Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-297/2026-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Katernik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog KV, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne Novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj KO-DO-4632/2020 od 23. siječnja 2026. i okrivljenog KV, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-552/2021-15 od 23. prosinca 2025., u javnoj sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026. u prisutnosti braniteljice okrivljenika Marine Matković,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog KV kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-552/2021-15 od 23. prosinca 2025., okrivljeni KV proglašen je krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11, kažnjivog po članku 190. stavku 2. KZ/11, činjenično i pravno opisanog u izreci prvostupanjske presude, te je na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11 okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine, računajući od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo. Vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne (članak 57. stavak 5. KZ/11). Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 11. ožujka 2020. do 12. ožujka 2020. Na temelju članka 40. stavka 5. i članka 42. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sporedna novčana kazna u visini od 100 (sto) dnevnih iznosa, pri čemu je jedan dnevni iznos 65,00 (šezdeset pet) eura, što ukupno iznosi 6.500,00 (šest tisuća i petsto) eura, a koju kaznu je u smislu odredbe članka 42. stavka 6. KZ/11 okrivljenik dužan platiti u roku od 4 (četiri) mjeseca od dana pravomoćnosti presude. Ako sporedna novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u roku određenom ovom presudom, a ne postoje uvjeti da se okrivljeniku produlji rok plaćanja zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojih je došlo nakon donošenja presude bez njegove krivnje (članak 42. stavak 7. KZ/11), naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 mjeseca, sud će uz pristanak osuđenika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro. Ako osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno rad za opće dobro, zamijenit će se kaznom zatvora (članak 43. stavak 1., 2. i 3. KZ/11). Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljenom KV izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno do proteka roka provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude, a najdulje tri godine. Za vrijeme izdržavanja kazne zatvora izvršavat će se u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, a izvan zatvorskog sustava u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati i u terapijskoj zajednici ukoliko je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti i to uz nadzor nadležnog tijela za probaciju za vrijeme trajanja roka provjeravanja. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetovani dio kazne iz djelomične uvjetne osude i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz djelomičnu uvjetnu osudu. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11 od okrivljenog KV trajno su oduzete četiri plastične vrećice sa sadržajem konoplje tipa droge marihuana ukupne mase 173,76 grama, koja droga je od njega bila privremeno oduzeta uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Službe kriminaliteta droga serijskog broja [serijski broj] od 11. ožujka 2020. (list 26 spisa) te će se ta droga po pravomoćnosti presude uništiti. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka i rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 – dalje u tekstu: ZKP), naloženo je okrivljeniku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu 815,96 eura i paušalni iznos 600,00 eura, dakle ukupno 1.415,96 (tisuću četiristo petnaest eura i devedeset šest centi).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 467. točke 3. u svezi članka 470. stavka 2. ZKP u odnosu na oslobađajući dio presude i odluke o kazni iz članka 467. točke 4. u vezi s člankom 471. stavkom 1. ZKP u odnosu na osuđujući dio presude. U žalbi je državni odvjetnik predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se pobijana presuda preinači i okrivljeniku izrekne kazna zatvora u primjerenom trajanju.
2.1. Žalbu je podnio i okrivljeni KV po braniteljici Marini Matković, odvjetnici u Splitu, zbog odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i sporednoj novčanoj kazni iz članka 467. stavka 1. točke 4. ZKP. Okrivljenik je predložio da se pobijana presuda preinači u dijelu odluke o kazni na način da se on osudi na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a potom da mu se izrekne uvjetna osuda iz članka 56. KZ/11 uz primjereni rok kušnje te uz eventualnu kumulaciju više posebnih obveza (sporedna novčana kazna i sigurnosna mjera), podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi je također zatraženo da se okrivljenik i njegova braniteljica obavijeste o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća kojem je zahtjevu ovaj sud udovoljio.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP prije sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Na temelju članka 475. stavka 2. ZKP na zahtjev okrivljenika o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća obaviješteni su braniteljica okrivljenika, državni odvjetnik i okrivljenik čiji je poziv vraćen s napomenom dostavljača da je okrivljenik obaviješten, ali nije preuzeo pošiljku čime su ispunjeni uvjeti za održavanje sjednice vijeća koja je održana na temelju članka 475. stavka 3. ZKP u odsutnosti državnog odvjetnika i okrivljenika, dok je braniteljica okrivljenika, odvjetnica Marina Matković koja je pristupila sjednici vijeća ostala u cijelosti kod navoda i prijedloga iznesenih u žalbi.
6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog KV nisu osnovane.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika osim zbog odluke o kazni
7. Pobijajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na kazneno djelo omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 1. KZ/11 državni odvjetnik smatra da je da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice zbog čega je pogrešan njegov zaključak da nije dokazano da bi okrivljenik počinio to kazneno djelo. Međutim, pravilno ističe prvostupanjski sud da okrivljenik i svjedokinja KVB suglasno navode da je inkriminiranog događaja okrivljenik prodao drogu toj svjedokinji, a ne dao na uživanje kako se to navodi u optužnici. Iako je prvostupanjski sud ispitao svjedokinju KVB na raspravi, ona svoj iskaz iz dokazne radnje nije ponovila na raspravi, zbog čega se, sukladno članku 431. stavku 2. ZKP na njezinom iskazu iz dokazne radnje, u ne konfrontiranoj formi, ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. Stoga je pravilno zaključio prvostupanjski sud da osim iskaza svjedokinje KVB iz dokazne radnje, ne postoji niti jedan drugi dokaz iz kojeg bi proizlazilo da bi okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 191. stavka 1. KZ/11. Treba napomenuti da nije bilo zapreke državnom odvjetniku da na raspravi, nakon tako provedenih dokaza i nakon obrane okrivljenika, postupi prema članku 441. ZKP i izmjeni optužbu sukladno rezultatima provedenog postupka, međutim on to nije učinio. Stoga žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 1. KZ/11 za koje je okrivljenik oslobođen od optužbe nije osnovana.
U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika zbog odluke o kazni
8. Državni odvjetnik smatra da prvostupanjski sud nije pravilno vrednovao sve okolnosti počinjenja kaznenog djela te smatra da je sud kao otegotno propustio dostatno cijeniti da je okrivljenik specijalni povratnik kod kojeg ranije izrečena uvjetna osuda nije specijalno preventivno djelovala pa je, zbog ostvarivanja specijalne i generalne prevencije, neuvjetovani dio kazne trebalo izreći u duljem trajanju kazne zatvora prilikom izricanja djelomične uvjetne osude.
8.1. Nasuprot toga, okrivljenik u žalbi smatra da mu je izrečena prestroga kazna jer sud nije dostatno vrednovao protek vremena od počinjenja ovog kaznenog djela do izricanja prvostupanjske presude od više od pet godina, da ranija osuda datira iz 2018., činjenicu da prekršajno nije osuđivan zbog istovrsnih radnji nego zbog prekršaja iz područja prometa što po njemu opravdava blaže kažnjavanje. Nadalje smatra da nije konkretno utvrđena bojazan da će on počiniti novo kazneno djelo pa izrečena sigurnosna mjera iz članka 69. KZ/11 predstavlja dodatni represivni element čime se ona faktično pretvara u „produžetak kazne“. Smatra da sporedna novčana kazna nije pravilno utvrđena jer prvostupanjski sud nije utvrdio njegove redovne prihode niti troškove uzdržavanja obitelji kako to zahtjeva članak 42. KZ/11. Okrivljenik zaključno smatra da se svrha kažnjavanja može postići i osudom na blažu kaznu u trajanju 1 (jedne) godine i potom izrečenom uvjetnom osudom iz članka 56. KZ/11 uz primjereni rok kušnje i eventualnu kumulaciju više posebnih obveza (sporedna novčana kazna i sigurnosna mjera).
8.2. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da mu je prvostupanjski sud izrekao prestrogu kaznu niti državni odvjetnik kada tu kaznu na koju je okrivljenik osuđen smatra preblagom. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te je sve okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao zbog čega njihova preocjena, za koju se zalažu državni odvjetnik i okrivljenik, nije osnovana. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika olakotnim cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11 i izraženo žaljenje i kajanje što ukazuje na okrivljenikovu samokritičnost prema vlastitim postupcima i spremnost da za to preuzme odgovornost, korektno držanje pred sudom te njegovu smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja djela, dok mu je otegotnim cijenio njegovu osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela, izuzetnu društvenu opasnost ove vrste kaznenih djela te njihovu raširenost na području prvostupanjskog suda, kao i okrivljenikovu prekršajnu osuđivanost. Imajući na umu navedeno i vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci i na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda kojom je određeno da će se dio kazne na koju je okrivljenik osuđen u trajanju od 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju 1 (jedne) godina neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja u trajanju od 4 (četiri) godine, računajući od pravomoćnosti presude - u cijelosti primjerena svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima. Kako je okrivljenik priznao da je kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 počinio iz koristoljublja, pravilno mu je prvostupanjski sud izrekao sporednu novčanu kaznu u visini od 100 dnevnih iznosa, što iznosi ukupno 6.500,00 eura, pri čemu je jedan dnevni iznos 65,00 eura, analizirajući iskaz okrivljenika koji navodi da ostvaruje mjesečnu zaradu, ima i dodatni prihod iz turističke djelatnosti, dobrog je imovnog stanja te imajući na umu ukupnost njegovih prihoda kroz godinu (zbroj mjesečnih i sezonskih primanja te dijeleći to s brojem mjeseci), njegove obiteljske prilike (otac mlt. djeteta starog 8 godina, a njegova supruga se bavi održavanjem apartmana) i odbijajući životne troškove okrivljenika od tog iznosa, prvostupanjski sud je pravilno, slobodnom procjenom, odredio visinu dnevnog iznosa u iznosu od 65,00 eura što je i obrazložio (točka 44.) te takvo utvrđenje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Kako je iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Željka Ključevića prvostupanjski sud utvrdio da postoji opasnost od ponavljanja istovjetnog ili težeg djela, pravilno je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. Stoga i ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da će se djelomičnom uvjetnom osudom, sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11 i sporednom novčanom kaznom od 100 dnevnih iznosa kod okrivljenika ispuniti svi zahtjevi specijalne, ali i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik, nije osnovano.
9. Kako žalbenim razlozima okrivljenika i državnog odvjetnika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1 i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 30. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
