Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-461/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jadranki Sloković, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika Energija projekt d.d., Senj, Petra Matkovića 7, OIB: 97312497377, zastupanog po punomoćnici Dinki Kovačević, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kovačević Prpić Simeunović d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 6, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, utvrđenja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, sudskog raskida ugovora o radu, naknade štete i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-5744/2020-43 od 12. ožujka 2024. i o žalbi tužiteljice protiv rješenja predsjednika Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Su-42/2025-5 od 15. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 5744/2020-43 od 12. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II., V., VI., VII., VIII., IX . X. izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje predsjednika Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Su-42/2025-5 od 15. veljače 2024.

III. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđen je nedopuštenim otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužiteljici Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. prosinca 2019. (točka I. izreke), te je određen sudski raskid ugovora o radu od dana 14. rujna 2018. zaključen između tužiteljice i tuženika s danom 22. listopada 2020. (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo i da tužiteljici na ime naknade neisplaćenih bruto plaća isplati iznos od 25.773,95 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), te da joj na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 7.963,38 eura sa zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2023. do isplate (točka IV. izreke).

Tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su tužiteljica i tuženik Ugovorom od 14. rujna 2018. godine sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme je odbijen (točka V. izreke), jednako kao i tužbeni zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad na radno mjesto Voditeljice pravnih poslova (točka VI. izreke). Također, tužiteljica je odbijena s dijelom zahtjeva za isplatom naknada neisplaćenih bruto plaća preko dosuđenog iznosa od 25.773,95 eura do zatraženog iznosa 84.942,60 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (točka VII. izreke), s dijelom zahtjeva za isplatom naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu preko dosuđenog iznosa od 7.963,38 eura do zatraženog iznosa od 21.235,65 eura (točka VIII. izreke), s dijelom alternativnog tužbenog zahtjeva u kojem traži da se kao dan sudskog raskida odredi dan donošenja presude (točka IX. izreke), te sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka (točka X. izreke).

Tužiteljici je naloženo i da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.246,48 eura (točka XI. izreke).

2. Protiv točke II., V., VI., VII., VIII., IX i X. izreke presude žalbu je podnijela tužiteljica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev i u tom dijelu prihvatiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Istodobno, i u okviru žalbe protiv prvostupanjske presude, tužiteljica je žalbu podnijela i protiv rješenja predsjednika Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Su-42/2025-5 od 15. veljače 2024., protiv kojeg rješenja, sukladno čl. 74. st. 5. ZPP, nije bila dopuštena posebna žalba, te u odnosu na to rješenje predlaže da se isto ukine.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana.

5. Žalba tužiteljice protiv prvostupanjske presude je osnovana, dok je žalba tužiteljice protiv rješenja predsjednika suda neosnovana.

U odnosu na žalbu tužiteljice protiv presude posl. broj Pr-5744/2020-43 od 12. ožujka 2024.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem otkaza nedopuštenim, sudskim raskidom ugovora o radu, utvrđenjem da su tužiteljica i tuženik Ugovorom o radu od 14. rujna 2018. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad i isplatom naknade plaće i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

7. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio slijedeće činjenice:

- da su tužiteljica i tuženika dana 23. veljače 2015. sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto Voditeljice pravne službe,

- da su tužiteljica i tuženik nakon toga sklopili četiri aneksa Ugovora o radu i to dana 18. svibnja 2015., 1. rujna 2015., 1. lipnja 2016. i 1. svibnja 2018.,

- da su tužiteljica i tuženika dana 14. rujna 2018. sklopili Ugovor o radu na određeno za radno mjesto Voditeljice pravnih poslova na rok od 2 godine,

- da je Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31. prosinca 2019. tuženik tužiteljici izvanredno otkazao ugovor o radu i to iz razloga što je tužiteljica povrijedila zakonsku zabranu natjecanja jer je, bez odobrenja poslodavca, sklapala poslove iz djelatnosti poslodavca za račun društva Energy sun porject d.o.o.,

- da je tuženik tužiteljici prije otkazivanja omogućio iznošenje obrane,

- da je tužiteljica protiv odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji je tuženik odbio dopisom od 4. veljače 2020.,

- da je tuženik nije dokazao da je odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu donio u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji.

8. Na temelju takvih utvrđenja, a s obzirom da tuženik nije dokazao da je odluka o izvanrednom otkazu donijeta u roku od petnaest dana od dana za saznanja za činjenice na kojima se otkaz temelji, sud prvog stupnja je uz primjenu odredbi čl. 116. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 127/17 - dalje: ZR) tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem nedopuštenosti otkaza prihvatio.

9. Tužiteljica žalbenim navodima osporava pobijanu presudu ističući u žalbi, između ostalog, da je sud nezakonito postupio kada nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĐN, ČN VN i AN, te da je dokazne prijedloge za saslušanjem navedenih svjedoka sud prvog stupnja odbio bez ikakvog obrazloženja. Međutim, takvi žalbeni navodi tužiteljice nisu osnovani. Naime, u pobijanoj presudi sud prvog stupnja je naveo (točka 21. obrazloženja) da ostale personalne dokaze nije izveo jer je odlučne činjenice utvrdio temeljem dokumentacije i iskaza stranaka i svjedoka koje je saslušao. Dakle, sud prvog stupnja je naveo iz kojih je razloga odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka koje tužiteljica navodi u žalbi. Međutim, neovisno o tome, okolnosti na koje je predloženo izvođenje svjedoka koje tužiteljica navodi u žalbi su okolnosti koje se odnose na nepostojanje razloga za izvanredni otkaz. Sud prvog stupnja je utvrdio da je otkaz nedopušten jer je odluka o otkazu donijeta nepravovremeno i izvan roka od 15 dana propisanog čl. 116. st. 2. ZR, pa stoga u takvoj situaciji kada je sud u svakom slučaju utvrdio da je otkaz zbog nepravovremenosti nedopušten, i prema ocjeni ovog suda, nije bilo potrebe saslušavati svjedoke koje je predložila tužiteljica. Stoga neizvođenjem tih personalnih dokaza nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. i čl. 292. ZPP koju u žalbi ističe tužiteljica.

10. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na dio pobijane presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da su tužiteljica i tuženik 14. rujna 2018. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

11. Sud prvog stupnja je taj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbio iz razloga što je smatrao da u postupku nije utvrđeno da nije utvrđeno da bi tužiteljica bila u bitnoj zabludi prilikom sklapanja Ugovora o radu na određeno vrijeme od 14. rujna 2018. (točka 20.2. obrazloženja), koji razlog tužiteljica ističe kao osnovu zbog koje bi predmetni ugovor o radu trebao predstavljati ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

12. Međutim, tužiteljica taj dio tužbenog zahtjeva ne temelji isključivo na činjeničnoj tvrdnji da je ugovor o radu sklopila u bitnoj zabludi. Naime, tužiteljica je taj dio tužbenog zahtjeva istaknula u podnesku od 12. rujna 2020. u kojem je vrlo jasno istaknula ne samo činjeničnu tvrdnju da je predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme sklopila u bitnoj zabludi jer joj je tuženik tvrdio da će nakon sklopljenog biti ponovno sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, već i činjeničnu tvrdnju da smatra da ugovor sklopljen protivno odredbi čl. 12. st. 1. ZR koju odredbu i citirala u predmetnom podnesku navodeći pritom da nije postojao objektivni niti bilo koji drugi opravdani razlog za sklapanje ugovor o radu na određeno vrijeme.

13. Dakle, tužiteljica dio tužbenog zahtjeva kojim zahtijeva utvrđenje da ugovor o radu koji je sklopljen 14. rujna 2018. na određeno vrijeme predstavlja ugovor o radu na neodređeno vrijeme činjenično temelji ne samo na postojanju bitne zablude kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, već i na činjeničnoj tvrdnji da je isti sklopljen protivno odredbi čl. 12. st. 1. ZR i da za sklapanje istog nije bilo objektivnog razloga. Stoga je sud prvog stupnja taj dio spora bio dužan raspraviti primjenom odredbe čl. 12. ZR koja regulira sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, a što je sud prvog stupnja propustio učiniti, na što osnovano tužiteljica ističe u podnijetoj žalbi.

14. Odredbom čl. 12. st. 1. ZR propisano je da se ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.

Stavkom 7. istog članka propisano je da ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, da se smatra da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

15. Dakle, sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZR, rad na određeno vrijeme predstavlja iznimku, a ne pravilo, te za sklapanje istog moraju biti ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 12. st. 1. ZR. Posljedica sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme protivno odredbama zakona je da se smatra da je sklopljen ugovor radu na neodređeno vrijeme. Odredbe čl. 12. st. 1. i 7. ZR su kogentne naravi, pa u slučaju da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen suprotno odredbi čl. 12. st. 1. ZR to automatski dovodi do toga da se takav ugovor, neovisno o volji poslodavca, ima smatrati ugovorom o radu na neodređeno vrijeme (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1706/2014 od 6. srpnja 2021. i Rev-5130/2019 od 15. veljače 2022.). Potrebno je i navesti i da je odredba čl. 12. ZR u potpunosti izmijenjena čl. 2. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu ("Narodne novine", br. 151/22 – dalje ZID ZR/22), ali kako su odredbe ZID ZR/22 stupile na snagu 1. siječnja 2023., a sporni ugovor o radu na određeno vrijeme je sklopljen 14. rujna 2018. odredbe ZID ZR/22 nisu mjerodavne za ovaj spor.

16. U konkretnom slučaju, dakle, tužiteljica u postupku činjenično tvrdi ne samo da je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopila u bitnoj zabludi kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, već i da je isti sklopljen protivno odredbi čl. 12. st. 1. ZR. Sud prvog stupnja predmet spora nije raspravio u smislu odredbe čl. 12. ZR tako da pobijana presuda u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Također, u tom dijelu sud prvog stupnja nije utvrdio činjenice o kojima ovisi primjena i odredbe čl. 12. ZR tako da je u tom dijelu ostvaren i žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP što je posljedično dovelo do toga i da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno čime je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP.

17. Osnovani su i žalbeni navodi tužiteljice kojima pobija odluku o sudskom raskidu ugovora o radu. Naime, sud prvog stupnja prihvatio je zahtjev tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu, te je primjenom odredbe čl. 125. st. 1. i 2. ZR, odredio sudski raskid ugovora o radu s danom 22. listopadom 2020. godine. Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi ističe da je pobijana presuda u tom dijelu proturječna s dokazima koji su izvedeni tijekom postupka.

18. Naime, tužiteljica je kod tuženika bila u radnom odnosu temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 14. rujna 2018. na rok od dvije godine. To nadalje znači da je radni odnos tužiteljice temeljem tog ugovora, ako bi se zauzelo stajalište da je isti pravilno i zakonito sklopljen, sukladno odredbi čl. 112. toč. 3. ZR, prestao istekom vremena na koji je ugovor sklopljen tj. radni odnos tužiteljice je prestao 15. rujna 2020. Stoga sud prvog stupnja, ako je smatrao da ugovor o radu na određeno vrijeme koji je sklopljen 14. rujna 2018. valjan i da ne predstavlja ugovor o radu na neodređeno vrijeme, dan prestanka radnog odnosa nije mogao odrediti kasnije od 15. rujna 2020. Sud prvog stupnja je međutim, kao dan prestanka radnog odnosa odredio 22. listopada 2020. kada se tužiteljica, ako se ne bi prihvatile njezine činjenične tvrdnje o sklapanju ugovor na radu na neodređeno vrijeme, uopće nije nalazila u radnom odnosu koji je prestao istekom vremena na koji je ugovor sklopljen. Stoga osnovano tužiteljica u žalbi ističe da je u tom dijelu pobijana presuda proturječna, te da je i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

19. Osnovani su i žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na prihvaćanje tuženikovog zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu. Naime, sud prvog stupnja je prihvatio taj dio protutužbenog zahtjeva tuženika na temelju utvrđenja (točka 17.5. obrazloženja) da otuđenje i korištenje Ugovora o kupnji i upisu dionica predstavlja okolnost koja opravdano ukazuje da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć. Dakle, sud prvog stupnja utvrdio je da je tužiteljica otuđila i koristila dokumentaciju tuženika točnije Ugovor o kupnji i prijenosu dionica. Međutim, osnovano tužiteljica u žalbi ističe da nije jasno na temelju kojih je to točno dokaza sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica otuđila predmetni ugovor, te da nije pravilno ocijenio sve dokaze i utvrdio činjenice o kojima ovisi primjena odredbi Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti ("Narodne novine", br. 30/18 - dalje: ZZNITV) i Zakona o zaštiti tajnosti podataka ("Narodne novine", br. 108/96 – dalje: ZZTP) koji je također mjerodavan.

20. Naime, u konkretnom slučaj tužiteljica je predmetni ugovor priložila u sudski spis uz podnesak kojim se očitovala na tuženikov odgovor na tužbu koji podnesak je predan na ročištu održanom dana 8. listopada 2020. Iz sadržaja predmetnog podneska proizlazi da je tužiteljica predmetni ugovor priložila kako bi dokazala činjenične tvrdnje da je u konkretnom slučaju postupala prema nalozima poslodavca, u njegovo ime i račun, te činjeničnu tvrdnju da joj nije bila obveza obavještavati novu upravu o postojanju posredno ili neposredno povezanih društava, već da je to bila obveza suvlasnika, što, prema tužiteljici, proizlazi iz predmetnog Ugovora o kupnji i upisu dionica. Dakle, tužiteljica je predmetni Ugovor o kupnji i upisu dionica dostavila kako bi dokazala činjenične tvrdnje koje ističe u postupku tj. da je postupala sukladno nalozima poslodavca, te da nije bez odobrenja poslodavca obavljala poslove za konkurentsko društvo i tako povrijedila zakonsku zabranu natjecanja, što joj tuženik stavlja na teret u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu. S obzirom da je tužiteljica predmetni ugovor priložila u radnom sporu u kojem je predmet zaštita prava radnika iz radnog odnosa, te u spis u koji po logici stvari pravo uvida imaju stranke i ograničen broj osoba, sud prvog stupnja je bio dužan razmotriti da li su se ispunile pretpostavke za primjenu odredbe čl. 25. ZZTP koji se primjenjuje temeljem čl. 34. Zakona o zaštiti tajnosti podataka ("Narodne novine", br. 79/07).

21. Naime, odredbom čl. 25. ZZTP propisano je da se kao povreda čuvanja poslovne tajne neće smatrati priopćenje koje osoba upoznata s tajnim podatkom učini u prijavi kaznenog djela, privrednog prijestupa ili prekršaja nadležnom tijelu te ako priopći nadzornom tijelu radi ostvarivanja svojih prava iz radnog odnosa.

22. Iako se tužiteljica u prvostupanjskom postupku, posebice u podnesku od 24. studenog 2020. pozivala na odredbu čl. 25. ZZTP, te isticala da je njezino postupanje u skladu s odredbama čl. 6., čl. 8. i čl. 10. ZZNITV , pobijana presuda o tim činjeničnim tvrdnjama tužiteljice ne sadrži bilo kakve razloge, pa je stoga i u tom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer i u tom dijelu pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

23. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti u pobijanom dijelu pod točkom II., V. VI., VII., VIII., IX. i X. izreke i u tom dijelu vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

24. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

25. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ovaj žalbeni sud ukazao ovim rješenjem, te će utvrditi sve odlučne činjenice o kojima ovisi primjena odredbe čl. 12. ZR na kojo j tužiteljica temelji tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme. U tom smislu sud prvog stupnja će utvrditi da li su, nakon što se tužiteljica kod tuženika nalazila u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, postojali na zakonu osnovani razlozi za sklapanjem ugovora o radu na određeno vrijeme i koji su to bili.

26. U odnosu na sudski raskid ugovora o radu na zahtjev tuženika kao poslodavca sud prvog stupnja će utvrditi sve odlučne činjenice o kojima ovisi prihvaćenje ili neprihvaćanje tog dijela tužbenog zahtjeva posebice da li je tužiteljica neovlašteno pribavila i koristila sporni Ugovor o kupnji i upisu dionica, predstavlja li isti poslovnu tajnu u smislu odredbe čl. 3. st. 1. toč. 5. a), b) c) ZZNITV pri čemu će utvrditi i na koji način je tužiteljica došla u posjed predmetnog ugovora, te da li je tuženik poduzeo razumne korake za očuvanje tajnosti informacija u smislu odredbi čl. 3. st. 1. toč. 5. c) i čl. 3. st. 4. ZZNITV. Sud prvog stupnja će ocijeniti postoje li pretpostavke za primjenu odredbe čl. 25. ZZTP nakon čega će imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja moći i ocijeniti da li su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 125. st. 2. ZR i prihvaćenje tuženikovog zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu.

27. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na žalbu tužiteljice protiv rješenja posl. broj Su-42/2025-5 od 15. veljače 2024.

28. Rješenjem predsjednika suda posl. broj Su-42/2025-5 od 15. veljače 2024. odbačen je zahtjev tužiteljice za izuzećem sutkinje Kristine Trtanj Vukoja.

29. Tužiteljica u okviru žalbe koju je podnijela protiv prvostupanjske presude (točka IX. žalbe) pobija i predmetno rješenje, protiv kojeg, sukladno odredbi čl. 74. st. 5. ZPP, nije dopuštena posebna žalba, pa se isto može pobijati samo u žalbi protiv prvostupanjske presude.

30. Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe da je u postupku povrijeđeno pravo na jednakost oružja, te pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispr., 14/02, 1/06, 13/17 - u daljnjem tekstu: Konvencija). Također, tužiteljica u žalbi navodi da joj je raspravna sutkinja zabranjivanjem pitanja svjedoku onemogućila u raspravljanju i dokazivanju, te je takav pristran i nezakonit rad sutkinje bitno utjecao na donošenje odluke u postupku.

31. Međutim, predmetni žalbeni navodi tužiteljice ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Naime, u konkretnom slučaju, pobijanim rješenjem zahtjev tužiteljice za izuzećem sutkinje je odbačen jer je nepravovremeno podnijet. Dakle, istim se nije meritorno odlučivalo o postojanju razloga za izuzeće koj i je tužiteljica isticala u podnijetom zahtjevu za izuzeće, a koje sad ponavlja u žalbi. S obzirom na navedeno žalbeni navodi koje tužiteljica ističe u podnijetoj žalbi , a kojim ponavlja navode koje je isticala u zahtjevu za izuzećem , ne mogu utjecati na pravilnost i zakonitost rješenja kojim je zahtjev tužiteljice odbačen. Pritom je potrebno i navesti i da je predsjednik suda donoseći pobijano rješenje pravilno primijenio odredbu čl. 73. st. 6. ZPP tako da je pobijano rješenje zakonito donijeto i nije protivno odredbama 73. i čl. 74. ZPP kako to tužiteljica ističe u podnijetoj žalbi.

32. Tužiteljica u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi navedeni u pobijanom rješenju proturječni sami sebi i ispravama i zapisnicima o iskazima koji su dani tijekom postupka Međutim, suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pobijano rješenje kojim je zahtjev za izuzeće odbačen o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja u tom dijelu nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

33. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP žalbu tužiteljice protiv rješenja posl. broj Su-42/2025-5 od 15. veljače 2024. odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje a kako je to navedeno u točki II. izreke ovog rješenja.

34. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj