REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] G 5

Poslovni broj: Us I-31/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hrvatin & Makovac j.t.d., Rovinj, Carera 102, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Policijske postaje Rovinj – Rovigno, Rovinj, Istarska ulica 13, OIB: 36162371878, radi oduzimanja vozačke dozvole, 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: 221-03/25-07/151, URBROJ: 511-08- 28-25-2 od 9. prosinca 2025. te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak u kojem postupku je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR (dvije tisuće i petsto eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: 221-03/25-07/151, URBROJ: 511-08-28-25-2 od 9. prosinca 2025. oduzeta je vozačka dozvola broj [broj vozačke dozvole] izdana na ime tužitelja zbog privremene nesposobnosti za vozača AM, B, F, G kategorije na jednu godinu (točka 1.) te je određeno da je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati Policijskoj upravi istarskoj (točka 2.). Tuženik obrazlaže da je rješenje izdano temeljem uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima izdanog od strane Specijalističke ordinacije medicine rada od 9. prosinca 2025. pozivom na odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Pravilnika o zdravstvenoj sposobnosti vozača i kandidata za vozače.

2. Tužitelj tužbom osporava zakonitost rješenja tuženika. Nejasno je temeljem kojeg zakona je doneseno pobijano rješenje obzirom da su nepotpuno i pogrešno označeni brojevi Narodnih novina izmjena i dopuna istog te ukazuje da pravilnik na koji se tuženik poziva ne postoji. Ističe i nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično s tanje jer tužitelj nema zdravstvenih tegoba koje bi dovele u pitanje njegovu sposobnost upravljanja vozilima te u prilog istome dostavlja mišljenje liječnika psihijatra - psihoterapeuta te potvrdu Kluba liječenih alkoholičara Rovinj. Slijedom tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja je i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Poziva se na zakonske odredbe temeljem kojih je doneseno rješenje. Pojašnjava da je po primitku obavijesti da je kod tužitelja nastupila promjena zdravstvenog stanja radi koje više nije sposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom, isti upućen na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled za utvrđivanje duševne i tjelesne sposobnosti za upravljanje vozilima B, F, G, Am kategorije. Nadalje, kako je na temelju Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti dostavljenoj po tužitelju 9. prosinca 2025. doneseno rješenje o oduzimanje vozačke dozvole dok traje privremena nesposobnost. U odnosu na pogrešno naveden pravilnik, pojašnjava da je riječ o omašci u pisanju. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju raspravu je pristupio tužitelj, dok uredno pozvani tuženik nije pristupio, stoga je sud temeljem ovlaštenja iz čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njegovoj odsutnosti.

5. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Druge po tužitelju predložene dokaze sud nije izvodio jer ih nije smatrao odlučnim za donošenje odluke budući se činjenice važne za donošenje odluke mogu utvrditi iz isprava u spisu, a sve kako je to obrazloženo u raspravnom rješenju i nastavku obrazloženja ove odluke.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (čl. 114. st. 3. ZUS-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Sud je ispitujući zakonitost osporavanog rješenja utvrdio da isto sadrži nedostatke u pogledu navođenja materijalnopravne osnove na kojoj je doneseno. Naime, iz sadržaja osporavanog rješenja proizlazi da se tuženik u uvodu rješenja poziva na Zakon o sigurnosti prometa na cestama objavljen u Narodnim novinama broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24., dok se u izreci i obrazloženju poziva na isti zakon, ali uz navođenje samo brojeva 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19. Dakle, unutar istog upravnog akta navedene su različite verzije propisa, odnosno različiti opsezi njegovih izmjena i dopuna. Time stranka ne može, a kako to ističe i tužitelj, nedvojbeno utvrditi koji je propis i koji je njegov važeći tekst primijenjen prilikom odlučivanja o njegovim pravima i obvezama. Također, istim se onemogućava pouzdana kontrola zakonitosti osporavanog akta jer nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li tuženik odluku donio primjenom važećeg zakonskog teksta ili ranije verzije propisa.

8. Osim navedenoga, sud utvrđuje da je tuženik kao jednu od pravnih osnova za donošenje osporavanog rješenja naveo Pravilnik o zdravstvenoj sposobnosti vozača i kandidata za vozače (Narodne novine br. 137/15. i 132/17.). Međutim, provjerom važećih propisa sud je utvrdio da pravilnik pod takvim nazivom i uz tako označene objave ne predstavlja važeći pravilnik u pravnom poretku Republike Hrvatske. Slijedom toga, tuženik je kao pravnu osnovu svoje odluke naveo propis koji ne postoji odnosno nije važeći, čime je dodatno doveo u pitanje zakonitost i pravilnost osporavanog rješenja.

9. Sud ne može prihvatiti navod tuženika iz odgovora na tužbu da se radi tek o očitoj omašci u pisanju. Naime, pogrešno i međusobno proturječno navođenje zakonske osnove, kao i pozivanje na nepostojeći ili nevažeći podzakonski propis, ne predstavlja tehničku pogrešku u pisanju bez utjecaja na zakonitost akta, već nedostatak koji se odnosi na samu pravnu osnovu odlučivanja. U situaciji kada iz osporavanog rješenja nije moguće sa sigurnošću utvrditi koji su propisi doista primijenjeni, niti proizlazi da je odluka donesena na temelju valjane i postojeće pravne osnove, takav se nedostatak ne može naknadno otkloniti pozivanjem na omašku u pisanju, osobito imajući u vidu da tuženik iste nejasnoće nije otklonio ni u odgovoru na tužbu.

10. Već navedeni nedostaci, koji se odnose na nejasno, proturječno i dijelom pogrešno navođenje pravne osnove osporavanog rješenja, predstavljaju dostatni razlog za usvajanje tužbenog zahtjeva.

11. Sud je nadalje utvrdio i da rješenje tuženika ne sadrži valjano i potpuno obrazloženje u smislu odredbe čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09., 110/21.; dalje: ZUP). Naime, prema navedenoj odredbi obrazloženje rješenja mora sadržavati utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučni pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge donošenja zaključaka tijekom postupka te pravne propise i razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na donošenje upravo takve odluke.

12. Iz obrazloženja osporavanog rješenja od 9. prosinca 2025. proizlazi tek da je tužitelj, na temelju uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanje vozilima izdanog od strane Specijalističke ordinacije medicine rada od 9. prosinca 2025., privremeno nesposoban za upravljanje vozilima B, F, G i AM kategorije na razdoblje od jedne godine te da su „ispunjene pretpostavke iz članka 284. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama“. Međutim, u obrazloženju nisu navedene odlučne činjenice na temelju kojih je tuženik zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje osporavanog rješenja, niti je obrazloženo koje je nalaze i zaključke iz predmetnog liječničkog uvjerenja prihvatio i na koji ih je način doveo u vezu s primijenjenim zakonskim odredbama. Rješenje se stoga svodi na puko pozivanje na liječničko uvjerenje i zakonske odredbe (na pravnu osnovu koja je proturječno ili pogrešno navedena), bez obrazlaganja razloga koji opravdavaju donesenu odluku.

13. Slijedom svega navedenog, sud je usvojio tužbeni zahtjev te poništio osporavano rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak (čl. 117. st. 1. ZUS- a), kako je i odlučeno u t. I. izreke presude. Tuženik je dužan u ponovljenom postupku donijeti novo rješenje u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a), pri čemu je obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). Novo rješenje mora biti obrazloženo sukladno čl. 98. st. 5. ZUP-a tako da jasno i određeno sadrži utvrđene činjenice, ocjenu relevantnog liječničkog uvjerenja te razloge koji opravdavaju primjenu mjerodavnih propisa. Također, tuženik je dužan nedvojbeno i dosljedno navesti pravnu osnovu odlučivanja, bez proturječnosti i pozivanja na nevažeće ili pogrešno označene propise, kako bi iz rješenja jasno proizlazili razlozi i primijenjeni propisi.

14. Odluku o troškovima spora (t. II. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1, Tbr. 27/2 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa) za sljedeće radnje: sastav tužbe te zastupanje na ročištu od 2. lipnja 2026., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) na taj iznos iznosi ukupno 2.500,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS-a.

15. Obzirom da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.