Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj, predsjednice, te Nade Horvatović i Robeta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. EE, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.)

odlučujući o žalbama tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin i okr. EE, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 13. veljače 2026., broj: Pp-1896/2025-9, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Varaždin i preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. ĆE, za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 1.100,00 EUR (tisuću sto eura), koju je dužan platiti u roku 30 dana od primitka ove odluke, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini.

II. Odbija se žalba okr. EE kao neosnovana te se prvostupanjska presuda u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. EE je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 13. veljače 2026., broj: Pp-1896/2025-9 okr. EE je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci te presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna 800,00 eura koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Uz kaznu, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najmanje šest mjeseci pa do prestanka razloga zbog kojeg je određena, te je obvezan je na naknadu troškova prekršajnog postupka 40,00 eura,

2. Protiv te presude pravodobne žalbe podnijeli su tužitelj i okrivljenik.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu zbog odluke o kazni. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

2.2. Okrivljenik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog sanja. Predlaže da se njegova žalba prihvati i pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba tužitelja je osnovana, a žalba okrivljenika nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na žalbu okrivljenika

5. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, navodeći da nije pozvan na raspravu te da je od 20. prosinca 2025. na izdržavanju kazne zatvora, pa da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu. Naime, iz stanja spisa prvostupanjskog predmeta proizlazi da je okrivljenik u svezi inkriminiranog događaja uz optužni akt dana 19. srpnja 2025. osobno primio obavijest o počinjenom prekršaju iz čl. 109.a st. 1. Prekršajnog zakona, na adresi prebivališta [adresa], kojom je uredno upozoren o pravima i obvezama u svezi postupka, pa je između ostalog upozoren i da je do pravomoćnog završetka postupka dužan obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta ili boravišta, kao i da će se u slučaju izbjegavanja dostave poziva, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče. Prema tome, okrivljenik je bio upozoren da je dužan prijaviti promjenu adrese boravišta, pa je tako i odlaskom na izdržavanje kazne zatvora na što upire u žalbi, bio dužan obavijestiti Sud o nastaloj promjeni adrese boravišta, u kojem slučaju bi bio pozvan putem uprave Zatvora. Međutim, iz stanja predmeta proizlazi da je i prije odlaska na izdržavanje kazne zatvora prvostupanjski sud više puta pozivao okrivljenika, prvo putem zamoljenog Općinskog suda u Čakovcu za 2. rujna 2025., 8. i 28. listopada 2025. kada se dostava vratila neuručena „obaviješten nije podigao pošiljku“, nakon čega je nadležni Općinski sud u Varaždinu u dva navrata ponovio pozivanje okrivljenika i dostava se vratila „odselio“ i „nepoznat“ pa je u takvoj procesnoj situaciji prvostupanjski sud pravilno na temelju čl. 145. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknuo poziv za okrivljenika na oglasnu ploču. Protekom roka od osam dana od stavljanja na oglasnu ploču dostava poziva za okrivljenika smatra se uredno obavljenom. Iz stanja predmeta proizlazi da je poziv za 11. veljače 2026. istaknut na oglasnu ploču 2. siječnja 2026., pa se smatra da je okrivljenik uredno pozvan na raspravu i da mu je na zakonom propisan način omogućeno sudjelovanje u postupku. Na toj raspravi izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji odluka, pa se smatra da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Zbog navedenih razloga, ocjena je ovog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano ističe žalitelj.

6. Okrivljenik u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja poriče počinjenje djela, navodeći da ga je supruga u više navrata prijavljivala međutim da su prijave odbačene, da to koristi kao sredstvo prisile i osvete, budući da je zaposlena u PU Varaždin. Dalje ističe okolnosti inkriminirane prilike, da je za suprugu najveći problem bio kada je na preuzimanje djece u svojstvu vozača došao njegov prijatelj E, jer ne želi da se djeca druže s njim, da ih je bilo previše u vozilu i da ima svjedoke koji mogu potvrditi da supruzi nije govorio da je retardirana.

7. Suprotno žalbenim navodima, na temelju valjane analize provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda u pogledu svih odlučnih činjenica i krivnji okrivljenika za prekršaj stavljen mu na teret.

8. Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da obezvrijedi iskaz svjedokinje SE - žrtve nasilja, koja je iskazivala okolnosno i određeno, u čijem iskazu nema konkretnih okolnosti koje bi dovele u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima proturječnosti i nedosljednosti u vezi s odlučnim činjenicama. Žrtva nasilja je jasno opisala psihičko nasilje u nazočnosti djece na način kako je okrivljeniku stavljeno na teret, upućivanjem pogrdnih izraza i vrijeđanjem „jesi ti retardirana“ te pljuvanjem na tlo ispred žrtve, koje utvrđenje je potkrijepljeno čitanjem materijalne dokumentacije, posebice izvješća o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji iz kojeg proizlazi da je žrtva inkriminirane prilike zatražila intervenciju zbog nasilja u obitelji od strane supruga i da je bila vidno uznemirena, koje izvješće je prvostupanjski sud ispravno cijenio podupirajućim dokazom. Suprotno tvrdnji žalitelja kojom sugerira da ga je žrtva i ranije lažno prijavljivala, iz stanja prvostupanjskog predmeta i službene bilješke od 29. srpnja 2025. proizlazi da do sada nije prijavljivan zbog nasilja u obitelji. Slijedom navedenog, a budući da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, te da je imao kontrolne mehanizme za ocjenu iskaza svjedokinje žrtve nasilja, to je i po ocjeni ovog suda, izveo osnovan zaključak o vjerodostojnosti iskaza žrtve. Utvrđenim ponašanjem, okrivljenik je nedvojbeno prešao granicu normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome i u cijelosti ostvario sva bitna obilježja prekršaja nasilja u obitelji. S obzirom da je takvo ponašanje kod žrtve izazvalo uznemirenost i povredu dostojanstva, to i po ocjeni ovog suda, ponašanje okrivljenika predstavlja nasilje u obitelji u nazočnosti djece, koje se ne može smatrati prihvatljivim načinom ponašanja između osoba koje ulaze u pojam „obitelji“ prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. Poremećeni odnosi u obitelji na koje upire žalitelj nisu od utjecaja na pravilnost činjeničnog utvrđenja, niti žalitelj paušalnim navođenjem svjedoka za inkriminiranu priliku bez ikakvih konkretnih dokaza, dovodi u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja.

9. Slijedom navedenog, kako nema mjesta dvojbi u pogledu odlučnih činjenica to žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Iako žalitelj nije podnio žalbu zbog odluke o kazni, njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u smislu čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, međutim za koju ovaj sud smatra da nije prestroga, dapače u tom dijelu je prihvatio žalbu tužitelja o preblago izrečenoj kazni.

U odnosu na žalbu tužitelja

11. Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni u pogledu žalbe tužitelja, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema uvjeta za primjenu instituta ublažavanja kazne, kako to osnovano ističe i žalitelj. Naime, kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud je, odmjeravajući vrstu i visinu prekršajnopravne sankcije, olakotnim cijenio dosadašnju nekažnjavanost za istovrsni prekršaj, međutim nije utvrdio postojanje nikakvih naročito olakotnih okolnosti na strani okrivljenika. Prema jedinstvenom stavu ovog drugostupanjskog suda, neosuđivanost okrivljenika, sama za sebe, ne predstavlja naročito olakotnu okolnost koje bi opravdala ublažavanje kazne. Prvostupanjski sud zanemaruje da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka, pa je neosuđivanost očekivana okolnost kod svakog građana. Prema tome, s obzirom da u ovom predmetu nije utvrđena niti jedna okolnost koja bi imala značaj naročito olakotne okolnosti u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, i koja bi kao zakonski preduvjet, opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne, ovaj sud smatra, imajući na umu značaj i težinu počinjenog prekršaja psihičkog nasilja u nazočnosti djece (omalovažavajućeg i ponižavajućeg postupanja, vrijeđanjem i pljuvanjem) te stupanj prekršajne odgovornosti okrivljenika, da nema osnove za izricanje kazne ispod posebnim zakonom minimalno propisane kazne za počinjeni prekršaj, budući da je propisana kazna od 1.100,00 do 6.630,00 eura ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana do 90 dana. Stoga je ovaj sud, imajući na umu i činjenicu da su kod inkriminiranog prekršaja značajno izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, prihvaćajući žalbu tužitelja, izrekao novčanu kaznu kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske odluke, smatrajući da će se odmjerenom kaznom postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

12. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota je, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije), s obzirom na složenost i trajanje postupka. Žalitelj nije doprinio dokaze da bi bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška postupka u iznosu 50,00 eura, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

13. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona (u odnosu na žalbu tužitelja) i čl. 205. Prekršajnog zakona (u odnosu na žalbu okrivljenika) odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu i tužitelja.