Poslovni broj Ps-8/2022-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Grada Rijeke, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Barić i Miletić iz Rijeke, protiv tuženice PTZ, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Igoru Hontiću, odvjetniku u Rijeci, radi iseljenja i radi predaje u posjed nekretnine, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 19. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, tuženice osobno i punomoćnika tuženice, 30. lipnja 2026., javno objavivši

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev, koji glasi:

“Nalaže se tuženici ZTZ da iseli iz stana broj 24 na II. katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] iz z. k. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s blagovaonicom, izbe, kupaonice s wc-om, balkona i drvarnice, ukupne površine 52,26 m2, te da taj stan, slobodan od osoba i stvari, preda u posjed tužitelju Gradu Rijeci, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Gradu Rijeci da tuženici ZTZ naknadi troškove postupka, u iznosu od 625,00 eura (slovima: šesto dvadeset pet eura), u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu, iznad iznosa iz t. II., a do zatraženog iznosa od 1.000,00 eura, zahtjev tuženice PTZ za naknadu troškova postupka odbija se.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja Grada Rijeke za naknadu troškova postupka, u zatraženom iznosu od 2.500,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje su zahtijevane od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj ovome sudu 3. ožujka 2022., navodi se da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci kao vlasnik stana broj 24 na II. katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa] upisan tužitelj Grad Rijeka (u daljnjem tekstu: tužitelj). Ističe se da je 23. studenog 2018. između tužitelja, kao najmodavca, te tuženice PTZ (u daljnjem tekstu: tuženica), kao najmoprimca, sklopljen Ugovor o najmu opisanog stana na temelju kojega je tuženica bila dužna u opisani stan useliti u roku od 15 dana o dana sklapanja Ugovora o najmu stana. Ističe se da u tom roku tuženica nije uselila u predmetni stan, već da je 14. prosinca 2018. tužitelju uputila zahtjev za produljenje roka za useljenje u stan te da joj je tužitelj rok useljenja u stan produljio do 01. svibnja 2019. Naglašava se da tuženica, međutim, niti u naknadno joj ostavljenom roku, u stan broj 24 na II. katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa] nije uselila pa da ju je tužitelj izvijestio da se smatra da ugovor o najmu stana nije niti sklopljen i pozvao ju da mu stan, slobodan od osoba i stvari, preda u posjed. Naglašava se da tuženica po takvom zahtjevu tužitelja nije postupila te se tužbenim zahtjevom traži da ju se na to obveže.

2. U odgovoru na tužbu osporen je tužbeni zahtjev, uz isticanje prigovora nedostatka aktivne legitimacije i uz upiranje na to da tužitelj nije dostavio vlasnički list kojim bi dokazao da je upravo on vlasnik spornog stana te uz ukazivanje na to da je, protivno tvrdnji tužitelja, tuženica u taj stan uselila u ugovorenom roku, točnije do 01. svibnja 2019., ali da je, zbog iznimno teške zdravstvene situacije svoje maloljetne kćeri PT, zbog koje je tužiteljica imala status majke njegovateljice, često znala izbivati iz stana i boraviti kako u zdravstvenim ustanovama u kojima se njezina kći liječila, tako i u stanu svoje majke koja joj je pružala pomoć oko bolesne kćeri.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave priložene spisu.

4. Također, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka: Damira Uskoka, ZT, HT, VT, BT, CT, LT i ĐT te dokaz saslušanjem tuženice u svojstvu stranke.

5. Iako je tuženica predlagala i provođenje dokaza saslušanjem svjedok inje NT te svjedoka ET, HTZ, ŽT i ČT od takvih je dokaza personalne naravi izrijekom odustala; od saslušanja svjedokinje NT na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 20. ožujka 2026., a od saslušanja preostalih netom imenovanih svjedoka na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 19. svibnja 2026.

6. Uz izvedene dokaze i one od čijeg je provođenja tuženica izrijekom odustala , niti jedna od stranaka nije predlagala provođenje daljnjih dokaza do onog stadija parnice do kojega je to bila u mogućnosti učiniti na temelju pravila iz odredaba čl. 299. st. 1. i 2. , u svezi s odredbom čl. 292. st. 7. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP).

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, ovaj sud prvog stupnja smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan.

8. Među strankama su bile sporne sve činjenice bitne za presuđivanje, a posebno su bile dvojbene sljedeće okolnosti:

- postoji li obveza tuženice da tužitelju preda u posjed stan broj 24 na II. katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa], i to posebno u okviru razloga iz čl. 11. st. 3. Ugovora o najmu stana od 23. studenog 2018.

9. Pri razrješenju navedenih spornih pitanja sud se rukovodio činjenicama utvrđenima provedenim dokaznim postupkom. Pritom je prihvatio sve isprave u koje je obavio uvid jer njihovu vjerodostojnost stranke nisu dovele u sumnju i jer su te isprave u međusobnom skladu pa djeluju uvjerljivo.

10. Proturječnosti koje su postojale u iskazima saslušanih osoba – svjedoka i tuženice, sud je, s jedne strane, pripisao evidentnom zastupanju različitih interesa tijekom konkretnog spora, a, s druge strane, takve je proturječnosti otklonio uz primjenu načela stranačke istine, proklamiranog u odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, te na temelju pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a. Ipak, nije na odmet navesti da su se iskazi svih saslušanih osoba ovom prvostupanjskom sudu učinili uvjerljivima i dosljednima te utemeljenima na okolnostima bitnim za presuđivanje , s tim da se i na temelju neposrednog opažanja, prilikom provođenja dokaza saslušanjem tih osoba, sud osvjedočio u posvemašnju istinitost u njihovim kazivanjima.

11. Zalažući se za predaju u posjed stana broj 24 na II. katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa], tužitelj je pošao od toga da je on vlasnik toga stana, da je stan dao na korištenje tuženici na temelju Ugovora o najmu stana koji je s njom sklopio 23. studenog 2018., da je tuženica u taj stan bila dužna useliti u određenom roku (izvorno u roku 15 dana od dana sklapanja Ugovora od 23. studenog 2018., a naknadno, na temelju njezina zahtjeva za produljenje roka useljenja u stan, do 01. svibnja 2019.), da ona takvu obvezu nije poštovala pa da se smatra da Ugovor o najmu stana nije niti sklopljen i da je, posljedično, ona u obvezi iseliti iz tog stana.

12. Osporavajući obvezu da tužitelju vrati u posjed stan broj 24 na II. katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa], tuženica je upirala na to da je u stan uselila u roku u kojemu je to bila dužna učiniti pa da zato niti ne postoji njezina obveza da tužitelju taj stan vrati u posjed.

13. U okviru takvih držanja stranaka spora, osnovano je spoznati da je u konkretnom postupku bilo krucijalno utvrditi je li se ostvario razloga zbog kojega je trebalo smatrati da Ugovor o najmu stana od 23. studenog 2018. nije niti sklopljen.

14. No, da bi uopće došao u poziciju odlučivanja o tome, sud je najprije utvrdio je li tužitelj aktivno legitimiran u predmetnoj parnici.

15. Tuženica je, naime, sadržajem podnesenog odgovora na tužbu ukazivala na to da tužitelj nije dokazao da je vlasnik stana broj 24 na II. katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa].

16. Međutim, u takvom svom motrištu tuženica nije u pravu.

17. Prije svega, kada traži da mu tuženica preda u posjed stan broj 24 na II. katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa], tada tužitelj polazi od ugovornog odnosa koji je između njega i tuženice nastao sklapanjem Ugovora o najmu stana od 23. studenog 2018. Taj je Ugovor, k tome, on predočio sudu već uz tužbu pa nema govora o tome da on ne bi bio legitimiran tražiti od tuženice ono što zahtijeva istaknutim tužbenim zahtjevom u ovom sporu.

18. Osim toga, čak i da upravo izneseno motrište suda prvog stupnja nije ispravno, ne treba smetnuti s uma da se sve ono što se primjenjuje za pravu vlasničku tužbu, koja je regulirana odredbama čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: ZV), na odgovarajući način primjenjuje i na predmnijevanog vlasnika. To je, naime, decidirano propisano odredbom čl. 166. st. 4. ZV-a.

19. Po ocjeni suda prvog stupnja tužitelj je nedvojbeno dokazao da ima status makar predmnijevanog vlasnika (čl. 166. ZV-a) ako već ne status pravog vlasnika (čl. 162. ZV-a).

20. No, kada se izvadak iz zemljišne knjige za z. k. ul. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina], u koji je upisana k. č. br. [katastarska čestica], i to kao zgrada mješovite uporabe i dvorište (s lista 6. sudskog spisa), a kao vlasništvo tužitelja, dovede u vezu s podacima iz Ugovora o najmu stana od 23. studenog 2018. (s lista 8. sudskog spisa) u čijoj je odredbi čl. 1. navedeno da se stan broj 24 na II. katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa] nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] iz K. O. [katastarska općina], tada je utemeljeno zaključiti da je tužitelj dokazao ne samo da je predmnijevani vlasnik opisanog stana, već i da je njegov pravi vlasnik.

21. Stoga je tvrdnja tuženice kojom je osporavala pravo vlasništva tužitelja u odnosu na predmetni stan otklonjena kao neosnovana.

22. Nakon što je utvrdio da je tužitelj vlasnik stana broj 24 na II. katu zgrade na adresi [adresa] u [adresa] i da je upravo za taj stan s tuženicom zaključio Ugovor o najmu stana od 23. studenog 2018., a time i da je aktivno legitimiran isticati prema tuženic i onaj zahtjev koji je u konkretnoj parnici postavio, sud je prešao na razmatranje pitanja vezanog uz postojanje obveze tuženice da predmetni stan preda u posjed tužitelju.

23. Pri tome je važno napomenuti da niti u jednom stadiju postupka tuženica nije osporavala da je posjednica predmetnog stana. Dapače, ona je tvrdila da je u taj stan uselila u roku koji joj je tužitelj za to ostavio, točnije do 01. svibnja 2019.

24. Odredbom čl. 11. st. 3. Ugovora o najmu stana od 23. studenog 2018. predviđeno je da će se, ako najmoprimac ne useli u stan u roku za useljenje, smatrati da Ugovor nije niti sklopljen.

25. Odredbu istovjetnu onoj iz čl. 11. st. 3. Ugovora o najmu stana od 23. studenog 2018. sadrži i čl. 42. st. 3. Odluke o najmu stanova (Sl. novine Primorsko -goranske županije br. 12/2011; u daljnjem tekstu: Odluka).

26. Da bi utvrdio na kome je u okolnostima konkretnog slučaja bio teret dokaza, sud se bavio pitanjem vezanim uz pravnu narav utanačenja iz citiranih odredaba Ugovora o najmu stana i Odluke.

27. Pri tome je zaključio da se radi o svojevrsnom institutu otkaznog razloga, a to je onda značilo i da je teret dokaza o postojanju otkaznog razloga bio na tužitelju. U protivnom, za njega bi bila pridržana ovlast da uvijek može tvrditi da neka osoba nije poštovala rok za useljenje u stan, a da bi se onda teret dokaza prebacivao na protivnu stranu. Sud prvog stupnja drži da takvo što nije pravedno. Pravednost je, pak, predviđena kao osnovni postulat prava na pošteno suđenje iz odredbe čl. 6.1. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori", br.18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

28. No, tuženica je u ovom predmetu i te kako posegnula za tim da dokazuje da je u predmetni stan uselila u roku koji joj je za takvo postupanje ostavljeno, zbog čega je, zapravo, znatan dio dokaza personalne naravi i izveden upravo po njezinom prijedlogu, a ne po prijedlogu tužitelja.

29. Da bi dokazao da na strani tuženice postoji razlog iz odredbe čl. 11. st. 3. Ugovora o najmu stana od 23. studenog 2018., odnosno iz čl. 42. st. 3. Odluke, tužitelj je sudu podastro isprave, i to zapisnike o provjeri korištenja stana od 09. siječnja 2020. i od 14. siječnja 2020., potvrde o korištenju stana od 15. lipnja 2020. i od 24. lipnja 2020., te službenu bilješku od 06. kolovoza 2020., a predložio je i izvođenje dokaza personalnog karaktera, točnije saslušanje svjedoka ZT, HT, VT i Damira Uskoka.

30. Iz zapisnika o provjeri korištenja stana od 09. siječnja 2020. i od 14. siječnja 2020. (s listova 16. i 17. sudskog spisa) proizlazi da je 09. siječnja 2020. službena osoba tužitelja obavila razgovor sa susjedom tuženice ĆT koji je izjavio da tuženica jednom u dva mjeseca posjeti stan i da nije uočio da su u stan unesene neke veće količine namještaja, dok je 14. siječnja 2020. utvrđeno da stan koji koriste tuženica i njezina kći PT nije u potpunosti opremljen namještajem. Isto tako, utvrđeno je da je prilikom kontrole korištenja stana 14. siječnja 2020. u stanu zatečena tuženica. Konačno, utvrđeno je da niti jedan od spomenutih zapisnika ne upućuje na one okolnosti koje su po odredbi čl. 11. st. 3. Ugovora o najmu stana od 23. studenog 2018., odnosno po čl. 42. st. 3. Odluke nužne da bi se smatralo da Ugovor o najmu stana nije sklopljen zbog činjenice da tuženica u ugovorenom roku nije uselila u stan. Pitanje količine i vrste namještaja koji postoji u stanu notorno nije vezano uz to je li neka osoba u ugovorenom roku uselila u neku nekretninu pa tako to pitanje ne može ukazivati niti na to je li i sama tuženica u roku uselila u predmetni stan.

31. Iz potvrda o korištenju stana od 15. lipnja 2020. i od 24. lipnja 2020. (s listova 22. i 23. sudskog spisa) proizlazi da su sastavljene u vezi korištenja predmetnog stana, i to na temelju razgovora sa susjedima i s majkom tuženice DT koja je Direkciji za upravljanje objektima stambene namjene tužitelja predočila da tuženica sa svojom kćeri PT u stanu boravi preko tjedna u popodnevnim i u večernjim satima, ali da u stan nije trajno uselila.

32. Iz iskaza svjedoka ZT (list 101./2.) proizlazi da je kod tužitelja zaposlen u svojstvu stručnog suradnika i izvidnika te da je u tom svojstvu u siječnju 2020. obavio kontrolu korištenja predmetnog stana, s tim da u prvom navratu u stanu nije nikoga zatekao pa je u poštanskom sandučiću na kojemu je bilo naznačeno prezime tuženice ostavio obavijest u povodu kojega mu se javila tuženica te je obavio naknadni obilazak stana kada je zamijetio da tuženica nije dovršila useljenje u stan, da bi u lipnju 2020. ponovno obišao stan i tada je situacija već bila drugačija te se vidjelo da se stan koristi. Spomenuo je da je u siječnju 2020. obavio razgovor sa susjedima koji su mu rekli da tuženicu u stanu rijetko viđaju i da ona polako u stan unosi namještaj te da postupak njezinog useljenja u stan i inače ide sporo. Sjetio se da ga je u lipnju 2020. telefonski kontaktirala osoba koja se predstavila kao majka tuženice DT i koja mu je tom prigodom objasnila da tuženica predmetni stan ne koristi redovno i da čak niti adresu tog stana nije kod MUP-a prijavila kao adresu svog prebivališta. Naglasio je da je iz svega onoga što je u stanu zatekao u siječnju 2020. zaključio da se stan ne koristi, a istaknuo je i da mu je u siječnju 2020. tuženica predočila da ima bolesno dijete i da s njim mora često ići na preglede u zdravstvene ustanove.

33. Iz iskaza svjedoka HT (list 102. sudskog spisa) proizlazi da se kod tužitelja zaposlio u ožujku 2020. te da je u lipnju 2020. s kolegom ZT obišao predmetni stan u kojemu je zatekao tuženicu i BT, a da mu je upalo u oči da u stanu nije zamijetio stvari djeteta.

34. Iz iskaza svjedokinje VT, majke tuženice (list 117. sudskog spisa), proizlazi da ne zna točno je li tuženica u predmetni stan uselila u roku koji joj je tužitelj za to ostavio, ali da zna da je tuženica tražila da joj se taj rok produlji. Naglasila je da je njezina unuka PT od svog rođenja živjela u njezinom stanu, pri čemu je, i u vrijeme u kojem je tuženica opremala predmetni stan, boravila kod nje, naglašavajući da su ona i njezin suprug tuženici morali pružati pomoć oko bolesne PT jer ona, zbog prirode svoje bolesti, niti pet minuta nije mogla biti sama. Istaknula je da je, nakon što je tuženica od tužitelja dobila na korištenje predmetni stan, njezina unuka PT kod nje boravila samo povremeno, ali da kod nje nije živjela, navodeći da je njezina unuka PT preminula u prosincu 2020.

35. Iz iskaza svjedoka Damira Uskoka (list 94. sudskog spisa) proizlazi da mu je poznato da je tuženica u predmetni stan uselila otprilike mjeseca dana nakon što je od tužitelja primio pisanu obavijest od 07. prosinca 2018. u kojoj je obaviješten da će tuženica stan koristiti zajedno sa svojom maloljetnom kćerkom PT. Sjetio se da je zapisnike o kontroli korištenja stana od 24. lipnja 2020. i od 19. prosinca 2023. osobno potpisao, s tim da je komunalnim redarima tužitelja rekao da tuženica u stanu živi, ali da ju on ne viđa svakodnevno, naglašavajući da niti druge stanare u zgradi ne viđa svaki dan.

36. S druge strane, da bi dokazala da je u predmetni stan uselila u roku koji joj je odobren po tužitelju, tuženica je predložila vlastito saslušanje te saslušanje svjedoka BT, CT, LT i ĐT, a dostavila je sudu i isprave.

37. Iznoseći stranački iskaz (list 96.) tuženica je decidirano izjavila da je u predmetni stan uselila u roku koji joj je za to dodijeljen od strane tužitelja, točnije do 01. svibnja 2019., s tim da je, zbog bolesti svoje kćerke PT, imala status roditelja njegovatelja pa je primala naknadu od 2.500,00 HRK i s tako niskim primanjima nije bila u mogućnosti odmah u potpunosti urediti stan koji joj je dodijeljen od strane tužite lja, a zbog bolesti kćerke PT iznimno često je boravila u bolnicama, i to kako u Rijeci, tako i u Zagrebu, a kako je PT zahtijevala 24-satnu njegu, nije mogla bez pomoći pa je zato ponekad s njom znala boraviti u stanu kod majke.

38. Svjedok BT (list 118.) izjavio je da je tuženica u predmetni stan uselila u ugovorenom roku, dakle do 01. svibnja 2019., s tim da je, zbog činjenice da je njezina kći PT bila iznimno bolesna i da je čitava situacija vezana uz PT bila jako teška, tuženica svako toliko boravila u zdravstvenim ustanovama, a povremeno i kod roditelja.

39. Svjedokinja CT (list 149.) navela je da je po zanimanju frizerka te da je već u veljači 2019. u predmetni stan dolazila šišati kćerku tuženice PT, ističući da joj je poznato da su u siječnju 2019. prijatelji supruga tuženice pomagali u stan un ijeti jedan kauč.

40. Svjedok LT (list 165.) ukazao je na to da se sjeća 01. svibnja 2019. kao datuma za koji je tuženica neprekidno ponavljala da to tada mora useliti u predmetni stan, a sjetio se i da je u veljači ili u ožujku 2019. pomagao unijeti namještaj u stan , s tim da je prije 01. svibnja 2019. tuženica u stanu napravila „feštu“ na kojoj je počastila one osobe koje su pomagale u useljenju u stan. Spomenuo je da je poznavao kćerku tuženice PT i da mu je poznato da je ona preminula otprilike godinu dana nakon useljenja u predmetni stan.

41. Svjedokinja ĐT (list 169.) uputila je na to da je tuženica u predmetni stan uselila do 01. svibnja 2019., ističući da to zna zato jer je radila u kafiću koji je bio preko puta zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan pa je u kafić došao LT koji je rekao da su u stan tuženice unijeli sve stvari u roku koji je tuženici određen za useljenje u stan, a budući da se ta okolnost „potrefila“ s njezinim rođendanom, koji je 14. travnja, u povodu toga su imali proslavu u kafiću.

42. Kada se svi opisani dokazi cijene svaki zasebno i svi zajedno, dakle upravo onako kako to nalaže pravilo iz odredbe čl. 8. ZPP-a, te kada se, uz to, uzme u obzir i načelo stranačke istine iz odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, kao i pravilo o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP-a, tada je za zaključiti da ne postoji dostatna osnova za spoznaju o ispunjenju razloga iz odredbe čl. 11. st. 3. Ugovora o najmu stana od 23. studenog 2018., odnosno iz čl. 42. st. 3. Odluke, uz čije bi se postojanje moglo smatrati da Ugovor o najmu stana nije sklopljen, dok, s druge strane, velika većina dokaza, i to kako onih materijalnog karaktera (isprave), tako i onih personalne naravi (iskazi svjedoka i tuženice), upućuju na to da je tuženica s visokim stupnjem vjerojatnosti uspjela dokazati da je u predmetni stan uselila do roka koji joj je od strane tužitelja određen za useljenje u predmetni stan, dakle do 01. svibnja 2019.

43. Pri tome nije na odmet objasniti da je tuženica dokazala da je, zbog prirode bolesti svoje maloljetne kćerke PT, često boravila u zdravstvenim ustanovama u svrhu pregleda, s tim da je PT bila indicirana i fizikalna terapija po dnevnom tipu bolnice, pa i u onom periodu za koji tužitelj tvrdi da je obavljao kontrole korištenja predmetnog stana, o čemu kazuju nalazi specijalističkih pregleda iz tog vremena (listovi 43. do 65. sudskog spisa).

44. Očekivati od tuženice da, pored postojanja takvih okolnosti, koje upućuju na ono na što se i ona sama u postupku poziva la, objašnjavajući razloge zbog kojih je bila prisiljena često izbivati iz stana koji joj je dodijeljen na korištenje od strane tužitelja, da bude u stanu i da čeka dolazak komunalnih redara tužitelja i/ili da stan promptno namjesti svim namještajem, ovome se sudu čini nelogičnim i neživotnim, ali i nehumanim i diskriminatornim (po osnovi zdravstvenog stanja i invaliditeta maloljetnog djeteta tuženice) te lišenim svakog pijeteta prema osobi u onom stanju u kojemu je bila tuženica kao majka bolesnog djeteta.

45. Pored toga, svaka prosječna majka, a posebno svaka prosječna majka djeteta koje je bolovalo od svih onih dijagnoza koje su bile prisutne kod kćerke tuženice PT, a koje su jasno, pregledno i detaljno navedene u medicinskoj dokumentaciji koju je tuženica predočila sudu već prilikom podnošenja odgovora na tužbu, ima za svoj prioritet brigu o djetetu, a ne brigu o čekanju komunalnih redara koji istu tu majku kontroliraju u vezi korištenja stana.

46. U tom kontekstu ipak treba spomenuti da je čak i svjedok ZT naveo da je u poštanskom sandučiću tuženici ostavio poziv sa svojim podacima te da ga je tuženica odmah telefonski i kontaktirala, dakle povratno mu se javila.

47. Takvi njegovi navodi upućuju na dvije okolnosti; prvo na to da je tuženica u zgradi u kojoj se nalazi predmetni stan imala poštanski sandučić sa svojim osobnim podacima, a drugo na to da je taj poštanski sandučić redovno kontrolirala. Obje te okolnosti podrazumijevaju da je tuženica redovno dolazila na adresu spornog stana. To potvrđuju i navodi njezine majke VT, kao i kazivanje svjedoka Damira Uskoka i BT.

48. Kada se tome doda iskaz svjedokinje CT (koja priča o tome kako je već u veljači 2019. prvi puta u predmetnom stanu šišala malu PT, kćerku tuženice ), zatim iskaz svjedoka LT (koji govori o tome da zna da je tuženica bila dužna u stan useliti do 01. svibnja 2019. i da je u tome uspjela, što je njemu poznato jer je u stan pomagao unositi namještaj i ostale stvari), te konačno svjedočenje ĐT (koja se sjeća da je za njezin rođendan 14. travnja 2019. u kafiću koji je vodila i koji se nalazio preko puta zgrade u kojoj je predmetni stan bila zabava kojom je slavljen i njezin rođendan i useljenje tuženice u predmetni stan u roku koji joj je za takvo postupanje ostavljen), tada je potpuno opravdano zaključiti da je tuženica ispunila obvezu da u predmetni stan useli u roku koji joj je tužitelj odredio, dakle do 01. svibnja 2019.

49. Ne postoji niti jedan jedini čvrst i pouzdan dokaz koji bi ukazivao na oprečan zaključak.

50. Zbog svih objašnjenih okolnosti čvrsto je pravno uvjerenje ovog suda prvog stupnja da tužitelj nije uspio dokazati postojanje razloga iz odredbe čl. 11. st. 3. Ugovora o najmu stana od 23. studenog 2018., odnosno iz čl. 42. st. 3. Odluke , uz koji bi trebalo smatrati da Ugovor o najmu nije niti sklopljen, dok je, naprotiv, tuženica s visokim stupnjem izvjesnosti dokazala da je u predmetni stan uselila u roku koji joj je tužitelj odredio za useljenje u taj stan, točnije do 01. svibnja 2019.

51. Kod takvog stanja stvari treba smatrati da je Ugovor o najmu od 23. studenog 2018. sklopljen i da, posljedično, tuženica ima valjanu i dostatnu pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana, a time i da ima pravo na posjed tog stana pa da joj, u skladu s odredbom čl. 163. ZV-a, to daje ovlast odbiti predati taj stan tužitelju u posjed, a time se i tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim.

52. Stoga sud nije bio u mogućnosti prihvatiti tužbeni zahtjev pa je o njemu donio odluku iz t. I. izreke presude.

53. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je, pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a, tuženici dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka koji su, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, bili potrebni za vođenje parnice.

54. Troškovi tuženice sastoje se od jednokratne nagrade, u visini od 250,00 bodova, što, uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi ukupno 500,00 eura, i to uz primjenu Tbr. 7. t. 2. st. 1. i 2. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (iz Narodnih novina broj 138/23; u daljnjem tekstu: Tarifa/23) te uz primjenu Tbr. 54. Tarife/23.

55. Na naznačeni iznos tuženici je priznat i trošak PDV-a, po stopi od 25%, u iznosu od 125,00 eura, sukladno Tbr. 46. Tarife/23.

56. Nužno je navesti da se Tarifa/23 primjenjuje pozivom na njezin Tbr. 52. st. 3. jer sud o troškovima postupka odluku donosi u trenutku objave predmetne presude, točnije 30. lipnja 2026., a to je, pak, nakon što je, u smislu dijela XIX. st. 1. Tarife/23, ta Tarifa stupila na snagu.

57. Tužitelj je u cijelosti izgubio ovu parnicu pa mu, argumentum a contrario (zaključivanjem o suprotnom) pravilu iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka na teret tuženice, pa tako niti u zatraženoj visini od 2.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje su zahtijevane od presuđivanja do isplate.

58. Zbog toga je odlučeno kao u t. IV. dispozitiva presude.

U Rijeci 30. lipnja 2026.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude (čl. 348. st. 1. ZPP -a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a). RJ.

- presuda nepravomoćna

- vidi upisnik "Ps"

- kal. do pravomoćnosti

DNA:

- pun. tužitelja (s lista 168.)

- pun. tuženice

na način određen u zapisniku o objavi presude

PRISTOJBE:

- za naplatu pristojbi nadležan je ovlašteni službenik u sudu, određen godišnjim rasporedom poslova, pozivom na čl. 28. st. 6. Zakona o sudskim pristojbama od 27. prosinca 2018. godine (Narodne novine broj 118/18 i 51/23)

U Rijeci 30. lipnja 2026.

S u t k i nj a