REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž-734/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednice vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Gluić Ninčević, odvjetnicima u Zadru, protiv tuženice ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P–1501/2023-32, od 11. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice ..., [adresa], kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P–1501/2023-32, od 11. lipnja 2025.
II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja tuženici je naloženo da tužitelju isplati iznos od 41.279,87 EUR i naknadi parnični trošak u iznosu od 3.525,00 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude.
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnijela tuženica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
6. Stoga u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se sadržajno ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 41.279,87 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, koji iznos je pretplatio tuženiku zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.
8. Prvostupanjski sud je, uvidom u Ugovor o [broj kredita] od 16. srpnja 2007., te na temelju iskaza tužitelja i ocjenom stranačkog iskaza tužitelja, utvrdio da su tužitelj i tuženica 16. srpnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 159.350,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je kredit odobren za kupnju stana s rokom otplate 20 godina, uz početnu kamatnu stopu od 5,25%, da je kredit otplaćen i nije konvertiran, da se radi o potrošačkom ugovoru i da tužitelj ima svojstvo potrošača, da se o spornim ugovornim odredbama o valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, unaprijed su pripremljene od strane banke i tužitelj nije mogao utjecati na njihov sadržaj, tužitelj nije bio valjano informiran o sadržaju sporne ugovorne odredbe, zbog čega je ta ugovorna odredba nerazumljiva za potrošača, jer nisu navedeni jasni parametri koji će utjecati na rizike ugovaranja valutne klauzule, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
9. Pored toga, cijeneći pravne učinke presude; Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., donesene o kolektivnom sporu protiv banaka, radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, prvostupanjski sud zaključuje da je ugovorna odredba vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak ništetna, pa je pobijanom presudom obvezao tuženicu da tužitelju, pozivom na članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), isplati iznos od 41.279,87 EUR, čiju visinu je utvrdio temeljem nalaza knjigovodstvenog vještaka, a koji iznos predstavlja zbroj i negativne i pozitivne tečajne razlike.
10. Prvostupanjski sud je pri tome ocijenio neosnovanim prigovor zastare koji je istaknula tuženica, jer zastarni rok od 5 godina teče od 14. lipnja 2018., od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u postupku poslovni broj: Pž-6632/2017, koji je vođen povodom kolektivne tužbe radi utvrđenja ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, te nije istekao u vrijeme podnošenja tužbe, 2. lipnja 2023.
11. Tuženica iznosi u žalbi da je prvostupanjski sud nekritički primijenio utvrđenja iz presuda u kolektivnom sporu, bez da je utvrdio okolnosti konkretnog slučaja, da nije utvrdio u čemu se sastoji značajna neravnoteža u pravima i obvezama između tužitelja i tuženice, a na štetu tužitelja, da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva u vrijeme zaključenja ugovora, osporava zaključak prvostupanjskog suda da se o predmetnoj odredbi nije pregovaralo, jer je valutna klauzula odredba koja je determinirana činjenicom da se iznos kredita veže uz jednu valutu, pa je nejasno o čemu bi ugovorne strane mogle pregovarati, obzirom da se ta ugovorna odredba može samo prihvatiti ili ne, niti je utvrđeno u čemu bi se eventualno sastojala nesavjesnost, odnosno nepoštenje tuženice, a da bi se ugovorna odredba smatrala nepoštenom, te nadalje osporava nalaz knjigovodstvenog vještaka jer vještak nije uzeo u obzir tečajnu razliku već sadržanu u izračunu pretplate temeljem promjene kamatne stope.
11.1. Također ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio neosnovanim prigovor zastare, posebno u odnosu na preinačeni dio tužbe, te osporava i tijek početka zakonske zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta do isplate.
12. Suprotno tim žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, jer nisu dovedeni u sumnju navodima žalbe.
13. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna, a imajući u vidu pravne učinke presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite interesa i prava potrošača, ali isto tako i kroz ocjenu stranačkog iskaza tužitelja.
14. Tuženica žalbom niti ni ne osporava da se o valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, međutim, pogrešno smatra da se nije imalo o čemu pregovarati, zbog razloga koje navodi u žalbi. Naime, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik procjene tečaja mora biti jasno obrazložen, odnosno potrošač mora biti jasno upoznat s tim da snosi financijski teret tog rizika, pa banka, kao pružatelj usluge, mora potrošaču iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike uzimanja zajma u stranoj valuti, što je ovdje izostalo, zbog čega tužitelj nije imao pravodobnu informaciju prije sklapanja ugovora kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati za tuženicu po odredbama koje je tuženica prethodno sastavila.
14.1. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je navedena ugovorna odredba ništetna.
15. Prvostupanjski sud je visinu preplaćenog iznosa na ime razlike tečaja za valutu CHF na dan plaćanja svakog pojedinačnog anuiteta i tečaja za valutu CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita pravilno utemeljio na nalazu i mišljenju financijskog vještaka, uzimajući pri tom i pozitivnu i negativnu tečajnu razliku, u iznosu od 41.279,87 EUR.
16. Žalbeni navodi, da je pogrešna metodologija obračuna jer nije uzeta u obzir tečajna razlika već sadržana u izračunu preplate temeljem promjene kamatne stope, nisu osnovani, jer predmet ovog spora nije bilo utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, niti restitucijski zahtjev po toj osnovi.
17. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da zastarni rok počinje teći do pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je odredba u valutnoj klauzuli utvrđena ništetnom, pa kako je tužitelj podnio tužbu 13. lipnja 2023., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina iz članka 225 ZOO, pa prigovor zastare nije osnovan.
18. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da je zastara nastupila za preinačeni dio tužbe jer je tužba preinačena podneskom od 25. lipnja 2024., dakle izvan zastarnog roka od 5 godina, koji je istekao 14. lipnja 2023., obzirom da je u ovom slučaju došlo do preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, pa se radi o tzv. nepravoj preinaci i zastara se prekida već podnošenjem tužbe, a ne tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, pa stoga niti preinačeni dio zahtjeva nije u zastari.
19. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 1115. ZOO, kada je tužitelju dosudio zatezne kamate od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog mjesečnog anuiteta, budući je tuženica nesavjestan stjecatelj obzirom da su ugovorne odredbe o tečaju valute CHF utvrđene ništetnim zbog povrede načela savjesnosti i poštenja od strane tuženice prilikom sklapanja ugovora.
20. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23).
21. Zbog navedenog, žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
22. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspjela, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.
23. Radi izloženog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 30. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zlatko Pirc
