Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske Zagreb

Broj: Ppž-205/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović HĆJHh

hHIvane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika TARNIMA TRANSPORT j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika BĐ, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po branitelju Draženu Pandureviću, odvjetniku iz Osijeka, radi prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 1., 46. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), te prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. a) i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći (Narodne novine broj: 118/13., 120/21.), odlučujući o žalbi I. okrivljenika i II. okrivljenika, podnesenoj po branitelju, te žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: Pp-1393/2023, od 7. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane, žalba I. okrivljenika TARNIMA TRANSPORT j.d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenika BĐ, kao odgovorne osobe, podnesene po branitelju, te žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Ispostave u Vinkovcima i potvrđuje pobijana presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje - PZ) I. okrivljenik TARNIMA TRANSPORT j.d.o.o., Osijek i II. okrivljenik BĐ, dužni su naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od po 50,00 (pedeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su, na temelju čl. 182. toč.1. PZ-a, oslobođeni od optužbe zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 1., toč. 46. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u u toč. I. izreke, s obrazloženjem da ista djela, koja se okrivljenicima stavljaju na teret, na način kako su opisana u optužnom aktu, nisu prekršaji, dok su za prekršajno djelo iz čl. 10. st. 10. st. 1. toč. a) i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći i prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 46. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisna u toč. II. izreke pobijane presude, proglašeni krivima i primjenom čl. 37. PZ-a kažnjeni novčanom kaznom i to: I. okrivljenik u ukupnom iznosu od 2.100,00 eura, a II. okrivljenik u ukupnom iznosu od 600,00 eura, uz pravilno upozorenje da će se u slučaju plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u ostavljenom roku, smatrati da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 20,00 (dvadeset) eura, svaki.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu u odnosu na toč. I. izreke i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o oslobađanju okrivljenika od optužbe. U bitnom, ističe da u konkretnom slučaju nije bilo osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe, budući da je tužitelj u optužnom aktu potpuno opisao predmetne prekršaje uz navođenje svih konstitutivnih obilježja, slijedom čega je prvostupanjski sud pobijanom odlukom kojom je okrivljenike oslobodio od optužbe, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio materijalno pravo.

4. Okrivljenici su protiv iste presude podnijeli žalbu u odnosu na toč. II. izreke u kojoj su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama, a žalbu su podnijeli iz svih zakonskih osnova. U bitnom, ističu da je pobijana presuda nejasna u dijelu izreke kojom su proglašeni krivima zbog prekršaja iz čl. 3. st. 1. Zakona o minimalnoj plaći, te ista nema dostatne i jasne razloge o odlučnim činjenicama, niti je u istoj navedeno na kojim dokazima sud temelji takvu odluku, dok u odnosu na prekršaj iz čl. 229. st. 1. toč. 46. i st. 2. Zakona o radu, poriču počinje istog budući da su svim radnicima pa tako i OĐ uredno dostavljali obračune plača.

5. Žalitelj predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

6. Žalbe okrivljenika i tužitelja su neosnovane.

7. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Ispitujući pobijanu presudu na žalbene navode tužitelja, ovaj sud je ocijenio da u konkretnom slučaju postoji osnova za oslobađanje okrivljenika od optužbe primjenom čl. 182. toč. 1. PZ-a, u odnosu na prekršajna djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. i toč. 46. i st. 2. Zakona o radu, opisna u toč. I. izreke, te je prvostupanjski sud pravilno i zakonito okrivljenike oslobodio od optužbe za predmetna prekršajna djela i za takvu odluku je dao valjane razloge s kojima se slaže i ovaj sud, jer ista djela na način kako su činjenično opisana u optužnom prijedlogu, po propisu nisu prekršaj.

9. Naime, okrivljenici su oslobođeni od optužbe, kako im je optužnim aktom bilo stavljeno na tereti:

- „ da kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u poslodavcu pravnoj

osobi Tarnima transport j.d.o.o. za prijevoz, dostavu, trgovinu i usluge Osijek, Ulica Hrvatske Republike 43, ne bi u evidenciji o radnicima za OĐ na dan početka

rada 24. kolovoza 2022. na 10 sati tjedno i na dan 1. ožujka 2023. na 20 sati tjedno evidentirali utvrđene, propisane podatke i to: stručno obrazovanje i mirovinski staž do

početka rada kod poslodavca (radnik je prethodno radio kod drugog poslodavca), a što

je utvrđeno uvidom u Potvrdu o stažu osiguranja pribavljenu po službenoj dužnosti iz

"Razmjena" e Očevidnika Državnog inspektorata od 20. ožujka 2023. i uvidom u evidenciju o radnicima za radnika OĐ“,

čime bi postupili suprotno odredbi članka 5. Zakona o radu u vezi sa odredbama iz članka 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima i počinili prekršaj kažnjiv po čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu,

- „da kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi ne bi u Osijeku u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 14. ožujka 2023. evidentirali, vodili uredno, razumljivo i ažurno: sate početka i završetka radnog vremena, ukupne sate rada na dane 11. ožujka 2023. (subota) 4 sata i na dan 5. ožujka 2023. (nedjelja) 2 sata rada nedjeljom od 13,00 do 15,00 sati, vrijeme nenazočnosti na radu i to sate korištenja dnevnog i tjednog odmora s obzirom da ne evidentira početak i završetak radnog vremena po danima, sate prekovremenog rada (u kolovozu 2022. prekovremeno 11 sati, u rujnu 2022. prekovremeno 48 sati, u listopadu 2022. prekovremeno 43 sata, u studenom 2022. prekovremeno 10 sati, u siječnju 2023. prekovremeno 19 sati), a što je utvrđeno uvidom u Evidenciju o radnom vremenu radnika za OĐ te prema izjavi OĐ danoj na Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 14. ožujka 2023. nakon što je isti upoznat sa zakonskim odredbama lažnog svjedočenja“,

čime bi postupili suprotno odredbi čl. 5. Zakona o radu u vezi sa odredbama čl. 8. i 10. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima i time počinili prekršaj kažnjiv po čl. 229. st. 1. toč. 1. i st. 2. Zakona o radu,

- „da kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi ne bi u

Osijeku, u obračunima isplaćene plaće za radnika OĐ za kolovoz 2022. do 30. rujna 2022., za rujan 2022. do 31. listopada 2022., za listopad 2022. do 30. studenog 2022. i studeni 2022. do 31. prosinca 2022 te za siječanj 2023. do 15. veljače

2023. evidentirali, obračunali prekovremene sate rada ni dodatke na iste, a što je utvrđeno uvidom u obračune isplaćenih za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2022. te za siječanj 2023. u odnosu na izjavu radnika OĐ danu na zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 14. ožujka 2023. nakon što je isti upoznat sa zakonskim odredbama lažnog svjedočenja, koji je radio u kolovozu 2022. ukupno 21 sat (mogao je raditi 10 sati, 11 sati je radio prekovremeno), u rujnu 2022. ukupno 92 sata (mogao je raditi 44 sata, 48 sati je radio prekovremeno), u listopadu 2022. ukupno

85 sati (mogao je raditi 42 sata, 43 sati je radio prekovremeno), u studenom 2022. ukupno 50 sati (mogao je raditi 40 sati, 10 sati je radio prekovremeno), u prosincu 2022. ukupno 30 sati (mogao je raditi 42 sata), u siječnju 2023. ukupno 61 sat (mogao

je raditi 42 sata, 19 sati je radio prekovremeno), u veljači 2023. ukupno 26 sati (mogao

je raditi 40 sati), a okrivljeni mu u obračunima isplaćenih plaća nisu obračunali niti isplatili niti jedan sat prekovremenog rada s dodatcima na te sate rada u razdoblju od24. kolovoza 2022. do 31. siječnja 2023., dakle obračuni isplaćene plaće za kolovoz,

rujan, listopad i studeni 2022 te za siječanj 2023. nemaju propisani sadržaj sukladno

odredbama iz članka 93. stavka 4. i 6. Zakona o radu u vezi s odredbama iz članka 90.

i 92. Zakona o radu i članaka 2. i 3. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine, a u odnosu na radno vrijeme koje je OĐ radio kod okrivljenik u kolovozu, rujnu, listopadu i studenom 2022. i siječnju 2023“

čime bi postupili suprotno odredbi čl. 93. st. 4. i 6. Zakona o radu u vezi s odredbama čl. 90. istoga zakona i čl. 2. i 3. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine te da bi time počinili prekršaj kažnjiv po čl. 229. st. 1. toč. 46. i st. 2. Zakona o radu.

10. Takav činjenični opis naprijed navedenih djela nije potpun, odnosno djela kako su opisana ne predstavljaju prekršaj jer u činjeničnom opisu predmetnih djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. Zakona o radu, nije naveden relevantni propis tj. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine broj 73/17.) koji propisuje koje konkretne podatke o radnicima i radnom vremenu evidencija mora sadržavati, već je samo navedeno da okrivljenici nisu u evidenciji za imenovanog radnika naveli propisane podatke o stručnom obrazovanju i mirovinskom stažu do početka rada kod istih, odnosno nisu evidentirali, vodili uredno, razumljivo i ažurno: sate početka i završetka radnog vremena, ukupne sate rada, vrijeme nenazočnosti na radu, sate korištenja dnevnog i tjednog odmora, sate prekovremenog rada, završetka radnog vremena. Naime, u konkretnom slučaju radi se o prekršaju blanketne naravi kod kojeg se prekršajna odgovornost veže uz povredu blanketne norme (propisa), u ovom slučaju naprijed citiranog Pravilnika, koja dopunjuje biće predmetnog prekršajnog djela, a koje navođenje Pravilnika je izostalo u činjeničnom opisu djela, kako to osnovano tvrdi prvostupanjski sud, već je navedeno samo u okviru pravne oznake prekršaja, što nije dostatno budući da je sud kod donošenja odluke o prekršaju vezan isključivo činjeničnim opisom radnje prekršaja. Ovdje također treba dodati da u činjeničnom opisu predmetnih djela, osim naprijed navedenog izostanka blanketnog propisa, također nedostaje i bitno konstitutivno obilježje iz čl. 229. st. 1. toč. 1. Zakona o radu tj. da okrivljenici evidenciju o radnicima i o radnom vremenu nisu vodili na propisan način, a upravo takva radnja tj. ne vođenje evidencije o radnicima i radnom vremenu ili ne vođenje evidencije na propisani način, tj. sukladno naprijed citiranom Pravilniku koji nije naveden u činjeničnom opisu djela, čini biće opisanih prekršaja.

11. Naime, kako je pravno kvalificiranje prekršaja, podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu djela pod biće odgovarajućeg prekršaja, sve odlučne činjenice i blanketni propisi kojima su detaljno regulirane, moraju biti navedeni u činjeničnom opisu prekršaja jer u protivnom, djelo kako je opisano po propisu nije prekršaj.

12. Također, i u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 46. i st. 2. Zakona o radu, u toč. I. izreke, prvostupanjski je sud pravilno i zakonito okrivljenike oslobodio od optužbe jer predmetno djelo kako je opisano u optužnom aktu, tj. budući da u istom opisu nije navedeno njegovo konstitutivno obilježje, po propisu nije prekršaj, za što je dao valjane i argumentirane razloge u toč. 11. obrazloženja, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

13. Slijedom navedenog, djela za koja se okrivljenici optužnim aktom optužuju, kako su činjenično opisana, po propisu nisu prekršaj, te je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude, suprotno navodima tužitelja, a prema ocjeni ovog suda pravilno primijenio odredbu čl. 182. toč.1. PZ-a i okrivljenike oslobodio od optužbe u toč. I. izreke.

14. Budući da se u ovoj fazi postupka u konkretnom predmetu više ne može mijenjati činjenični opis prekršaja, navođenjem potpunog činjeničnog opisa radnji prekršaja iz kojih proistječu zakonska obilježja prekršaja, poštujući načelo zabrane reformatio in peius, trebalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i donijeti odluku kojom se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda kojom su okrivljenici oslobođeni od optužbe, za djela opisana u toč. I. izreke, jer djela za koja se optužuju, kako su opisana, po propisu nisu prekršaj.

15. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na žalbene navode okrivljenika, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljito provedenog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze kao i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, donio ispravan zaključak da okrivljenici radniku OĐ nisu isplatili ugovorenu i zakonom propisanu minimalnu plaću, čime su počinili prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč a) i st. 2. Zakona o minimalnoj plači, te da istom radniku kojem na dan dospjelosti nisu u cijelosti isplatili plaću za kolovoz 2022., za studeni 2022., prosinac 2022. i za siječanj 2023., nisu dostavili dva obračuna od kojih je jedan obračun sa iskazanim ukupnim iznosom plaće, a drugi obračun u kojem je iskazan iznos plaće koji su bili dužni isplatiti, sa sadržajem u skladu s Pravilnikom o sadržaju obračuna plaće i naknade plaće ili otpremnine, čime su počinili prekršaj iz čl. 229. st. 1. toč. 46. i st. 2. Zakona o radu. Za svoj zaključak o počinjenju predmetnih prekršajnih djela na način opisan u toč. II. izreke pobijane presude i odgovornosti okrivljenika za ista djela, prvostupanjski sud je dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te je isto tako valjano i argumentirano obrazložio iz kojih razloga nije prihvatio obranu okrivljenika, a koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Ovaj sud također nalazi da je prvostupanjski sud prekršajna djela za koja je okrivljenike oglasio krivima, pravilno pravno označio, te ih je za ista djela, pravilnom primjenom čl. 36. i čl. 37. PZ-a, kaznio novčanim kaznama primjerenim težini prekršaja, okolnostima pod kojima su počinjeni, prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, a koje kazne su i prema ocjeni ovog suda, prikladne za ostvarenje svrhe kažnjavanja odnosno postizanja specijalne i generalne prevencije.

16. Nadalje, ovaj sud nalazi da je, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo. S druge strane okrivljenici, žalbenim navodima nisu doveli u sumnju ispravnost činjeničnog utvrđenja, kao niti zakonitost pobijane odluke.

17. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenike na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

18. Zbog izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.