Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Karlovac

Poslovni broj: Pr-1832/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu pojedincu Ireni Šegavić, u pravnoj stvari tužiteljice VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Dragičević i partneri d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Opće bolnice Karlovac, Karlovac, Andrije Štampara 3, OIB 95156346215, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 3. lipnja 2026., u nazočnosti punomoćnice u zamjeni tužitelja, EO, odvjetnice u [adresa], u zamjeni za OD Dragičević i partneri d.o.o. Zagreb, i generalne punomoćnice tuženika ĐO, zaposlene kod tuženika, 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Karlovac, Karlovac, Dr.Andrije Štampara 3, OIB 95156346215, da tužiteljici VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 804,01 EUR bruto sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznos od:

- 14,59 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate

- 11,93 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate

- 8,33 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate

- 14,59 EUR od 16. rujna 2016. do isplate

- 14,59 EUR od 16. listopada 2016. do isplate

- 7,64 EUR od 16. studenog 2016. do isplate

- 14,59 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate

- 14,59 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate

- 14,88 EUR od 16. veljače 2017. do isplate

- 14,88 EUR od 16. ožujka 2017. do isplate

- 8,41 EUR od 16. travnja 2017. do isplate

- 14,89 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate

- 11,05 EUR od 16. lipnja 2017. do isplate

- 14,27 EUR od 16. srpnja 2017. do isplate

- 14,95 EUR od 16. kolovoza 2017. do isplate

- 13,26 EUR od 16. rujna 2017. do isplate

- 7,26 EUR od 16. listopada 2017. do isplate

- 15,25 EUR od 16. studenog 2017. do isplate

- 15,55 EUR od 16. prosinca 2017. do isplate

- 15,55 EUR od 16. siječnja 2018. do isplate

- 8,79 EUR od 16. veljače 2018. do isplate

- 7,78 EUR od 16. ožujka 2018. do isplate

- 15,55 EUR od 16. travnja 2018. do isplate

- 15,56 EUR od 16. svibnja 2018. do isplate

- 11,55 EUR od 16. lipnja 2018. do isplate

- 15,63 EUR od 16. srpnja 2018. do isplate

- 11,36 EUR od 16. kolovoza 2018. do isplate

- 13,59 EUR od 16. rujna 2018. do isplate

- 15,63 EUR od 16. listopada 2018. do isplate

- 15,63 EUR od 16. studenog 2018. do isplate

- 15,63 EUR od 16. prosinca 2018. do isplate

- 15,63 EUR od 16. siječnja 2019. do isplate

- 10,50 EUR od 16. veljače 2019. do isplate

- 16,09 EUR od 16. ožujka 2019. do isplate

- 16,09 EUR od 16. travnja 2019. do isplate

- 11,71 EUR od 16. svibnja 2019. do isplate

- 14,76 EUR od 16. lipnja 2019. do isplate

- 12,13 EUR od 16. srpnja 2019. do isplate

- 14,06 EUR od 16. kolovoza 2019. do isplate

- 17,55 EUR od 16. rujna 2019. do isplate

- 30,56 EUR od 16. listopada 2019. do isplate

- 30,56 EUR od 16. studenog 2019. do isplate

- 17,46 EUR od 16. prosinca 2019. do isplate

- 30,56 EUR od 16. siječnja 2020. do isplate

- 31,17 EUR od 16. veljače 2020. do isplate

- 30,49 EUR od 16. ožujka 2020. do isplate

- 30,49 EUR od 16. travnja 2020. do isplate

- 30,51 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate

- 24,80 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate

- 11,14 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, a od 1.1.2024. nadalje, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

III. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici Karlovac, Karlovac, Dr.Andrije Štampara 3, OIB 95156346215, da tužiteljici VO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove postupka u iznosu od 1.335,67 EUR sa zateznom kamatom od 30. lipnja 2026. do isplate, i to po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kod tuženika zaposlena na radnom mjestu glavne medicinske sestre na Odjelu za transfuzijsku medicinu, da je u razdoblju od 1.5.2016.. do 31.12.2020., plaća tužitelja regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 149/09; dalje: ZR/09), Zakona o radu (93/2014, 127/2017, 98/2019; dalje: ZR/14), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15; dalje: KU/13), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19; dalje: KU/18), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12; dalje: TKU/12) te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 47/2018 , 123/2019; dalje: TKU/17). Navodi da su čl. 57 KU/13 propisani dodaci za posebne uvjete rada za zdravstvene i nezdravstvene djelatnike zdravstvenih ustanova, i to sukladno vrsti radnog mjesta na kojem pojedini djelatnik radi. Pregledom tablica radnih mjesta i propisanih dodataka za radna mjesta, vidljivo je kako se djelatnici dijele u zdravstvene i nezdravstvene, gdje se zdravstvenim smatraju sve one osobe koje rade posao povezan s liječenjem ljudi, dijagnostikom i sl., uključujući i liječnike, ali i medicinske sestre i tehničare, laborante itd., dok su nezdravstveni djelatnici svi oni ostali djelatnici zdravstvenih ustanova. Nadalje, čl. 58. KU/13 propisao je da glavne medicinske sestre-voditelji odjela imaju pravo na položajni dodatak u visini od 12% više od prosjeka dodataka koje ostvaruju zdravstveni radnici na tom odjelu (zavodu). Na isti način, čl. 55. i 56. KU/18 propisano je pravo na dodatke za posebne uvjete rada, odnosno položajni dodatak za glavne sestre odjela, dok su Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za zdravstvo koji je na snazi od 1.9.2019. uvećani dodaci za posebne uvjete rada za sve skupine djelatnika, dok je položajni dodatak za glavne sestre odjela uvećan tako da iznosi 14% više od prosjeka dodataka za sve zdravstvene djelatnike na određenom odjelu. Navodi da je tuženik je tužiteljici u razdoblju od 1.5.2016. pa do 1.7.2020. obračunavao dodatak za glavnu sestru na način da je uvećavao za 12%, odnosno 14% prosjek dodataka isplaćenih ostalim medicinskim sestrama i tehničarima na odjelu na kojem radi tužiteljica, umjesto da je uvećavao prosjek dodataka svih zdravstvenih radnika, što uključuje i dodatke liječnika. Naime, iz Zaključka br.22 sa 4.sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana 24.siječnja 2014.g., proizlazi: „..Glavna sestra, zdravstveni i nezdravstveni radnik- voditelj odjela (zavoda) ima pravo na dodatak od 12% više od prosjeka dodataka koje ostvaruju zdravstveni djelatnici na tom odjelu.“ Također je navedeno potvrđeno i Zaključkom br.166 s 29.sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana 31.kolovoza 2017. Navodi da je stoga tuženik uskratio tužiteljicu za dio plaće koja bi joj pripadala kada bi se njen položajni dodatak računao pravilno, odnosno na način da se isti u razdoblju od 1.5.2016. do 1.9.2019. računao u iznosu od 12% više od prosjeka dodataka svih ostalih zdravstvenih djelatnika na odjelu tužiteljice (a ne samo medicinskih sestara i tehničara), odnosno u razdoblju od 1.9.2019. do 1.7.2020. u iznosu od 14% više od prosjeka dodataka svih ostalih zdravstvenih djelatnika na odjelu tužiteljice. Navodi da tužiteljica ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko knjigovodstvene struke mogla precizno izračunati ukupan iznos neosnovano neisplaćene bruto plaće, te da se taj se iznos ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije kojom tužiteljica ne raspolaže. Budući je riječ o dokumentaciji koja se ima smatrati zajedničkom, a kojom tužiteljica ne raspolaže, temeljem odredbi čl. 186.b st.1. i 2. ZPP-a, predlaže da sud rješenjem naloži tuženiku da u roku 15 dana u spis dostavi: da u spis dostavi tužiteljičinu dokumentaciju i to svih Ugovora i Aneksa ugovora o radu sklopljenih s tužiteljem koji su se primjenjivali u razdoblju od 1.5.2016. do 1.7.2020., sve platne liste za razdoblje od svibnja 2016. do srpnja 2020. kao i evidenciju rada evidenciju radnog vremena i obračuna plaća za razdoblje od 1.5. 2016. do 1.7. 2020., te platne liste svih zdravstvenih djelatnika na odjelu na kojem je u utuženom razdoblju radila tužiteljica, za razdoblje od 1.5.2016. do 1.7.2020., kao i izračun prosjeka dodataka koje su primali zdravstveni djelatnici na navedenom odjelu u razdoblju od 1.5.2016. do 1.7.2020. izračunato za svaki mjesec posebno. Predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužiteljici isplati iznose plaće i naknade plaće čiju će visinu i tijek zateznih kamata na iste tužiteljica odrediti nakon što tuženik dostavi u sudski spis po posebnom rješenju suda dokumentaciju te nakon provođenja financijskog vještačenja.

2. Nakon provedenog vještačenja u ovom predmetu tužiteljica je određeno postavila i specificirala tužbeni zahtjev podneskom od 22. rujna 2025. na način kako to proizlazi iz izreke presude.

3. U odgovoru na tužbu tužena osporava osnov i visinu zahtjeva. Ističe i prigovor zastare.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan, osim u dijelu zatezne kamate.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Odluku o nejednakom rasporedu radnog vremena od 22. siječnja 2020., Pravilnik o radu iz srpnja 2015., izračun na listu 149, satnice na listu 164-214, obračunske isprave za isplatu plaće na listu 223-1020, proveo financijsko vještačenje po D&S d.o.o. Karlovac s dopunama i očitovanjima.

6. Nesporno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na radnom mjestu glavne medicinske sestre na Odjelu za transfuzijsku medicinu pa se tuženik kao poslodavac nalazi u obvezi isplate plaće tužitelju kao svom radniku.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za:

-isplatu razlike plaće s osnova položajnog dodatka te tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da joj kao glavnoj medicinskoj sestri na Odjelu za transfuzijsku medicinu tužena u utuženom periodu od 1.5.2016. do 1.7.2020. nije pravilno obračunala i isplatila taj dodatak jer je isti računala u iznosu od 12% više (za period od 1.5.2016. do 1.9.2019.), odnosno 14% više (za period od 1.9.2019. do 1.7.2020.) od prosjeka dodatka medicinskih sestara i tehničara umjesto ispravno od prosjeka dodatka svih zdravstvenih djelatnika na Odjelu za transfuzijsku medicinu.

8. U postupku nije sporno da je tužiteljica u utuženom periodu bila glavna medicinska sestra na Odjelu za transfuzijsku medicinu, i da je tužena tužiteljici u utuženom periodu isplaćivala položajni dodatak u navedenim postocima, ali u odnosu na prosjek dodataka medicinskih sestara i tehničara.

9. Sporno je da li tužiteljici uvećanje plaće s osnova položajnog dodatka pripada prema prosjeku dodataka svih zdravstvenih djelatnika na Odjelu transfuzijsku medicinu.

10. U odnosu na radnike u djelatnosti zdravstva, osim općeg propisa (Zakon o radu) mjerodavne su odredbe sklopljenih kolektivnih ugovora:

-Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15; dalje: KU/13)

-Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 35/19, 92/19; dalje: KU/18)

-Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12; dalje: TKU/12)

-Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 47/2018 , 123/2019; dalje: TKU/17)

-Dodatak II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 92/2019)

-Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/2020) koji je stupio na snagu 1.4.2020.

11. Odredbom čl. 58. KU NN 143/2013, propisano je da će se osnovna plaća uvećati radnicima po osnovi položajnog dodatka na radnom mjestu glavna sestra, zdravstveni nezdravstveni radnik – voditelj odjela 12% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu.

11.1. Odredbom čl. 56. KU NN 29/2018 je propisano da će se osnovna plaća uvećati radnicima po osnovi položajnog dodatka i to glavnoj sestri, zdravstveni nezdravstveni radnik – voditelj odjela 12% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu.

11.2. Odredbom čl. 22. Dodataka II KU NN 92/2019 koji Dodatak II se primjenjuje od 1. 9.2019., je propisano da će se osnovna plaća uvećati radnicima po osnovi položajnog dodatka i to glavnoj sestri, zdravstveni nezdravstveni radnik – voditelj odjela 13% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu.

12. Dakle temeljem citiranih odredbi nedvojbeno proizlazi da tužiteljica kao glavna sestra odjela u utuženom periodu ima pravo na uvećanje plaće po osnovi položajnog dodatka 12% više, odnosno 14 % više od 1.9.2019. u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu, dakle u odnosu na sve zdravstvena radnike na odjelu tužiteljice, a ne samo u odnosu na zdravstvene radnike medicinske sestre i tehničare.

13. Na okolnost visine tužbenog zahjeva provedeno je knjigovodstveno vještačenje po sudskom vještaku iz D&S d.o.o. Karlovac koji je bio mišljenja:

- da je tužiteljici isplaćen položajni dodatak u iznosu od 17.801,70 kn

- ukoliko bi se položajni dodatak obračunavao na način da se prosjek dodataka svih ostalih zdravstvenih djelatnika na odjelu tužiteljice uvećao za 12% (u razdoblju od 5/2016 do 8/2019), odnosno 14% (u razdoblju od 9/2019 do 6/2020) tužiteljici je trebao biti isplaćen položajni dodatak u iznosu od 23.859,42 kn

- slijedom navedenog bi tužiteljici u utuženom razdoblju pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 6.057,72 kn, odnosno 804,01 EUR, kao u tablici 1 u prilogu nalaza.

14. Tužena je prigovarala nalaz vještaka navodeći da iz priložene tablice vještaka proizlazi kako je tuženik tužiteljici npr. za 05. mjesec 2016. godine trebao isplatiti položajni dodatak od 15,52%. Uvidom u platnu listu za 05. mjesec 2016. proizlazi kako je tuženik tužiteljici platio:

- Redovan rad – 84 sata

- Naknada plaće za državni blagdan i neradni dan – posebni uvjeti rada – 4 sata

- Minuli rad – odnosno uvećanje za navršene godine radnog staža

- Položajni dodatak (šifra 1707)– 0,12, odnosno 12% sukladno čl. 55. Kolektivnog ugovora

- Dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi – 0,04- 4% ( čl. 55 Kolektivnog ugovora)

- Posebni uvjeti rada – + 13% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni djelatnici u tom odjelu što iznosi ( koji postotak je iskazan na obračunskoj listi u 1. rubrici pod 6 retkom ispod minulog rada). Sukladno navedenome tuženik navodi da je tužiteljici zbrojio ova dva postotka te joj je s osnova položajnog dodatka isplaćeno 25%, a ne 15,52% kako je utvrdio sudski vještak. Na isti način tuženik je vršio isplate tijekom cijelog utuženog razdoblja. Tuženik prihvaća da su podaci iz obračunske liste teže razumljivi, a to iz razloga što je tako konstruiran program centralnog obračuna plaća, kojeg je tuženik u obvezi koristiti, te stoga predlaže da vještak napravi izračun koliki bi iznos plaće pripadao tužiteljici s utvrđenim dodacima po vještaku, a koliko je te da vještak onda na temelju takvog izračuna izvrši obračun razlike, koji je zapravo jedini način u konkretnom slučaju utvrđivanja razlike plaće.

15. Vještak se očitovao na ove prigovore tužene (dopuna nalaza i mišljena i očitovanje vještaka od 23. ožujka 2026., strana 1048-1052 spisa):

- kada bi se prihvatili prigovori iz podneska tužene iskazala bi se negativna razlika, odnosno tužiteljica ne bi ostvarila nikakvu razliku po osnovu uvećanja položajnog dodatka,

- u odnosu na prethodno iznesena utvrđenja vještak skreće pozornost na činjenicu da se od položajnog dodatka kojeg je utvrdio u osnovnom nalazu oduzima zbir položajnog dodatka koji je isplaćen tužiteljici kod obračuna plaće i dodatka za posebne uvjete rada pa je samim tim notorno da će razlika uvijek biti negativna,

-vještak još jednom posebno naglašava da predmetom vještačenja uopće nisu bili dodaci za PUR, koje sada u podnesku ističe tužena već isključivo položajni dodatak i njegova promjena zbog odredbi čl.58. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 43/13) koji propisuje da se osnovna plaća uvećava radnicima po osnovu položajnog dodatka na radnim mjestima i poslovima glavna sestra, zdravstveni i nezdravstveni radnik – voditelj odjela (zavoda) za 12% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu. Dodatkom II KU – NN 92/19 propisano je da se voditeljima odjela (zavoda) položajni dodatak iznosi 14% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici na tom odjelu, te

- vještak naposljetku iznosi da se radi o primjeni prava o kojoj ne odlučuje vještak već sud. Isto je vještak potvrdio i usmeno obrazlažući nalaz i mišljenju i njegovu dopunu na glavnoj raspravi 3. lipnja 2026. povodom daljnjih prigovora tuženika pa je vještak naposljetku obrazložio: u odnosu na prigovore koje je podnescima na nalaz stavljao tuženik, vještak navodi da su od pravne i financijske službe tuženika tražili da im pojasni u kojem dijelu je nalaz zahvaćen pogreškom u smislu matematičkog izračuna. Naime, vještak navodi da je u nalazu, sukladno nalogu za vještačenje, utvrđivao položajni dodatak te ga utvrdio kao prosjek svih zdravstvenih djelatnika koji su radili na odjelu u kojem je radila i tužiteljica. U nalazu ne postoje matematičke pogreške izračuna posebnog dodatka već se problem, prema mišljenju vještaka, nalazi u pravnom dijelu odnosno u tumačenju kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i dr. NN 29/18 i dr. gdje se u čl. 56. i čl. 55. navodi kako će se određivati odnosno uvećavati osnovna plaća. U čl. 56. izrijekom stoji da se položajni dodatak glavne sestre koji se određuje u 12% višem iznosu u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom odjelu pa vještak navodi da je u nalazu položajni dodatak tužiteljice utvrdio osnovom uvećanja prosjeka svih zdravstvenih djelatnika u tom odjelu za 12%. Sporan je međutim 2. pasus tog članka kolektivnog ugovora koji izrijekom kaže da se položajni dodatak ne primjenjuje na radnike kojima je koeficijent složenosti poslova utvrđen položajno dodatak kao sastavni dio koeficijenta i nadalje da se dodaci iz čl 55 ovog ugovora i ovog članka ne mogu kumulirati. Stoga je pravno je li kod tužiteljice dozvoljena kumulacija ovih dodataka ili ne. Ako nije onda joj je kroz plaću u vezi dodataka isplaćeno sve što je trebala primiti, ukoliko nije, onda matematički stoji naš izračun gdje je položajni dodatak utvrđen uvećanjem prosjeka svih zdravstvenih djelatnika na odjelu na kojem je radila tužiteljica za 12, a kasnije za 14%.

16. Dakle vještak se obrazloženo očitovao na svaki pojedini prigovor tužene, te prigovore otklonio, ukazujući između ostalog i na proturječnosti u prigovorima tužene, i ostao kod svog osnovnog nalaza, te je sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i dopunsko očitovanje vještaka imajući u vidu da se radi o vještaku mjerodavnom i stručnom za ovakvu vrstu vještačenja, da je vještak obrazložio svoj nalaz i otklonio prigovore tužene.

17. Kod toga u odnosu na prigovore tužene da se sukladno čl. 56. st. 3. KU „Dodaci iz čl. 55. ovog Ugovora i ovoga članka ne mogu se kumulirati" , ovaj sud utvrđuje da prema Zaključka br.22 sa 4.sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana 24.siječnja 2014. proizlazi: „..Glavna sestra, zdravstveni i nezdravstveni radnik-voditelj odjela (zavoda) ima pravo na dodatak od 12% više od prosjeka dodataka koje ostvaruju zdravstveni djelatnici na tom odjelu.“, a što proizlazi i iz Zaključka br.166 sa 29.sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od dana 31.kolovoza 2017. (sve na str. 7 spisa), dakle iz ovih zaključaka nedvojbeno i nedvosmisleno proizlazi da glavna sestra odjela, pa tako i tužiteljica kao glavna sestra Odjela za transfuzijsku medicinu, ima pravo na dodatka na plaću s osnova položajnog dodatka (koji je tuženik tužiteljici isplaćivao ali u umanjenom iznosu jer nije uzimao prosjek svih zdravstvenih radnika na odjelu) i da to pravo nije uvjetovano ni ograničeno isplatom dodatka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada, u pravcu da jedno drugo isključuje.

18. Prihvaćajući nalaz i mišljenje financijskog vještaka koje je sačinjeno u skladu s izloženim pravnim shvaćanjem ovog suda, valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev koji je tužiteljica određeno postavila prema nalazu i mišljenju vještaka.

19. Zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike plaće odnosno naknade plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO), izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici.

20. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

21. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.17.3. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev.

22. Obzirom na izjavljeni prigovor zastare mjerodavne su odredbe članka 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19) o zastarnom roku od pet godina za potraživanja iz radnog odnosa.

23. Utužena potraživanja odnose se naposljetku na obračunsko razdoblje od 1. svibnja 2016. do 30. lipnja 2020. pa je najstarije potraživanje dospjelo 16. lipnja 2016., a do podnošenja tužbe 26. svibnja 2021. nije protekao zastarni rok od pet godina.

24. Tužiteljici pripada naknada parničnih troškova u cijelosti temeljem odredbe članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23,146/25) obzirom u odnosu na konačno postavljeni zahtjev nije uspio u sporu u razmjerno neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

25. Troškovi tužiteljice sastoje se od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku odmjerenog u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), koji je odmjeren prema visini konačno postavljenog zahtjeva, i to za sastav tužbe iznos od 150,00 EUR prema Tbr.7.t.1., za sastav podnesaka od 3.6.2024. i 22.9.2025. u iznosu od 150,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr.8.t.1., za zastupanje na ročištima 2.2.2022. i 3.6.2026. iznos od 150,00 EUR prema Tbr.9.t.1., što sve uvećano za PDV od 25% prema Tbr.46. i trošak provedenog financijskog vještačenja od 398,17 EUR, iznosi 1.335,67 EUR koji iznos je naložen tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade parničnih troškova zajedno sa zatraženom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke.

26. Tužitelju nije priznat trošak sastava još jednog podneska, i to temeljem odredbe članka 155. stavak ZPP kojom je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovog Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 30. lipnja 2026.

Sudac: Irena Šegavić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8 ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335 st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz čl. 335. st. 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP). Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Dragičević i partneri d.o.o. Zagreb

2. Opća bolnica Karlovac