REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1023/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Nataši Babić, u pravnoj stvari predlagatelja 1. FS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. ĐS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Katarina Kranjčević Zanki, odvjetnica u Zadru, protiv protustranke ŠS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj R1-163/2025-12 od 18. svibnja 2026., 30. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba predlagatelja, ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj R1-163/2025-12 od 18. svibnja 2026. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:
„I – Prekida se izvanparnični postupak u gornjem predmetu, te se predlagatelji upućuju da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja protiv protustranke pokrenu parnicu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice.
II – Ukoliko predlagatelji ne postupe kako im je naloženo u toč.I. ovog rješenja prijedlog će se smatrati povućenim (čl.27.st.2 ZIP-a)
III - O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci o razvrgnuću suvlasničke zajednice.“
2. Pravovremenom žalbom navedeno rješenje pobijaju predlagatelji zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba izvanparničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, koji se primjenjuje na odgovarajući način temeljem članka 2. Zakona o izvanparničnom postupku u vezi članka 27. stavka 1. i 2. Zakona o izvanparničnom postupku te bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku u vezi članka 2. Zakona o izvanparničnom postupku, uslijed čega je pogrešno primijenio materijalno pravo. Prvostupanjski sud bio je dužan ispitati jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za primjenu članka 27. Zakona o izvanparničnom postupku te, ukoliko smatra da spor o pravu postoji, obrazložiti koje su to konkretne sporne činjenice, te koja je stranka dužna pokrenuti odgovarajući parnični postupak. Kod nesporne činjenice da su predlagatelji i protustranka upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama u točno određenim suvlasničkim omjerima, prvostupanjski sud pogrešno je primijenio odredbu članka 27. stavka 1. i 2. ZIP-a. Nasuprot tome, protustranka osporava pravne učinke takvog upisa tvrdeći da njezin suvlasnički dio u naravi predstavlja zasebnu uporabnu cjelinu, odnosno poseban apartman u potkrovlju s posebnim ulazom, iz čega izvodi zaključak da u odnosu na njezin suvlasnički dio nema mjesta razvrgnuću suvlasničke zajednice. Slijedom navedenog, teret dokazivanja takvih tvrdnji ne može biti na predlagateljima koji svoje pravo izvode iz važećeg zemljišnoknjižnog upisa, već upravo na protustranci koja osporava sadržaj i pravne učinke toga upisa. Stoga nije bilo zakonske osnove da se upravo predlagatelji upućuju na pokretanje parničnog postupka pod prijetnjom presumiranog povlačenja prijedloga, dok se istodobno protustranci priznaje procesna pogodnost da bez pokretanja bilo kakvog postupka osporava postojeće zemljišnoknjižno stanje. Takvim postupanjem prvostupanjski sud je pogrešno rasporedio teret dokazivanja i pogrešno primijenio odredbu članka 27. stavka 2. Zakona o izvanparničnom postupku. Iz obrazloženja pobijanog rješenja uopće nije moguće utvrditi na temelju kojih je činjenica i pravnih razloga prvostupanjski sud zaključio da bi upravo predlagatelji trebali pokrenuti parnični postupak. Predlažu ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na ponovno postupanje, podredno, da isto preinačiti na način da se uputi protustranku na pokretanje parnice, uz nalog istom da naknadi predlagateljima parnični trošak.
3. Žalba predlagatelja je osnovana.
4. Predlagatelji su protiv protustranke podnijeli prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine upisane kod Općinskog suda u Zadru u nacrtu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 363 m[2] , od čega kuća, [adresa] površine 170 m i dvorište površine 193 m[2] na kojoj su predlagatelji upisani sa suvlasništvom od 9/10 dijela, a protustranka u 1/10 dijela, i to isplatom protustranke po članku 51. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
4.1. Protustranka se takvom zahtjevu usprotivila navodeći da se radi o višestambenoj zgradi na kojoj isti ne osporava suvlasničke omjere stranaka, ali da su stranke kupile točno određene stanove, pa je tako on kupio 1/10 suvlasništva zgrade, u naravi stan u potkrovlju zgrade.
5. Iz isprava u spisu proizlazi :
- da je predlagatelj ĐS suvlasnik u 1/10 dijela predmetne višestambene zgrade,
- da je predlagateljica FS suvlasnica u 8/10 dijela predmetne zgrade,
- da je protustranka suvlasnik u 1/10 dijela predmetne zgrade,
- da iz Ugovora o prodaji nekretnine od 3. listopada 2023. proizlazi da je predlagateljica FS kupila od prodavatelja suvlasnički dio od 8/10 dijela predmetne zgrade, u naravi prizemlje i prvi kat predmetne zgrade,
- da je predlagatelj ĐS Ugovorom o prodaji od 11. prosinca 2023. kupio 1/10 suvlasničkog dijela predmetne nekretnine, u naravi stan u potkrovlju, s time da će se anexom ugovora nakon etažiranja precizno definirati kupljena nekretnina radi njenog upisa u zemljišnu knjigu,
- da je protustranka Ugovorom o prodaji od 3. listopada 2023. kupila 1/10 dijela predmetne zgrade, u naravi stan u potkrovlju.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba postupka te na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP) u vezi s člankom 43. stavkom 1. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/2023. - dalje: ZIP), ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da pobijana odluka, nije pravilna i zakonita.
7. Na temelju utvrđenih činjenica, koje nisu sporne jer proizlaze iz priloženih isprava, pogrešno je prvostupanjski sud prekinuo ovaj postupak i uputio predlagatelje u parnicu po članku 27. stavku 1. ZIP-a, smatrajući da postoji spor o pravu čije rješenje ovisi o utvrđivanju spornih činjenica, a po stavu ovog suda takav spor o pravu ne postoji jer nije sporan niti predmet razvrgnuća niti suvlasnici, a ni njihovi suvlasnički dijelovi.
8. Iz prijedloga predlagatelja i odgovora protustranke na prijedlog proizlazi da je sporan način razvrgnuća suvlasništva, a o navedenom se odlučuje u ovom izvanparničnom postupku, a ne u parnici, niti su za isto predlagatelji upućeni u parnicu.
9. Prema članku 51. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP) suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova. Po stavku 3. tog članka suvlasnici čiji su suvlasnički dijelovi zajedno barem devet desetina, ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljni razlog iz stavka 1. tog članka.
10. Prije svega valja reći da je pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, pravo svakog suvlasnika. Sud koji određuje način razvrgnuća suvlasništva nije slobodan u izboru načina na koji će se razvrgnuće provesti jer se postupak razvrgnuća provodi po kogentnoj odredbi članka 50. ZVDSP-a kojom je propisan „redoslijed“ razvrgnuća suvlasničke zajednice. Ukoliko način razvrgnuća nije određen striktnim normama (strogim zakonskim odredbama), sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća suvlasništva, niti pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona, sud će odlučiti o načinu razvrgnuća po pravilu da se suvlasništvo djeljivih stvari razvrgava geometrijskom diobom nekretnina (članak 50. stavak 2. ZVDSP-a), dok se suvlasništvo nedjeljivih stvari razvrgava civilnom diobom (članak 50. stavak 4. ZVDSP-a).
11. U konkretnom slučaju ne postoje striktne norme koje bi određivale način razvrgnuća, niti sporazum stranaka o načinu razvrgnuća, kao što niti jedan od suvlasnika nema pravo na razvrgnuće isplatom. Stoga će prvostupanjski sud provesti postupak razvrgnuća, jer spor o pravu stranaka ne postoji, na način da najprije utvrdi je li moguće provesti razvrgnuće geometrijskom diobom, a s obzirom da se radi o višestambenoj zgradi u kojoj su stranke posjednici određenih stambenih jedinica takva geometrijska dioba (etažna dioba zgrade) proizlazi mogućom. Stoga predlagatelji ne mogu sa uspjehom zahtijevati, mimo propisanog redoslijeda načina razvrgnuća, diobu isplatom protustranke, što bi sadržajno značilo kupovinu stana protustranke bez njegove suglasnosti.
12. Slijedom navedenog uvažena je žalba predlagatelja i ukinuto pobijano rješenje jer ne postoji nikakav spor o pravu suvlasnika, po članku 380. točki 3. ZPP-a i predmet vraćen sudu prvog stupnja na daljnji postupak.
U Puli-Pola 30. lipnja 2026.
Sutkinja:
Nataša Babić
