Poslovni broj: Us I-2606/2024-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Grada Drniša, Drniš, Trg Kralja Tomislava 1, OIB: 38309740312, kojeg zastupa gradonačelnik mr. sc. OO, a njega opunomoćenik mr. sc. Ive Brkić odvjetnik u Zadru, Široka ulica 14, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 19370100881, u predmetu brisanja iz registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina Ministarstva gospodarstva, odlučujući o tužbi tužitelja od 29. listopada 2024., izvanraspravno 30. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja
Ministarstva gospodarstva, KLASA: UP/I-310-01/24-03/162, URBROJ: 526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024., kao neosnovan.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem Ministarstva gospodarstva, KLASA: UP/I-310- 01/24-03/162, URBROJ: 526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024. u točci 1. izreke riješeno je da se Eksploatacijsko polje „Buha kuće“ odobreno rješenjem Sekretarijata za industriju, Broj: 19-2626/2-1960. od 14. prosinca 1960. godine i rješenjem Republičkog sekretarijata za privredu, Broj: UP/I- 07-662/1968 od 20. svibnja 1968. godine, briše iz Registra ekspțoatacijskih polja mineralnih sirovina Minista rstva gospodarstva, Knjiga I, List 24. Točkom 2. izreke riješeno je da sva odgovornost i teret daljnjih radnji, kao i sva šteta koka bi mogla nastati bilo kome u svezi s prostorom eksploatacijskog polja boksita ”Buha kuće" je na Gradu Drnišu.
2. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, osporavajući zakonitost i pravilnost osporavanog rješenja navodeći kako smatra da je predmetno rješenje nezakonito u cijelosti, te da nisu pravilno utvrđene niti primijenjene zakonske odredbe Zakona o rudarstvu, kao ni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Da je tužitelj odluku od sanaciji neaktivnih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina donio dana 08. listopada 2024. godine na sjednici Gradskog vijeća, kojom je odlukom utvrdio da je obveznik sanacije nadležno Ministarstvo gospodarstva, a radi koje odluke se vodi ovaj postupak i radi koje odluke je doneseno pobijano rješenje. Postavlja pitanje u čemu bi se očitovala nezakonitost pobijanog rješenja Ministarstva gospodarstva, Klasa:
UP/I-310-01/24-03/162, Urbroj: 526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024., kojim je u toč. 2 rješenja sva odgovornost i teret daljnjih radnji, kao i sva šteta koja bi mogla nastati bilo komu u svezi s prostorom eksploatacijskog polja boksita “Buha kuće“, na Gradu Drnišu. Navodi da se tužitelja osporavanim rješenjem tereti da nije u zakonom predviđenom instruktivnom roku od 12 mjeseci, donio odluku, kojom bi utvrdio da je Ministarstvo gospodarstva ono koje je nadležno za sanaciju eksploatacijskih polja, te da je upravo na tom Ministarstvu gospodarstva teret cjelokupne štete koja bi mogla nastati bilo komu u svezi s prostorom eksploatacijskog polja. Navodi da Gradsko vijeće Grada Drniša nije tijelo nadređeno Ministarstvu gospodarstva, niti da može donijeti odluku kojom će obvezati nadležno Ministarstvo na sanaciju određenog eksploatacijskog polja, a upravo da je takva odluka bila zahtijevana od strane Ministarstva gospodarstva prema Gradu Drnišu, i koju odluku je Gradsko vijeće Grada Drniša donijelo 8. listopada 2024., a da je takva odluka protutustavna i protuzakonita. Navodi da je od odlučne važnosti tumačenje odredbi Zakona o rudarstvu, kao i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, budući se radi o nekretninama na području Grada Drniša. Da je Zakon o rudarstvu, temeljem kojega je doneseno pobijano rješenje i temeljem kojeg je tužitelju neosnovano nametnuta obveza sanacije predmetnog eksploatacijskog polja, zakon koje svoje tumačenje i primjenu izvodi upravo iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim su određeni zakonski okviri unutar kojih se pojedini vlasnik nekretnine ili prava na nekretnini ima pridržavati. Da Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisuje u osnovi i to da svaki vlasnik nekretnine ima prava i dužnosti na određenoj nekretnini, te ima pravo nekretninu iskorištavati i ubirati njene plodove po načinu i svrsi za koju je nekretnina predviđena. Da u niti jednom dijelu smisla postupanja po pitanju prava vlasništva, ranije navedeni zakon ne određuje obvezu nevlasnika na aktivno činjenje ukoliko s određenom nekretninom nema doticaja. Da je prema Zakonu o rudarstvu čl. 4. st. 2. propisano da je rudno blago vlasništvo Republike Hrvatske, kao i eksploatacijska polja, jer su isti prostori i sirovine od osobitog značenja i važnosti za Republiku Hrvatsku i kao takvi su zamišljeni da bi osigurali Republici Hrvatskoj prinose i imovinsku korist, ali i odgovornost za svaki štetni događaj ili postupanje na tom prostoru. Odgovornost za takav oblik štetne radnje ili postupanja prilikom sanacije bi morao biti na Republici Hrvatskoj kao vlasniku i ovlašteniku prava na korištenje bilo kojeg eksploatacijskog polja. Umjesto takvog tumačenja, da Republika Hrvatska, dosadašnji eksploatator rudnog bogatstva, nameće jedinici lokalne samouprave “kaznu“ kroz milijunski teret sanacije eksploatacijskih polja. Republika Hrvatska kao vlasnik rudnog blaga ima prava raspolagati svojom imovinom na način kako to odredi vlastitim uredbama i posebnim zakonima, međutim da je nesporno jedino to, da je država ta koja ubire plodove svojega prava vlasništva, putem koncesijskih odobrenja koje izdaje sukladno posebnim zakonima i da je ona ta koja je obavezna sanirati posljedicu svoje upotrebe, a ne jedinica lokalne samouprave. Stoga da se postavlja pitanje kakve odgovornosti ili obveze ima jedinica lokalne samouprave u odnosu na predmetno postupanje Republike Hrvatske. Nadalje navodi da do dana donošenja Rješenja Ministarstva gospodarstva, Klasa: UP/I-310- 01/2403/162, Urbroj: 526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024., Grad Drniš nije imao nikakve benefite eksploatacijskih polja, ali da od dana 18. rujna 2024. ima za posljedicu financijski uteg koji će u nekom trenutku značiti blokadu njihova proračuna te da je upravo zato pobijano rješenje nezakonito i neosnovano i kao takvo da ne može biti osnova za daljnje terećenje jedinice lokalne samouprave.
2.1. U odnosu na instruktivni rok za donošenje odluke, tužitelj navodi da je odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirova na području Grada Drniša donio dana 08. listopada 2024. Da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja obavijestilo i pozvalo na postupanje Šibensko-kninsku županiju i Grad Drniš dopisom Klasa: 310-01/23- 03/214, Urbroj:517-06-21-23-16. od 23. kolovoza 2023., glede neaktivnog eksploatacijskog polja boksita te da je predmetnim dopisom ukazalo na odredbe čl. 22. st. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu, koji je stupio na snagu 29. srpnja 2023. te kojim je određeno da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno u roku od 12 mjeseci donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina. ističe da se radi o instruktivnom roku od 12 mjeseci u kojem su tijela jedinice lokalne samouprave trebala donijeti odluku o sanaciji. Da je Grad Drniš dana 08. listopada 2024. na sjednici Gradskog vijeća, donio odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina kojim je postupio sukladno odredbama čl. 22. st. 6 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu, te da je kao takva odluka, zakonita i važeća. Da je predmetna odluka donesena na valjan i zakonit način, sukladno propisanoj proceduri i uputi nadležnog ministarstva, budući da propisani rok za donošenje takve odluke nije bio prekluzivni, već da je bio instruktivni i usmjeren na aktivaciju tijela lokalne samouprave. Da u svakom slučaju, budući predmetna odluka Gradskog vijeća grada Drniša postoji i proizvodi pravne učinke, nema razloga da se pobijano Rješenje Ministarstva gospodarstva, Klasa: UP/I-310-01/24-03/162, Urbroj:
526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024. ne poništi, stavi izvan snage, te da se nadležno Ministarstvo gospodarstva odredi kao nadležno za sanaciju predmetnih eksploatacijskih polja.
2.2. U odnosu na svhovitost tužitelj postavlja pitanje svrhovitosti odluke
Ministarstva gospodarstva, KLASA: UP/I-31001/24-03/162, URBROJ: 526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024., ovdje osporavanog rješenja, temeljenu na odredbi čl. 22. st. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu, koji je stupio na snagu 29. srpnja 2023. Navodi da vlasnik rudnog bogatstva snosi ogromne financijske benefite eksploatacije rudnog bogatstva na području jedinice lokalne samouprave, a trošak sanacije predmetnih eksploatacijskih polja snosi jedinica lokane samouprave (u ovom slučaju Grad Drniš) koja nije imala niti jedan cent prihoda od ranije navedene eksploatacije. Ističe da se radi o očitom neskladu pravnih zahtjeva koji se odnose na sukob nadležnosti između nadređenog tijela javne vlasti koje je u ovom slučaju Ministarstvo gospodarstva (Republika Hrvatska) i jedinice lokalne samouprave. Da predmetnim postupanjem u potpunosti izostaje ratio djelovanja određene odluke nadležnog ministarstva, jer da se ne može jedinicama lokalne samouprave nametati obveza vrijedna više desetaka milijuna eura, a da je prije te odluke Republika Hrvatska ostvarivala enormnu financijsku korist upravo iz tog izvora, isto kao što je pravni nonsens i to da se jedinica lokalne samouprave obvezuje donijeti odluku koja će teretiti nadređeno ministarstvo. Stoga da je potpuno pogrešna svrha odluke
Ministarstva gospodarstva, KLASA: UP/I-310-01/24-03/162, URBROJ: 526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024., budući da je jedina mogućnost da sanaciju eksploatacijskih polja obavi Republika Hrvatska koja je jedina i imala koristi od ranije navedene eksploatacije.
2.3. U odnosu na načelo razmjernosti tužitelj navodi da je pobijanim rješenjem povrijeđeno načelo razmjernosti zaštite prava jedinice lokalne samouprave od neograničene upotrebe zakonodavnih i provedbenih ovlasti državnih i drugih javnopravnih tijela. Dopuštajući zakonodavcu, ali i izvršnim tijelima da djeluju samo do mjere koja je potrebna za postizanje nekoga cilja od javnoga interesa, načelo razmjernosti doprinosi unaprjeđenju pravičnosti u društvu, pa je tako u ovom slučaju Rješenje Ministarstva gospodarstva, Klasa: UP/I-310-01/24-03/162, Urbroj: 526-06-2- 24-1 od 18. rujna 2024, nezakonito i nerazmjerno svrsi radi koje je doneseno, jer je zakonodavac prešao granicu potrebnu za zaštitu javnog interesa i donio odluku kojom je neravnomjerno opteretio jedinicu lokalne samouprave u odnosu na ono što je pobijanom odlukom htio zaštiti. Ističe da je nadležno ministarstvo pobijanom odlukom imalo namjeru zaštiti Republiku Hrvatsku koja je ostvarivala ekonomske prihode od eksploatacije i koja ima ogromna financijska sredstava za sanaciju, dok je istovremeno pobijanom odlukom opteretilo tijelo jedinice lokalne samouprave do te mjere da joj je ugroženo redovno funkcioniranje važno za lokalnu zajednicu. Da se jedinica lokalne samouprave ni kriva, ni dužna našla u situaciji da plaća za nešto što nikada nije koristila, niti ubirala plodove, pa je stoga opunomoćnik tužitelja stava da je pobijanim rješenjem teško narušeno načelo razmjernosti i da je jedinica lokalne samouprave dovedena u nepovoljni položaj naspram donositelja odluke. Ističe da pri donošenju svake odluke treba uzeti u obzir odredbe koje štite prava i pravne interese pojedinaca i odredbe koje štite javni interes. Međutim, kako su ove odredbe u pravilu suprotstavljene, načelo razmjernosti nastoji utvrditi onu finu granicu do koje se pojedincu može podijeliti neko pravo, a da se pritom ne povrijedi javni interes, odnosno da upravo odgovarajuća ravnoteža u zaštiti javnoga interesa treba biti postignuta u donošenju svakoga pravnoga akta u društvu, bez obzira je li on opće ili pojedinačne prirode. Stoga da zahtjevima načela razmjernosti treba odgovarati svaki zakon, propis i drugi opći akt, baš kao i svaka pojedinačna upravna i sudska odluka.
2.4. U odnsou na smisao donošenja odluke o eksploataciji i pitanje prava vlasništva predmetnih nekretnina tužitelj navodi kako je Grad Drniš svojom odlukom od 08. listopada 2024. obvezao Republiku Hrvatsku na sanaciju neaktivnih eksploatacijskih polja i istom odlukom utvrdio da će novac za provedbu tehničke i faktične sanacije osigurati nadležno Ministarstvo. Postavlja pitanje po kojoj osnovi je Grad Drniš ovlašten donijeti takvu odluku i od kada jedinica lokalne samouprave ima mogućnost nalagati državi ili Ministarstvu određene radnje Naravno da tijelo lokalne samouprave nije ovlašteno donijeti odluku kojom bi obvezalo nadležno ministarstvo gospodarstva na određenu radnju, jer je isto pogrešno i protivno zakonu, ustavu i smislu trodiobe vlasti. Da se predmetnom odlukom od 08. listopada 2024. Grad Drniš postavio u poziciju moći i tom odlukom aobvezao Republiku Hrvatsku (nadležno ministarstvo) na određeno činjenje, a što je prema Ustavu Republike Hrvatske pravni nonsens, budući jedinica lokalne samouprave nema ovlaštenja niti bilo kakvog oblika pravnog kapaciteta u smislu donošenja takve odluke, kojom bi obvezala Republiku Hrvatsku na određeno činjenje ili pravnu radnju. Da je Republika Hrvatske ta koja donosi odluke kojima se određuje, nalaže ili utvrđuju pravne stvari dok je protupravno, protuustavno i protuprirodno da jedinica Lokalne samouprave donosi odluke kojim ona nalaže određenu činidbu nadređenom tijelu javne vlasti. Konačno navodi da nekretnine na kojima se nalaze eksploatacijska polja nisu isključivo vlasništvo Republike Hrvatske, Grada Drniša, niti privatnih osoba i da je pitanje što se događa s takvim međusobnim prožimanjima prava vlasništva, koje pravo imaju i tijela javne vlasti i fizičke osobe u ovoj upravnoj stvari, Stoga, da sva istaknuta pitanja i izneseni navodi vode utvrđenju da je pobijano rješenje Ministarstva gospodarstva, Klasa: UP/I-310-01/24-03/162, Urbroj: 526-06-224-1 od 18. rujna 2024. nezakonito i da ga je potrebno poništiti. Kao dokaz poziva se na dokumentacija Grada Drniša i odluke tužitelja, Odluka Grada Drniša od 08. 10.2024., dopis Šibensko-kninskoj Županiji od 24.10.2024., dopis Ministarstvu gospodarstva od 24.10.2024., rješenje Ministarstva gospodarstva od 10.11.2017., izvod s geoportala, dopis Ministarstva gospodarstva od 06.06.2017., izvatke te predlaže da Sud donese presudu kojom će poništiti rješenje Ministarstva gospodarstva, Klasa: UP/I-310- 01/2403/162, Urbroj: 526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024. te naložit tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnosg spora.
3. Upravni sud u Zagrebu se svojim rješenjem posl. br. UsI-4451/2024-2 od 4. studenog 2024. oglasio mjesno nenadležnim te je predmet ustupio Upravnom sudu u Splitu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu u skladu s odredbom čl. 13. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) u svezi s odredbom čl. 8. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine, broj: 67/18 i 21/22).
4. Predmet je kod ovog suda zaprimljen 12. studenog 2024. te zaveden pod posl. br. Us I-2606/2024.
5. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 29. studenog 2024. je navelo kako smatra da tužba nije osnovana te je predložilo da Upravni sud odbije predmetnu tužbu. Tuženo tijelo je potom navelo da je osporavano rješenje Ministarstva gospodarstva KLASA: UP/I-310-01/24-01/162, URBROJ: 526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024. godine doneseno temeljem odredbi članka 8. i članka 102. Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj: 56/13., 98/19. i 83/23.), te odredbi članka 5. Pravilnika o Jedinstvenom informacijskom sustavu mineralnih sirovina (Narodne novine, broj 84/24.) te je potom citiralo odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 83/23.) koji Zakon je donio Hrvatski sabor na sjednici održanoj 14. srpnja 2023. godine, te koji je proglašen pod KLASA: 011-02/23-02/62, URBROJ: 71-10-01/1-23-2 od 18. srpnja 2023. godine, i koji je stupio na snagu 29. srpnja 2023. godine.
5.1. Da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja (usprkos činjenice da nije bilo dužno), svojim dopisom KLASA: 310-01/23-03/214, URBROJ: 517-06-2-1- 23-16 od 23. kolovoza 2023. godine, obavijestilo i tražilo od Grada Drniša da donese odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina. Da usprkos činjenice da nije bilo dužno (postojala je zakonska obveza Grada Drniša) Ministarstvo gospodarstva je opetovano putem e-pošte od 17. srpnja 2024. godine, ukazalo svim jedinicama lokalne samouprave, pa i Gradu Drnišu, a koje nisu donijele odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina, da su istu dužne donijeti najkasnije do 29. srpnja 2024. godine i dostaviti ministarstvu nadležnom za rudarstvo i jedinici područne (regionalne) samouprave. Da je ovdje vrlo važno naglasiti da je odredbom članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu određeno da za sanaciju neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina novčana sredstva za provedbu tehničke sanacije osigurava ministarstvo nadležno za rudarstvo. Dakle, da je Grad Drniš, (nakon što je imao zakonsku obvezu i nakon što je od njega to dva puta tražilo Ministarstvo gospodarstva), donio odluku o sanaciji neaktivnog eksploatacijskog polja boksita "Buha kuće" bez eksploatacije mineralnih sirovina, novčana sredstva za provedbu sanacije predmetnog eksploatacijskog polja osiguralo bi Ministarstvo gospodarstva.
5.2. Da tužba Grada Drniša, na rješenje Ministarstva gospodarstva, KLASA: UP/1-310-01/24-01/162, URBROJ: 526-06-224-1 od 18. rujna 2024. godine, nije argumentirana, da je paušalna i manipulativna te kontradiktorna samoj sebi. Da se na stranici 2. netočno navodi da je Ministarstvo gospodarstva zahtijevalo od Grada Drniša da donese odluku o sanaciji nekog eksploatacijskog polja. Nadalje se navodi da je Gradsko vijeće Grada Drniša donijelo takvu odluku 08. listopada 2024. godine te tužitelj u tužbi (stranica 2.) tvrdi da je takva odluka protuustavna i protuzakonita. Međutim na stranici 3. i 4. predmetne tužbe navodi se: ”Grad Drniš je dana 08. listopada 2024. na sjednici Gradskog vijeća, donio odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina kojim je postupio sukladno odredbama članka 22. st. 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu, te je kao takva odluka zakonita i važeća. Predmetna je odluka donesena na valjan i zakonit način, sukladno propisanoj proceduri i uputi nadležnog ministarstva, budući propisani rok za donošenje takve odluke nije bio prekluzivni, već je bio instruktivni i usmjeren na aktivaciju tijela lokalne samouprave. ” Nastavno da tužitelj ističe: ”U svakom slučaju, budući predmetna odluka Gradskog vijeća grada Drniša postoji i proizvodi pravne učinke, nema razloga da se pobijanao Rješenje
Ministarstva gospodarstva KLASA: UP/1-310-01/24-01/162, URBROJ: 526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024. godine, ne poništi, stavi izvan snage, te da se nadležno Ministarstvo gospodarstva odredi kao nadležno tijelo za sanaciju predmetnih eksploatacijskih polja Stoga da nije jasno je li tužitelj u svojoj tužbi tvrdi da je odluka Grada Drniša od 08. listopada 2024. protuustavna i protuzakonita ili je valjana i zakonita.
5.3. Nadalje navodi da nije jasno temeljem čega se tvrdi da su rokovi određeni odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu instruktivni, a ne prekluzivni budući da je odredbom članka 22. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu jasno određeno da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina iz članka 102. stavka 4. koji je izrnijenjen člankom 14. ovoga Zakona. Nadalje, da se u tužbi Grada Drniša, na rješenje Ministarstva gospodarstva, KLASA: UP/I -310-01/24- 01/162, URBROJ: 526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024. godine više puta netočno i manipulativno navodi kako je ”Republika Hrvatska ostvarivala ekonomske prihode i ogromnu financijsku korist dok je jedinici lokalne samouprave nametnuta obveza da plaća nešto što nikada nije koristila niti ubirala plodove”. U odnosu na navedeno, tuženo tijelo navodi da je istina da se radi o eksploatacijskim poljima mineralnih sirovina koja nemaju ovlaštenika (neaktivna eksploatacijska polja), a koja su uglavnom odobravana 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća za vrijeme trajanja bivše države. Usprkos činjenice, da Ministarstvo gospodarstva nije nadležno, niti se osjeća pozvano, za tumačenje ustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj: 83/23.) koji je donio Hrvatski sabor na sjednici održanoj 14. srpnja 2023. godine, a temeljem kojeg je doneseno osporavano rješenje
Ministarstva gospodarstva KLASA: UP/I-310-01/24-01/162, URBROJ: 526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024. godine, tuženo tijelo se očitovalo kako slijedi:
Valja skrenuti pozornost na odredbe članka 128. Ustava Republike Hrvatske koje određuju da pravo na lokalnu samoupravu obuhvaća pravo odlučivanja o potrebama i interesima građana lokalnog značenja, a osobito o uređivanju prostora i urbanističkom planiranju, o uređivanju naselja i stanovanja, o komunalnim djelatnostima, o brizi za djecu, socijalnoj skrbi, kulturi, tjelesnoj kulturi, športu i tehničkoj kulturi te zaštiti i unapredenju prirodnog okoliša. Da je Ministarstvo gospodarstva zaprimilo brojne zahtjeve jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave za sanaciju eksploatacijskih polja mineralnih sirovina koja nemaju ovlaštenika (neaktivna eksploatacijska polja), a koja su uglavnom odobravana 50-tih i 60-tih godina prošlog stoljeća za vrijeme trajanja bivše države. Imajući u vidu naprijed iskazano, da je Ministarstvo gospodarstva s jednim partnerskom odnosom s jedinicama lokalne samouprave i jedinicama područne (regionalne) samouprave na čijem području se nalaze neaktivna eksploatacijska polja mineralnih sirovina, iniciralo donošenje Zakona o izrnjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 83/23.) kojim se omogućava da iste same odrede model sanacije kako bi se provele mjere osiguranja radi sprječavanja nastanka opasnosti za ljude, imovinu, prirodu i okoliš. Da je odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu, Ministarstvo gospodarstva preuzelo obvezu sanacije eksploatacijskih polja mineralnih sirovina koja nemaju ovlaštenika (neaktivna eksploatacijska polja) te da je istodobno jedinicama lokalne samouprave na čijem području se nalaze neaktivna eksploatacijska polja (Gradovi i Općine) određena uloga vođenja samog postupka sanacije neaktivnih eksploatacijskih polja, kao i određivanje konačne namjene saniranih prostora (prenamjena prostora u sportsko - rekreacijske svrhe, parkove, industrijske prostore, energetske objekte, dovođenje otkopanih prostora u prvobitno - do prirodno stanje...). Na žalost da Grad Drniš nije u zakonskom roku donio odluku o sanaciji neaktivnog eksploatacijskog polja boksita ”Buha kuće”. Temeljem svega naprijed iskazanog, Ministarstvo gospodarstva predlaže da Upravni sud odbije predmetnu tužbu.
6. Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave te kako među strankama činjenice nisu sporne već je isključivo sporna primjena prava, Sud je primjenom načela učinkovitosti u skladu s odredbom čl. 98. ZUS-a predmetni spor odluči riješiti bez rasprave.
7. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istome priložene.
8. Tužba tužitelja nije osnovana.
9. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva gospodarstva, KLASA: UP/I-310-01/24-03/162, URBROJ: 526-06-2-24-1 od 18. rujna 2024.
10. Među strankama je sporno je li pravilno i osnovano osporavanim rješenjem točkom II. izreke riješeno da je sva odgovornost i teret daljnjih radnji, kao i sva šteta koja bi mogla nastati bilo kome u svezi s prostorom eksploatacijskog polja boksita ”Buha kuće" na Gradu Drnišu.
11. Među strankam je sporno jesu li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno primjenjene odredbe čl. 8. i čl. 102. Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 56/13., 98/19. i 83/23.), te članka 5. Pravilnika o Jedinstvenom informacijskom sustavu mineralnih sirovina (Narodne novine, broj 84/24.).
12. Iz podataka spisa upravnog tijela kojeg je tuženo tijelo dostavilo uz odgovor na tužbu proizlazi.
- da je eksploatacijsko polje boksita "Buha kuće", odobreno rješenjem Sekretarijata za industriju, Broj: 19-2626/2-1960. od 14. prosinca 1960. godine i rješenjem Republičkog sekretarijata za privredu, Broj: UP/I-07-662/1968 od 20. svibnja 1968. te da je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, dopisom KLASA: 310-01/17-03/154, URBROJ: 526-03-03-01/1-17-7 od 6. lipnja 2017. odredilo Republiku Hrvatsku kao nositelja i ovlaštenika eksploatacijskog polja, koje ministarstvo je tijekom kolovoza 2023. godine, objavilo popis neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina na svojim mrežnim stranicama, sukladno odredbama članka 22. stavka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 83/23.);
- da je Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja obavijestilo i pozvalo na postupanje Šibensko-kninsku županiju i Grad Drniš dopisom KLASA: 310-01/23- 03/214, URBROJ: 517-06-2-1-23-16 od 23. kolovoza 2023., glede neaktivnog eksploatacijskog polja boksita " Buha kuće", a istim je pored ostalog ukazano na odredbe članka 22. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu, koji je stupio na snagu 29. srpnja 2023., koji dopis su Šibensko -kninska županija i Grad Drniš zaprimili 25. kolovoza 2023. što je razvidno iz povratnica koje priležu spisu predmeta;
- da je tuženik opetovano putem e-pošte od 17. srpnja 2024. ukazao svim jedinicama lokalne samouprave, a koje nisu donijele odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja sukladno odredbi članka 102. Zakona o rudarstvu, da su istu dužne donijeti najkasnije do 29. srpnja 2024. godine i dostaviti ministarstvu nadležnom za rudarstvo i jedinici područne (regionalne) samouprave,
- da je obavljenim uvidom u Jedinstveni informacijski sustav mineralnih sirovina utvrđeno da tuženik nije do 29. srpnja 2024. zaprimio odluku predstavničkog tijela Grada Drniša o sanaciji neaktivnog eksploatacijskog polja boksita "Buha kuće", nakon čega je tuženik smatrajući da su ostvarene sve zakonske pretpostavke donio osporavano rješenje, a protiv kojeg rješenja je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.
13. Odredbom članka 14. stavka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj: 83/23) određeno je da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina te je dostaviti ministarstvu nadležnom za rudarstvo i jedinici područne (regionalne) samouprave.
14. Odredbom članka 14. stavka 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu određeno je da ako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donese odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina uz eksploataciju mineralnih sirovina, jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave dužne su planirati ta neaktivna eksploatacijska polja mineralnih sirovina u svojim prostornim planovima.
15. Odredbom članka 14. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu određeno je da ako jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave ne postupe prema odredbama iz stavaka 4. i 5. ovoga članka, ministarstvo nadležno za rudarstvo dužno je iz Registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina brisati neaktivna eksploatacijska polja mineralnih sirovina, a sva odgovornost i teret daljnjih radnji, kao i sva šteta koja bi mogla nastati bilo komu u svezi s tim prostorima na jedinici je lokalne samouprave.
16. Odredbom članka 14. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu određeno je da u slučaju iz stavka 6. ovoga članka ministarstvo nadležno za rudarstvo donosi rješenje o brisanju eksploatacijskog polja mineralnih sirovina iz Registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina.
17. Odredbom članka 22. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu određeno je da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina iz članka 102. stavka 4. koji je izmijenjen člankom 14. ovoga Zakona.
18. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 83/23.) stupio je na snagu 29. srpnja 2023. godine.
19. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, slijedom naprijed navedenih utvrđenja te citiranih zakonskih odredbi, po ocjeni ovog Suda, tuženo tijelo je pravilno postupilo kada je donijelo osporavano rješenje budući su u konkretnom slučaju bile ispunjene zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom čl. 14. stavka 6. i 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 83/23.) za donošenjem osporavanog rješenja.
20. Tužbeni navodi tužitelja nisu osnovani, imajući u vidu naprijed citirane mjerodavne odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 83/23.), te nespornu činjenicu da Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, ovje tuženo tijelo, unatoč nedvojbenoj činjenici da takvo što uopće nije bilo u obvezi činiti, je svojim dopisom KLASA: 310-01/23-03/214, URBROJ: 517-06-2-1-23- 16 od 23. kolovoza 2023. obavijestilo i zatražilo od Grada Drniša, koji je pak bio u obvezi to učiniti, da donese odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina, kao i činjenicu da je tuženo tijelo opetovano putem e-pošte od 17. srpnja 2024. ukazalo svim jedinicama lokalne samouprave, pa tako i Gradu Drnišu, a koje nisu donijele odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina, da su odluku dužne donijeti najkasnije do 29. srpnja 2024. godine i dostaviti je ministarstvu nadležnom za rudarstvo i jedinici područne (regionalne) samouprave. Međutim, usprkos tome tužitelj nije postupio na takav način, odnosno nije donio odluku u zakonom propisanom roku, a koju odluku je bio dužan donijeti.
21. Tužbeni navodi tužitelja kojima navodi da se ne radi o prekluzivnom već instruktivnom roku, nisu osnovani. Ovo stoga što je upravo naprijed citiranom odredbom članka 22. stavka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu jasno i precizno određeno da je predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti odluku o sanaciji neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina ili uz eksploataciju mineralnih sirovina iz članka 102. stavka 4. koji je izmijenjen člankom 14. ovoga Zakona. Iz citirane odredbe nesporno proizlazi da se radi o prekluzivnom roku.
22. Pored navedenog, valja istaći da je naprijed citiranom odredbom čl. 14. stavka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu određeno da je u slučaju iz stavka 6. ovoga članka ministarstvo nadležno za rudarstvo dužno donijeti rješenje o brisanju eksploatacijskog polja mineralnih sirovina iz Registra eksploatacijskih polja mineralnih sirovina, dakle ne radi se o dispoziciji tužitelja već o obvezi koja je izričito propisana, pa okolnost što je Gradsko vijeće Grada Drniša naknadno donijelo odluku koju je propustilo donijeti u zakonom određenom roku (dana 8. listopada 2024.) nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, a kako to tužitelj neosnovano smatra.
23. također valja istaći da je naprijed citiranom odredbom članka 16. stavka 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu određeno da za sanaciju neaktivnih eksploatacijskih polja mineralnih sirovina bez eksploatacije mineralnih sirovina, novčana sredstva za provedbu tehničke sanacije osigurava ministarstvo nadležno za rudarstvo, što nedvojbeno znači da je Grad Drniš (nakon što je imao neprijepornu zakonsku obvezu i nakon što je od njega to dva puta zatražio tuženik), odluku o sanaciji neaktivnog eksploatacijskog polja boksita "Buha kuće" bez eksploatacije mineralnih sirovina, donio u zakonom propisanom roku, novčana sredstva za provedbu sanacije predmetnog eksploatacijskog polja osiguralo bi Ministarstvo gospodarstva, no kako tužitelj na takav način nije postupio, tuženo tijelo je pravilno i zakonito postupilo kada je donijelo osporavano rješenje.
24. Nisu osnovani ni tužbeni navodi tužitelja u svezi neustavnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 83/23.), kao ni navodi o nezakonitosti i neustavnosti odluke tužitelja 8. listopada 2024., budući da je predmet ocjene zakonitosti ovog upravnog spora isključivo odluka tuženog tijela od 18. rujna 2024., kao što je već naprijed navedeno, dok je pitanje ocjene ustavnosti zakoskih odredbi u isključivoj nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske.
25. Konačno valja istaći da pravilno tuženo tijelo u odgovoru na tužbu navodi da je odredbom čl. 128. Ustava Republike Hrvatske određeno da pravo na lokalnu samoupravu obuhvaća pravo odlučivanja o potrebama i interesima građana lokalnog značenja, a osobito o uređivanju prostora i urbanističkom planiranju, o uređivanju naselja i stanovanja, o komunalnim djelatnostima, o brizi za djecu, socijalnoj skrbi, kulturi, tjelesnoj kulturi, športu i tehničkoj kulturi te zaštiti i unapređenju prirodnog okoliša. Uzimajući u obzir citiranu odredbu, te sagledavajući postupanje tuženog tijela u predmetnoj upravnoj stvari sud ocjenjuje da je upravo Ministarstvo gospodarstva i to u partnerskom odnosu s jedinicama lokalne samouprave i jedinicama područne (regionalne) samouprave na čijem području se nalaze neaktivna eksploatacijska polja mineralnih sirovina, iniciralo donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu (Narodne novine, broj 83/23.) kojim se sada omogućava da iste same odrede model sanacije kako bi se provele mjere osiguranja radi sprječavanja nastanka opasnosti za ljude, imovinu, prirodu i okoliš. Stoga je upravo odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o rudarstvu, Ministarstvo gospodarstva preuzelo obvezu sanacije eksploatacijskih polja mineralnih sirovina koja nemaju ovlaštenika (neaktivna eksploatacijska polja) te je istodobno jedinicama lokalne samouprave na čijem području se nalaze neaktivna eksploatacijska polja (gradovi i općine) određena uloga vođenja samog postupka sanacije neaktivnih eksploatacijskih polja kao i određivanje konačne namjene saniranih prostora (prenamjena prostora u sportsko-rekreacijske svrhe, parkove, industrijske prostore, energetske objekte, dovođenje otkopanih prostora u prvobitno - do prirodno stanje i slično), ali unatoč tome nedvojbeno je da tužitelj u zakonskom roku nije donio odluku o sanaciji neaktivnog eksploatacijskog polja boksita "Buha kuće", iako je takvu obvezu nesumnjivo imao.
26. Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, a tužbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
27. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS -a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točci I. izreke presude.
28. Prema odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, slijedom čega je zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora valjalo odbiti kao neosnovan, te riješiti kao pod točkom II. izreke.
U Splitu 30. lipnja 2026.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.
DNA:
1. tužitelju po opunomoćeniku
2. tuženiku
3.tužitelja pozvati na uplatu pristojbe za tužbu i pristojbe za presudu, po pravomoćnosti
4. u spis
5. kal. pravomoćnosti do 24.08.2026.
