REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-162/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sutkinji toga suda Žanet Vidović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik, Ivan Vuković odvjetnik u Križevcima protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473 kojeg zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. radi isplate, nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave održane 26. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 30. lipnja 2026. donio, objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju EI, , OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos s osnove naknade za obradu kredita u iznosu od 265,45 EUR-a zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. travnja 2013. do 31. 07. 2015. godine po kamatnoj stopi koja se obračunava uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 01. 08. 2015. godine pa do dana 31. 12. 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01. 01. 2023. godine pa do konačne isplate po zakonskoj zateznoj kamati koja se obračunava po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji traži zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 265,45 EUR-a u razdoblju od 16. lipnja 2011. do 26. travnja 2013.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju EI, , OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka iznosu od 150,00 EUR-a sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 24. ožujka 2026. navodi da je dana 8. travnja 2013. s prednikom tuženika PRVOM STAMBENOM ŠTEDIONICOM d.d. sklopio Ugovor o međufinanciranju i redovitom kreditu, da je temeljem tog Ugovora o kreditu tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit od 200.000,00 HRK, a prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelju je tuženik naplatio naknadu za obradu kredita od 2.000 HRK odnosno 265,45 EUR-a dana 26. travnja 2013. što je bilo definirano u članku 3. Ugovora o kreditu. Dalje navodi da je presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, posl. broj: P-132/25 odredba članka 3. Ugovora o kreditu kojom je utvrđena naknada za obadu kreditnog zahtjeva utvrđena ništetnom. Stoga smatra da je tuženik u obvezi vratiti mu ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe. Navodi da mu je tuženik iznos odobrenog kredita isplatio uz umanjenje za naknadu za obradu kreditnog zahtjeva. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev usvojiti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 30. travnja 2026. osporava tužitelju status potrošača te ističe da se status potrošača ne presumira, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu je tada teret dokaza te činjenice na tužitelju. Odredbu o ulaznoj naknadi smatra jasnom jer propisuje jasan i nedvosmislen iznos naknade koji se ima naplatiti od korisnika kredita za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, što čini tu odredbu lako uočljivom i razumljivom pa je utoliko i bespredmetno utvrđivati i eventualnu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene odredbe. U odnosu na informacije koje je tuženik pružio tužitelju, tuženik ističe da je tužitelja u cijelosti informirao o njegovoj obvezi na plaćanje naknade za obradu kredita. Tvrdi da je o naplati naknade za obradu kredita tužitelj je bio upoznat tijekom pregovora oko ugovaranja ovog ugovora o kreditu i prilikom sklapanja ugovora o kreditu na način da je službenik Banke koji je ugovarao ovaj kredit s tužiteljem, tužitelju jasno iskomunicirao da postoji obveza tužitelja na plaćanje takve naknade za obradu kredita. Ističe da Direktiva i ZZP propisuju kriterije temeljem kojih se ocjenjuje da li je određena ugovorna odredba poštena, što znači da je i u ovom konkretnom slučaju potrebno ispitati informacije koje su se pružile tužitelju kao potrošaču, ali i okolnosti koje su vrijedile prije i za vrijeme sklapanja ovog ugovora o kreditu. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, tužitelju je bio dostupan i prezentiran Izvadak iz Odluke o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva za fizičke osobe, a u kojem se jasno navodi da je korisnik kredita dužan na pisani poziv Banke uplatiti jednokratnu naknadu koja se obračunava prilikom obrade kredita u propisanom postotku iznosa glavnice kredita ili u apsolutnom iznosu sukladno Odluci o visini kamatnih stopa i naknada Sektora građanstva, a naplaćuje se prije ili prilikom puštanja kredita u tečaj. Tuženik osporava navode tužitelja kako tuženik nije imao nikakav trošak prilikom obrade kredita kada su se ulaznom naknadom pokrivali troškovi poput: ➢ operativnih troškova (trošak rada djelatnika Banke, uključujući i troškove zaposlenika na razvoju i održavanju pripadnih IT sustava i sl.),

➢ materijalnih troškova (cijene uredskog materijala, informatičke opreme, trošak s osnove korištenja energenata, trošak s osnove razmjene podataka ili baza podataka s trećim stranama kao što su registar obveza po kreditima SRI, HROK ili HZMO itd.),

➢ troškova trećih strana koje sudjeluju u realizaciji usluge (npr. trošak poštarine),

➢ povezanih regulatornih troškova (npr. za rad djelatnika svih službi, savjetovanje klijenta, izrada ponude za kredit, provjera i unos podataka iz zahtjeva za kredit, obrada zahtjeva, odobravanje kredita, izrada i potpisivanje ugovora, isplata kredita, odlaganje i arhiviranje kreditnog spisa i sl.).

Zbog činjenice da je tužitelji bio upoznat s obvezom plaćanja ulazne naknade te da je bio i upoznat s točno određenim iznosom koji mora podmiriti za ulaznu naknadu, smatra da tužitelj nije bio u neravnopravnom položaju te da nije došlo do neravnoteže ugovornih stranaka jer ugovorna odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama.

Ističe i prigovor zastare na potraživanje tužitelja, jer je naknada naplaćena dana 10.2.2005.. Naime, ako bi naslovni sud iz bilo kojeg razloga smatrao da bi odredba bila nepoštena, na eventualni zahtjev tužitelja kojim bi zahtijevao isplatu naplaćene naknade ima se primijeniti petogodišnji rok od dana plaćanja. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, P-132/2025 od 29. prosinca 2025. (list 3-11), Ugovor o međufinanciranju i redovitom kreditu od 8. travnja 2013. (list 13-20), potvrdu tuženika o danu i visini naplaćene naknade za obradu kredita (list 21), promet po kreditu (list 22), izvod iz zapisnika VSRH od 5. ožujka 2004. (list 33), interne upute tuženika „obvezne radnje pri odobravanju kredita“ (list 67-68), punomoći zaposlenika banke (78-80), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 32). Dokaz saslušanjem predloženog svjedoka, djelatnika tuženika nije izveden jer je tuženik povukao navedeni dokazni prijedlog.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22. i 114/22. u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, broj: P-132/2025 od 29. prosinca 2025. utvrđen ništetnom i bez pravnog učinka članak 3 Ugovora o međufinanciranju i redovitom kreditu broj: 7130124385 od 8. travnja 2013. u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita.

7. Sukladno dokaznom prijedlogu tužitelja sud je izvršio uvid u e-spis P-132/2025 te utvrdio da je naprijed citirana presuda ovog suda od 29. prosinca 2025. pravomoćna, a tuženik navedenu činjenicu nije ni osporavao tijekom postupka.

8. Budući da je odredba ugovora o kreditu na temelju koje je tuženik tužitelju naplatio naknadu za obradu kredita oglašen ništetnim pravomoćnom sudskom odlukom tužitelj ovom presudom traži da mu tuženik vrati ono što je primio na temelju ništetne ugovorne odredbe zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada mu je naplaćen navedeni iznos odnosno od dana kada je tuženik stekao taj iznos. Ovo iz razloga što ništavost ugovornih odredbi za posljedicu ima obvezu ugovorne strane vratiti drugoj strani ono što je na temelju takvih ništavih odredbi primila, a što proizlazi iz članka 323 ZOO.

9. Tuženik je tijekom ovog postupka tužitelju osporavao status potrošača kao i okolnost da se ne radi o ništetnoj ugovornoj odredbi jer su stranke u vrijeme sklapanja ugovora o međufinanciranju i redovitom kreditu pregovarale.

10. Ovdje sud smatra potrebnim napomenuti da u ovoj fazi postupka tuženik takve prigovore ne može s uspjehom isticati. Naime, navedene okolnosti, status potrošača, mogućnost pregovaranja prilikom sklapanja ugovora su relevantne činjenice za pitanje je li odredba članka 3 Ugovora o kreditu o ulaznoj naknadi za obradu kreditnog zahtjeva ništetna. O navedenom pravnom pitanju raspravljeno je u postupku koji se kod suda vodio pod brojem: P-132/25, a koji je okončan pravomoćnom presudom od 29. prosinca 2025.

11. Među strankama je prijeporno je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja, te tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata.

12 Među strankama nije prijeporna visina tužbenog zahtjeva. Naime zam. pun. tuženika je na ročištu kod suda dana 26. lipnja 2026. naveo da visina tužbenog zahtjeva nije prijeporna, a osim toga visina tužbenog zahtjeva proizlazi i iz potvrde koju je izdao tuženik (list 21), a u kojoj je naveden iznos naplaćene naknade za obradu kreditnog zahtjeva i dan naplate istoga.

13. Sud ocjenjuje neosnovanim tuženikov prigovor zastare tužiteljevog potraživanja.

14. U odnosu na zahtjev za isplatu radi se o restitucijskom zahtjevu. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. doneseno je obvezujuće pravno shvaćanje broj: Su-IV-47/2020 prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva po kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primili na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora, a što je u konkretnom slučaju za naknadu za obradu kredita od pravomoćnosti presude Općisnskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu broj: P-132/25-10 od 29. prosinca 2025. a koja je postala pravomoćna dana 14. siječnja 2026.

15. Kako je tužitelj ovu tužbu podnio dana 24. ožujka 2026., to je tužba podnesena unutar zastarnog roka od pet godina koji počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetost odnosno od 14. siječnja 2026.

16. Sukladno članku 323. ZOO tužitelj ima pravo na povrat onoga što je tuženiku platio na temelju ulazne naknade, odnosno na temelju odredbe ugovora koja je utvrđena ništetnom. Na preplaćeni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate prema članku 1115 ZOO od dana kad je izvršeno plaćanje ulazne naknade, a ne od dana podnošenja tužbe kako to navodi tuženik. Ovo iz razloga što je u postupku koji je prethodio ovoj tužbi i koji je okončan pravomoćnom presudom utvrđeno da je odgovornost za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe (dio čl. 3. Ugovora) je na tuženiku. Ulazna naknada je naplaćena 26.4.2013. pa od tog datuma tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate na iznos od 265,45 EUR-a koliko je platio za trošak obrede kredita, a koji iznos nije bio prijeporan među strankama.

17. Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio zakonske zatezne kamate od 16. lipnja 2011., dakle prije no što je tuženik tužitelju ulaznu naknadu uopće i naplatio pa je stoga zahtjev tužitelja u tom dijelu valjalo odbiti.

18. Tuženik tijekom postupka nije tvrdio da je nakon pravomoćnog okončanja postupka kod ovog suda pod brojem P-132/2025 tužitelju vratio ono što je od tužitelja primio na ime ulazne naknade odnosno na temelju ugovorne odredbe koja je oglašena ništetnom, a tužitelj je u svom stranačkom iskazu na ročištu 26. lipnja 2026. naveo da od tužitelja nakon navedene presude nije primio nikakvu isplatu s osnove naplaćene ulazne naknade za predmetni kredit.

19. Sud iskaz tužitelja ocjenjuje jasnim i istinitim te logičnim.

20. Slijedom navedenoga sud ocjenjuje da osnovano tužitelj od tuženika potražuje predmetnu isplatu te da tuženik tužitelju navedeno plaćanje nije izvršio.

21. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci pod I i II.

22. Tužitelju koji je uspio u sporu su sukladno članku 154. stavak 1 i 155. ZPP-a priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, a sukladno troškovniku (u zapisniku na ročištu) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i utvrđenom VPS-u od 265,45 EUR-a („Narodne novine“, 138/23. OT). Opravdani trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 50,00 EUR-a prema Tbr 7.1. OT uz PDV od 25% odnosno 12,50 EUR-a, te troška pristupa na ročište 26. lipnja 2026. u iznosu od 50,00 EUR-a uz PDV od 12,50 EUR-a te trošak već u tužbi zatraženih pristojbi na tužbu u iznosu od 12,50 EUR-a i trošak pristojbi na presudu u iznosu od 12,50 EUR-a, što čini opravdani trošak postupka u iznosu od 150,00 EUR-a.

23. Tužitelju nisu priznati troškovi za pristup na ročište za objavu presude jer se prema ocjeni ovog suda ne radi o opravdanom trošku budući da taj trošak nije nužan jer je presuda isti dan dostupna tužitelju putem platforme e-spis.

24. Slijedom navedenoga odlučeno je kao pod III i IV izreke

U Svetom Ivanu Zelini 30. lipnja 2026.

S U D A C

Žanet Vidović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

DN-a:

1. tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje pristojbe na presudu

2. tuženiku po punomoćniku