Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1060/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja ME, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, Medulićeva 9, protiv tuženika Državnog sudbenog vijeća Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB:66951444283, radi odobrenja za pokretanje kaznenog postupka, 30. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Tužba se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. veljače 2026. podnio tužbu protiv odluke tuženika KLASA:711- 30/25-01/20, URBROJ:453-01/04-26-8 od 15. siječnja 2026., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za davanje odobrenja za pokretanje kaznenog postupka protiv Krešimira Devčića i Lidije Vidjak, sudaca Županijskog suda u Zagrebu zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 1. i 2. KZ/11.

2. Tužba nije dopuštena.

3. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 3 Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

4. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.

5. Prema članku 2. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje ZUP), upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.

6. U skladu s naprijed citiranim odredbama ZUS-a i ZUP-a proizlazi da moraju biti ispunjene kumulativne pretpostavke da bi se pojedini predmet smatrao upravnom stvari koja bi bila podvrgnuta upravno - sudskoj kontroli: a) odlučivanje od javnopravnog tijela, b) odlučivanje u upravnompostupku, c) odlučivanje o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičkih ili pravnih osoba ili drugih stranaka i, krajnje, d) neposredna primjena zakona, drugih propisa ili općih akata, kojima je uređeno pojedino upravno područje.

7. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj zatražio upravno-sudsku zaštitu, tražeći ocjenu zakonitosti odluke DSV-a, kojom je odbijen njegov zahtjev za davanje odobrenja za pokretanje kaznenog postupka.

8. Člankom 8. stavkom 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broja: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/1, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24) propisano je da sudac ne može u postupku pokrenutom zbog kaznenog djela učinjenog u obavljanju sudačke dužnosti biti pritvoren niti mu može biti određen istražni zatvor bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća, a, iznimno, sudac može biti pritvoren ili mu može biti određen istražni zatvor bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća ako je zatečen u činjenju kaznenog djela počinjenog u obavljanju sudačke dužnosti za koje je propisana kazna zatvora u trajanju duljem od pet godina, a o čemu se izvješćuje predsjednik Državnog sudbenog vijeća.

10. Prema odredbi članka 8. stavku 4. ZS-a za kaznena djela za koja se postupak pokreće po privatnoj tužbi, prijedlogu ili se radi o preuzimanju kaznenog progona od strane oštećenika, kazneni postupak protiv suca ne može se pokrenuti niti voditi bez odobrenja Državnog sudbenog vijeća.

11. Slijedom navedenog sud smatra da osporena odluka ne predstavlja pojedinačnu odluku i/ili postupanje javnopravnog tijela koja bi bila predmet ocjene u upravnom sporu. Pogotovo nije riječ o pojedinačnoj odluci kojom se dira, odnosno odlučuje o ikakvom pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja neposredno primjenjujući propise kojima je uređeno neko upravno područje u smislu odredbi članka 3. ZUS-a i članka 2. stavka 1. ZUP-a.

12. Izložena pravna shvaćanja su u suglasju i s pravnm stajalištima koje je Visoki upravni sud Republike Hrvatske zauzeo u odlukama poslovni broj Usž-753/17- 2 od 11. svibnja 2017. i j Usž-4316/18-2 od 4. travnja 2019.

13. Kako je člankom 46. stavkom 1. točkom 2. i 7. Zakona o upravnim sporovima, propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelj, ili ako je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, valjalo je temeljem citirane odredbe Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u točki I. izreke.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

1. tužitelju putem e komunikacije

2. tuženiku putem e komunikacije

3. U spis