1

Poslovni broj: 15 Gž R-895/2021-4

 

 

 

 

 

                              Poslovni broj: 15 Gž R-895/2021-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice tužiteljice I. G.-B. iz K., OIB: …, zastupane po punomoćnicama M. P. i Z. G., odvjetnicama u Z., protiv tuženika K. b. c. S. m., Z., OIB: …, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-557/2020-34 od 2. lipnja 2021., dana 18. siječnja 2024.

 

r i j e š i o j e

 

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-557/2020-34 od 2. lipnja 2021. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 3.272,39 kn bruto sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

 

2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 5.771,25 kn sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

3. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga.

 

4. U žalbi ističe da je obrazloženje presude nejasno i nerazumljivo, zbog čega presudu nije moguće ispitati. Navodi da je suglasnom voljom potpisnika kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji se primjenjuje u konkretnom slučaju, jasno i izričito zauzet stav da se svi dodaci i uvećanja pa tako i uvećanja za prekovremeni rad obračunavaju isključivo na osnovnu plaću. Stoga zaključak suda da se kod tužiteljice ispunjeni uvjeti za isplatu dodatka na plaću i razlike prekovremenog rada u potpunosti neosnovano, neutemeljeno, tim više što isti ne proizlaze niti iz jedne odredbe kolektivnog ugovora. S obzirom da u konkretnom slučaju postoji izričita volja potpisnika kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13), tumačenje suda glede smisla i domašaja ugovornih odredbi o dodacima i uvećanjima na plaću pogrešno i protivno volji ugovornih strana, potpisnika navedenog kolektivnog ugovora. Stoga smatra da se odredbe ugovora imaju primjenjivati onako kako glase te ih sud nema ovlasti posebno tumačiti niti ocjenjivati prema svojoj slobodnoj ocjeni. Također navodi da prema Zaključku broj 153. s 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 21. prosinca 2015. mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi četrdesetosatnog radnog tjedna, a mjesečni fond sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu sa 8 sati. Navodi da sati odrađeni prema redovnom radnom rasporedu radnog vremena na blagdane i neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju se u redovnu mjesečnu satnicu, dok se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenim dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Navodi da radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima, što znači da radnik koji je radio na blagdan ne znači da je radio i prekovremeno, već samo da je ostvario veći fond sati.

 

5. Predlaže pobijanu presudu ukinut, podredno preinačiti.

 

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

7. Žalba je osnovana.

 

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće u bruto iznosu od 3.272,39 kn, a koje potraživanje je tužiteljica, zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje proizlazi da joj tuženik pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i prekovremeni rad i na odrađene sate prekovremenog rada nije plaćao dodatke za otežane uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i posljedično tome naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, odnosno privremene nesposobnosti za rad.

9. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju 1. travnja 2014. do 30. travnja 2019. radila kod tuženika kao medicinska sestra,

- da je tužiteljica radila u otežanim uvjetima rada, odnosno imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi tijekom čitavog utuženog radnog vremena, kako u redovnom radnom radu, tako i u prekovremenom radu,

- da se radi o uvećanju plaće, odnosno isplate dodatka na plaću koji se uvijek računao u odnosu na osnovnu plaću, međutim, obračunava se tužiteljici za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvarila prethodnog mjeseca,

- da su se ispunili uvjeti za isplatu dodatka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da je tužiteljica i u tom razdoblju bila izložena otežanim uvjetima, odnosno iznimnoj odgovornosti za život i zdravlje pacijenta,

- da je visina potraživanja tužiteljice utvrđena financijskim vještačenjem po vještaku P. B. iz kojeg proizlazi da sveukupni iznos na obračunati dodataka za otežane uvjete rada iznosi 1.165,40 kn, na obračunati dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 70,80 kn, manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privrmene nesposobnosti za rad, posljedično na neobračunate dodatke za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate iznosi 192,03 kn, odnosno ukupno neobračunati dodaci za posebne uvjete rada i odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 1.428,23 kn,

- da je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih sati (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 1.505,50 kn, te posljedično tome manje obračunat iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 338,66 kn, odnosno ukupno potraživanje tužiteljice po osnovi prekovremenog rada i s tim u vezi manje obračunate od iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade za privremene nesposobnost za rad iznosi 1.844,16 kn.

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenivši da tužiteljici pripada dodatak po osnovi otežanih uvjeta rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, pacijenata za sve odrađene prekovremene sate, sukladno odredbi čl. 57. i 59a. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15; dalje KU/13) odnosno čl. 55. i 58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18; dalje KU/18).

11. Naime, sud prvog stupnja zauzima stajalište da tužiteljici daje kolektivni ugovor istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka i to dodataka za otežane uvjete rada iz čl. 57. KU/13 i dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59.a KU/13 zajedno s prekovremenim radom budući da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na isplatu dodataka iz čl. 57. i 59. a KU/13.

12. Također sud prvog stupnja smatra osnovanim i zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, budući je tuženik kada je obračunavao naknadu plaće tužiteljici za vrijeme godišnjeg odmora kao prosječnu plaću isplaćenu u prethodna tri mjeseca prije korištenja odmora uzeo u obzir do tada isplaćene iznose na ime plaće, a kao prosječnu plaću nije uzeo u obzir i razlike plaće na ime dodataka, a da ih je tuženik isplatio tužiteljici kada su dospijevale plaće, prosječna plaća isplaćena u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora bila veća, što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Isto navodi i za naknadu za privremenu nesposobnost za rad.

13. Također sud prvog stupnja smatra neosnovanim navode tuženika da se rad na dane neradnih dana tretira kao redovan rad. Pritom se poziva na odredbu čl. 1. st. 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96, 96/01, 13/92, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11), a kojim je utvrđeno koji su neradni dani u Republici Hrvatskoj, s tim da se navedena odredba primjenjuje na jednak način na sve radnike u Republici Hrvatskoj. Stoga, ako je zakonom nešto određeno kao neradni dan, istodobno se ne može tretirati kao radni dan u smislu prikaza redovnog mjesečnog fonda radnih sati kako to predviđa Zaključak broj 153. Osim toga, navodi da se radilo o kogentnoj odredbi Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj koja se ne može derogirati drukčijom odredbom kolektivnog ugovora, odnosno u ovom slučaju drugačijim tumačenjem kolektivnog ugovora kojeg je dalo Zajedničko povjerenstvo. Stoga, sud prvog stupnja je mišljenja da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje tumačenje iz Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi kolektivnog ugovora jer drugačije proizlazi iz zakonske odredbe koja se ima primijeniti na sve radnike u Republici Hrvatskoj.

14. Na dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; dalje ZR) i čl. 29. st. 1. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22; dalje ZOO ).

15. Navedeno pravno shvaćanje suda prvog stupnja dijelom kao pravilno prihvaća i ovaj sud. Naime, Zakonom o radu propisano je da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu (čl. 90. st. 1. ZR) i da radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću (čl. 94. ZR).

16. Kolektivnim ugovorom 143/13, Dodatkom I kolektivnom ugovoru ("Narodne novine" broj 96/15) ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti posla radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža ( čl. 47. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora 143/13, čl. 45. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora 29/18); da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (čl. 47. st. 3. Kolektivnog ugovora 143/13, čl. 45. st. 3. Kolektivnog ugovora 29/18); da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te se po tom osnovu plaća uvećava 50% (čl. 51. Kolektivnog ugovora 143/13, čl. 49. Kolektivnog ugovora 29/18); da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (čl. 57. Kolektivnog ugovora 143/13, čl. 55. Kolektivnog ugovora 29/18); da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću (čl. 59.a Dodatka Kolektivnog ugovora 143/13, čl. 58. Kolektivnog ugovora 29/18).

17. Prema navedenim zakonskim i ugovornim odredbama, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja tužiteljici za utuženo razdoblje pripada pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada (cijelo utuženo razdoblje) i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (od 1. listopada 2015. do 30. travnja 2019.) te dodatak za prekovremeni rad budući isplata dodatka za prekovremeni radi ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu navedenih dodataka jer tužiteljica kad radi i u prekovremenom radu, radi u otežanim uvjetima rada, te ima iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a s tim u vezi i uvećanu naknadu za godišnji odmor i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

18. Naime, prema odredbi čl. 57. st. 2. Kolektivnog ugovora 143/13 radnicima na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada uvećava se osnovna plaća.

19. Prema odredbi čl. 59.a Dodatka Kolektivnog ugovora 143/13 zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi zdravstveni radnici ostvaruju dodatak na plaću.

20. Kako Kolektivni ugovor 143/13 ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom, odnosno uvećanjem plaće s osnove otežanih uvjeta rada, odnosno dodatkom za uvećanje plaće s osnove iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, očito je da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati.

21. Naime, kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za otežane uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi međusobno se ne isključuju. Prema tome, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u otežanim uvjetima i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete rada i uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi.

22. U odnosu na navedeno na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18 koja je održana 9. prosinca 2019. zauzeto je pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 – dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljude iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu".

23. Navedeno pravno shvaćanje primjenjivo je i na razdoblje važenja Kolektivnog ugovora 29/2018 jer Kolektivni ugovor 29/18 je sklopljen 26. ožujka 2018. i primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao Kolektivni ugovor 143/13, odnosno odredba čl. 55. Kolektivnog ugovora 29/18 sadržajno je ista kao i odredba čl. 57. Kolektivnog ugovora 143/13, dok je odredba čl. 58. Kolektivnog ugovora 29/18, sadržajno ista kao i odredba čl. 59.a Kolektivnog ugovora 143/13.

24. Međutim, pogrešno je pravno stajalište suda prvog stupnja da se u konkretnom slučaju na razdoblje  od 21. prosinca 2015. do 30. travnja 2019. ne primjenjuje Zaključak Zajedničkog povjerenstva broj 153 glede načina utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati.

25. Glede navedenog pravnog pitanja stav je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, pa tako i u odluci broj Rev-872/2021-2 od 31. kolovoza 2021. u kojoj iznosi slijedeće pravno shvaćanje:

"Prema shvaćanju ovog suda, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Revr-630/17, Revr-676/2013, Revr-793/13, Revr-1515/2013 i dr.) pri tome nije isključena mogućnost da sud prema općim odredbama obveznog prava otkloni i primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.

Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo. Tako su na 23. Sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni broj radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148. prema kojem u bitnom redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na Sjednici 1. prosinca 2015. donijelo je Zaključak broj 153. kojim je stavljen izvan snage Zaključak broj 148. te je navedeno da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati.

Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenog tumačenja kao sastavnog djela KU/13 te se Zaključak broj 153. u bitnom razlikuje od Zaključka broj 148. prema načinu obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. Sjednici donijelo je Zaključak broj 169. kojim je navedeno da Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja iste.

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148. prema kojem u mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati primjenjuje od stupanja na snagu.

Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje."

26. Dakle, Zaključak broj 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148. redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja i blagdana) i osam sati. Kako Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 koji se primjenjuje od 21. prosinca 2015. nije stavljen izvan snage odnosno Zaključak broj 17. od 21. studenog 2018. istovjetno propisuje način utvrđivanja redovnog mjesečnog fonda radnih sati, o osnovanosti tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva isplata manje isplaćene plaće za razdoblje od 21. prosinca 2015. do 31. travnja  2019. treba odlučiti primjenom Zaključka broj 153., odnosno Zaključka broj 17.

27. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje kolektivnog ugovora koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora ( čl. 19. st. 6. KU/13 odnosno čl. 16. st. 6. KU/18) osnovana je tvrdnja tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelome  utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati i propustio taj fond umanjiti za dane blagdana u razdoblju  od 21. prosinca 2015.

28. U konkretnom slučaju utuženo je razdoblje od 1. travnja 2014. do 30. travnja 2019., slijedom čega se sukladno prethodno navedenom mjesečni fond radnih sati za razdoblje do 21. prosinca 2015. utvrđuje prema Zaključku broj 148., a nakon 21. svibnja 2015. mjesečni fond radnih sati utvrđuje se prema Zaključku broj 153. (bez subota i nedjelja), dakle, na način da se dani blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka uračunavaju u mjesečni fond radnih sati. Kako je sud prvog stupnja mjesečni fond radnih sati utvrdio prema Zaključku broj 148. (bez blagdana, subota i nedjelja) na temelju kojeg je provedeno i financijsko vještačenje radi utvrđivanja visine utužene tražbine, za cijelo utuženo razdoblje, pri čemu nije naveo razloge zbog čega otklanja primjenu tumačenja Zaključka broj 153., to presudu nije moguće ispitati u odnosu na tvrdnja tuženika o pogrešno obračunatom mjesečnom fondu radnih sati posljedično tome pogrešno utvrđenoj razlici plaće i naknadi plaće.

29. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te postupiti sukladno prethodno iznesenom stavu ovog suda i potom donijeti novu na zakonu osnovanu odluku o tužbenom zahtjevu i troškovima cijelog postupka.

30. Iz navedenog razloga valjalo je uvaženjem žalbe tuženika presudu suda prvog stupnja ukinuti kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 369. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 18. siječnja 2024.

 

           Sutkinja

 

            Helena Vlahov Kozomara, v.r.