REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] A 5
Poslovni broj: Us I-1766/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja H. F. vision d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 82454911949, kojeg zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz M. K. Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIBG: 36162371878, radi šutnje uprave, 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 15. rujna 2025. podnio tužbu radi ocjene zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku donese odluku o zahtjevu tužitelja od 2. lipnja 2025. za izdavanje dozvole za boravak i rad za stranog državljanina.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Obrazlaže da je strani državljanin u trenutku podnošenja zahtjeva imao odobrenu dozvolu za boravak i rad do 15. listopada 2025. za poslodavca Mali Dubrovnik d.o.o. zbog čega je tužitelju upućen poziv radi dostave dokaza o ukidanju važeće dozvole. Također ukazuje kako je prije odlučivanja o zahtjevu bio dužan provesti propisanu operativnu provjeru sigurnosnih i drugih relevantnih okolnosti, kao i da je tijekom postupka utvrđeno postojanje nezakonitog rada na strani tužitelja. Stoga da je od zaprimanja zahtjeva kontinuirano poduzimao radnje radi utvrđivanja osnovanosti istog. Ističe da je postupak obustavljen službenom zabilješkom sukladno čl. 91. st. 8. Zakona o strancima slijedom traženja tužitelja. Predlaže sudu odbaciti tužbu kao nedopuštenu podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
3. Iz spisa upravnog postupka sud utvrđuje da je predmetni zahtjev podnesen 2. lipnja 2025. te da o tom zahtjevu tuženik nije odlučio u 15 -dnevnom roku propisanim čl. 91. st. 7. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.). Tužba je, pak, podnesena po proteku dilatornog roka propisanog odredbom čl. 40. st. 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS).
4. Dalje sud utvrđuje da je tužitelj podneskom od 10. studenoga 2025. zatražio obustavu predmetnog postupka za izdavanje dozvole za boravak i rad slijedom čega je tuženik Službenom zabilješkom od 11. studenoga 2025. obustavio postupak. Navedeno tužitelj ni ne osporava (podnesak od 7. siječnja 2026.), već obrazlaže da je odustanak uslijedio zbog neodlučivanja tuženika u roku.
5. Donošenjem službene bilješke o obustavi upravnog postupka prekinuta je šutnja uprave. Slijedom navedenoga je sud, na temelju odredbi čl. 103. st. 1. i čl. 106. st. 1. t. 2. ZUS-a, odlučio kao u t. I. izreke ovog rješenja.
6. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora, isti je odbijen kao neosnovan na temelju odredbe čl. 147. st. 8. ZUS-a. Naime, iako je upravni spor pokrenut zbog propuštanja tuženika da u zakonskom roku odluči o zahtjevu tužitelja, tužitelj je tijekom trajanja spora svojevoljno odustao od sâmog zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, čime je uklonio predmet i svrhu upravnog postupka, a posredno i predmet sudske zaštite. Takvim postupanjem tužitelj je nedvojbeno pokazao da ne postoji stvaran interes za meritorno odlučivanje o njegovu pravu. Da je njegov stvarni cilj bio ishoditi odluku javnopravnog tijela o podnesenom zahtjevu, ne bi odustao od zahtjeva koji predstavlja materijalnu osnovu spora. Posljedica odustanka jest da je nakon prestanka interesa za meritorno odlučivanje jedini preostali procesni interes tužitelja bio zahtjev za naknadu troškova. Sud stoga ocjenjuje da su u konkretnom slučaju ostvarena obilježja zlouporabe procesnih prava. Naime, vođenje spora koji odstupa od svrhe tog procesnog instituta, a koja se sastoji u osiguravanju sudske zaštite radi donošenja upravne odluke o zahtjevu stranke, upućuje na to da tužba nije podnesena radi zaštite prava, već radi ostvarivanja financijske koristi.
7. U prilog navedenom govori i stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju posl.br. Usž-4481/2025-2 od 5. ožujka 2026. Iako je u tom predmetu pravo na trošak osporeno zato što tužitelj nije proširio tužbeni zahtjev nakon donošenja po njega nepovoljne odluke, razlozi na kojima se temelji navedeno stajalište primjenjivi su mutatis mutandis i u ovom predmetu. Naime, i neproširenje tužbenog zahtjeva i odustanak od zahtjeva kojim je upravni postupak pokrenut upućuju na isti zaključak - da tužitelj više nema stvarni interes za meritorno odlučivanje o njegovu pravu, već spor nastavlja radi ostvarivanja procesne koristi.
8. Procesni oportunizam, odnosno korištenje procesnih prava protivno njihovoj svrsi, predstavlja oblik zlouporabe spora, koju je pravno utemeljeno i opravdano onemogućiti primjenom za to predviđene odredbe čl. 147. st. 8. ZUS-a, kao iznimku od odredbe čl. 147. st. 6. ZUS-a.
9. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u t. II. izreke rješenja.
U Rijeci 30. lipnja 2026.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).
