Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

Poslovni broj: Us I-489/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Tamari Taraš, u upravnom sporu tužitelja JG, [adresa], **.**.2030., OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u odvjetničkom društvu Ljubičić - Vrdoljak i partneri d.o.o., Split, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela drugostupanjskog disciplinskog sudovanja, klasa: UP/II-114-04/25-02/114, ur.broj: 511-01-158-26-5 od 14. siječnja 2026., kao i rješenja Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, klasa: UP/I-114-04/25-02/341, ur.broj: 511-01-158- 25-7 od 4. studenog 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-114-04/25-02/114, ur.broj: 511-01-158-26-5 od 14. siječnja 2026. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split, klasa: UP/I -114-04/25- 02/341, ur.broj: 511-01-158-25-7 od 4. studenog 2025., kojim je tužitelj, kao policijski službenik, utvrđen odgovornim za teže povrede službene dužnosti te mu je svaku povredu utvrđena disciplinska kazna prestanak službene dužnosti, odnosno izrečena mu je jedinstvena disciplinska kazna prestanak službene dužnosti.

2. Tužitelj pobija zakonitost drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja navodeći da rješenja nisu pravilno obrazložena te da mu kao stranci u postupku nije omogućeno sudjelovanje, odnosno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Navodi kako je EG jasno naveo da će povući kaznenu prijavu protiv tužitelja iz čega proizlazi kako u odnosu na to djelo nije bilo nikakve prevare već se radi isključivo o neriješenim imovinskopravnim odnosima. Isto tako, a u odnosu na djelo protiv ĆG, jasno je kako je riječ o imovinskopravnim nesuglasicama, a ne o bilo kakvoj prevari. Naime, radi se o usmenom dogovoru u kojem nije dogovoren bilo kakav rok za isplatu predmetnog iznosa. I sam ĆG naveo je da niti jedan jedini put nije od tužitelja tražio da mu preda navedeni iznos. Osim toga, dogovor je sklopljen krajem 2021. godine, a ĆG i tužitelj su se, po kazivanju samog ĆG, u ožujku 2024. godine dogovarali u odnosu na blindo vrata, što isti zasigurno ne bi radio da je mislio da je prevaren od strane tužitelja.

3. Nadalje, tužitelj smatra da je trebalo uzeti u obzir životnu situaciju u kojoj se nalazio te činjenicu da je zaista bio spriječen pristupiti na raspravu, pri čemu se obvezao medicinsku dokumentaciju dostaviti u najkraćem roku. Smatra da ga je trebalo saslušati nakon što je ispitan svjedok ĆG, a sve iz razloga da se utvrdi prava istina. Međutim, javnopravna tijela u ponovnom postupku nisu postupila sukladno uputi ovog Suda , već unatoč jasnoj i nedvojbenoj uputi ponovno odlučuju na identičan način te odb ijaju saslušati tužitelja i odgoditi raspravu, dakle ponovno čine identičnu povredu Zakona o općem upravnom postupku na koju je Sud ukazao i za koju je naveo da je istu potrebno otkloniti. Tužitelj pritom ukazuje na to da mu je već izrečena disciplinska kazna prestanka službe i to odlukom klasa: UP/I-114-04/24-02/339, ur.broj: 511-01-158-24-12 od 3. rujna 2024., zbog čega mu se nije mogla ponovno izreći ista kaznu jer je notorna činjenica da služba ne može ponovno prestati u trenutku kada je već prestala.

4. Tužitelj predlaže Sudu da osporavana rješenja poništi, a da tuženika obveže na nadoknadu troškova upravnog spora.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj ponavlja prigovore koje je već isticao tijekom prvostupanjskog postupka, odnosno u žalbi, a koje je drugostupanjski disciplinski sud detaljno, jasno i argumentirano odbio. Nadalje, navodi da je tužitelj nesporno ostvario obilježja težih povreda službene dužnosti, za koje mu je u provedenom postupku, uz poštovanje postupovnih odredbi, zakonito i pravilno izrečena propisana i primjerena kazna. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu. Pritom napominje da je, sukladno članku 4. Zakona o upravnim sporovima, upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana.

6. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. U sporu je održana rasprava 23. lipnja 2026. uz nazočnost zamjenice opunomoćenika tužitelja, odvjetničke vježbenice UG, te ovlaštene službene osobe tuženika, IG.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu, u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa predmeta i u sve isprave priložene spisu.

9. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je protiv tužitelja proveden postupak zbog teže povrede službene dužnosti u kojem je utvrđeno da je tužitelj 18. svibnja 2023. u Sinju, u ugostiteljskom objektu „Dovita“ s građaninom ŽG sklopio usmeni dogovor kako će EG koristeći se svojom karticom kupiti sedam komada panel ograde, koju ogradu se obavezao isplatiti u nekoliko rata, a što je EG i učinio istog dana u trgovini Bauhaus u Solinu u 17:42, ukupne vrijednosti 529,48 EUR, te mu istu predao, da bi nakon kraćeg vremena s ŽG sklopio novi usmeni dogovor kako će mu umjesto novca koji mu duguje dati stambeni kontejner koji se nalazi u mjestu Garjak, a za kojeg je kazao da pripada njegovoj obitelji, a što nije učinio do 21. svibnja 2024. niti je EG vratio novac unatoč učestalim pozivima i porukama EG upućenima s mobitela. Zbog navedenog je utvrđeno da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji (Narodne novine, broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19.), opisanu kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

11. Nadalje, tužitelj je točno neutvrđenog dana, krajem 2021. godine, u ugostiteljskom objektu „Picasso“ u Sinju, s građaninom ĆG sklopio usmeni dogovor da će servisirati, a potom i prodati teretni automobil „Fiat Ducato“, bijele boje, broja šasije [broj šasije] kojeg je ĆG posjedovao, otkupivši ga prethodno od MG za novčani iznos od 4000 EUR, navodeći da ima kupca, te kako će 2500 EUR od prodaje isplatiti ĆG, a ostatak zadržati za sebe, na koji dogovor je ĆG pristao i prijavljenom predao ključeve vozila i vozilo, da bi dana 9. ožujka 2022. isto vozilo prodao ŠG za iznos od 1500 EUR, a do **.**.2024. ĆG nije dao dogovoreni iznos od 2500 EUR. Zbog navedenog je također utvrđeno da je tužitelj počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 96. točke 7. Zakona o policiji , opisanu kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije.

12. Za svaku od navedene dvije teže povrede službene dužnosti tužitelju je, sukladno članku 110. stavku 2. točki 6. u vezi s člankom 3. Zakona o policiji, utvrđena disciplinska kazna prestanak državne službe te mu je izrečena jedinstvena kazna prestanak državne službe.

13. Sud smatra da su u postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja sve činjenice važne za donošenje odluke pravilno utvrđene te je u obrazloženju rješenja pravilno odgovoreno na sve prigovore koje je tužitelj tijekom postupka iznosio. Suprotno navodima u tužbi, tuženik je pravilno utvrdio da je tužitelj svojim ponašanjem počinio dvije teže povrede službene dužnosti te je svoju ocjenu o tome utemeljio na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

14. Naime, u ponovnom postupku nakon presude ovog Suda, poslovni broj Usl- 500/2025-6 od 8. kolovoza 2025., zakazana je usmena rasprava za 1. listopada 2025., ali je ista zbog bolesti tužitelja odgođena za dan 4. studenog 2025. Na novo ročište tužitelj je također bio uredno pozvan, ali na raspravu nije pristupio, već je nazočni opunomoćenik tužitelja pokušao opravdati njegov izostanak bolešću, međutim bez prilaganja medicinske dokumentacije. Na temelju iznesenog ne može se zaključiti da tužitelju nije bilo omogućeno sudjelovanje na raspravi. Naime, rasprava je već jednom bila odgođena na zahtjev tužitelja, dok povod za novu odgodu tužitelj nije potkrijepio nikakvim dokazom. Rasprava je stoga održana u prisutnosti tužiteljeva opunomoćenika koji je izjavio da je suglasan da se rasprava održi u odsutnosti tužitelja te pritom nije imao primjedbe na izvedene dokaze, već je ustrajao u saslušanju tužitelja i svjedoka EG. Navedene dokazne prijedloge je javnopravno tijelo odbilo vodeći računa o procesnoj ekonomiji budući da je člankom 101. stavkom 1. Zakona o policiji propisano da je disciplinski postupak hitan.

15. U ispitnom postupku čitan je e-mail EG od 29. rujna 2025. i 23. listopada 2025., dopis Sektora kriminalističke policije klasa: 211-06/24-01/551, ur.broj: 511-12-09- 24-5 od 3. srpnja 2024., posebno izvješće Službe općeg kriminaliteta PU SD kao dopuna kaznene prijave oštećenih EG i ĆG, broj 511-12-09-K-209/24 od 3. srpnja 2024. s prilozima, službene zabilješke policijskih službenika od 30. srpnja 2024., pregledan je DVD medij sa snimkom ispitivanja tužitelja od 2. srpnja 2024. te izvadak iz osobnog očevidnika i radna karakteristika za tužitelja.

16. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je EG u trgovini Bauhaus kupio sedam komada panel ograda koje je svojom kreditnom karticom Zagrebačke banke platio 529,48 EUR, a da je tužitelj trebao predati EG stambeni kontejner koji se nalazi u [adresa], kao zamjenu za posuđeni novac za panel ograde . U razdoblju od rujna 2023. do ožujka 2024. EG je više puta pitao tužitelja o kontejneru. Tužitelj je prilikom ispitivanja u prostorijama policijske uprave negirao počinjenje kaznenog djela te je tvrdio da je kontejner njegov te da se nalazi na zemljištu njegova oca. Međutim, policijski su službenici utvrdili da je kontejner u vlasništvu grada [adresa] te se nalazi na zemljištu u vlasništvu Hrvatske elektroprivrede d.d. Na temelju iznesenog prvostupanjsko je tijelo utvrdio da je tužitelj EG držao u zabludi jer mu je neistinito tvrdio da je stambeni kontejner njegov, iako je znao da to nije istina te da mu ga nije mogao niti predati , a što odgovara Malešovim navodima u zapisniku o zaprimanju kaznene prijave od 21. svibnja 2024. protiv tužitelja zbog kaznenog djela prijevare.

17. Nadalje, proizlazi da je ĆG krajem 2021. godine od MG kupio teretno vozilo marke „Fiat Ducato“ koje je bilo neregistrirano, odnosno odjavljeno jer nije moglo proći tehnički pregled. Navedeni su pritom sklopili kupoprodajni ugovor, koji nikad nije realiziran. Utvrđeno je da je tužitelj s ĆG sklopio usmeni dogovor da će tužitelj servisirati, a potom i prodati teretno vozilo te ĆG isplatiti 2.500,0 EUR, koje mu nikada nije isplatio. Naime, navedeno je vozilo tužitelj prodao za 1.500,00 EUR ŠG, kojem je tužitelj rekao da je vozilo njegovo ne spominjući pritom ĆG. Nadalje, utvrđeno je da tužitelj do 31. svibnja 2024. nije isplatio ĆG dogovoreni novčani iznos.

18. Na temelju iznesenog činjeničnog stanja, Sud nalazi da su javnopravna tijela pravilno zaključila da su u ponašanju tužitelja, kako u slučaju EG, tako i u slučaju ĆG, ostvarena sva bitna obilježja nedoličnog ponašanja koje šteti ugledu policije, čime je tužitelj u oba slučaja počinio teže povrede službene dužnosti sukladno članku 96. točki 7. Zakona o policiji kako mu se stavlja na teret u činjeničnom opisu djela.

19. Javnopravna tijela pritom su pravilno ocijenila kako činjenica da je EG u međuvremenu obeštećen ne znači da se prijavljeno djelo nije dogodilo. Isto tako, u slučaju ĆG, okolnost da je s tužiteljem imao usmeni dogovor krajem 2021. godine, a da mu tužitelj do 31. svibnja 2024. nije isplatio dogovoreni iznos, već je tužitelj tuđe vozilo prodao i novac zadržao za sebe ne obavijestivši o tome ĆG, jasno ukazuje na to da se nije radilo samo o imovinskopravnim nesuglasicama, već o bitnim elementima prijevare, što je ponašanje nedolično policijskog službenika te je notorno da takvo ponašanje šteti ugledu policije jer je nespojivo s policijskom službom. Naime, upravo je zadaća policije da štiteći društvene vrijednosti poduzima radnje u cilju sprječavanja i sankcioniranja kaznenih djela.

20. Prema ocjeni Suda, tužitelju je izrečena primjerena kazna s obzirom na prirodu i težinu počinjenih djela te je odluka o kazni utemeljena na diskrecijskoj ocjeni disciplinskih sudova, koja je zakonito izrečena u granicama ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ovlast dana. Tuženik pritom pravilno upućuje na to da izbor disciplinske kazne ovisi primarno o prirodi i težini počinjene povrede službene dužnosti, a ne ovisi o tome je li se protiv tužitelja vodi još neki disciplinski postupak za djelo zbog kojeg također može izreći kazna prestanka državne službe.

21. Prema navedenom, a kako tužitelj navodima koje iznosi u tužbi nije doveo u sumnju odlučne činjenice utvrđene u provedenom postupku, Sud nalazi da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani i nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu.

22. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.

23. Budući da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.

U Splitu 30. lipnja 2026.

Sudac

Jakša Marušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude u I. točki izreke, kao i protiv rješenja u II. točki izreke, dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku

- u spis.