REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Š 5
Poslovni broj: Us I-451/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu u upravnom sporu tužitelja ŠM iz [adresa], B. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi prigovora, 30. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine KLASA: UP/II-350-05/24-02/106, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 7. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša KLASA: UP/I-052-01/24-03/7, URBROJ: 2170- 03-01/1-24-2 od 21 kolovoza 2024. odbijen je prigovor ŠM, ovdje tužitelja, protiv obavijesti ispostave istog upravnog tijela da nije prihvaćen njegov prijedlog za poništenje lokacijske dozvole KLASA: UP/I-350-05/16-03/18, URBROJ: 2170/1-03- 02/2-16-8 od 19. listopada 2016., iz razloga što je utvrđeno da su protekli rokovi iz Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21, dalje: Zakon o općem upravnom postupku) u kojem se lokacijska dozvola može poništiti ili ukinuti, te osim toga što prema ocjeni toga tijela predmetna lokacijska dozvola nije nezakonita.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-350-05/24-02/106, URBROJ: 531-03-4-25-2 od 7. veljače 2025. odbio.
3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. Iz sadržaja tužbe proizlazi smatra da tužitelj smatra da je pobijana lokacijska dozvola nezakonita iz razloga što tužitelj pogrešno nije pozvan da kao stranka sudjeluje u postupku te iz razloga što su u svezi predmetnog zahvata počinjena kaznena djela od strane najviših državnih dužnosnika. Predlaže da Sud poništi osporeno rješenje i sam riješi stvar na način da poništi lokacijsku dozvolu KLASA: UP/I-350-05/16-03/18, URBROJ: 2170/1-03-02/2-16-8 od 19. listopada 2016. i vrati predmetne nekretnine u prvobitno stanje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije.
5. Prema odredbi članka 129. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku nezakonito rješenje može se poništiti ili ukinuti u cijelosti ili djelomično i nakon isteka roka za žalbu.
5.1. Prema stavku 2. istoga rješenje kojim se stranka stekla neko pravo može se poništiti ako ga je donijelo nenadležno javnopravno tijelo ili je rješenje doneseno bez zakonom propisane suglasnosti, odobrenja ili mišljenja drugoga javnopravnog tijela, ako je u istoj stvari već doneseno pravomoćno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena.
5.2. Stavkom 3. istoga članka propisano je da se u slučaju očite povrede materijalnog propisa, rješenje kojim je stranka stekla neko pravo može poništiti ili ukinuti ovisno o prirodi upravne stvari i posljedicama koje bi nastale poništenjem ili ukidanjem rješenja.
6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li s obzirom na navedeno i tužbene navoda prigovor tužitelja iz predmeta ovoga spora pravilno odbijen.
7. Budući da su odlučne činjenice među strankama nesporne, a stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je temeljem članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 34/24, 39/26, dalje: Zakon o upravnim sporovima) spor riješio bez rasprave.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Razlozi koje u tužbi i upravnom postupku koji je ovoj tužbi prethodio iznosi tužitelj ne mogu se podvesti pod nijedan od razloga iz citirane odredbe članka 129. Zakona o općem upravnom postupku, zbog kojih bi se pravomoćno rješenje moglo poništiti ili ukinuti, već to predstavlja razloge za obnovu postupka, o čemu je za predmetni zahvat po zahtjevu tužitelja već pravomoćno odlučeno odlukom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovno broj Usž-2226/2024-2 od 9. srpnja 2024.
9.1. Osim toga, tužitelj u upravnom postupku nije dokazao, a obrazložio u čemu bi se očitovale navedene nezakonitosti zbog kojih traži poništenje predmetne lokacijske dozvole.
10. I naposlijetku, iako se u spisu predmeta upravnog postupka ne nalazi predmetna lokacijsku dozvolu KLASA: UP/I-350-05/16-03/18, URBROJ: 2170/1-03-02/2-16-8 od 19. listopada 2016., s obzirom na vrijeme njezina izdavanja proizlazi da je prijedlog tužitelja iz predmeta ovoga spora podnesen nakon proteka dvogodišnjeg roka od dostave stranci iz članka 131. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, koju činjenicu tužitelj niti ne osporava.
11. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
U Rijeci 30. lipnja 2026.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).
DNA:
-tužitelju ŠM, [adresa]
-tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb Ulica Republike Austrije 20
