Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-26/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i dr. sc. Višnje Strinić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika CL, zbog kaznenog djela iz čl. 147. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi privatnog tužitelja GL podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu pod poslovnim brojem K-10/2021 od 28. lipnja 2024., u sjednici održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba privatnog tužitelja GL kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Pazinu je, temeljem čl. 453. točka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio od optužbe okrivljenika CL, zbog kaznenog djela uvrede iz čl. 147. st. 1. i 2. KZ/11.

1.1. Temeljem čl. 149. st. 3. ZKP/08 privatni tužitelj GL je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nužne izdatke okrivljenika CL, kao i nužne izdatke i nagradu okrivljenikove braniteljice, o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem, s time da je na ime paušalne svote privatni tužitelj dužan platiti iznos od 150,00 eura u korist državnog proračuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio privatni tužitelj GL, po opunomoćeniku Damiru Krpanu, odvjetniku u Umagu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik CL, po braniteljici Mariji Budimir, odvjetnici u Puli, s prijedlogom da se žalba privatnog tužitelja odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda. Braniteljica okrivljenika je u odgovoru na žalbu zatražila da ona i okrivljenik budu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.

4. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su privatni tužitelj GL, njegov opunomoćenik Damir Krpan, odvjetnik u Umagu, te okrivljenik CL i njegova braniteljica Marija Budimir, odvjetnica u Puli.

4.1. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), održana u odsutnosti nedošlih, a uredno izviještenih privatnog tužitelja GL, njegovog opunomoćenika Damira Krpana, odvjetnika u Umagu te okrivljenika CL, dok je zamjenik okrivljenikove braniteljice Domagoj Olujić, odvjetnik u Splitu, ustrajao u navodima i prijedlozima iz odgovora na žalbu.

5. Žalba privatnog tužitelja GL je neosnovana.

6. Nije u pravu privatni tužitelj kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima privatnog tužitelja ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.

7. Nema pravo privatni tužitelj niti kada pobija presudu zbog povrede kaznenog zakona sa tvrdnjom da navodi iz činjeničnog opisa predstavljaju objektivno uvredljivu izjavu te da je okrivljenikova namjera bila ismijavanje privatnog tužitelja, tako da su se u ponašanju okrivljenika u cijelosti ostvarila obilježja kaznenog djela uvrede iz čl. 147. st. 1. i 2. KZ/11.

7.1. Suprotno takvim žalbenim navodima privatnog tužitelja, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret po zakonu nije kazneno djelo jer se ovdje ne radi o činjeničnim tvrdnjama kojima se vrijeđa ili omalovažava privatni tužitelj, niti o činjeničnim tvrdnjama čija se istinitost može objektivno utvrditi, već se radi o jednom satiričnom tekstu, odnosno vrijednosnom sudu okrivljenika, odnosno o njegovoj subjektivnoj ocjeni i mišljenju te inkriminirani navodi predstavljaju kritičku analizu i osvrt na politički rad privatnog tužitelja koji je, između ostalog, bio i predsjednik Gradskog vijeća Grada Umaga. Osim toga, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, drži da na strani okrivljenika, koji je novinar, postoji sloboda izražavanja kao jedno od temeljnih načela demokratskog društva, dok je privatni tužitelj javna osoba koja je tijekom svoje političke karijere obnašala različite dužnosti, pa uzevši u obzir pravo privatnog tužitelja na zaštitu časti i ugleda, odnosno cijeneći je li postojala prijeka društvena potreba koja zahtijeva da se pravu privatnog tužitelja na zaštitu njegovog ugleda dade prednost pred pravom okrivljenika na slobodu izražavanja i općeg interesa za zaštitu slobode izražavanja, treba voditi računa da je okrivljenik iznio inkriminirane izjave kao novinar, dok je privatni tužitelj političar poznat široj javnosti u Umagu, od kojeg se očekuje da ima visok stupanj tolerancije na novinske članke, tako da, u konkretnom slučaju, ipak preteže pravo okrivljenika na slobodu izražavanja i općeg interesa za zaštitu slobode izražavanja, zbog čega inkriminirani navodi ne predstavljaju kazneno djelo uvrede.

8. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-26, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Budući da privatni tužitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje pravilnost zaključaka suda prvog stupnja, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju povredu zakona na koju pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08-26, to je žalbu privatnog tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno čl. 482. ZKP/08-26.

Split, 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj