Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-350/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Dubravke Ćurko Ventrić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ŽC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Roman Bihar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice: Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i uknjižbe prava suvlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P-132/2025 od 28. studenog 2025. godine, u sjednici održanoj dana 30. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-132/2025 od 28. studenog 2025. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

“1. Utvrđuje se da je tužitelj ŽC iz [adresa] (ranije Babinog polja 20, 20225, Ropa, Ropa 14A), OIB: [osobni identifikacijski broj] na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog 20. travnja 2005. godine između Općine Mljet i prednika tužitelja NC stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva u zemljišne knjige Općinskog suda Dubrovnik u odnosu na 200/860 dijela prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je i na temelju dosjelosti stekao 200/860 dijela prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] pašnjak, zk ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] upisano kod zemljišnoknjižnog odjela Dubrovnik.

2. Tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna je priznati i dozvoliti uknjižbu 200/860 dijela prava suvlasništva tužitelja na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], PAŠNJAK , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisano kod zemljišnoknjižnog odjela Dubrovnik, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 450,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška."

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u smislu žalbenih navoda, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu tuženica nije podnijela.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tužitelj prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), jer suprotno žalbenim tvrdnjama žalitelja, presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječ i sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5.1. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi članka 219. ZPP, navodeći da prvostupanjski sud nije proveo predloženi dokaz geodetskim vještačenjem, jer o tome koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica odlučuje sud (članak 220. stavak 2. ZPP).

5.2. Kako nije počinjena ni koja bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tužitelja zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.

6. Nije u pravu tužitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

6.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje i uknjižbu prava suvlasništva za idealni dio od 200/860 na nekretnini oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], utemeljen na tvrdnji tužitelja da je na temelju ugovora o kupoprodaji sklopljenog 20. travnja 2005. godine između Općine Mljet i prednika tužitelja NC stekao pravni temelj za stjecanje tog suvlasničkog dijela sporne nekretnine, kao i da je suvlasništvo nekretnine stekao dosjelošću, jer da se on i njegov prednik nalaze u neprekinutom i nesmetanom posjedu fizički određenog (realnog) dijela predmetne nekretnine kroz razdoblje od preko 40 godina.

6.2. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje – da je tuženica zemljišnoknjižna vlasnica nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je tuženica upis prava vlasništva te nekretnine ishodila temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1356/2010 od 29. ožujka 2011. godine donesene u postupku protiv tuženice Općine Mljet, da je otac tužitelja NC 60-tih godina prošlog stoljeća iskrčio nekretninu koju mu je mjesna zajednica, radi razvoja i proširenja sela, dala za izgradnju kuće, koju je započeo graditi 1971. godine, a istu završio i uselio 1975. godine, da se kuća sa dvorištem koje je u bila u posjedu prednika tužitelja, te koju sada posjeduje tužitelj nalazi na fizički određenim (realnim) dijelovima tri katastarske parcela (dijelovima čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), da je Odlukom o prodaji izgrađenog građevinskog zemljišta u vlasništvu Općine Mljet pod posebnim uvjetima od 22. siječnja 2004. godine određeno da je prednik tužitelja NC izgradio objekt na dijelovima tri katastarske čestice – 1645/1, 1645/2 i 1865/4 sve k. o. [katastarska općina], pa da će mu Općina Mljet prodati po posebnim uvjetima izgrađeno građevinsko zemljište u površini od cca 400 m2, da je kupoprodajnim ugovorom od 20. travnja 2005. godine ugovoreno da kupac NC kupuje dijelove čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 553 m2, te da se kupac već nalazi u posjedu kupljenih dijelova nekretnina, kao i da prednik tužitelja a sada tužitelj kontinuirano posjeduju određeni fizički dio sporne nekretnine "još od 60-ih godina prošlog stoljeća".

7. Na temelju izloženih utvrđenja, prvostupanjski sud je ispravno zaključio

- da prodajom predniku tužitelja od strane Općine Mljet realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno, nesmetanim i poštenim posjedom tog realnog dijela sporne nekretnine osobno i putem svog prednika od 60.-tih godina prošlog stoljeća - tužitelj nije stekao pravni temelj za uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine za idealni dio od 200/860, a niti je temeljem dosjelosti stekao pravo suvlasništva iste za taj idealni dio, kako to traži tužbenim zahtjevom.

8. Naime, prema samoj činjeničnoj osnovi tužbe i utvrđenim činjenicama u postupku, ovdje je riječ o pravu vlasništva realnog dijela nekretnine kao predmetu i objektu isključivog vlasništva u smislu članka 2. stavak 2. i članka 5. stavak 1. u vezi članka 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96 i dr.; dalje: ZV). Nasuprot tomu, tužbeni zahtjev je postavljen kao da je riječ o pravu suvlasništva u smislu članka 36. stavak 1. ZV, prema kojem ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihov i su suvlasnički dijelovi, tj. u smislu odredaba članka 37. stavaka 1. i 2. ZV, koje propisuju da kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova, a idealni dio stvari je neodvojiv od suvlasničkoga dijela koji ga određuje. Zbog toga se, pravilnom primjenom materijalnog prava, tako postavljeni zahtjev tužitelja u ovoj parnici ukazuje neosnovanim.

9. Pri tomu, prvostupanjski sud se ispravno poziva na ustaljenu sudsku praksu izraženu u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-528/2024-2 od 22. srpnja 2025. godine prema kojoj, u slučaju kada su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dijela nekretnine dosjelošću, ne može se tražiti utvrđenje prava suvlasništva u odnosu na cijelu nekretninu, već samo na realnom dijelu nekretnine na kojem je stečeno vlasništvo (ili za koje tužitelj tvrdi da je stečeno) i kojeg faktično posjeduje.

10. Žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost činjeničnih utvrđenja i zaključaka pobijane presude, ni na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava. Ujedno, kraj postavljenog tužbenog zahtjeva za utvrđenje i uknjižbu prava suvlasništva na cijeloj nekretnini, neutemeljeno je pozivanje tužitelja u žalbi da je "za pravilnu primjenu prava na dosjelost bilo nužno prethodno stručno utvrditi površinu i granice dijela 1645/2 obuhvaćenog posjedom i ugovorom", tj. da se "radi o činjeničnom, geodetskom pitanju koliko točno kvadrata k. č. [katastarska čestica] ulazi u građevinsku česticu od 553 m² na kojoj se kuća u naravi nalazi i kako taj dio omeđiti".

11. Konačno, tužitelj u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tužitelja kojom se pobija odluka o parničnom trošku - ukazuje neosnovana.

12. Zbog svega navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tužitelja valjalo je odbiti te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u izreci.

U Šibeniku, 30. lipnja 2026. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Ljudevit Zoričić