Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-163/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-95/2024-10 od 18. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn- 95/2024-10 od 18. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužene Croatia osiguranje d.d. za naknadom troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva da mu tuženik plati iznos od 3.271,51 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 4. listopada 2024. do isplate kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (stavak I. izreke) te se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR-a (stavak II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava, s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik se u cijelosti protivi iznesenim žalbenim navodima te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava istog.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku EA u iznosu od 3.271,51 EUR-a za razdoblje od 1. studenog 2021. do 31. kolovoza 2024.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti tužitelj u žalbi navodi o kojim bi se to bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo.

7. Iz sadržaja spisa proizlazi da među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja kao i da je osiguranik tužitelja EA koji je ozlijeđen u prometnoj nezgodi suodgovoran za nastanak iste u omjeru od 80%, kao i da je osiguraniku tužitelja, počevši od 18. travnja 2011. priznato pravo na invalidsku mirovinu radi potpunog gubitka radne sposobnosti uzrokovane ozljedom na radu.

8. Sporno je pravno pitanje o primjeni mjerodavnog prava s obzirom da tužitelj zahtjev temelji na čl. 161. st. 1. i 2., 164. st. 1. i 165. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, i 119/22, u daljnjem tekstu: ZOMO), dok tuženik smatra da se njegova odgovornost za naknadu štete procjenjuje primjenom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOOP).

9. U obrazloženju prvostupanjski sud ukazuje da je VSRH u svojim odlukama (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.) izrazio pravno shvaćanje da je za odluku o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svome osiguraniku, mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.

10. Odredbom čl. 27. ZOOP je propisano:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.".

11. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime isplate invalidske mirovine prema odredbama čl. 27. st. 2. i st. 3. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

12. Međutim, tužbeni zahtjev ne temelji se na tvrdnji o postojanju takve razlike iznosa niti je tužitelj , na kojemu je teret dokaza visine potraživanja, tijekom postupka predlagao izvođenje dokaza kojim bi se utvrdio razmjerni iznos isplaćene mirovine iz čl. 27. st. 3. ZOOP. Stoga je sud prvoga stupnja pravilno postupio kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

13. Tužitelj u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.

14. Slijedom navedenog je ovaj sud odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu kao pod stavkom I. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka (odgovor na žalbu tužitelja), budući takav trošak nije bio neophodan za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 30. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Vitomir Boić