REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-564/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić, predsjednice vijeća, Draženke Ilak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dinu Puljiću, odvjetniku u Splitu kojeg temeljem rješenja Hrvatske odvjetničke komore broj 4738-22- 2 od 31.03.2022. godine mijenja zamjenica Andrea Čečuk, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Omladinski vaterpolski klub “Split“, Split, Mediteranskih igara 21, OIB: 33538801711, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 28. veljače 2025., poslovni broj: P-4434/2018-50, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Omladinski vaterpolski klub “Split” kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu od 28. veljače 2025., poslovni broj: P- 4434/2018-50.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja, te se sudi:

I Nalaže se tuženiku OMLADINSKOM VATERPOLSKOM KLUBU "SPLIT", Split, Mediteranskih igara 21, OIB: 33538801711, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.389,01 €, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 03.09.2018. godine pa do konačne isplate, a koja kamata za razdoblje od 03.09.2018. do 31.12.2022. godine teče po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Nalaže se tuženiku OMLADINSKOM VATERPOLSKOM KLUBU "SPLIT", Split, Mediteranskih igara 21, OIB: 33538801711, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknadi tužitelju NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 2.343,64 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. veljače 2025., kao dana donošenja presude pa do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv presude tuženik je pravovremeno podnio žalbu u kojoj je naveo da mu sud nije dopustio da iznese ključne činjenice. Navodi kako mu je tijekom sudskog postupka, osobito prilikom sučeljavanja, sud značajno ograničio mogućnost da u potpunosti iznese sve relevantne činjenice i argumente u svoju obranu. Ističe kako je, umjesto da mu se omogući cjelovito iznošenje stava i dokaza, bio prisiljen odgovarati isključivo na postavljena pitanja čime mu je uskraćeno pravo na pravično suđenje, zbog čega je došlo do povrede procesnih prava što utječe na zakonitost presude.

2.1. U nastavku žalbe se osporavaju tvrdnje tužitelja da su uplaćeni iznosi predstavljali njegovu osobnu pozajmicu klubu, te ustraje u navodima da su navedena sredstva uplaćena kao sredstva koja su prikupili roditelji djece koja su nastupala na turnirima. Mišljenja je da sud nije dovoljno uzeo u obzir činjenicu da ne postoji nikakav valjani ugovor o pozajmici u knjigovodstvu kluba.

2.2. Dalje u žalbi navodi da je tužitelj kao bivši predsjednik kluba iza sebe ostavio ogromne dugove koje klub i dalje vraća. Umjesto da pomogne klubu kroz stvarne donacije, on je sve uplate evidentirao kao pozajmice stvarajući dodatne financijske obveze i dugove koje tuženik servisira. Njegovo vođenje kluba bilo je obilježeno nerealnim ambicijama i nerazboritim financijskim odlukama čime je tuženik doveden u bezizlaznu situaciju. Svojim postupanjem tužitelj želi nanijeti dodatnu štetu klubu, pa smatra da sud nije propisno ispitao motive tužitelja što predstavlja ozbiljan propust u postupku.

2.3. Predlaže da se njegova žalba uvaži i da se preinači pobijana presuda na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti. Trošak žalbe ne traži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da mu je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer mu nije omogućeno cjelovito iznošenje njegova stava. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženiku tijekom postupka bilo omogućeno ostvarivanje svih procesnih prava zajamčenih odredbama Zakona o parničnom postupku. Imao je mogućnost predlagati dokaze do zaključenja prethodnog postupka, a svi njegovi dokazni prijedlozi prihvaćeni su i izvedeni. Na neka od ročišta za glavnu raspravu na kojima su izvedeni određeni dokazi (saslušanje tužitelja na ročištu 1. veljače 2023., te svjedoka BB na ročištu 13. travnja 2023.), zakonski zastupnik tuženika nije pristupio niti je izostanke sa navedenih ročišta opravdao, pa činjenica da je dio dokaza izveden u njegovoj odsutnosti posljedica su postupanja samog tuženika. Nadalje, suočenje tužitelja i zakonske zastupnice tuženika provedeno je sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku, a tuženik nije imao primjedbi na sadržaj zapisnika, niti je koristio procesne mogućnosti za osporavanje načina izvođenja dokaza. Tijekom postupka imao je jednake mogućnosti kao i tužitelj, iznijeti sve činjenice, očitovati se o navodima protivne strane, te predlagati i izvoditi dokaze radi zaštite svojih prava. Stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod da mu je postupanjem prvostupanjskog suda bilo uskraćeno pravo na pravično suđenje.

5.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP), na koje ovaj drugostupanjski sud, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud potpuno je i pravilno utvrđeno, a žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost tako utvrđenog činjeničnog stanja. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj na račun tuženika uplatio dvije pozajmice po 9.000,00 kuna i to jednu 29. veljače 2016. i drugu 13. travnja 2018. koje tužitelju nisu vraćene,

- da je u izvatku broj 45. Zagrebačke banke d.d. od 29. veljače 2016., izričito navedeno da se radi o pozajmici, dok na izvatku broj 83 od 13. travnja 2018., nije navedeno da se radi o pozajmici, ali isto proizlazi iz utvrđenja prvostupanjskog suda, prije svega iskaza svjedoka BB,

- da je tužitelj dopisom od 3. srpnja 2018. zatražio povrat učinjenih zajmova, ali mu isti do isteka primjerenog roka od dva mjeseca nisu vraćeni.

7. Prvostupanjski je sud, na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbe članka 499. do 508. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), te odredbu članka 342. stavak 1. istog zakonskog propisa, te je obvezao tuženika na isplatu zatraženog iznosa sa zateznim kamatama sukladno odredbi članka 504. ZOO-a.

8. Pravilno je pri tome sud cijenio iskaz svjedoka BB kao vjerodostojan, jer je isti u vrijeme davanja pozajmica bio trener kod tuženika i osobno mu je poznato da je tužitelj davao pozajmice koje su tuženiku bile neophodne radi normalnog funkcioniranja osobito radi pokrivanja troškova putovanja omladinskog pogona – djece u situacijama kada su djeca putovala na turnire izvan Splita. Pri tome je svjedok naveo da je jedne prigode kada se radilo o putovanju na turnir u Dubrovnik dio novaca skupljen od strane roditelja, a ostatak novca koji je bio potreban uplatio je tužitelj.

8.1. Osim toga i iz iskaza svjedokinje NBO proizlazi da su tužitelj i njegova tvrtka uplaćivali pozajmice, s tim što je ista za konkretnu situaciju iz 2018. tvrdila da se nije radilo o novcu tužitelja već o novcu koji su sakupili roditelji, a tužitelj je taj novac uplatio kao pozajmicu na svoje ime, što je suprotno iskazu saslušanog svjedoka BB iz čijeg iskaza proizlazi da je osim novca kojega su sakupili roditelji tužitelj još dodatno uplatio određeni iznos kako bi se pokrili troškovi putovanja.

8.2. Pravilno također prvostupanjski sud nije poklonio vjeru iskazu svjedokinje NBO, jer je njezin iskaz uistinu nelogičan kada tvrdi da je svoj obiteljski novac ona uplatila na tužiteljevo ime. To je učinila zbog nedostatka financijskih sredstava za isplatu plaća. Navedenim, svjedokinja zapravo potvrđuje da su vršene uplate putem pozajmica radi normalnog financiranja tuženika zbog očitih financijskih poteškoća u funkcioniranju, ali je, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, nelogično da bi svjedokinja svoj novac uplaćivala kao pozajmicu a da bi uplatu pozajmice vršila na ime tužitelja kao davatelja pozajmice. Osim toga, ista je u svom iskazu navela da joj je taj novac i vraćen iako ne objašnjava kako i kada, a niti o tom dostavlja dokaz.

8.3. Pravilno je stoga prvostupanjski sud primijenio i pravila o teretu dokazivanja navodeći da tuženik nije pružio odgovarajuće i dostatne dokaze za svoje tvrdnje da se nije radilo o pozajmicama tužitelja, već o novcu kojega su skupili roditelji (što se tiče pozajmice iz 2018.), odnosno da se radilo o novcu kao osobnoj imovini svjedokinje NBO (što se tiče pozajmice iz 2016.).

9. Što se tiče žalbenih navoda glede forme ugovora i činjenice da ne postoje pisani ugovori o zajmu, valja navesti da za ugovor o zajmu Zakonom o obveznim odnosima nije propisan pisani oblik kao pretpostavka njegove valjanosti, pa okolnost da ugovor nije sastavljen u pisanom obliku sama po sebi ne dovodi u pitanje njegovo postojanje. Postojanje ugovora i njegov sadržaj dokazuju se prema općim pravilima o dokazivanju. U konkretnom slučaju tužitelj je predloženim i izvedenim dokazima dokazao postojanje ugovora o zajmu i njegov bitan sadržaj, dok tuženik svojim prigovorima i izvedenim dokazima nije uspio dovesti u sumnju pravilnost takvog zaključka niti dokazati tvrdnje da ugovori nisu sklopljeni odnosno da se nije radilo o pozajmicama koje je tužitelj dao tuženiku. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je, primjenom pravila o teretu dokazivanja, prihvatio tvrdnje tužitelja kao dokazane, a prigovore tuženika kao nedokazane.

10. Žalbeni navodi kojima tuženik problematizira način na koji je tužitelj upravljao sa poslovanjem tuženika za vrijeme dok je bio njegov predsjednik, tvrdeći da je tuženika doveo u nepovoljnu financijsku situaciju, također nisu od utjecaja na pravilnosti i zakonitost pobijane presude jer se njima ne dovode u pitanje odlučne činjenice na kojima se temelji pobijana presuda. Riječ je o paušalnim tvrdnjama koje nisu potkrijepljene dokazima. Eventualna odgovornost tužitelja za postupanje u obavljanju poslova upravljanja, ako bi postojala, može biti predmet drugog odgovarajućeg postupka, ali ne utječe na odluku donesenu u ovom parničnom postupku.

11. Zbog svega navedenog, a temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženika valjalo je odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

12. Žalbom se ne osporava odluka o trošku, a na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić