Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-313/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljene CI, zbog kaznenog djela iz članka 279. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene CI , izjavljene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: K- 245/2023-21 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljene CI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj K-245/2023-21 od 27. veljače 2025., okrivljena CI proglašena je krivom zbog kaznenog djela k rivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave, opisanog i kažnjivog po članku 279. stavku 1. KZ/11, te je na temelju istog članka osuđena na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci. Na temelju članka 56. stavka 2. i 3. KZ/11 okrivljenici je izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 1., 6. i 8. ZKP naloženo je okrivljenici da naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu 398,17 eura i paušalni iznos 150,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika ..., nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika, o kojim troškovima će se, sukladno članku 148. stavku 4. ZKP, donijeti posebno rješenje.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljena CI po branitelju Mladenu Juriću odvjetniku iz Odvjetničkog društva Pero Jurić i Mladen Jurić j.t.d. iz Osijeka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i oslobodi ju od optužbe, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu okrivljene nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba okrivljene CI nije osnovana.
6. Osporavajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda okrivljenica ističe da njeno nepažljivo postupanje prilikom izvršavanja poslovnih obveza u ovom slučaju ne može biti temelj za zaključak da je ona počinila kazneno djelo. Dokument u koji je okrivljenica knjižila predmetne rashode predstavljaju radnu verziju poslovne isprave, pri čemu "nije neuobičajeno vršiti preknjižavanje" rashoda u računovodstvu. U nalozima za plaćanje u projektu EINFOSE vladali su zbrka i nered, bila je uobičajena praksa na projektu EINFOSE da se nalozi daju putem elektroničke pošte zbog čega je okrivljenica pomislila da su ove uplate u vezane za projekt EINFOSE. Ona u predmetne naloge za isplatu nije unosila podatke niti je naložila CIR što da od podataka u njega unese. Dekanica RI upravlja fakultetom i zastupa ga što upućuje da dekan ima ovlast izdavati sve naloge za isplatu koju vrši fakultet.
6.1. Iz ovakvog sažetog sadržaja žalbe vidljivo je da okrivljenica zapravo ponavlja svoju obranu i pri tome polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda smatrajući ih pogrešnim. Međutim, okrivljenica zanemaruje da sud njenu obranu nije prihvatio nalazeći je iskonstruiranom radi umanjivanja kaznene odgovornosti. Po stavu ovog drugostupanjskog suda, činjenična utvrđenja iz prvostupanjske presude nisu dvojbena kako to pogrešno smatra okrivljenica. Naime, nesporno je da je okrivljenica kao voditeljica ..., naložila djelatnici računovodstva CIR da izvrši uplate na teret ... na račun ŠI u iznosu od 14.000,00 EUR koja je uplata izvršena 18. lipnja 2018. i na račun ZI u iznosu od 16.000,00 EUR koja je uplata izvršena 21. lipnja 2018., sve na temelju e-mailova koje je zaprimila s e- mail adrese [adresa elektroničke pošte], a u kojima je navedene transakcije zatražio pošiljatelj koji se predstavljao kao prof. dr. sc. DI, dekanica .... Pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da u predmetnim porukama elektroničke pošte u kojima su pod imenom dekanice RI naložene ove isplate, nije nigdje bilo navedeno da se tražene isplate odnose na projekt EINFOSE, a zaposlenica u računovodstvu RIR, nije navela da bi joj okrivljenica rekla da bi se radilo o isplatama povezanim s projektom EINFOSE zbog čega ona u nalozima za isplatu Zagrebačkoj banci d.d. nije ni navela da bi se radilo isplatama povezanim s projektom EINFOSE. Okrivljenica navod da je raniju komunikaciju vezano za isplate iz projekta EINFOSE imala s voditeljicom projekta „EINFOSE“ profesoricom BIC i MI administratorom tog projekta, dok joj dekanica fakulteta DI nikada nije porukama elektroničke pošte davala naloge za isplatu u projektu EINFOSE. Kako su predmetne poruke za isplatu poslane s domene koja nije uobičajena adresa elektroničke pošte svjedokinje RI, poslane su u vrijeme koje nije uobičajeno vrijeme komunikacije zaposlenika fakulteta uz tekst s gramatičkim greškama, ne može se prihvatiti navod žalbe okrivljenice da njoj predmetni nalozi za isplatu nisu bili upitni i sporni, pogotovo jer DI kao dekanica može dati nalog za isplatu ispred fakulteta iako to nikad nije radila za projekt EINFOSE. Okrivljenica opetovano u žalbi ponavlja da je opće poznata činjenica da su EU projekti kao što je „EINFOSE“ pod posebnom kontrolom gdje “sredstva moraju štimati ne u EURO, već u cent“, ali ona nije osobe zadužene za projekt EINFOSE obavijestila o predmetnim isplatama iako ih oni nisu naložili nego dekanica koja nema veze s projektom. Inzistiranje obrane na činjenici da okrivljenica nije izradila završni račun za 2018. u kojem su bile vidljive ove neosnovane isplate, nije od utjecaja na pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenica podatke o predmetnim isplatama evidentirala u knjigovodstvenoj dokumentaciji (analitička kartica i izvodi knjiženja broj 139 i 142) na temelju koje je izrađen završni račun, a u kojima je, prema nalazu i mišljenju financijsko knjigovodstvene vještakinje Dajane Vuković, dodan opis plaćanja "EINFOSE" koji nije naveden prilikom samog plaćanja u nalozima za prijenos sredstava gdje je bilo samo navedeno „Transfer sredstava“. Slijedom navedenog, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je okrivljenica kao odgovorna osoba u poslovne isprave koje služe kao dokaz činjenica i koje imaju vrijednost za pravne odnose, unijela neistinite podatke. Stoga, na osnovu svih provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud analizirao kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je okrivljenica ostvarila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela krivotvorenje službene ili poslovne isprave. Za takva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa je, na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud ispravno okrivljenicu proglasio krivom za inkriminirano joj kazneno djelo iz članka 279. stavka 1. KZ/11. Stoga, žalba okrivljenice zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. Okrivljenica se ne žali zbog odluke o kazni, ali je ovaj drugostupanjski sud ispitao tu žalbenu osnovu sukladno odredbi članka 478. ZKP jer žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni. Stoga je ovaj drugostupanjski sud uzeo da je žalba okrivljenice podnesena s prijedlogom da se ona blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Prvostupanjski sud je okrivljenici kao olakotno cijenio uredan život do počinjenja ovog kaznenog djela jer ona do tada nije dolazila u sukob sa zakonom, dok otegotnih okolnosti nije našao. Imajući na umu navedeno i vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenice na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci te potom izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 (dvije) godine - u cijelosti primjerena svim navedenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenicu tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Stoga, blaže kažnjavanje okrivljenice nije osnovano.
8. Kako žalbenim razlozima okrivljene CI nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenice, a na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
9. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. lipnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
