni uređaj u kojima ju je i nadalje optuživao da ga vara te da će doći kući i razbiti ju, da bi 4. prosinca 2021. nakon što mu je JV rekla da bi se htjela zaposliti, istu verbalno napao govoreći joj da ne vrijedi i da će naći bolju, pritom razbijajući posuđe u stanu, a kojim postupcima je svoju suprugu JV dovodio u ponižavajući položaj i kod iste izazivao osjećaje straha i uznemirenosti,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost te je doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

2. dana 18./19. siječnja 2022., U [adresa], u cilju da kod supruge JV izazove strah i nespokojstvo, inzistirao da mu imenovana preda njezin mobitel, a nakon što ona na to nije pristala, mobitel joj oteo iz ruku pritom joj govoreći da će ju protjerati iz zemlje u roku od 48 sati, da više neće vidjeti djecu, da će ju progutati mrak ako što prijavi i da će joj iščupati zube, te joj priječio da ide spavati tražeći da mu vrati novac koji joj je dao da plati zdravstveno osiguranje pritom i nadalje vrijeđajući je pogrdnim riječima, a što je kod JV izazvao bojazan za vlastiti život i sigurnost te život i sigurnost njihove djece,

dakle, drugome ozbiljno prijetio smrću, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

3. u razdoblju od 2017. do lipnja 2020., u Rijeci, Ul. Tina Ujevića 25, kao otac djece DV (rođena **.**.2010.), RV (rođena **.**.2011.), ŠV (rođena **.**.2013.) i GV (rođena **.**.2018.), premda svjestan da takvim postupanjem štetno utječe po uredan psihosocijalan razvoj djece, pa na to pristajući, u nazočnosti djece učestalo vrijeđao njihovu majku JV govoreći joj da je kučka, kurva, da je nenormalna i za psihijatra, bezobrazna glupača, da ništa ne vrijedi i da će ju baciti kroz balkon, te u navedenom razdoblju u nekoliko navrata fizički nasrnuo na nju, da bi od lipnja 2020. pa do 19. siječnja 2022., na adresi neprijavljenog prebivališta u [adresa], u nazočnosti djece učestalo imenovanu vrijeđao i optuživao da ga vara sa stanodavcem, djeci govorio da im majka ima ljubavnika i da se kurva, te dana 18./19. siječnja 2022. inzistirao da mu JV preda njezin mobitel, a nakon što ona na to nije pristala, mobitel joj oteo iz ruku pritom vrijeđajući ju pred djecom da ništa ne vrijedi, da ovisi o njemu, da će ju protjerati iz zemlje u roku od 48 sati, da više neće vidjeti djecu te da će ju progutati mrak i da će joj iščupati zube, a kojim svojim cjelokupnim postupanjem je ugrozio uredan psihosocijalni razvoj djece,

dakle, kao roditelj zlostavio četvero djece,

čime je pod točkama 1. i 3. optužnice počinio kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to pod 1. nasilje u obitelji iz čl. 179.a. KZ/11 i pod 3. četiri kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 te pod 2. kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnja iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11,

pa se okrivljenik UV za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, opisano u točci 1. izreke, osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 8 (osam) MJESECI,

pa se okrivljenik UV za kazneno djelo osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, opisano u točci 2. izreke, osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (šest) MJESECI,

pa se okrivljenik UV za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, na štetu mlt. DV osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (šest) MJESECI,

pa se okrivljenik UV za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, na štetu mlt. RV, osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (šest) MJESECI,

pa se okrivljenik UV za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, na štetu mlt. ŠV, osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (šest) MJESECI,

pa se okrivljenik UV za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, na štetu mlt. GV, osuđuje na

KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (šest) MJESECI,

a na temelju čl. 51. KZ/11 okrivljeniku UV se izriče

JEDINSTVENA KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE.

Na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljeniku UV izriče se UVJETNA OSUDA kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56713, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, dalje: ZKP/08) okrivljenik UV dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u visini od 150,00 Eura (jednustotinuipedeseteurainulacenti), sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 i trošak punomoćnice oštećenika o visini kojeg troška će se naknadno donijeti posebno rješenje primjenom čl. 148. st. 4. ZKP/08.

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podnijelo je 18. ožujka 2022. optužnicu pod brojem KOz-DO-32/2022 protiv okrivljenika UV (dalje: okrivljenik) kojom ga tereti da je počinio pet kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, i to jedno kazneno djelo nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 i četiri kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, na način pravno i činjenično opisan u izreci ove presude.

Izjašnjavajući se o osnovanosti optužbe okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za učin kaznenih djela za koje se optužbom tereti, a svoju obranu iznio je na kraju dokaznog postupka.

U tijeku dokaznog postupka pročitana je medicinska dokumentacija za JV i reproducirane su snimke s dokaznog ročišta ispitivanja maloljetne DV i JV od 28. veljače 2022. Na kraju dokaznog postupka okrivljenik je iznio svoju obranu te je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

Ispitana na dokaznom ročištu žrtva DV je izjavila da ona ima dobar odnos sa svojim sestrama osim što da se ponekad posvađaju oko nekih igračaka ili ada igraju društvenu igru, a odnos između mame i tate da nije bio dobar. Mama i tata da su se stalno svađali, a nakon što da su preselili na [adresa] da su svađe bile češće, da su posvađani znali biti i po mjesec dana. Njih četiri sestrice da bi bile u sobi ali da bi one špijunirale mamu i tatu te da bi se na prestrašila kada bi čula grube riječi jer da ona ima problema sa srcem. Tata da bi mami govorio ružne riječi, da je čula kako tata mami govori da je nenormalna, glupača, bezobrazna i da treba ići psihijatru. Čula je da tata mami govori da je kurva. Za riječ kučka da će čula jer da joj je mama pokazala poruku koju joj je poslao tata gdje je tata mami napisao da je kučka. On ada je čula da je tata rekao mami da će ju ubiti, i baciti kroz balkon. To da je čula više puta. Kada da je sa sestrama u dnevnom boravku gledala crtiće da je čula da je tata rekao mami da će ju otjerat iz ove zemlje kroz 24 sata ravno za Bosnu. To da je bilo dan prije nego su išle u sigurnu kuću. Sjeća se da je tata jednom htio provaliti u telefon od mame, i tada da joj je napravi ožiljak na ruci. Tvrdi da je vidjela ranu iz koje je curila krv. Misli da je tata to napravio namjerno a ne slučajno jer nije rekao mami niti "izvini" nego je samo šutio sav crven. Mama da nije htjela dati telefon tati. Tvrdio je da se mama i stanodavac dopisuju. Nije nikada vidjela da bi tata mamu pljunuo. Dva ili tri puta da je tata dizao ruku na mamu kao da će ju lupiti a jednom da je vidjela da je tata udario mamu. Nije nikada čula da je tata mami rekao da će ju mrak progutati a li ona niti ne zna što to znači. Ne zna tko je počinjao svađe jer bi u početku ona sa sestrama bila u sobi. Nikada niej čula da bi mama započela svađu. Tata da je puno radio pa kada bi došao doma da bi odmarao.

Ispitana na dokazno ročištu žrtva JV je izjavila da se je sa okrivljenikom često svađala, svaki puta kada ne bi bio po njegovom odnosno kada bi njezino mišljenje bilo suprotno njegovom. Tada da bi joj govorio da nije normalna i da mora ići kod psihijatra. Prvi puta da ju je udario kada je rodila DV. I u trudnoći da ju je šakom udario po leđima jer da je ona rekla njemu da ne može ići na pivu s prijateljem koji da ga je nagovarao da idu na pivu i da kaže njoj da mu je puka guma, a ona da je to čula. Ona da se je trudila da djeca budu čim manje prisutna tih svađama, ali da je stan u kojem su živjeli mali, da ima 40 kvadrata a djeca da su znatiželjna. Nju da je njegova familija optuživala da je DV kopile, da su ju vrijeđali, i ona da je morala uvjeriti okrivljenika da je dijete njegovo. Nakon što su preselili na [adresa] da je okrivljenik postao jako ljubomoran i da ju je stalno optuživao da ga vara. Rekao je da ako D (stanodavac) dođe da će ga on pregaziti sa autom, a ako ona bude sa nekim drugim da će ju ubiti, da je ona samo njegova. Djeca kada bi to bila čula da su bila u šoku i samo da su gledala. Okrivljenik da je djeci rekao da mama ima ljubavnika. Okrivljenik da je bio posudio novce od nekog R i kada ju je nakon nekog vremena pitao koliko joj je novaca ostalo da ju je napao gdje je potrošila novce, optužio ju je da je dala novce Š (prijateljici) da će ju progutati mrak, baciti niz ogradu. Znao ju je pljunuti, jednom ju je polio sa vodom jer su se posvađali oko postera kojeg su izrađivali za DV za školu. nije joj dao da ide raditi jer da joj to ne treba. Htio joj je provjeriti sadržaj mobitela, ona da mu nije htjela dati šifru, tada da su se svađali, okrivljenik da ju je noktom ogrebao po ruci.

Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da to sve što je JV govorila da je lagala. Od 2017. JV da bi ga mjesečno izbacivala iz stana tri - četiri puta, znači, lagala je. Tvrdi da je netočno da se on nije bavio sa svojom djecom, on da je njima bio i konj i magarac. On da je djecu i vodio kod doktora, i zubaru, i sve. Naveo je da je istina da je ona bila u stanu s djecom, ali on da je radio po cijeli dan, prvo od od 7-17 sati u firmi, a nakon toga da je radio neprijavljeno. U tome svemu da ima i istine i laži, on da je nju odgurivao od sebe, to da je istina, i to u trenucima kada bi ona stala ispred njega i govorila mu neka bude muško i neka ju udari, a on da bi nju odgurnuo od sebe i otišao u drugu sobu. Vezano za njezinu prevaru, naveo je da je lagala jer da se ona nije dopisivala s tim D, ona da bi njemu dala svoj telefon. Kao razlog ove prijave da može navesti da je to što se je ona počela dopisivati s tim D. Ona da je njemu rekla da samo jednu grešku učini i da će on letiti u zatvor. DV da je iskazivala kako je iskazivala zato jer da je bila na to nagovorena i to od strane svoje majke, majčine prijateljice Š i djelatnika Sigurne kuće. Tvrdi da nije točno da joj je rekao da će je protjerati iz zemlje ili da neće više vidjeti djecu. Stan na adresi [adresa] da je mali i da ima dvije sobe. Djeca da 18.01.2022. nisu bila prisutna njihovoj svađi. Rekao je da bi djeca znala biti prisutna njihovim svađama ali da se on nikada nije doveo u situaciju da bi on bio taj koji bi započeo svađu. On kada bi došao s posla da bi se odmah otišao otuširati i odmorio na kauču pa da bi mu ona rekla da ja ništa ne radi. Nije istina da sam ja razbijao posuđe u stanu, to je ona porazbijala. Toga dana kada je policija došla u stan da je trebala otvoriti kuhinju pa da bi vidjeli što ima u kuhinji, u kuhinji da su bila dva lonca puna pašte u kojima su bili crvi. Prilikom ispitivanja u ODO Rijeka izjavio je da je sve posljedica izrečenog u afektu, za vrijeme svađe i da je sumnjao da ga supruga vara. Naveo je da je možda psovao ili rekao neke ružne riječi ali da joj nikada nije prijetio. Oštećena da namjerno dovodi djecu kada se svađaju jer da ga tako želi isprovocirati.

Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je okrivljenik kazneno neosuđivana osoba.

Sud je na temelju čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog okrivljenika da se ponovno sasluša pred sudom JV jer je okrivljenik predložio saslušanje svjedokinje na okolnost da je na dokaznom ročištu lagala jer da je bila u vezi sa stanodavcem, a po stavu ovoga suda činjenica da li je ili nije JV bila u vezi sa stanodavcem nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom postupku, pa je dokazni prijedlog ocjenjen kao usmjeren na odugovlačenje kaznenog postupka.

Sud je na temelju čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog za provođenje psihološkog vještačenja JV i DV i to na okolnost da su ima djelatnici Sigurne kuće govorili što trebaju iskazivati pred sudom, jer po stavu ovoga suda i taj prijedlog ocjenjen ka odugovlačenju dokaznog postupka jer iz reproduciranih snimki ispitivanja žrtvi sa dokaznog ročišta nije ničim dovedena u pitanje vjerodostojnost njihovog iskaza, odnosno sud nema razloga posumnjati u istinitost njihovih navoda niti da su rezultat proživljenih iskustva.

Slijedom prethodno provedenog dokaznog postupka osnovano je zaključiti kako je okrivljenik svojim postupanjem ostvario bitna obilježja kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to jedno kazneno djelo nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 opisanog u točki 1. izreke, četiri kaznena djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 opisanih u točki 3. izreke ove presude, te jednog kaznenog djela protiv osobne slobode

– prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11. opisano u točki 2. izreke ove presude.

U predmetnom postupku nije sporno da su okrivljenik i žrtva JV roditelji četvero zajedničke maloljetne djece i DV rođene **.**.2010., RV rođene **.**.2011., ŠV rođene **.**.2013. i GV rođene **.**.2018. U postupku nije sporno niti da su odnosi između još uvijek bračnih drugova izrazito narušeni te da su inkriminiranom razdoblju živjeli zajedno sa svojom djecom.

U postupku je bilo sporo da li je okrivljenik postupao na način opisan u činjeničnom opisu optužbe, a ovaj sud je zauzeo stajalište da je okrivljenik postupao upravo na način opisan u izreci ove presude, a to iz razloga kako slijedi.

Da je okrivljenik postupao na način opisan u točki 1. optužnice po stavu suda utvrđeno je prije svega iz detaljnog iskaza žrtve JV saslušane na dokaznom ročištu koja je u cijelosti potvrdila navode iz toč. 1. izreke presude, a ista je sudu djelovala iskreno i dosljedno prilikom iskazivanja. U tijeku postupka nije utvrđeno iz kojeg bi eventualno razloga žrtva lažno teretila ovdje okrivljenika. Tu valja skrenuti pozornost na razlog kojeg je u svojoj obrani naveo okrivljenik a to je "da je to zato jer se je počela dopisivati sa drugim čovjekom" pa da ga zato lažno tereti, nije logičan niti ukazuje i nije jasno sve i da se je JV dopisivala sa stanodavcem zašto bi lažno prijavila okrivljenika. Žrtva OV je u svojem detaljnom i iscrpnom iskazu kojeg je dala na dokaznom ročištu decidirano tvrdila da ju je okrivljenik učestalo vrijeđa, omalovažavao, govorio da je kurva, da ide psihijatru, da će ju baciti kroz balkon i niz ogradu, da je nenormalna, a posvjedočila je nekoliko i fizičkih napada na nju pa je tako ispričala kako ju je okrivljenik šakom udario po leđima dok je bila trudna. Nakon što da su preselili na [adresa] da je postao iznimno ljubomoran, da ju je optuživao da ga vara, a kada je htjela ići raditi da joj nije dao jer da joj je rekao da joj to ne treba i da ima sve. Takve navode je većem djelu potvrdila i mlt. DV koja je također detaljno i iscrpno iskazivala o odnosu mame i tate, pa je potvrdila navode JV da je tata mami govorio da je nenormalna, da treba ići psihijatru, da će ju baciti kroz balkon. Sud nije imao nikakvog razloga posumnjati u vjerodostojnost iskaza JV i mlt. DV jer su obje sudu djelovale iskreno i njihovi iskazi su u međusobnom suglasju o istim događajima te nije utvrđeno da bi iz nekog razloga one lažno teretile okrivljenika u ovom postupku.

Nadalje, u odnosu na točku 2. izreke ističe se da je u svojem iskazu žrtva (kojoj je kao što je već navedeno sud povjerovao jer je djelovala iskreno i nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi ista lažno teretila okrivljenika) u cijelosti teretila okrivljenika da bi on inzistirao da mu ona da mobitel a što je ona odbila učiniti pa da joj je rekao da će ju protjerati iz zemlje, da on zna nekog čovjeka, da će ju protjerati u roku od 48 sati, da će joj isčupati zube i da će ju progutati mrak i tražio da mu vrati novce. Takvi navodi u velikom su djelu potvrđeni i iskazom njihove zajedničke mlt kćeri DV a za koju također sud nema razloga sumnjati da govori istinu.

U odnosu na točku 3. izreke presude po stavu suda utvrđeno je da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju kod svoje djece, svojim ponašanjem zlostavio svoje četvero djece. Kao i u prethodne dvije točke presude, tako je i točka 3. optužnice potvrđena iskazom žrtve JV, a također je njezin iskaz potvrđen i iskazom mlt DV, koja je navela da su i ona i njezine sestre špijunirale roditelje dok su se svađali, mlt DV je iskazivala o grubim riječima koje je čula od njihovog oca a koje su bile upućene njezinoj majci kojom priliko da bi ju boljelo srce jer da ima problema sa srcem, potvrdila je da su sve četiri sestre bile prisutne i izložene obiteljskom nasilju, iz čega se zaključuje da se je nasilje odvijalo i pred djecom. Žrtva je u svojem iskazu navela i da osim što su se svađe i vrijeđanja događale pred djecom da je okrivljenik djeci govorio i da majka ima ljubavnika i da će razoriti obitelj, što je svakako neprimjereno i nedopustivo.

U odnosu na obranu okrivljenika ističe se da sud nije povjerovao navodima obrane iz razloga što su isti u suprotnosti s navodima saslušanih žrtava u postupku, a kako je već navedeno nisu utvrđeni razlozi zbog kojih bi eventualno žrtve imale razloga lažno teretiti okrivljenika, pa je obrana okrivljenika ocjenjena kao usmjerena na otklanjanje odnosno umanjenje kaznene odgovornosti.

Sagledavajući tako sva činjenična utvrđenja u ovom postupku, sud je nesporno zaključio da je okrivljenik postupao na način opisan u izreci ove presude pa da je na taj način počinio pet kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece i to jedno kazneno djelo nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11 opisanog u točki 1. izreke, četiri kaznena djela povrede djetetovih prav iz čl. 177. st. 2. KZ/11 opisanih u točki 3. izreke ove presude, te jedno kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.

Valja istaći da je sud zauzeo stajalište da je obrana okrivljenika u cijelosti ocjenjena kao neistinita i usmjerena isključivo na otklanjanja kaznene odgovornosti, odnosno na njezino umanjenje, sve obzirom da je iskaz žrtve JV potkrijepljen i drugim dokazima u spisu a pritom se misli na iskaz mlt. DV, te kao što je već navedeno, žrtve nisu ostavile dojam da lažno terete okrivljenika, već upravo suprotno, iste su djelovale iskreno i uplašeno.

Ponašanjem okrivljenika opisanog u točki 1. izreke ostvareni su svi elementi kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11. Naime, opisanim ponašanjem, okrivljenik je kod svoje supruge JV opravdano izazvao strah za njezinu sigurnost, a što je sama žrtva i ispričala i na sudu te ju je nepobitno doveo u ponižavajući položaj jer su nedvojbeno vrijeđanja da je kurva, nenormalna, da treba psihijatru, pljuvanja, da će ju ubiti, baciti kroz balkon, lupajući ju po leđima dok je bila trudna ponašanja kojima se krši propis o zaštiti nasilja u obitelji, dok teže kazneno djelo nije počinjeno.

Ponašanjem okrivljenika opisanog u točki 2. izreke ostvareni su svi elementi kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, te niti u tom dijelu ovaj sud nije povjerovao obrani okrivljenika gdje je naveo da nije prijetio te je kao istinit, iskren i vjerodostojan iskaz ocijenio iskaz žrtve JV i na temelju toga iskaza utvrđeno je da je okrivljenik tom prilikom uputio riječi prijetnje da će ju protjerati iz zemlje, da će ju progutati mrak i iščupati zube, a što je u pravnom smislu prijetnja i nesporno je da riječi kojim se prijeti nečijim ubojstvom s opravdanim razlogom, a s obzirom na cjelokupnu situaciju, kod žrtve izazivaju osjećaj straha i nesigurnosti za život, te se je žrtva opravdano uplašila. Ponašanje, odnosno riječi okrivljenika su po svojem sadržaju bile podobne izazvati osjećaj straha i uznemirenosti kod žrtve, te prema stavu ovoga suda riječi da će ubiti, progutati mrak, imaju obilježje ozbiljne prijetnje, jer sigurno riječi kojima se prijeti ubojstvom predstavljaju nagovještaj zla, te je takva prijetnja podobna proizvesti kod žrtve osjećaj straha i uznemirenosti.

Ponašanjem okrivljenika opisanog u točki 3. izreke presude ostvareni su elementi kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu četvero mlt. djece. Naime, opisanim ponašanjem okrivljenik je zlostavio djecu i to iz razloga što je nesporno utjecao na negativan psihofizički razvoje djece obzirom da su sve četiri djevojčice prisustvovale nasilničkom ponašanju okrivljenika prema njihovoj majci (sve opisano u obrazloženju za točku 1. izreke presude). Dakle, ponašanjem okrivljenika opisanog u točki 3. izreke ostvareni su elementi četiri kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11 na štetu mlt. DV, mlt. RV, mlt. ŠV i mlt GV. Naime, opisanim ponašanjem okrivljenik je zlostavio djecu i to iz razloga što je nesporno utjecao na negativan psihofizički razvoj djece obzirom da je gore opisanim ponašanjem kod djece izazvao osjećaj straha u uznemirenosti, odnosno zlostavio četvero djece. Odgovornost je i dužnost svakog roditelja zaštititi djecu od ponašanja koja mogu na bilo koji način utjecati na negativni psihofizički razvoj djeteta, a ovakvo ponašanje okrivljenika predstavlja upravo jedno ponašanje roditelja koje se ne smije tolerirati i pravdati. Zaštita djece mora svakome roditelju biti ispred vlastitih probitaka i ambicija. Iz utvrđenja suda na temelju iskaza saslušanih svjedokinja, zaključuje se da su opisani inkriminirani događaji opisani u točkama 3. izreke ove presude negativno utjecali na psihosocijalni razvoj djece.

Sagledavajući zajedno sva postupanja okrivljenika prema žrtvi JV maloljetnim žrtvama – djeci okrivljenika i žrtve ovaj sud je utvrdio da je okrivljenik imao namjeru počiniti kaznena djela za koja se je teretio u ovom postupku u cilju da uznemiri i uplaši žrtvu JV, da ponizi žrtvu i kod nje izazove osjećaj straha za njezinu sigurnost i sigurnost djece, te da zlostavi svoje četvero djece, a sve iz razloga što su međusobni odnosi supružnika teško poremećeni, a sve je eskaliralo ljubomorom okrivljenika. Ponašanje okrivljenika po svojoj prirodi predstavlja ponašanje koje je u potpunosti neprimjereno i nedopustivo i predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno.

U postupku nije bila dovedena u pitanje ubrojivost okrivljenika u vrijeme počinjenja kaznenih djela te je s obzirom na svoju životnu dob i iskustvo, okrivljenik bio svjestan svojih postupaka te je znao da takvo ponašanje predstavlja ponašanje koje je kaznenopravno nedopušteno i društveno neprihvatljivo, a postupao je s izravnom namjerom jer je bio svjestan svojeg postupanja sve u cilju da ponašanjem opisanim u točki 1. izreke svoju suprugu dovede u ponižavajući položaj i izazove strah u njezinu sigurnost, da ponašanjem opisanim u točki 2. izazove strah kod žrtve za njezinu osobnu sigurnost i sigurnost njezine djece, te da ponašanjem u točki 3. izreke zlostavi djecu.

Zbog svega narečenog i svih okolnosti ovog predmeta utvrđeno je da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se je teretio u ovom postupku, zbog čega je okrivljenik u ovom postupku oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci. Nadalje, iz ponašanja okrivljenika opisanog u točki 2. izreke utvrđeno je da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, te je iz ponašanja okrivljenika opisanog u točki 3. izreke utvrđeno da je počinio četiri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 te je za svako pojedino djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Nadalje, sud je na temelju čl. 51. KZ/11 okrivljeniku izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, na koju kaznu je primijenjen institut uvjetne osude pa se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

Prilikom odmjeravanja vrste i mjere kaznene sankcije sud je okrivljeniku cijenio olakotne i otegotne okolnosti. Olakotnim mu je cijenjena činjenica da je kazneno neosuđivana osoba, dok mu je otegotna okolnost u obzir uzeta duljina inkriminiranog razdoblja. Sud je stava da je izrečenom sankcijom zadovoljena svrha kažnjavanja. Naime, sud je procijenio da je prijedlog kaznenopravne sankcije iz optužnice ODO Rijeka prestrog te da u nazočnom slučaju nema potrebe za primjenom najstrože kaznenopravne sankcije – izricanjem bezuvjetne kazne zatvora odnosno izricanjem djelomične uvjetne osude. Naime, sud smatra da će izricanje uvjetne osude u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenika da se suzdrži od danjeg ponašanja koje je suprotno društvenim normama. Obzirom na činjenicu da je se u ovom slučaju radi o dužem vremenskom razdoblju u kojem su kaznena djela počinjenja sud je odlučio da rok provjeravanja bude 4 godine u kojem okrivljenik ne smije počiniti novo kaznen djelo jer će se u protivno kazan zatvora izvršiti.

Stav je ovog suda da je upravo takva kazna primjerena kako osobnosti samog okrivljenika tako i svim okolnostima ovog konkretnog slučaja. Naime, sud je stava da će određenom sankcijom biti ispunjena opća i posebna svrha kažnjavanja, tj. da će utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i na sve ostale građane da ne čine kaznena djela, odnosno da će utjecati na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

S obzirom da u ovom postupku nije postavljen imovinskopravni zahtjev, to sud o istome nije ni odlučivao.

Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, i to paušalni trošak u visini od 150,00 Eura, a koja svota je dostatna da podiri trošak ovog postupka, te trošak punomoćnice oštećenika o visini kojih troškova će se donijeti posebno rješenje naknado obzirom da sud u vrijeme presuđenja nije raspolagao podacima o visini tih troškova.

Okrivljenik se dalje upozorava sukladno čl.148. st.6. ZKP/08 da ukoliko njegovo imovno stanje u vrijeme izvršenja odluke o trošku bude takvo da bi plaćanjem tog troška bilo dovedeno u pitanje njegovo vlastito uzdržavanje ili uzdržavanje osoba koje je on po zakonu dužan uzdržavati, sud može, na njegov obrazloženi zahtjev, posebnim rješenjem osloboditi ga dužnosti naknade tih troškova. Okrivljenik je dužan uz svoj zahtjev priložiti dokaze o svom imovinom stanju, stanju svoje obitelji ili osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati odnosno osoba koje su po zakonu dužne uzdržavati njega. Iz dokaza o imovnom stanju moraju biti vidljivi ukupni prihodi unutar godine dana, podaci i stanje o računima u bankarskim i drugim financijskim institucijama te vlasništvo nad nekretninama, pokretninama pravima.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 30. lipnja 2026.

SUDAC ZA MLADEŽ

Petra Primc

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog preslika iste.

Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud, kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci na broj KOz-DO-32/2022

2. Okrivljeniku

3. Pun. oštećenice Snježani Maroševac Čapko, odvjetnici iz Rijeke

4. Punomoćnici žrtve ĐV, odvjetnici iz [adresa]