REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž Ob-69/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-predlagatelja HŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene-predlagateljice HŠR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nataša Pećarević, odvjetnica u Zagrebu, uz sudjelovanje 1. mlt. PŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. mlt. AŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica BŠ, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, radi razvoda braka i dr., odlučujući o žalbi tuženice- predlagateljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-258/2022-77 od 29. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tuženice-predlagateljice HŠR te se u pobijanom dijelu – točka II., IV. i V. izreke, potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P Ob-258/2022-77 od 29. travnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom presuđeno je slijedeće:
„I. Razvodi se brak koji je sklopljen dana 6. prosinca 2014. u Zagrebu između HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoga **.**.1990. u [adresa], te HŠR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1990. u Zagrebu, a koja činjenica sklapanja braka je upisana u Maticu vjenčanih matičnog područja Trešnjevka za godinu 2014. pod rednim brojem 00565.
II. Zajednička maloljetna djeca stranaka PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2014. u [adresa], te AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2017. u [adresa], nakon razvoda braka stanovati će sa ocem HŠ.
III. Roditelji HŠ i HŠR zajednički će i sporazumno ostvarivati sadržaje roditeljske skrbi.
IV. Osobni odnosi između majke HŠR te djece PŠ i AŠ odvijati će se po dogovoru oba roditelja, a ukoliko dogovor izostane, isti će se odvijati:
- prvi i treći vikend u mjesecu od petka u 18:00 sati do nedjelje u 18:00 sati na način da majka dolazi po djecu u njihovo mjesto stanovanja, a otac ih vraća u svoje mjesto stanovanja;
- majka će kroz tjedan preuzeti jedno dijete u školi kada je dijete koje je u poslijepodnevnoj smjeni do 16:25 te provesti s djetetom vrijeme do 20:00 sati;
- drugo dijete koje taj tjedan pohađa jutarnju smjenu, majka će preuzeti kod kuće, a otac djecu vratiti u svoje mjesto stanovanja;
- majka će s djecom provesti polovicu svih školskih praznika, svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik, tako da dolazi po njih u mjesto stanovanja oca a otac ih potom vraća na svoju adresu;
- majka će dva puta tjedno uspostavljati telefonski kontakt ili video poziv sa djecom i to svakog ponedjeljka između 19:00 i 20:00 sati, te subotom u istom terminu kada djeca borave kod oca.
V. Nalaže se predlagateljici da po osnovi zakonskog uzdržavanja mlt. PŠ i mlt. AŠ plaća mjesečni iznos od po 230,00 eura (dvjestotrideseteura) za svakog, počevši od dana donošenja presude prvostupanjskog suda 29. travnja 2026. pa nadalje, dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, najkasnije do svakog 15. -tog u mjesecu za tekući mjesec, sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, putem tekućeg računa oca HŠ.
VI. Odbija se zahtjev predlagatelja HŠ za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u pogledu donošenja odluka o zdravlju i obrazovanju djece.
VII. Odbija se zahtjev predlagatelja za uzdržavanje mlt. PŠ i mlt. AŠ preko iznosa dosuđenih u toč. IV. izreke presude do pune visine zahtjeva od po 264,00 eura mjesečno za svako dijete.
VIII. Odbija se zahtjev predlagateljice po kojemu bi zajednička maloljetna djeca stanovala s njom, a sa ocem ostvarivali osobne odnose na način predložen u podnesku od 27. prosinca 2025.
IX. Nalaže se predlagateljici da naknadi predlagatelju troškove postupka u iznosu
od 332,50 €, u roku od 15 dana.
X. Odbija se zahtjev predlagateljice za naknadu troškova postupka.“,
a riješio je:
„I. Zajednička maloljetna djeca stranaka PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2014. u [adresa], te AŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2017. u [adresa], nakon razvoda braka stanovati će sa ocem HŠ.
II. Roditelji HŠ i HŠR zajednički će i sporazumno ostvarivati sadržaje roditeljske skrbi.
III. Osobni odnosi između majke HŠR te djece PŠ i AŠ odvijati će se po dogovoru oba roditelja, a ukoliko dogovor izostane, isti će se odvijati:
- prvi i treći vikend u mjesecu od petka u 18:00 sati do nedjelje u 18:00 sati na način da majka dolazi po djecu u njihovo mjesto stanovanja, a otac ih vraća u svoje mjesto stanovanja;
- majka će kroz tjedan preuzeti jedno dijete u školi kada je dijete koje je u poslijepodnevnoj smjeni do 16:25 te provesti s djetetom vrijeme do 20:00 sati;
- drugo dijete koje taj tjedan pohađa jutarnju smjenu, majka će preuzeti kod kuće, a otac djecu vratiti u svoje mjesto stanovanja;
- majka će s djecom provesti polovicu svih školskih praznika, svaki drugi vjerski blagdan i državni praznik, tako da dolazi po njih u mjesto stanovanja oca a otac ih potom vraća na svoju adresu;
- majka će dva puta tjedno uspostavljati telefonski kontakt ili video poziv sa djecom i to svakog ponedjeljka između 19:00 i 20:00 sati, te subotom u istom terminu kada djeca borave kod oca.
IV. Nalaže se predlagateljici da po osnovi zakonskog uzdržavanja mlt. PŠ i mlt. AŠ plaća mjesečni iznos od po 230,00 eura (dvjestotrideseteura) za svakog, počevši od dana donošenja ove privremene mjere 29. travnja 2026. pa nadalje, dok za to budu ispunjene zakonske pretpostavke, najkasnije do svakog 15.-tog u mjesecu za tekući mjesec, sa pripadajućim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, putem tekućeg računa oca HŠ.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odnosu na točku II.,
IV. i V. izreke, pobija tuženica-predlagateljica (dalje: tuženica) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede Konvencije o pravima djeteta. Ističe da je sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi ili razlozima presude, nema razloga o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Također, da je sud počinio i bitnu povredu postupka iz članka 8. Zakona o parničnom postupku, a presuda nije osnovana, nije obrazložena i suprotna je dobrobiti mlt. djece stranaka. Navodi da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer u trenutku donošenja presude uopće nama saznanja o tome da li je moguće da djeca ostvaruju osobne odnose sa majkom na način kako je suđeno, a također razdvajanje djece u kontaktima sa majkom nije zaštita dobrobiti djece koja od rođenja stanuju sa majkom. Smatra da je sud trebao provjeriti mišljenje djece, obzirom na činjenicu proteka vremena od trenutka njihova izjašnjenja, da su nije vodio računa o činjenici da je otac odbijao pomoći majci u organizaciji prijevoza djece ali i vremena, da je odluka o visini dužnog iznosa uzdržavanja arbitrarna i suprotna interesima djece. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, presudu ukine i predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, ali pred drugim uređujućim sucem.
3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).
3.1. U svom odgovoru na žalbu tuženice tužitelj-predlagatelj (dalje: tužitelj) istoj se u cijelosti protivi kao neosnovanoj i predlaže njeno odbijanje.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za razvodom braka te donošenjem odluke s kojim će roditeljem mlt. djeca stranaka stanovati – mlt. PŠ, rođen **.**.2014., i mlt. AŠ, rođen **.**.2017., o ostvarivanju roditeljske skrbi i osobnih odnosa mlt. djece s roditeljem s kojim neće stanovati te uzdržavanju mlt. djece stranaka.
6. Polazeći od utvrđenja da su se stranke suglasile s razvodom braka, a koji brak su sklopile 6. prosinca 2014., te da su bračni odnosi stranaka teško i trajno poremećeni, radi čega je i prekinuta njihova bračna zajednica, prvostupanjski je sud primjenom odredbe članka 51. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ) razveo brak stranaka.
7. Prvostupanjski sud je radi utvrđivanja odlučnih činjenica za donošenje odluke o tome s kojim će roditeljem djeca stanovati, o načinu održavanja roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djece i roditelja s kojim djeca neće stanovati i o visini uzdržavanja djece, proveo dokaz saslušanjem tužitelja i tuženice, izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spis i pribavio mišljenje i prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni radi, Područni ured [mjesto] i njegove dopune po prigovorima i prijedlozima stranaka, proveo je dokaz kombiniranim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem po vještacima kliničke psihologije dr. KŠ i dr. EŠ, spec. dječje i adolescentske psihijatrije, a uzeo je u obzir i dopunu njihova nalaza i mišljenja sukladno prigovorima stanaka na isti, te je sukladno odredbi članka 360. ObZ omogućio mlt. djeci stranaka izražavanje mišljenje putem posebne skrbnice nadležnog Centra za posebno skrbništvo.
7.1. Polazeći od utvrđenja da mlt. djeca stranaka od prestanka njihove bračne zajednice stanuju s majkom na adresi podstanarskog stana u [adresa] - do tada je obitelj živjela u [adresa], u odvojenom stanu obiteljske kuće tužitelja , da djeca svakodnevno putuju u školu a prethodno u vrtić (mlađi sin) u [adresa] (u vrtić i školu koje su djeca pohađala prije prestanka bračne zajednice roditelja), da je o djeci pretežno skrbi vodila majka, a djeca su kod oca provodila jedan dan u tjednu i svaki vikend, da iz nalaza i mišljenja imenovanih vještaka proizlazi da se ni kod jednog od roditelja ne nalaze simptomi koji bi upućivali na tendenciju bilo kakvog psihičkog poremećaja iz psihijatrijskog kvalifikacijskog sustava, ali da su roditeljski kapaciteti na strani majke reducirani u smislu da nije u mogućnosti na adekvatan praktičan način organizirati život djece i svoj život - što će u doglednoj budućnosti kada djeca sazriju i kognitivno i emocionalno za majku biti otegotno, ali da je ista topla osoba, zainteresirana za dobrobit djece, da je otac bolje organiziran pa posljedično ima bolje roditeljske kapacitete, da su djeca pred posebnom skrbnicom ali i vještacima izrazila želju da žive kod oca i s ocem – kuću u [adresa] i školu u [adresa] doživljavaju svojom, sigurni su u tom okruženju i adaptirani, da iz nalaza i mišljenja imenovanih vještaka te njihove dopune dane po prigovorima stranaka na isti (koga sud prihvaća kao objektivan i stručan te mu poklanja vjeru) proizlazi da je u najboljem interesu mlt. djece da nastave živjeti kod oca a da s majkom održavaju širok krug susreta i druženja, da je Hrvatski zavod za socijalni rad konačno suglasan s prijedlogom vještaka a suglasnost u tom pravcu dala je i posebna skrbnica djece, sud prvog stupnja je primjenom odredbe članka 95. stavka 1., članka 119., članka 121., članka 104. stavka 1. i članka 96. stavka 1., 2. i 3. ObZ zaključio da je u najboljem interesu djece i za njihovu dobrobit da stanuju s ocem na adresi njegova prebivališta, a da s majkom odvijaju susrete i druženja po dogovoru roditelja, a ako ona izostanu na način pobliže opisan pod točkom IV. izreke, pri čemu je sud odlučio da će roditelji zajednički i sporazumno ostvarivati sadržaj roditeljske skrbi (točka III. izreke).
7.2. Obzirom je odlučio da će po razvodu braka zajednička mlt. djeca stranka stanovati s ocem, sud je naložio majci doprinositi uzdržavanju djece iznosom od po 230,00 eur za svako dijete, pri čemu je sud uzeo u obzir primanja oba roditelja, posebno majke – njena primanja predstavljaju minimalna primanja roditelja obveznika uzdržavanja po Odluci o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 75/2025.), a koji iznosi su izjednačeni s propisanim minimalnim novčanim iznosima po Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, kronološku dob djece (mlt. PŠ je u trenutku donošenja presude bio star 12 godina, a mlt. AŠ star 9 godina), pri čemu je sud odluku o visini dužnog iznosa uzdržavanja umanjio primjenom odredbe članka 314. stavka 3. ObZ te je zaključio da je dosuđeni iznos uz doprinos oca dostatan za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba zajedničke mlt. djece parničnih stranaka.
8. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.
8.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao je dovoljno jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koje nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa nije ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje tuženica.
8.2. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom na to da je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva istaknutih u postupku.
8.3. Jednako tako, suprotno tvrdnji tuženice, prvostupanjski je sud prilikom donošenja predmetne odluke uzeo u obzir odredbe Konvencije o pravima djeteta („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj 12/1993. - dalje u tekstu: Konvencija) i pravilno je primijenio, jer se radi o odluci koja je donijeta u najboljem interesu mlt. djece.
9. Prema odredbi članka 5. ObZ sudovi koji vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit.
9.1. Sukladno odredbi članka 416. stavka 1. ObZ, prije donošenja odluke o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati, o roditeljskoj skrbi i osobnim odnosima djeteta s roditeljem, sud će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, sukladno odredbama ObZ utvrditi na koji način je svaki od roditelja provodio vrijeme s djetetom i na koji način je ostvarivao roditeljsku skrb o djetetu prije pogoršanja obiteljskih odnosa i po potrebi pribaviti nalaz i mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad ili ovlaštenog sudskog vještaka. Sud će u postupku posebno cijeniti spremnost svakog od roditelja na suradnju u postupku obveznog savjetovanja i spremnost svakog od roditelja na poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem (stavak 2. istog članka).
9.2. Osobna prava djeteta su propisana odredbom članka 84. ObZ, odnosno da dijete ima pravo živjeti sa svojim roditeljima, a u slučaju da dijete ne stanuje s oba roditelja da ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljima i drugim bliskim osobama s kojima ne stanuje.
9.3. Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja temeljem članka 91. i članka 92. ObZ, a temeljni sadržaji roditeljske skrbi su pravo i dužnost zaštite osobnih prava djeteta na: zdravlje, razvoj, njegu i zaštitu, odgoj i obrazovanje, ostvarivanje osobnih odnosa i određivanje mjesta stanovanja, te pravo i dužnost upravljanja djetetovom imovinom kao i zastupanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i interesa.
9.4. Odredbom članka 95. stavka 1. ObZ propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom.
9.5. Prema odredbi članka 119. ObZ dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s roditeljem, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe o djetetu, dužni su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju te se suzdržati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.
9.6. Prema odredbi članka 86. stavka 2. ObZ u svim postupcima u kojima se odlučuje o nekom djetetovom pravu, dijete ima pravo na prikladan način, između ostalog, izraziti svoje mišljenje te biti obaviješteno o mogućim posljedicama poštivanja njegova mišljenja koje se uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću.
9.7. Konvencijom o pravima djeteta ugovoreno je da se u svim akcijama koje u vezi s djecom poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta (članak 3. stavak 1.) i da će države stranke učinit sve što je u njihovoj moći u primjeni načela zajedničke roditeljske odgovornosti za odgoj i razvoj djeteta te roditelji ili zakonski skrbnici snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta i dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga (članak 18. stavak 1.).
10. Sud prvoga stupnja, suprotno žalbenim navodima tuženice, predmetnu je odluku
- u dijelu točke II. izreke kojom je odlučeno da će zajednička djeca stranaka stanovati s ocem a s majkom će održavati susrete i druženja (točka IV. izreke), donio upravo sukladno prethodno navedenim zakonskim odredbama te pravilno utvrđenim činjeničnim stanjem koje tuženica svojim žalbenim navodima nije dovela u dvojbu, posebno kraj činjenice da se radi o odluci koja je utemeljena na konačnom prijedlogu i mišljenju stručnog tima nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, nalazu i mišljenju imenovanih vještaka, a i u skladu je s izraženom željom mlt. djece parničnih stranaka s kojom se konačno i suglasila posebna skrbnica djece. Stoga je i po pravnom shvaćanju ovog suda drugoga stupnja u najboljim interesom mlt. djece stranka da nastave stanovi s ocem a da s majkom održavaju susrete i druženja u što širem obimu, neovisno o onom koji je uređen predmetnom odlukom, jer je i to u najboljem interesu mlt. djece, a kojim interesima se sud i rukovodio u predmetnom slučaju.
11. Točno je da se sud u predmetnom slučaju nije rukovodio načelom kontinuiteta, odnosno nije donio odluku da djeca nastave stanovati s majkom s kojom su i do sada stanovali, ali kao što je prethodno rečeno, odluka suda je posljedica utvrđenog činjeničnog stanja, koje tuženica sadržajem svojih žalbenih navoda nije dovela u pitanje. Ovdje se posebno ističe da se predmetnom odlukom majci ne oduzima njen značaj, privrženost i briga o djeci, već se u središte pozornosti stavljaju najbolji interesi mlt. djece, a to su dominanti interesi o kojima je sud dužan voditi računa i koji se, kako sada stanje predmeta ukazuje, bolje osiguravaju na strani oca jer on ima bolju mentalnu i kognitivnu organizaciju, na koji način se osigurava bolja organizacija života za djecu i otklanjaju se problemi koji su se kod djece javili vezano za majku (manipulacija majkom od strane djece s negativnim posljedicama za djecu).
12. U odnosu na žalbene navode tuženice da je sud predmetnu odluku donio bez provjere činjeničnog stanja zbog proteka vremena odnosno bez provjere da li je na strani djece došlo do promjene njihova mišljenja, valja reći da taj žalbeni navod ne utječe na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer činjenice koje su se isticale tijekom postupka nisu ukazivale na te okolnosti.
13. Također se ističe roditeljima, obzirom na vrlo složene odnose koji proiz laze iz stanja predmeta i očito lošu međusobnu komunikaciju, da su kao roditelji odgovorni i dužni štititi svoju djecu i lišiti ih svih roditeljskih sukoba, razmjenjivati nužne informacije o djetetu te riješiti partnerske odnose i u budućoj komunikaciji svakako interese djeteta staviti ispred svojih, odnosno u ostvarivanju roditeljskih prava ponašati se sukladno odredbama članka 95. stavka 2. i članka 119. stavka 2. ObZ.
14. Obzirom na činjenicu da je odlučeno da će mlt. djeca parničnih stranaka stanovati s ocem te s majkom održavati susrete i druženja, pravilno je sud prvoga stupnja odlučio o obvezi uzdržavanja djece od strane majke. Naime, obveza tuženice u skladu je s odredbom članka 288. stavka 1. i članka 289. u vezi s člankom 307., člankom 310., člankom 311., člankom 314. i člankom 317. ObZ, dok je njena visina u skladu s Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi u kojoj se nalaze zajednička mlt. djeca stranaka. Radi se o odluci koja je u dovoljnoj mjeri obrazložena i nije arbitrarna kako to tvrdi tuženica, te je i po ocijeni ovog suda primjerena potrebama dobi djece parničnih stranaka, a konačno radi se o iznosu koji je tuženica u mogućnosti (suprotno nije dokazala) i dužna plaćati, jer su interesi djece dominantni interesi.
15. Slijedom svega gore navedenog, a kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a ovaj sud nije našao da su počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP, to je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
U Puli-Pola 30. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
