REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Đ 5
Poslovni broj: Us I-821/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Aseo d.o.o., Rijeka, Minakovo 8, OIB: 36352168435, kojega zastupa opunomoćenik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava istarska, Policijska postaja Poreč, Poreč, Gimnastička 2, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 30. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od zaprimanja ove presude odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad za radnicu ĐŠ.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 1.250,00 € (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima spora, uvećanom za zateznu kamatu po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Tužitelj Aseo d.o.o. pravovremeno je ovome Sudu podnio tužbu protiv tuženika radi šutnje uprave, zbog toga što, kako navodi, tuženik u zakonom propisanom roku nije odlučio o njegovom zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad za radnicu ĐŠ, koji je podnio 10. travnja 2026. Predlaže da Sud naloži tuženiku da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od zaprimanja ove presude odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanje dozvole za privremeni boravak i rad za navedenu radnicu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da nije odlučio o tužiteljevom zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad za radnicu ĐŠ, već u bitnom navodi da je tužitelj podnio 52 zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i za sezonski rad do 90 dana, od čega da je 20 dozvola usvojeno, a od 11 zahtjeva da je tužitelj odustao, dok da je 21 zahtjev u postupku koji će biti riješen u razumnom roku, pri čemu ističe da tužitelj nije zahtijevao da se zahtjev za imenovanu riješi, a da se zahtjevi poslodavaca rješavaju ovisno o datumu početka rada, pa da stoga predmetni zahtjev nije došao na red rješavanja, radi čega smatra da se u predmetnom slučaju ne radi o šutnji uprave.
3. Budući da tuženik nije osporio činjenicu da je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad o kojem tuženik nije odlučio, imajući u vidu da je tužitelj uz tužbu priložio dokaz o podnošenju zahtjeva, Sud je zaključio da je odlučna činjenica kako je tužitelj 10. travnja 2026. podnio zahtjev za dozvolu za boravak za radnicu ĐŠ, o kojem zahtjevu tuženik nije odlučio, među strankama nesporna.
4. Obzirom da stranke nisu izričito zatražile održavanje rasprave, a odlučne činjenice su nesporne, Sud je temeljem članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje: Zakon o upravnim sporovima) spor riješio bez rasprave.
5. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
6. Prema odredbi članka 91. stavka 7. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, dalje: Zakon o strancima) o zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad Ministarstvo je, putem policijske uprave odnosno policijske postaje, dužno odlučiti u roku od 15 dana od dana podnošenja urednog zahtjeva.
6.1. Stavkom 9. istoga članka propisano je da protiv rješenja iz toga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.
7. Slijedom svega navedenog, budući da je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad o kojem tuženik u zakonom propisanom roku nije odlučio, tužbeni zahtjev je osnovan, stoga je valjalo na temelju valjalo je na temelju članka 117. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima tuženiku naložiti donošenje odluke o žalbi.
8. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovoga spora za zastupanje po odvjetniku, za sastav tužbe, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 1.250,00 €, te pripadajuću zateznu kamatu.
8.1. Odredbom članka 144. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora.
8.2. Prema odredbi članka 144. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom.
8.3. Prema odredbi članka 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
8.4. Budući da je uspio u sporu, tužitelju je priznat zatraženi trošak, koji je sukladan Tbr. 27. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). stoga je tuženiku naloženo da joj naknadi troškove spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 €, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.
8.5. Tijek zatezne kamate određen je u skladu s citiranom odredbom članka 144. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima u svezi s odredbom članka 29. stavkom 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).
9. Budući da tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe sukladno odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23).
U Rijeci 30. lipnja 2026.,
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Toniju Primorcu, odvjetniku u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III
- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi Istarskoj, Policijska postaja Poreč, Poreč, Gimnastička 2
