Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2843/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Nade Horvatović, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. FNČ, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 6. ožujka 2024., broj: 23.Pp-15329/2022-21, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Sinj, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Metkoviću od 24. siječnja 2023., broj: Pp-1357/2022-6, na temelju čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. FNČ je oslobođen optužbe da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga. Istom presudom, na temelju čl. 76.a st. 3. Prekršajnog zakona, oduzeto je 0,90 grama droge cannabis marihuana, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijana presuda ukine.

3. Žalba je osnovana.

4. Prema izreci pobijane presude, prvostupanjski sud je okrivljenika oslobodio optužbe po čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, znači iz razloga što djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj. Obrazlažući svoju odluku, prvostupanjski sud navodi (odlomak 16.) da „činjenični opis djela prekršaja nije razumljiv“, da je „u istom navedeno da je okrivljenik posjedovao drogu konoplju, da bi potom bilo navedeno da je posjedovao drogu cannabis marihuanu“ pa prvostupanjski sud smatra da „nije jasno određeno što se okrivljeniku stavlja na teret te nije poznato da li mu se stavlja na teret posjedovanje droge konoplje ili droge cannabis marihuane“.

5. Prije svega, ako je prvostupanjski sud smatrao da je činjenični opis prekršaja koji se optužbom stavlja na teret okr. FNČ nerazumljiv i da „nije jasno određeno što se okrivljeniku stavlja na teret“ bio je u obvezi, u stadiju ispitivanja optužnog prijedloga, postupiti po čl. 161. st. 4. Prekršajnog zakona, a ako je pak smatrao, kao što to očigledno sada smatra kad okrivljenika oslobađa optužbe po osnovi čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, da je činjenični opis toliko nerazumljiv da opisano djelo nije prekršaj, onda je u stadiju ispitivanja optužnog prijedloga bio u obvezi postupiti po čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, što sve prvostupanjski sud nije učinio nego je proveo prekršajni postupak.

6. Nije u pravu prvostupanjski sud kada ističe da je činjenični opis prekršaja koji se optužbom stavlja na teret okr. FNČ nerazumljiv. Tužitelj je okrivljenika optužio da je posjedovao „drogu – konoplju (cannabis sativa)“, dakle upravo onako kako je predmetna droga naznačena u tablici koja je sastavni dio Popisa droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga, Dio I., Odjeljak 1. (osim što je omaškom prilikom naznake alternativnog naziva navedeno Cannabis sativa umjesto Cannabis sativa L.). Okolnost da je u drugom dijelu činjeničnog opisa optužbe navedeno da je provedenim testiranjem utvrđeno da se radi o „drogi Cannabis – marihuani“, ne čini činjenični opis nerazumljivim, kako to pogrešno smatra prvostupanjski sud, jer je riječ „Cannabis“ sadržana u alternativnom nazivu predmetne droge, a riječ „marihuana“ je kolokvijalan odnosno neformalan i općepoznati naziv za biljku konoplju (Cannabis sativa L.) sa sadržajem THC-a iznad 0,2%, dakle kolokvijalni naziv za istu vrstu droge. Iz navedenog proizlazi da je u činjeničnom opisu optužbe potpuno jasno i razumljivo navedeno posjedovanje koje vrste droge je okr. FNČ stavljeno na teret.

7. Slijedom navedenog, žalba tužitelja je osnovana, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

8. U odnosu na razloge koje prvostupanjski sud iznosi obrazlažući kako „nije nedvojbeno utvrđeno da je posjedovao oduzetu tvar neovisno da li se radi o drogi konoplji ili drogi canabis marihuani“, prije svega treba reći da nije jasno zašto se prvostupanjski sud iscrpljuje u analizi provedenog dokaznog postupka ako je prethodno odlučio okrivljenika osloboditi optužbe po osnovi iz čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona, znači iz razloga što djelo za koje se okrivljenik optužuje po propisu nije prekršaj. Osim toga, ispitivanjem prvostupanjske presude u povodu podnesene žalbe a po službenoj dužnosti, u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima.

9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku temeljio i na iskazima svjedoka policijskih službenika FN i HN, koji su, između ostalog, iskazivali što je okr. FNČ iskazao prilikom izvida prekršaja, pri tome je, kako to proizlazi iz zapisnika o njihovom ispitivanju, svjedokinja FN to iskazivala na upit prvostupanjskog suda, a svjedok HN u slobodnom govoru.

10. Prema odredbi čl. 90. st. 2. Prekršajnog zakona, nezakoniti dokazi su oni dokazi koji su, između ostalog, pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka te koji su kao takvi izričito predviđeni u zakonu. Odredbom čl. 158. st. 6. i 8. Prekršajnog zakona propisano je:

„(6) Prikupljajući obavijesti ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupka u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika, sukladno odredbama ovoga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. Pri tome ga moraju upozoriti da ima prao uzeti branitelja koji može biti nazočan njegovu ispitivanju. Ako okrivljenik odmah ne uzme branitelja ili ako ne odluči iskazivati bez branitelja, tijela državne uprave će zastati s ispitivanjem do 2 sata da bi osumnjičenik mogao uzeti si branitelja kojeg sam izabere ili s liste dežurnih odvjetnika.

(8) Zapisnici o ispitivanju osumnjičenika i svjedoka iz st. 6. i 7. ovoga članka mogu se koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku.“

11. Slijedom citiranih zakonskih odredaba, saznanja ovlaštene osobe tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti, dobivena od okrivljenika mogu se koristiti kao dokazi u prekršajnom postupku samo ako su te osobe ispitane sukladno odredbama o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku, a u ovom prekršajnom predmetu se ne radi o postupanju u skladu s tom zakonskom odredbom pa takva saznanja ovlaštenih osoba tijela državne uprave imaju značenje neformalnih obavijesti koje smiju biti temelj samo za utvrđivanje osnovane sumnje na počinjenje prekršaja i odluke hoće li ovlašteni tužitelj podnijeti optužni akt, ali ne mogu biti dokaz u prekršajnom postupku i ne mogu ni na koji način biti unesena u dokazni materijal, nego se na temelju čl. 121. st. 1. Prekršajnog zakona moraju izdvojiti iz spisa predmeta.

12. Slijedom navedenog, sadržaj obavijesti koje je okrivljenik dao policijskim službenicima prilikom vršenja izvida odnosno utvrđivanja prekršaja ne može se upotrijebiti kao dokaz u ovom postupku, jer se radi o neformalnom iskazivanju pred policijskim službenicima, čime nije zakonit dokaz ni onaj dio svjedočkih iskaza policijskih službenika u kojem oni prepričavaju što je okrivljenik rekao prilikom utvrđenja prekršaja, jer se na taj način, zaobilaznim putem, u dokazni materijal unose oni elementi koji ne mogu biti temelj za donošenje presude.

13. Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, pri čemu treba naglasiti da „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom postupku kada iskaze svjedoka policijskih službenika FN i HN ocjenjuje i analizira te na taj način utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o krivnji okrivljenika.

14. Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i zbog ove povrede.

15. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, iznova će provesti do sada izvedene dokaze kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.

16. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.