Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž R -94/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sudcu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužiteljice OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, iz Splita, OIB: 51401063283, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-105/2022-23 od 6. veljače 2026., dana 30. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužiteljice te se djelomično preinačava odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr - 105/2022-23 od 6. veljače 2026., i to u dijelu u kojem tužiteljici nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.452,95 eura, na način da se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužiteljici, pored već dosuđenog iznosa od 1.425,95 eura, i iznos od 375,00 eura (tristo sedamdeset i pet eura). Ovaj iznos isplatiti će se na račun punomoćnika tužiteljice, odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN [broj bankovnog računa].
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki II. izreke Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr - 105/2022-23 od 6. veljače 2026., i to baš u pobijanom dijelu u kojem je naloženo tuženiku da dosuđeni iznos od 1.452,95 eura sa pripadajućim zateznim kamatama isplati baš na račun odvjetnice Martine Radić Šunjić iz Splita, koji se račun kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN [broj bankovnog računa].
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura (dvjesto pedeset eura).
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud dana 6. veljače 2026. pod poslovnim brojem: Pr- 105/2022-23 donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 2.629,51 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tuženiku da ovog osnova isplati tužiteljici iznos od 1.452,95 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a koji iznos da je obvezan isplatiti na račun odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se račun kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN [broj bankovnog računa].
2.1. Tužiteljica je podnijela žalbu i to protiv dijela odluke o parničnom trošku iz točke II. izreke u kojoj joj nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.452,95 eura. Konkretno tužiteljica smatra da joj je prvostupanjski sud trebao priznati i dosuditi sastav podneska od 8. studenog 2024. u ukupnom iznosu od 250,00 eura. Iz sadržaja žalbe proizlazi kako navedenu odluku o parničnom trošku u dijelu koji joj nije dosuđen, tužiteljica pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Žaliteljica predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i dosudi tužiteljici parnični trošak sastava podneska od 8. studenog 2024.
2.2. Tuženik podnosi žalbu također zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP -a. On pobija odluku o parničnom trošku u dijelu u kojem mu je naloženo da dosuđeni iznos isplati baš na iznos računa punomoćnice tužiteljice isplati iznos od 1.452,95 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Tuženik u bitnome smatra kako je nalaganje isplate parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice nezakonito.
3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika u kojem u bitnome predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice,
4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.
5. Prije svega je za reći kako ispitujući odluku o parničnom trošku kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a.
6. U svezi žalbe tužiteljice koja se odnosi na priznavanje tužiteljici parničnog troška sastava podneska od 8. studenoga 2024. za reći je slijedeće.
7. Tužiteljica je u predmetnom slučaju podnijela tužbu koja po svom sadržaju predstavlja stupnjevitu tužbu iz odredbi članka 186. b) ZPP-a. Prilikom podnošenja sudu stupnjevite tužbe samo manifestacijski zahtjev (zahtjev za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza) mora biti određen već u tužbi, dok onaj drugi zahtjev za isplatom, tužitelj će određeno postaviti nakon što tijekom postupka tuženik položi račun ili nakon što tužitelj na drugi način prikupi potrebne podatke. Stupnjevita tužba treba olakšati poziciju tužitelja radi ostvarenja određenih prava, pa tako i onih iz radnih odnosa, o čemu je i riječ u predmetnom slučaju. Konkretno tužiteljica je u tužbi postavila manifestacijski zahtjev da joj tuženik dostavi platne liste, i plan rada (sve za posljednjih 5 godina), a istaknula je i nespecificirani kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatom naknade plaće (koja da joj je pogrešno obračunata i isplaćena) , a koji tužbeni zahtjev sukladno pravnoj prirodi stupnjevite tužbe, treba specificirati tijekom postupka, kada se za to ispune zakonske pretpostavke.
9. Prvostupanjski je sud rješenjem od 22. listopada 2024. vratio tužiteljici tužbu radi ispravka odnosno dopune u smislu da određeno navede novčani iznos koji potražuje od tuženika te da dostavi dokaz da joj tuženik unatoč pisanom zahtjevu prije podnošenja tužbe odbio dostaviti tražene podatke, a koje bi bio u obvezi dostaviti na temelju članka 186. b stavak 3. ZPP-a. Tužiteljica je upozorena na pravne posljedice ukoliko ne postupi po naloženom u smislu odredbi članka 109. ZPP-a.
10. Tužiteljica je potom, a postupajući po rješenju prvostupanjskog suda od 22. listopada 2024. ispravila odnosno dopunila tužbeni zahtjev, i to u podnesku od 8. studenoga 2024.
11. Tuženik je u podnesku od 22. studenoga 2024. dao odgovor na tužbu u kojem se usprotivio kako pravnom osnovu tako i visini tužbenog zahtjeva.
12. Kao što je već navedeno, sporno je u ovoj žalbenoj fazi postupka je li tužiteljica imala pravo na parnični trošak sastava podneska od 8. studenoga 2024. kojim je „uredila“ tužbeni zahtjev.
12. Zaista, tužiteljica je trebala prilikom podnošenja tužbe navesti i za to pružiti odgovarajuće dokaze da joj tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev – 677/21 od 2. veljače 2022. U ovoj odluci, a na postavljeno pitanje "Da li je pretpostavka urednosti tužbe da je tužitelj u tužbi naznačio odnosno dostavio dokaze da je tuženik prethodno odbio ispuniti svoju obvezu, dostavu zatraženih podataka i knjigovodstvenu dokumentaciju, pod prijetnjom odbacivanja cjelokupne tužbe?" dao slijedeći odgovor: „Pretpostavka urednosti tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186. b ZPP je u dužnosti tužitelja dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan, odnosno tužitelj prvotno mora dokazati da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih se objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev.“
13. Tužiteljica nije dostavila dokaze da se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku da joj dostavi podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi, a koji bi joj podatci bili potrebni radi postavljanja određenog kondemnatornog zahtjeva. No, u situaciji kada tuženik ove podatke tužiteljici nije dostavio ni uz odgovor na tužbu, kao ni u nastavku parničnog postupka, a nema razloga posumnjati da su tužiteljici takvi podatci bili potrebni radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva, to prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda sastav podneska tužiteljice od 8. studenoga 2024. kojim je „uredila“ tužbeni zahtjev i bez potrebnih podataka, je bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, neovisno o tome da je na dopunu bila pozvana i od strane prvostupanjskog suda rješenjem od 22. listopada 2024. Naime tužiteljica bi u protivnome snosila štetne posljedice svog ne postupanja i „ne preciziranja tužbenog zahtjeva“ po već navedenom rješenju prvostupanjskog suda od 22. listopada 2024.
14.1. Slijedom navedenog tužiteljici je trebalo priznati parnični trošak sastava podneska od 8. studenoga 2024., a ovo na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a. Trošak ovog podneska iznosi upravo 250,00 eura, a ovo na temelju T. br. 8. točka 1., u svezi sa T. br. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23. i 107/25., dalje „Tarifa“) te na temelju odredbi T. br. 54. i T. br. 46. „Tarife“.
14.2. Sukladno iznijetom tužiteljici je trebalo priznati i zatraženi parnični trošak sastava žalbe i to u iznosu od 125,00 eura, a ovo na temelju odredbe T. br. 10. točka 4. u svezi sa T. br. 7. točka 1. „Tarife“ te na temelju odredbi T. br. 54. i 46. „Tarife“.
15. Stoga je trebalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
16. U svezi žalbe tuženika u dijelu u kojem osporava pravilnost primjene materijalnog prava prvostupanjskog suda radi njegove odluke da dosuđeni iznos parničnog troška od 2.629,51 euro sa pripadajućim zateznim kamatama, tuženik isplati baš na bankovni račun punomoćnice tužiteljice – odvjetnice, za reći je slijedeće.
17. Odredbom članka 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a propisano je da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći „od protivne stranke primiti dosuđene troškove.“ Iz punomoći koju je tužiteljica izdala punomoćnici, Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, za zastupanje u ovom postupku, jasno je navedeno kako ju je ovlastila „da prima novac i novčane vrijednosti i da o tome izdaje potvrde“. Dakle, nema nikakve dvojbe kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravo kada je naložio tuženiku da parnični trošak u visini od 2.629,51 euro sa pripadajućim zateznim kamatama (koji je dosuđen tužiteljici) isplati baš na bankovni račun njezine punomoćnice - odvjetnice, a kako je to točno navedeno u izreci prvostupanjske odluke o parničnom trošku.
18. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu, odnosno odlučiti kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.
19. Kako parnični trošak tužiteljice sastava odgovora na žalbu tuženika nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP -a, to je njezin zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eura trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 30. lipnja 2026.
Sudac:
Dr. sc. Ivan Tironi
