Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž Ob-44/2024-7

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IP iz [adresa] (ranije iz [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Slađani Čanković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Grguriću, odvjetniku u Ogulinu, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, rješavajući žalbu tuženika, podnesenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-391/2017 od 5. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj P-391/2017 od 5. veljače 2024. u točkama I., II., III., IV., V i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke utvrđeno je da objekti (nadstrešnica garaže, nadstrešnica, gospodarska zgrada 1, gospodarska zgrada 2, gospodarska zgrada 3, gospodarska zgrada 4, gospodarska zgrada 5, gospodarska zgrada 6, gospodarska zgrada kat-golubinjak, kukuruzana, pušnica) sagrađeni na nekretninama upisanim u zemljišnu knjigu istog suda kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika u jednakim dijelovima (svakog ½ dijela) dok je točkom II. izreke naloženo tuženiku, na ime bračne stečevine ½ dijela navedenih objekata isplatiti tužiteljici iznos od 24.050,00 eur / 181.204,73 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 5. veljače 2024. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana.

1.1. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da na ime tužiteljičinog dijela bračne stečevine i to izvršenih građevinskih ulaganja na nekretnini upisanoj u zemljišnu knjigu prvostupanjskog suda kao kč. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] površine 108 čhv, kuća broj [adresa] i dvorište u [adresa], isplati tužiteljici iznos od 8.500,00 eur / 64.043,25 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 5. veljače 2024. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana.

1.2. Točkom IV. izreke utvrđeno je da su sljedeće pokretnine bračna stečevina stranaka u jednakim dijelovima (1/2 svaki) i to:

- dvoosovinska prikolica, proizvođača Kikinda, godina proizvodnje 1977., vrijednosti

371,62 eur / 2.800,00 kn,

- prikolica - cisterna, marke ASCO, volumena 3.100 litara - vrijednosti 1.990,84 eur / 15.000,00 kn,

- poljoprivredni stroj - kombajn - marke Columbus, iz 1965., vrijednosti - 2.189,93 eur / 16.500,00 kn,

- poljoprivredni stroj - rastresivač gnojiva, proizvođač Megametal RG 300 vrijednosti

130,07 eur / 980,00 kn,

dok je u točki V. izreke naloženo tuženiku da na ime tužiteljičinog dijela bračne stečevine na navedenim pokretninama isplati istoj iznos od 2.341,23 eur / 17.640,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 5. veljače 2024. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi, u roku od 15 dana.

1.3. U točki VI. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.856,42 eur zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.4. Točkom VII. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu dijela glavnice sa zatraženom kamatom iznad dosuđenih iznosa pod točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude dok je točkom VIII. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos u točki V. izreke prvostupanjske presude tekućom od 21. listopada 2019. do 4. veljače 2024., sve zbog neosnovanosti.

2. Protiv presude u usvajajućem dijelu sadržane u točkama od I. do VI. izreke, žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači te tužbeni zahtjev odbije a tuženiku dosude troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak podredno predlaže da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da se određene nekretnine

- gospodarski objekti i određene pokretnine - radni strojevi i priključci, utvrde bračnom stečevinom stranka svakog u jednoj polovini dijela te u svezi s tim da se naloži tuženiku isplatiti tužiteljici polovnu procijenjene vrijednosti tih objekata i pokretnina, kao i zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati polovinu procijenjenog iznosa građevinskih ulaganja izvršenih za vrijeme trajanja braka u kuću tuženika.

6. Prvostupanjski je sud po provedenom postupku utvrdio:

- da su stranke zaključile brak 29. svibnja 1987. te da je brak razveden 16. lipnja 2016. presudom Općinskog suda Rijeci poslovni broj P Ob-49572015., time da je tužiteljica odselila od tuženika 2015., dakle, bračna zajednica je trajala 28 godina,

- da su za vrijeme trajanja bračne zajednice stranke živjele u kući tuženika u [adresa], da je u braku rođeno troje djece, da su s njima u domaćinstvu živjeli roditelji tuženika I i ĐP,

- da je tužiteljica kuhala za obitelj i brinula o odgoju djece, da su se supružnici bavili poljoprivredom i to proizvodnjom kukuruza, ječma, tritikale, zobi, kupusa, da su imali krave, svinje i kokoši te prodavali mlijeko, svinje, krave, da je tuženik bio zaposlen na željeznici kao strojovođa te da je tužiteljica bila zaposlena 5 godina i 9 mjeseci,

- da su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice vršile ulaganja u kuću, gospodarske objekte, odnosno nekretninu tuženika i stjecali pokretnine, te da se nakon prestanka bračne zajednice više nije ulagano u nekretnine ,

- da postoji jednak doprinos stranaka u stjecanju udjela u bračnoj stečevini kao zajedničkoj imovini bračnih drugova za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj: 11/78., 27/78., 45/89., 59/90., 25/94. i 162/98. - dalje ZBPO) u smislu članka 271. (članka 277.) ZBPO-a, odnosno da se u odnosu na imovinu stečenu nakon prestanka važenja ZBPO-a ima primijeniti zakonska neoboriva predmnijeva po kojoj bračni drugovi na imovini koja predstavlja bračnu stečevinu stječu suvlasništvo u jednakim omjerima, dakle, suvlasnici su svaki u ½ dijela, koja je presumpcija je uvedena Obiteljskim zakonom iz 1998. te je njezina primjena nastavljena Obiteljskim zakonima iz 2003., iz 2014. i trenutno važećim Obiteljskim zakonom („Narodne novine“ 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. - dalje ObZ/15),

- da je proveden očevid uz vještačenje po vještaku mjerniku koji je identificirao nekretnine na kojem se nalazi obiteljsko gospodarstvo u [adresa] - kuća sa pratećim gospodarskim objektima uz skicu lica mjesta, da je provedeno građevinsko vještačenje radi procjene vrijednosti izgrađenih objekata i izvršenih građevinskih ulaganja u kuću te vještačenje po vještaku prometne svrhe radi utvrđivanja vrijednosti pokretnina - radnih strojeva,

- da objekti iz točke I. izreke prvostupanjske presude predstavljaju bračnu stečevinu stranaka te da je građevinskim vještačenjem utvrđeno da tržišna vrijednost nadstrešnice garaže iznosi - 1.963,00 eur, nadstrešnice - 1.658,00 eur, gospodarske zgrade 1 - 1.963,00 eur, gospodarske zgrade 2 - 1.219,00 eur, gospodarske zgrade 3

- 5.531,00 eura, gospodarske zgrade 4 - 19.625,00 eur, gospodarske zgrade 5 - 1.455,00 eur, gospodarske zgrade 6 - 8.631,00 eur, gospodarske zgrade - kat (golubinjak) - 4.628,00 eur, kukuruzane - 924,00 eura i pušnice 512,00 eur, odnosno ukupno 48.108,00 eura,

- da je za vrijeme trajanja bračne zajednice ulagano u stambeni objekt - kuću tuženika u kojoj je obitelj živjela te da je građevinskim vještačenjem utvrđena vrijednost pojedinih ulaganja i to u prizemlje kuće iznos od 3.978,18 eur, u krov iznos od 7.500,00 eur, u fasadu iznos od 6.812,50 eur te u stolariju iznos od 6.004,80 eur odnosno ukupno 24.295,48 eur pa kada primijeni amortizacija od 30% u iznosu 7.288,64 eur preostala vrijednost ulaganja iznosi 17.006,84 eur,

- da pokretnine - radni strojevi i priključci iz točke IV. izreke prvostupanjske presude predstavljaju bračnu stečevinu te da je vještačenjem po vještaku prometne struke utvrđena vrijednost pojedinih pokretnina i to: - dvoosovinska prikolica 371,62 eu, prikolica - cisterna 1.990,84 eur, poljoprivredni stroj - kombajn 2.189,93 eur te poljoprivredni stroj - rastresivač gnojiva 130,07 eur, odnosno sveukupno 4.682,46 eur.

7. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja, uvažavajući zaključak o jednakom doprinosu stranaka u stjecanju zajedničke imovine (za vrijeme ZBPO-a) odnosno presumpciju o suvlasništvu stranka na bračnoj stečevini svakog u ½ dijela (nakon ObZ/98), prvostupanjski sud utvrđuje da su objekti i pokretnine pobrojani u izreci presude bračna stečevina odnosno imovina stečena zajedničkim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice tijekom koje su stranke ulagale i u stambeni objekt, a koja sva imovina je ostala u vlasništvu i posjedu tuženika nakon prestanka bračne zajednice. Stoga sud smatra da je tužiteljica ulaganje vršila za potrebe bračne zajednice i uz dogovor s tuženikom, a u cilju da si trajno osigura pravo stanovanja i privređivanja, znači po osnovi sporazuma s bračnim drugom, koja osnova se nije ostvarila odnosno otpala je, te da radi toga tužiteljici pripada pravo na isplatu temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO). Kako je tuženik stekao korist zadržavajući vrijednost stvorenu imovinom tužiteljice, sud prvog stupnja nalaže tuženiku da tužiteljici isplati polovinu iznosa tržišne vrijednosti izgrađenih objekata u visini od 24.050,00 eur, polovinu vrijednosti ulaganja u kuću u iznosu od 8.500,00 eur te polovinu vrijednosti pokretnina u iznosu od 2.341,23 eur, sve sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, s obzirom da je vrijednost imovine utvrđivana prema cijenama u vrijeme presuđenja te je tužiteljica s ostatkom zahtjeva u pogledu glavnice i tijeka zateznih kamata odbijena nepobijanim točkama

VII. i VIII. izreke prvostupanjske presude.

8. Odluku o parničnom trošku prvostupanjski sud donosi pozivom na članak 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

9. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga, te po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da njezinim donošenjem nije počinjena niti jedna bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda, suprotno žalbi tuženika, nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće pravno ispitati.

10. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi članka 8. ZPP utvrdio sve odlučne činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

11. Žalbom tuženika se posebno ne dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu trajanja bračne zajednice te jednakog sudjelovanja stranka u stjecanju zajedničke imovine za vrijeme važenja ZBPO -a dok se za kasnije razdoblje primjenjuje neoboriva predmnijeva o suvlasništvu u jednakim dijelovima. Žalbom se ne osporava niti utvrđenje da bi pobrojani objekti, pokretnine i ulaganja u kuću bila izvršena i stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice. Žalbom tuženik navodi da zbog malog udjela u konačnom iznosu ne osporava niti utvrđene vrijednost bračne stečevine na pokretninama - strojevima i priključcima.

12. Tuženik u žalbi prvenstveno osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja vezanog za vještačenjem utvrđene vrijednosti građevinskog ulaganja u kuću i vrijednost izgrađenih gospodarskih objekata.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi vezani za ulaganja u stambeni objekt, kojima tuženik tvrdi da su stranke 20 godina živjele s obitelji u postojećem stanju kuće, da kada je kuća adaptirana da se radilo o nužnom održavanju stambenog prostora a ne o novo stečenoj imovini, da se postojeća fasada nije mijenjala nego samo bojala, da je nakon toga tužiteljica u kući živjela još 10 godina radi čega da je amortizirala učinjena ulaganja. Neosnovanost ovih tvrdnji proizlazi iz provedenog dokaznog postupka pri čemu je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom iskaza stranaka i svjedoka utvrdio činjenice vezane za vrstu, opsegu i količinu građevinskih radova a njihova je vrijednost utvrđena provedenim građevinskim vještačenjem iz kojeg ne proizlazi zaključak da se radilo samo o nužnim radovima nego o adaptaciji koja je povećala vrijednost nekretnine. Vještak građevinske struke je pojedinačno prikazao vrijednost ulaganja u kuću za vrijeme trajanja bračne zajednice te naveo godine kada je što rađeno, a koje podatke su vještaku dale stranke zajedno na očevidu. Protivno žalbi tuženika, vještak je uvažio amortizaciju od 30% u iznosu 7.288,64 eur te utvrdio da preostala vrijednost ulaganja iznosi 17.006,84 eur (tuženiku je naložena isplata polovine toga iznosa od 8.500,00 eur).

14. Bez uporišta tuženik u žalbi osporava po vještaku građevinske struke utvrđenu vrijednost izgrađenih gospodarskih i drugih pratećih objekata , koji su izgrađeni financijskim sredstvima i osobnim radom bivših supružnika za vrijeme trajanja bračne zajednice te su služili potrebama poljoprivrednog gospodarstva kojom se obitelj bavila i to proizvodnjom kukuruza, ječma, tritikale, zobi, kupusa, uzgojem krava, svinja i kokoši, prodajom mlijeka i mesa uzgojenih životinja, za što je neophodno bilo imati prateće objekte za držanje stoke, poljoprivrednih proizvoda, strojeva i alate. Nakon provedenog građevinskog vještačenja te usmenog iznošenja nalaza i mišljenja i odgovora vještaka na pitanja i primjedbe tuženika, vještak je u cijelosti ostao kod danog nalaza i mišljenja. Kako tuženik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga niti je ičime doveo u sumnju utvrđenja provedenog građevinskog vještačenja, sada u žalbi neosnovano osporava nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke.

15. Žalbene tvrdnje da bi u ulaganja bila uložena posebna imovina tuženika odnosno iznos kojeg je tuženik dobio na ime naknade štete nakon pogibije majke te da su ulaganja vršena i od strane roditelja tuženika, nisu potkrjepljenja utvrđenjima provedenog dokaznog postupka. U tom pravcu teret dokaza bio je na tuženiku, koji ove okolnosti i tvrdnje nije uspio dokazati.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 2. ZPP-a i članka 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.). Protivno žalbenim navodima pravilno je sud prvog stupnja utvrdio djelomičan uspjeh tužiteljice u sporu odnosno omjer uspjeha stranaka sukladno članku 154. stavak 2. ZPP-a, uvažavajući da se omjer uspjeha u sporu ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kojeg je tužiteljica postavila podneskom od 20. listopada 2022.

17. Radi svega navedenog, žalbu tuženika je valjalo odbiti kao neosnovanu te je odlučeno kao u izreci ove presude primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

18. Prvostupanjska presuda u točkama VII. i VIII. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić