REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-17/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Draženke Ilak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Trgovecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika SG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui, odvjetnicima u Zagrebu, radi ništetnosti, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. listopada 2024., poslovni broj: P-1283/2023-14, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja JG iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. listopada 2024., poslovni broj: P- 1283/2023-14 u pobijanoj točki II.) i III.) izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja JG iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. listopada 2024., poslovni broj: P- 1283/2023-14.

II. Odbacuje se žalba tužitelja JG iz [adresa] izjavljena protiv točke I.) izreke presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 25. listopada 2024., poslovni broj: P- 1283/2023-14.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

"Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim ugovor o zajmu od 07.04.2021. sklopljen između ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmodavca i JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca."

1.1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I.)Utvrđuje se da je djelomično ništetan članak 1. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva solemniziran po javnom bilježniku Vesni Pučar pod brojem ov-5265/21 od 16. travnja 2021. u dijelu kojim stranke utvrđuju da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 12.600 EUR (preko iznosa od 70.000 EUR) s osnova pozajmice.

II.) Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu koji glasi:

„1. Utvrđuje se ništetnim ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 13.06.2023. sklopljen između tužitelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu prodavatelja i tuženika ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u svojstvu kupca.

2. Utvrđuje se ništetnim ugovor o uređenju međusobnih odnosa sklopljenog između tužitelja JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] od dana 13.06.2023.

4. Utvrđuje se ništetnim sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 16.04.2021. sklopljen između ČG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao predlagatelja osiguranja i JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao protivnik osiguranja.",

osim u dijelu navedenom pod točkom I.)

III.) Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi kako žalbom pobija presudu u cijelosti i rješenje o trošku.

2.1. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" poslovni broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP), jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, naročito iz razloga što u presudi postoji proturječnost o odlučnim činjenicama i to između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava kao i zapisnika o iskazima tužitelja, tuženika i svjedoka.

2.2. Smatra da prvostupanjski sud bez ikakve pravne osnove i krajnje samoinicijativno i ishitreno pridaje povjerenje iskazu tuženika da tužitelj tuženiku nije vratio pozajmljeni novac, čak i nakon što ga je na to navodno pozvao tuženik, odnosno da je upravo tužitelj pristupio tuženiku sa molbom da tuženik otkupi tužiteljev stan, jer da je tužitelj u financijskim poteškoćama i da nema novaca za povrat zajma, te da je tražio dodatne zajmove. Isto tako sud vjeruje da je dogovorena cijena bila poštena i tržišna imajući u vidu da je stan 2023. prodan za cijenu nešto višu od 2.000,00 eura/m2. ističe kako je riječ o krajnje promašenom konstruktu na strani prvostupanjskog suda, jer je krajnje životno neuvjerljivo da bi vjerovnik koji je pozajmio dužniku određenu količinu novaca pasivno čekao više od dvije godine ne traživši pri tome naplatu svog potraživanja.

2.3. Mišljenja je da je prvostupanjski sud ignorirao čitav niz pisanih dokaza kojima tužitelj dokazuje zajedničko djelovanje tuženika i (svjedoka) ĆG. Napominje kako je sud odbio izdati dovedbeni nalog u odnosu na navedenog svjedoka, te u nastavku žalbe daje svoju analizu izvedenih dokaza.

2.4. U konačnici predlaže da se njegova žalba uvaži i da se preinači prvostupanjska presuda, te tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe tužitelja proizlazi da tužitelj pobija prvostupanjsku presudu i rješenje u cijelosti, dakle i u točki I.) izreke presude kojom je utvrđeno da je djelomično ništetan članak 1. Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva solemniziran po javnom bilježniku Vesni Pučar pod brojem Ov-5265/21 od 16. travnja 2021., u dijelu kojim stranke utvrđuju da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 12.600 eura (preko iznosa od 70.000 eura) s osnova pozajmice. Tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe protiv točke I.) izreke prvostupanjske presude jer je u tom dijelu uspio u sporu zbog čega je njegovu žalbu u tom dijelu bilo potrebno odbaciti, sukladno članku 358. stavku 3. ZPP-a, kako je to navedeno u točki

II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

6. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda i rješenje nemaju takvih nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati, izreka je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude odnosno rješenja, a u obrazloženju su navedeni svi razlozi o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6.1. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje, u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti ugovora o zajmu od 7. travnja 2021., sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 16. travnja 2021., te ugovora o kupoprodaji nekretnine i ugovora o uređenju odnosa od 13. lipnja 2023.

8. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi, a žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu:

- da su stranke 16. travnja 2021. sklopile Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretnini, sastavni dio kojeg je i Ugovor o zajmu od istog datuma,

- da je sklapanju tih ugovora prethodilo sklapanje Ugovora o zajmu od 7. travnja 2021. kojim je tuženik dao tužitelju zajam sa svrhom da isti plati preostali dospjeli dug po kreditu i "očisti zk" izvadak od založnog prava koje je je bilo upisano kao teret na nekretnini tužitelja s ciljem da tu nekretninu prenese na tuženika kao osiguranje vraćanja zajma,

- da su stranke zajmove uobličile u Sporazumu o osiguranju tražbine prijenosom prava na nekretnini koja isprava regulira sve njihove dotadašnje odnose (zajam od 7. travnja 2021. i zajam od 17. travnja 2021.),

- da je temeljem navedenog ugovora tuženik pozajmio tužitelju iznos od 70.000,00 EUR, koji se obvezao vratiti tuženiku do 31. listopada 2021.,

- da se navedenim Ugovorom tužitelj obvezao tuženiku platiti kamatu u iznosu od 12.600,00 EUR, što predstavlja mjesečni iznos od 3% u na pozajmljena sredstva,

- da je kao sredstvo osiguranja povrata tražbine tužitelj prenio vlasništvo svoje nekretnine na tuženika,

- da je tužitelj vratio tuženiku iznos od 6.600,00 eura isplatom putem računa, a što proizlazi iz suglasnih iskaza stranaka, dok ostatak iznosa nije vratio u dogovorenom roku,

- da je tuženik 15. ožujka 2023. pozajmio tužitelju iznos od 20.000,00 EUR i 12. lipnja 2023. iznos od 10.000,00 EUR,

- da su se stranke 2023. dogovorile da će tuženik kupiti od tužitelja nekretninu koja je bila predmet Sporazuma radi osiguranja tražbine,

- da su kupoprodajnim ugovorom dogovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 182.600,00 EUR,

- da su u svrhu utanačavanja svih međusobnih potraživanja sastavile i potpisale Ugovor o uređenju odnosa od 13. lipnja 2023. kojim su definirale potraživanja tuženika prema tužitelju od ukupno 113.850,00 EUR, a koje se sastoji od 82.600,00 EUR s naslova pozajmice od 16. travnja 2021., od 20.000,00 EUR s naslova pozajmice od 15. ožujka 2023., od 10.000,00 EUR s naslova pozajmice od 12. lipnja 2023. i od 1.250,00 EUR s naslova odvjetničkih troškova tuženika,

- da je dogovoren prijeboj navedene tražbine tuženika s tražbinom tužitelja s osnove kupoprodajne cijene od 182.600,00 EUR,

- da preostaje potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 68.750,00 EUR s osnova kupoprodajne cijene nekretnine, koju mu se obvezuje isplatiti u skladu s rokovima iz ugovora o kupoprodaje nekretnine,

- da je tuženik u cijelosti isplatio tužitelju iznos kupoprodajne cijene sukladno Ugovoru,

- da su stranke po sklapanju ovih ugovora sklopile Ugovor o najmu stana kojim tuženik daje u najam tužitelju prethodno navedeni stan na određeno vrijeme od 24 mjeseca, a tužitelj mu se obvezuje za to plaćati mjesečnu najamninu u iznosu od 700,00 EUR.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, analizirajući izvedene dokaze i to svaki pojedinačno a potom i u njihovoj ukupnosti, te primjenjujući relevantne zakonske odredbe Zakona o obveznim odnosima prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje mana volje koje za posljedicu imaju ništetnost ugovora. Zaključio je da tužitelj nije dokazao da ga je tuženik na bilo koji način prisilio na sklapanje navedenih ugovora, pa isti po toj osnovi nisu ništetni. Druge mane volje koje je tužitelj navodio u tužbi (zabluda i prijevara) nemaju za posljedicu ništetnost ugovora, već je stranka mogla tražiti njihov poništaj, što tužitelj tužbenim zahtjevom nije tražio.

9.1. Prvostupanjski sud zaključio je, također, da iz utvrđenih činjenica ne proizlazi da je tuženik navedene ugovore sklopio koristeći se stanjem nužde, teškim materijalnim stanjem, lakomislenošću ili zavisnošću tužitelja. Tužitelj se tuženiku obratio radi odobravanja zajma pri čemu nije bilo govora o tome da na njegovoj strani postoje naprijed opisane okolnosti koje su jedan od uvjeta da se ugovor proglasi zelenaškim. Što se tiče kupoprodajnog ugovora, isti je sklopljen na inicijativu tužitelja, a utvrđeno je također da ne postoji nerazmjernost činidaba jer je dogovorena tržišna kupoprodajna cijena pri čemu su je stranke dogovorile zajednički i sporazumno. Prvostupanjski sud nije utvrdio da na strani tuženika postoji nesavjesnost u pogledu bilo koje odredbe ugovora budući su stranke u zasnivanju odnosa nastupale ravnopravno.

9.2. Prvostupanjski sud, ocjenjujući razloge ništetnosti vezano uz to da su ugovori protivni prisilnim propisima i moralu društva, nalazi da isti nisu ništetni osim u dijelu u kojem je dogovorena kamata u visini višoj od zakonom dopuštene. S tim u vezi prvostupanjski sud navodi da je u Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 16. travnja 2021. dogovoren zajam od 82.600,00 eura od čega se nesporno 12.600,00 eura odnosilo na kamatu na glavnicu od 70.000,00 eura u razdoblju od 16. travnja 2021. do 31. listopada 2021., iz čega proizlazi da je kamata dogovorena po stopi od 3% mjesečno (36% godišnje), pa kako je u tom razdoblju najviša dopuštena stopa zatezne kamate bila 5,75% odnosno 5,61%, to je navedenu odredbu u vezi ugovorene kamate ocijenio ništetnom, dok je u odnosu na ostali dio tužbenog zahtjeva kojim je zatraženo utvrđenje ništetnim Ugovora o kupoprodaji nekretnine i Ugovora o uređenju međusobnih odnosa, koji su sklopljeni 13. lipnja 2023., kao i ostalih odredbi (osim dijela točke 1.) Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 16. travnja 2021., tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

10. Pravilno je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, odbačena tužba u dijelu u kojem je zatraženo da se utvrdi ništetnim ugovor o zajmu od 7. travnja 2021., sklopljen između parničnih stranaka, jer je sam tužitelj u svom iskazu naveo da taj ugovor među strankama ne vrijedi jer je sveukupna pozajmica zapravo sadržana u sporazumu radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 16. travnja 2021. Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravni interes navedeni ugovor utvrđivati ništetnim, te je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 187. stavak 2. ZPP-a. Osim toga, valja također i navesti da se žalbom tužitelja ovaj dio odluke prvostupanjskog suda (rješenje) posebno i ne osporava.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja valja navesti da se isti u bitnome svode na iznošenje drukčije ocjene izvedenih dokaza od one koju je dao prvostupanjski sud, te na vlastito viđenje činjeničnog stanja.

12. U odnosu na žalbeni navod kako prvostupanjski sud krajnje samoinicijativno i ishitreno pridaje povjerenje iskazu tuženika da tužitelj tuženiku nije vratio pozajmljeni novac, valja navesti da iz provedenih dokaza, osobito iz iskaza tužitelja ne proizlazi da bi pozajmljeni novac (osim iznosa od 50.000,00 kuna/6.600,00 eura) bio vraćen tuženiku, pa je ovaj žalbeni navod neosnovan.

13. Tužitelj u žalbi ustraje u tome da je tijekom postupka trebao biti saslušan ĆG, čime je htio dokazati zajedničko protupravno djelovanje tuženika i navedenog svjedoka s ciljem oštećenja tužitelja. Navodi kako je sud odbio izdati dovedbeni nalog za saslušanje navedenog svjedoka, kako tužitelj nema baš nikakvih prisilnih sredstava za utvrđivanjem mjesta boravka imenovanog svjedoka za razliku od suda koji tim ovlastima raspolaže. Zaključuje kako sud bezrazložno ignorira personalni dokaz predložen od strane tužitelja.

14. U odnosu na ove žalbene navode valja navesti da je prvostupanjski sud prihvatio izvesti dokaz saslušanjem imenovanog svjedoka, te je terenskom provjerom putem policije utvrđeno da svjedok ne stanuje na adresi svog prebivališta [adresa], a u razgovoru sa susjedom ista je navela da joj je navedena osoba nepoznata i da nikada i nije stanovao na navedenoj adresi. Tužitelj je ustrajao na saslušanju navedenog svjedoka navodeći da isti stanuje u [adresa] „negdje na Vrbiku“.

15. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud bio dužan pribaviti adresu predloženog svjedoka. Naime, nakon što je utvrđeno da svjedok ne boravi na adresi stanovanja, a tužitelj nije mogao navesti adresu na kojoj svjedok boravi već je naveo tek da isti stanuje „negdje na Vrbiku“, nisu bili ispunjeni uvjeti za njegovo uredno pozivanje. U takvim okolnostima sud nije bio dužan po službenoj dužnosti utvrđivati mjesto boravišta svjedoka, niti provoditi izvide radi njegova pronalaska. Osim toga, takav prijedlog od strane tužitelja nije niti stavljen. Pravilno je stoga prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog kao neprovediv. Iz istih razloga, suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije mogao biti izdan niti dovedbeni nalog radi dovođenja svjedoka putem policije na sud radi njegova saslušanja.

16. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao zajedničko prijevarno djelovanje tuženika i ĆG. U pravu je prvostupanjski sud kada navodi da za takve tvrdnje tužitelj nije pružio dokaze, te da nije naveo niti jedan konkretan događaj ili konkretnu činjenicu po kojoj su tuženik i ĆG tužitelja prisilili na prodaju stana zastrašivanjem ili drugim radnjama. U pravu je prvostupanjski sud kada navodi da iz e-mail korespondencije i Whapp poruka koje je dostavio tužitelj proizlazi samo kontakt između tužitelja i ĆG, a ne i kontakti između tužitelja i tuženika iz kojih bi proizlazio odnos između tuženika i ĆG. Sam tužitelj u svom je iskazu naveo da mu tuženik nikada nije prijetio. Osim toga, iz iskaza tužitelja proizlazi da je ĆG upoznao još 2018. kada je radio u Heta Asset Resolution, te da je ĆG već tada posudio 20.000,00 eura, dakle, prije nego je ušao u poslovni odnos sa LG za koji su mu trebala financijska sredstva koja je potom pozajmio od tuženika 2021. kada je i sklopljen prvi ugovor o zajmu.

17. Pravilno je također prvostupanjski sud ocijenio da je dogovorena cijena stana od nešto više od 2.000,00 eura/m2 predstavljala poštenu tržišnu vrijednost nekretnine u vrijeme prodaje, jer tužitelj nije dokazao, niti je predložio izvođenje dokaza iz kojih bi proizlazilo da se u relevantnom razdoblju, dakle u lipnju 2023. za predmetnu nekretninu mogla postići viša cijena.

18. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da ništetnost ugovora u dijelu kamatne stope, kao u konkretnom slučaju, ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora obzirom da isti može opstati bez navedene odredbe.

19. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, prvostupanjski sud je nakon potpunog i pravilnog utvrđenja svih odlučnih činjenica izveo pravilne zaključke, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo, zbog čega je žalbu tužitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanoj točki II.) izreke, kao i prvostupanjsko rješenje. Ova se odluka temelji na članku 368. stavku 1. i članku 380. točki 2. ZPP-a.

20. Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka, ali u žalbi ne navodi razloge zbog kojih smatra da je odluka o troškovima nepravilna niti ističe u čemu bi se sastojala pogrešna primjena odredaba Zakona o parničnom postupku o naknadi troškova postupka. Budući da pravilnost odluke o troškovima nije predmet ispitivanja po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, nije bilo osnove za njezino preispitivanje, zbog čega je i odluka o troškovima postupka sadržana u točki III.) izreke, potvrđena.

21. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe, jer sa žalbom nije uspio. Ova se odluka temelji na članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP- a.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić