Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-2/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Vitomira Boića predsjednika vijeća, Ankice Jakovina sutkinje izvjestiteljice i Dragice Sirovice Hranilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku, Ulica lipa 4, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnici-odvjetnici Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-28/2024-18 od 22. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Sisku kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn- 28/2024-18 od 22. studenog 2024.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva da mu tuženik plati iznos od 6.100,81 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 22. ožujka 2024. do isplate kao i sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka (stavak I. izreke) te se nalaže tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 22. studenog 2024. do isplate (stavak II. izreke).
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom sudu drugoga stupnja da pobijanu presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 6.100,81 EUR-a, jer je njegov osiguranik ED smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 13. listopada 2015., te je po tom osnovu tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu DD supruzi umrlog osiguranika i LD djetetu umr log osiguranika rješenjem HZMO, Područna služba u Sisku, od 28. prosinca 2015., a koji iznos je isplaćen u razdoblju od 1. travnja 2021. do 29. veljače 2024.
5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, niti tužitelj u žalbi navodi o kojim bi se to bitnim povredama odredaba parničnog postupka radilo.
6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom postupku i na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano je utvrdio činjenično stanje.
7.Tako je utvrdio:
-da je osiguranik tužitelja ED smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 13. listopada 2015.;
-da među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika;
-da tuženik tijekom postupka nije osporavao odgovornost svojega osiguranika E
D za nastanak štetnog događaja;
-da je tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu DD supruzi umrlog osiguranika i LD djetetu umrlog osiguranika rješenjem klasa: UP/I 140- 03/15-03/03027255778, ur broj: 341-15-06/2-15-32262 od 28. prosinca 2015.;
-da je tužitelj u razdoblju od 1. travnja 2021. do 29. veljače 2024. po tome rješenju isplatio DD i LD iznos od 5.781,18 EUR-a te s osnova jednokratnog novčanog davanja iznos od 319,63 EUR-a ili ukupno iznos od 6.100,81 EUR-a.
8. Takva utvrđenja suda prvoga stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud koja ničim nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.
9. Odlučujući o zahtjevu tužitelja sud prvoga stupnja je pravilnog stajališta da je za odluku o sporu koji pokreće HZMO protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je HZMO isplatio svome osiguraniku, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovina.
10. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužitelja na konkretan spor ne primjenjuje se odredba čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013) koja određuje da naknada stvarne štete koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja-novčana davanja isplaćena na osnovu priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, stoga su takvi žalbeni navodi tuženika neosnovani.
11. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.".
12. Prema stajalištu ovoga drugostupanjskog suda, a koje je identično pravnom stajalištu izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 470/2022-2 od 28. ožujka 2023., stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala (tako i u Rev-1235/2021-2 od 22. veljače 2022., Rev-1247/2022-2 od 17. siječnja 2023., Rev-1061/2003-2 od 23. rujna 2014).
13. Prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka Ksenije Vrebac razlika između navedenih mirovina iznosi -6.589,74 EUR-a.
14. Kako je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno utvrdio da za tužitelja isplatom obiteljske mirovine supruzi i sinu osiguranika tužitelja kroz utuženo razdoblje nije nastala šteta u smislu citirane odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, to proizlazi da tužitelj nije dokazao da postoji takva razlika između priznatog iznosa obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala pa je pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da trpi štetu u utuženom iznosu.
15. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbi čl. 27. ZOOP i odredbi o teretu dokazivanja, u smislu čl. 219. ZPP u svezi čl. 221.a ZPP, zaključio da tužitelj nije dokazao da je pretrpio štetu te pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
16. Tužitelj u žalbi ničim ne osporava visinu dosuđenih troškova postupka, a kako ovaj sud ne pazi na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, to i ovaj sud odluku o troškovima postupka utemeljenu na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP nalazi pravilnom i zakonitom, kako po osnovu, tako i po visini odmjerenih troškova.
17. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Velikoj Gorici 30. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Vitomir Boić
