Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika Turističke zajednice općine Bol, sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenice UR, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po branitelju Zoranu Zoviću, odvjetniku iz Splita, zbog prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 5. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 46/23.), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa i žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru broj: Pp-1583/2025 od 4. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbijaju se kao neosnovane, žalba I. okrivljenika Turističke zajednice općine Bol, i II. okrivljenice UR, podnesene po branitelju i žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje - PZ) I. okrivljenik Turistička zajednica općine Bol i II. okrivljenica UR, dužni su naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od po 50,00 (pedeset) eura, svaki, u roku od 60 (šesdeset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda I. okrivljenik Turistička zajednica općine Bol i II. okrivljenica UR, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 5. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci, za koje djelo su primjenom čl. 37. st. 3. PZ-a, kažnjeni novčanom kaznom i to: I. okrivljenik u iznosu od 2.400,00 eura, a II. okrivljenica u iznosu od 300,00 eura, uz pravilno upozorenje da će se u slučaju plaćanja dvije trećine izrečene kazne u roku, smatrati da je novčana kazna plaćna u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 20,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici po branitelju i tužitelj, su pravodobno podnijeli žalbe i to okrivljenici iz svih zakonskih osnova, a tužitelj zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

4. Okrivljenici u žalbi u bitnom, ističu da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka jer je izrekom pobijane presude prekoračio optužni prijedlog, te zbog toga što je II. okrivljenicu, suprotno odredbi čl. 61 st. 1. PZ-a, za predmetno djelo proglasio krivom. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud povrijedio odredne materijalnog prekršajnog prava i to odredbe čl. 23. st. 1. u vezi čl. 228. st. 1. toč. 5. i st. 2. Zakona o radu, u vezi čl. 3. st. 1. toč. 2. Pravilnika o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati zaposleni u turističkim zajednicama, i to zbog toga što je između ostalog BR ispunjavao uvjete propisane citiranim Pravilnikom, slijedom čega je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te posljedično, pogrešno primijenjeno materijalno prekršajno pravo, kako u odnosu na postojanje prekršajnog djela kao takvog, tako i u odnosu na izrečenu sankciju.

5. Tužitelj u žalbi u bitnom, ističe da izrečena novčana kazna nije primjerena težini počinjenog prekršaja, odnosno da je trebala biti izrečena u većem iznosu.

6. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

7. Žalbe okrivljenika i tužitelja nisu osnovane.

8. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ-a, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog progona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Ispitujuči pobijanu odluku u okviru žalbenih navoda okrivljenika, ovaj su nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljito provedenog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze kao i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, donio ispravan zaključak da su okrivljenici s radnikom BR, dana 07. rujna 2022. sklopili ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova direktora Turističke zajednice općine Bol, a da u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o radu BR nije ispunjavao uvjet od dvije godine radnog iskustva na poslovima koji odgovaraju stupnju stečene stručne spreme (stručni studij ili preddiplomski sveučilišni studij) ili jedna godina radnog iskustva na rukovodećim poslovima u turizmu, sukladno Pravilniku o djelokrugu, unutarnjem ustroju, organizaciji i sistematizaciji radnim mjesta Turističke zajednice općine Bol, odnosno Pravilniku o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati zaposleni u turističkim zajednicama (Narodne Novine broj 13/22), kojima su propisani uvjeti radnog mjesta direktora turističke zajednice i to: završen najmanje stručni studij ili preddiplomski sveučilišni studij, najmanje dvije godine radnog iskustva na poslovima koji odgovaraju stupnju stečene stručne spreme (stručni studij ili preddiplomski sveučilišni studij), ili jedna godina radnog iskustva na rukovodećim poslovima u turizmu, znanje jednog stranog jezika, znanje rada na osobnom računalu te prilikom prijave na javni natječaj, kandidat prilaže svoj prijedlog četverogodišnjeg programa rada turističke zajednice, izrađenog na temelju strateških dokumenata koji se odnose na područje na kojem djeluje turistička zajednica, te su na taj način, tj. sklapajući ugovor o radu s radnikom koji ne udovoljava posebnim uvjetima za zasnivanje radnog odnosa propisanim navedenim pravilnikom, okrivljenici ostvarili obilježje prekršajnog djela iz čl. 228. st. 1. toč. 5. i st. 2. Zakona o radu. Za svoj zaključak o počinjenju predmetnog prekršajnog djela na način opisan u izreci pobijane presude i odgovornosti okrivljenika za isto djelo, prvostupanjski sud je dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te je okrivljenike za isto djelo kaznio primjerenom novčanom kaznom.

10. Neosnovano okrivljenici u žalbi ističu da je prvostupanjski sud počinio naprijed citirane povrede odredaba prekršajnog postupka, odnosno prema ocjeni ovog suda, izreka pobijane presude u činjeničnom opisu djela, a koji činjenični opis je optužba, sadrži sve odlučne činjenice čijim je podvođenjem pod odredbu čl. 228. st. 1. toč. 5. i st. 2. Zakona o radu, ostvareno biće predmetnog djela, te prvostupanjski sud istom nije prekoračio optužbu, dok je navođenje u izreci pobijane presude, da su okrivljenici dakle sklopili ugovor o radu s radnikom koji ne udovoljava posebnim uvjetima za zasnivanje radnog odnosa propisanim pravilnikom o radu, zakonski naziv prekršaja a ne dio činjeničnog opisa djela za koji se okrivljenici terete.

11. Također su neosnovani žalbeni navodi okrivljenika da je sud počinio bitnu povredu postupka time što je II. okrivljenicu pogrešno proglasio krivom. Naime, prvostupanjski je sud za postojanje prekršajne odgovornosti II. okrivljenice dao valjane i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud te je isto tako, prema ocjeni ovog suda, a suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo. S druge strane okrivljenici, žalbenim navodima nisu doveli u sumnju ispravnost činjeničnog utvrđenja, kao niti zakonitost pobijane odluke.

12. Ispitujući dalje pobijanu odluku u okviru žalbenih navoda tužitelja, u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj sud nalazi da su izrečene kazne okrivljenicima razmjerne težini počinjenog djela, stupnju odgovornosti okrivljenika, njihovoj prethodnoj neosuđivanosti, te također uzimajući u obzir i protek vremena od počinjenja djela, u svojoj sveukupnosti predstavljaju osobito olakotne okolnosti, zbog čega je, prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 37. PZ-a, novčanu kaznu okrivljenicima izrekao u iznosu nižem od minimuma novčane kazne koja je za predmetni prekršaj u odnosu na pravnu osobu Zakonom o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 46/23.) propisana u rasponu od 4.110,00 do 7.960,00 eura, dok je u odnosu na odgovornu osobu propisana u rasponu od 530,00 do 790,00 eura. Prema ocjeni ovog suda, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, izrečene novčane kazne okrivljenicima primjerene su težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja odnosno postizanju specijalne i generalne prevencije.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenike na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

14. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbe okrivljenika i tužitelja odbio kao neosnovane i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb 30. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.