1

Poslovni broj:  Gž-1184/2023-

Poslovni broj:  Gž-1184/2023-

                                  U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Vukelić Aničić predsjednice vijeće, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Svjetlane Pražić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. A. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u S., protiv tužene S. P. iz B. V., OIB: …, zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u S., radi isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Povrv-25/2022-22 od 25. svibnja 2023. u sjednici vijeća održanoj 18. siječnja 2024.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Povrv-25/2022-22 od 25. svibnja 2023. u točkama I i II izreke.

    Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. B. sa sjedištem u M., poslovni. br. Ovrv-11/16 od 17. listopada 2016.  u dijelu u kojem se nalaže tuženoj da namiri tužitelju tražbinu u iznosu od 3.822,42 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate u roku od 8 dana, dok je u točki II izreke naloženo tuženoj da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 467,86 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja 25. svibnja 2023. pa do isplate u roku od 15 dana.

2. Protiv citirane presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22,114/22 i 155/23 dalje ZPP) predlažući da se presuda preinači i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan i naloži tužitelju da tuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U postupku suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žalba tužene a niti su počinjene druge bitne povrede odredaba parničnog postupka a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a i to povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

6. Tužena se u žalbi poziva na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a u kojoj je propisano da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem a osobito propuštanjem dostave nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom te navodi da joj nije dana mogućnost da pred sudom ostvari svoja prava i da joj se pruži šansa za izvođenje dokaza. Ovo iz razloga što je tužena odustala tijekom postupka od saslušanja predloženih svjedoka te su provedeni svi dokazi koje je predložila.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.822,42 eur sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate te je tijekom postupka sporno je li je tužena u obavezi isplatiti tužitelju utuženi iznos na ime neovlaštenog korištenja stambenog prostora u vlasništvu tužitelja te je li  osnovan prigovor zastare.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje:

- da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine upisane u zk. ul. … kč. br. …. k.o. B. B. v.,

- da se vodi postupak prisilnog iseljenja tužene iz predmetne nekretnine kod suda prvog stupnja pod poslovnim brojem Ovr-208/2022, da je ovrha pokrenuta temeljem ovršne  isprave koju predstavlja pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj pod poslovnim brojem Ps-218/15 od 27. travnja 2017. (a koji postupak je pokrenut kod Općinskog suda u Makarskoj pod poslovnim brojem P-768/11) da je povodom žalbe tužene potvrđeno rješenje o ovrsi rješenjem Županijskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem Gž Ovr-351/2021,

- da se prema odluci Uprave tužitelja od 3. siječnja 2005. (list 27 spisa) za korisnike predmetnog objekta utvrđuje cijena smještaja u iznosu od 79,63 eur mjesečno, za kategorije ostalih stanara 92,91 eur mjesečno a za ostale osobe koje koriste dvije smještajne jedinice popust za drugu smještajnu jedinicu u iznosu od 50% i da su u cijenu uključeni svi režijski troškovi (utrošak električne energije, voda, odvoz smeća i sl.) i da su utvrđenu cijenu stanari dužni platiti od 1. siječnja 2005. do svakog 15. u mjesecu za prethodni mjesec,

- da je za plaćanje stanovanja u navedenom objektu tužitelj za sporno razdoblje zadužio tuženu za iznos 79,63 eur mjesečno odnosno ukupno 3.822,42 eur,

9. Sud prvog stupnja prihvatio je iskaz tužene u dijelu da nije plaćala sporne iznose zbog lošeg materijalnog stanja, dok nije prihvatio iskaz tužene da predmetnu nekretninu koristi temeljem rješenja Ministarstva obrane bivše države kojim joj je dodijeljena predmetna nekretnina za stanovanje do konačnog rješenja stambenog pitanja i da ne postoji njena obaveza plaćanja bilo kakvih iznosa tužitelju ali da tužena tijekom postupka nije dostavila dokaze u prilog osnovanosti navedenih navoda.

10. Slijedom obrazloženog sud prvog stupnja primijenio je odredbu čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO) kojom je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osoba a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a da pod prijelazom imovine se razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom i da obaveza vraćanja odnosno naknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili je kasnije otpala. Stoga budući da  temeljem navedene odluke dug tužene prema tužitelju iznosi 79,63 eur mjesečno sud prvog stupnja održava na snazi citirani platni nalog te obvezuje tuženu da isplati tužitelju iznos od 3.822,42 eur s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od dospijeća mjesečnih iznosa pa do isplate. Smatra da se primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a i da zastara iznosi pet godina, s obzirom na primjenu odredbe čl. 1119 ZOO-a najstarije potraživanje prema tuženiku je dospjelo 29. prosinca 2011. dok je prijedlog za ovrhu podnesen od strane tužitelja 2. ožujka 2016. dakle nije protekao rok od pet godina.

11. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 37/22 dalje Tarifa).

12. Tužena u žalbi navodi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer da ona predmetnu nekretninu koristi temeljem rješenja Ministarstva bivše države, da je tužitelj naslijedio sva prava navedenog Ministarstva, da je predmetna nekretnina privremeno rješenje suda konačnog rješenja njezinog stambenog pitanja pa da je stoga tužitelj preuzeo obavezu trpjeti tuženu u ovom objektu i obeštetiti je ili joj trajno riješiti stambeno pitanje upravo kako je navedeno u rješenju o dodjeli stana na korištenje. Stoga smatra da ne postoji njezina obaveza plaćanja režija na način kako je to regulirano odlukom tužitelja.

13. Opisani žalbeni navodi nisu osnovani jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tijekom postupka tužena te navode nije dokazala niti je priložila rješenje na koje se poziva u pravu da bi tužitelj tuženoj bio u obavezi dodijeliti stan ili isplatiti naknadu štete za vrijednost stana, pa je stoga pravilno utvrdio da je tužena dužna platiti naknadu za korištenje stana sukladno navedenoj Odluci tj. mjesečno za sporno razdoblje po 79,63 eur odnosno ukupno 3.822,42 eur.

14. Potraživanja tužitelja odnosi se na razdoblje od 29. prosinca 2011. do 3. prosinca 2015. pa proizlazi da je tužena znala da je tužitelj vlasnik nekretnine jer je pokrenuo postupak za njezino iseljenje 2011. te je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj pod poslovnim brojem Ps-218/2015 naloženo tuženoj da iseli iz predmetne nekretnine te je temeljem te ovršne isprave i pokrenut ovršni postupak pod poslovnim brojem Ovr-208/2020.

15. Stoga je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da ne postoji valjani pravni osnov tužene za držanje nekretnine u posjedu, pa naknada koristi ne određuje se primjenom odredbe čl. 1111 ZOO-a već temeljem čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17; dalje ZV) te je tužena osnovom te odredbe dužna tužitelju nadoknaditi koristi koje je imala a koju korist je prvostupanjski sud pravilno utvrdio temeljem navedene Odluke tužitelja od 31. siječnja 2005.

16. Navedeno proizlazi iz pravnog shvaćanja iz sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda od 1. ožujka 2021. te se navodi da u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika) kada jedan suvlasnik (posjednik) onemogući drugog u korištenju stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i čl., 165. ZV-a za isplatu naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svog posjedovanja na temelju odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a. Iz stanja spisa proizlazi da je tužena bila nepošteni posjednik jer je znala da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine budući da je pokrenuo postupak za njezino iseljenje kako je to navedeno temeljem pravomoćne ovršne isprave.

17. Neosnovani su i nisu relevantni žalbeni navodi tužene da predmetnu nekretninu koristi kao svoj dom jer se u ovom postupku traži isplata dugovanja a ne njezino iseljenje, te pravo na dom moglo je biti predmetom razmatrajanja u postupku iseljenja tužene iz predmetne nekretnine. Isto tako nisu relevantni žalbeni navodi tužene da tužitelj nije dostavio dokaze da je poslao predmetne račune tuženoj a niti dokaz da su tuženoj dostavljeni navedeni računi jer je obaveza tužene utvrđena Odlukom uprave tužitelja od 3. siječnja 2005.

18. Također žalbeni navodi tužene da je zatražila oprost duga o kojem tužitelj nije odlučio i da to predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke o ovoj pravnoj stvari nisu osnovani, jer tužena nije niti dostavila dokaz da je zatražila oprost duga međutim to ne utječe na osnovanost zahtjeva tužitelja u situaciji kada je utvrđena obaveza tužene na plaćanje navedenog smještaja temeljem navedene Odluke a koji iznos tužena nesporno nije platila. I odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. uvezi čl. 155. ZPP-a te sukladno važećoj Tarifi.

19. Sijedom obrazloženog žalba tužene kao neosnovanu je trebalo odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 18. siječnja 2024.

Predsjednica vijeća

Kristina Vukelić Aničić v.r.