Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1164/2025-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Svjetlane Pražić predsjednice vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Mariji Vučković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o., OIB: 36514183925, Zagreb, Velimira Škorpika 21, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8866/2023 od 13. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8866/2023 od 13. svibnja 2025. u točkama III, IV, V i VI izreke.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. U točki I izreke utvrđeno je da je ništetna odredba točke 5.1 Uvjeta ugovora o kreditu broj [broj kredita] uz Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini kojeg s zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita i to dana 1. listopada 2007. u dijelu u kojem je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta vezano uz švicarski franak, dok je točkom II izreke naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 6.733,18 eura sa zateznim kamatama počev od dospjelosti mjesečnih iznosa pa do isplate.

2. U točki III izreke odlučeno je da se utvrđuje ništetnom odredba točke 8.7 Uvjeta ugovora koji su sastavni dio ugovora o kreditu uz Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini kojeg su zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita i to dana 1. listopada 2007. a kojom odredbom je propisano da u slučaju privremenog prestanaka ugovora, a neovisno o razlogu prijevremenog prestanka, davatelju kredita se obračunava i naplaćuje naknada štete temeljem izgubljene dobiti, koju bi davatelj kredita stekao da nije došlo do prijevremenog prestanka ugovora, a u visini od 2% od u trenutku prestanka ugovora još nedospjelog iznosa glavnice.

3. U točki IV izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 274,80 eura sa zateznom kamatom od 18. kolovoza 2011. pa do isplate.

4. U točki V izreke utvrđeno je da je ništetna odredba navedenog ugovora o kreditu sadržana u točki II i III u dijelu u kojemu se ugovoreni troškovi zaključenja ugovora.

5. U točki VI izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 588,33 eura sa zateznim kamatama od 4. listopada 2007. pa do isplate kao i da mu isplati i troškove parničnog postupka u iznosu od 2.135,19 eura sa zateznim kamatama od 13. svibnja 2025. pa do isplate.

6. U točki VII izreke odlučeno je da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 313,70 eura.

7. Protiv citirane presude u odnosu na točke III, IV, V i VI izreke žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i da se naloži tužitelju da naknadi tuženiku razmjerni trošak parničnog postupka te traži naknadu troškova žalbenog postupka.

8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

9. Žalba tuženika nije osnovana.

10. Predmet osporavanog dijela presude u točkama III, IV, V i VI izreke presude je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti točke 8.7. Uvjeta ugovora o kreditu koji je sastavni dio ugovora o kreditu kojeg su zaključili stranke 1. listopada 2007. a kojom odredbom je propisano da u slučaju privremenog prestanka ugovora , a neovisno o razlogu privremenog prestanka davatelj kredita ima pravo obračunati i naplatiti naknadu štete temeljem izgubljene dobiti koju bi davatelj kredita stekao da nije došlo do prijevremenog prestanaka ugovora u visini od 2% od u trenutku prestanka ugovora još nedospjelog iznosa glavnice te nadalje zahtjev za ništetnost točke 2. i 3. predmetnog kredita za isplatu jednokratnih troškova kredita te posljedično tome i restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 274,80 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 18. kolovoza 2011. i iznosa od 588,33 eura sa kamatom od 4. listopada 2007. pa do isplate.

11. Između stranaka nije sporno:

-da su 1. listopada 2007. zaključile Ugovor o kreditu broj 00981 za iznos 29.557,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za CHF Raiffeisenbank Austria d.d. važeće na dan plaćanja (čl. 2. Ugovora);

- da su Uvjeti Ugovora o kreditu (inačica CHF-2007-01) sastavni dio Ugovora o kreditu te da je uz isti sklopljen i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini;

- da je čl. 3. Ugovora u vezi čl. 5.1. Uvjeta Ugovora ugovorena otplata u 84 mjesečna anuiteta po 431,78 CHF u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju CHF tečajne liste Raiffeisenbank Austria d.d. na dan plaćanja;

- da je toč. 2. i 3. Ugovora o kreditu ugovoreno da iznos kredita uključuje i troškove zaključenja Ugovora u visini 999,51 CHF te da se iznos kredita isplaćuje uz prethodno umanjenje za iznos troškova zaključenja Ugovora;

- da je toč. 8.7. Uvjeta Ugovora o kreditu određeno da u slučaju privremenog prestanka Ugovora, a neovisno o razlogu prijevremenog prestanka, davatelju kredita pristoji pravo obračunati i naplatiti naknadu štete temeljem izgubljene dobiti, koju bi davatelj kredita stekao, da nije došlo do prijevremenog prestanka Ugovora, a u visini od 2% , od u trenutku prestanka Ugovora još nedospjelog iznosa glavnice;

- da je kredit u cijelosti prijevremeno otplaćen.

12. Između stranaka je sporno da li je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita i naknada troškova za obradu kredita ništetna kao i osnovanost zahtjeva za isplatu te da li je nastupila zastara.

13. Sud prvog stupnja zaključuje da su ugovorene naknade ništetne jer da tužitelju nisu smjeli biti naplaćeni nikakvi troškovi zbog prijevremene otplate kredita jer da tuženik nije imao nikakve troškove a da prijevremena otplata kredita nije nikakva povreda prava iz ugovornog odnosa (neispunjen je ili zakašnjenje) bez da je iskoristio pravo vratiti pozajmljeni novac prije isteka roka te smatra da tuženik ne može i ne smije sankcionirati na način kako je to učinjeno u konkretnom slučaju. Smatra sud prvog stupnja da je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita izmakla korist tuženika koju bi tuženik stekao da nije došlo do prijevremenog prestanka ugovora, a koja je određena u visini od 2% od u trenutku prestanka ugovora još nedospjelog iznosa glavice te da takav vid štete sukladno članku 1046 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) se ne može potraživati od tužitelja. Smatra sud prvog stupnja smatra da takva odredba tužitelju otežava ispunjenje ugovora prije roka iako tužitelj ima zakonsko pravo na ispunjenje ugovora prije roka.

14. Sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da se o toj odredbi nije pregovaralo i da je kao takva odredba ugovora standardnog tipa, prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, da je stoga ništetna u smislu članka 96. stavak 1. i 2. članka 97. i 102. stavak 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07 – dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

15. Za ugovornu odredbu o isplati troškova u vezi zaključenog ugovora sud prvog stupnja smatra da je također ništetna jer da se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već da je bila formulirana od strane tuženika te da su stranke dužne u obveznim odnosima pridržavati se načela savjesnosti i poštenja i iz članka 2. ZOO-a, kao i načela jednake vrijednosti uzajamnih činidaba iz odredbe članka 7. ZOO- a, te da je sve to uzrokovalo znatnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih stranaka.

16. Stoga sud prvog stupnja udovoljava restitucijskom zahtjevu tužitelja za isplatu navedenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana kada su ti iznosi plaćeni sve primjenom odredbe članka 1115. ZOO-a utvrđujući da je tuženik bio nepošteni stjecatelj.

17. U odnosu na prigovor zastare primjenjuje odredbu članka 328. ZOO -a te navodi da se stjecanje ništetnosti ne gasi te zastara počinje teći od utvrđenja ništetnosti ugovorenih pojedinih njegovih ugovornih odredbi te da zastara u konkretnom slučaju počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

18. Odluku o troškovima parničnog postupka temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a a sve sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje Tarifa) uzimajući u obzir i plaćene sudske pristojbe na tužbu i presudu.

19. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

20. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda odredbe paničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda suda prvog stupnja sadrži razloge o odlučnim činjenicama te ne postoje nedostaci zbog kojih se presuda ne bi mogla ispitati.

21. Suprotno žalbenim navodima tuženika prav ilno je sud prvog stupnja utvrdio da su ništetne odredbe točke 8.7. Uvjeta ugovora koji se sastavni dio ugovora o kreditu, kao i odredbe u točki II i III ugovora u kojima je ugovoreno da u slučaju prijevremenog prestanka ugovora neovisno o razlogu, tuženik ima pravo obračunati i naplatiti naknadu štete temeljem izgubljene dobiti koju bi davatelj kredita stekao da nije došlo do prijevremenog prestanka ugovora u visini od 2% od u trenutku prestanka ugovora nedospjelog iznosa glavnice, i u dijelu u kojem su ugovoreni troškovi zaključenja ugovora jer je pravilno utvrdio da se o sadržaju navedenih odredbi nije pregovaralo.

22. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 96. ZZP-a pravilno utvrđujući da su predmetne odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj, da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su sukladno članku 102. stavak 1. ZZP-a ništetne.

23. Stoga se ne mogu prihvatiti kao osnovni žalbeni navodi tuženika da je tužitelj prije podnošenja zahtjeva za sklapanje ugovora bio u cijelosti informiran o svim troškovima da su navedene odredbe razumljive i točno određene jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da tužitelj kao prosječni potrošač nije imao mogućnost pregovarati sa tuženikom o uvjetima kreditiranja te da su navedene odredbe bile unaprijed formulirane od strane tuženika te stoga tužitelj kako potrošač nije imao utjecaja na njihov sadržaj.

24. Također se ne mogu prihvatiti kao osnovani žalbeni navodi tuženika da se u trošak obrade kredita uključuje i trošak solemnizacije sporazuma o osiguranju ugovora, upis fiducijarnog prava vlasništva te trošak police obaveznog automobilskog osiguranja jer tuženik kako to utvrđuje i sud prvog stupnja nije dokazao da su navedeni troškovi uključeni u točku III ugovora jer je utvrđeno da se troškovi odnose na troškove zaključenja ugovora.

25. Nadalje je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da sporna odredba o naknadi za prijevremeni raskid ugovora ne sadrži određeno naznačene kriterije i parametre te uvjete pod kojima se može izvršiti prijevremena otplata u kojoj je tužitelj kao potrošač slabija ugovorna strana na jasna, određen i razumljiv način sadržajem ugovorne odredbe nije bio informiran posebno o uvjetima pod kojim se može izvršiti prijevremene otplata, već je ostavljeno jednostranom odlučivanju tuženika da određuje uvjete prijevremen otplate, da određuje visinu iznosa naknade koja će se platiti u slučaju prijevremene otplate kredita o uvjetima tužitelj kao potrošač prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i transparentan način informiran.

26. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da bi sporne odredbe ugovora o kreditu bile lako razumljive tada bi trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjenje uvjete pod kojima je tužitelj kao potrošač mogao izvršiti prijevremenu otplatu kredita te eventualno s tim u vezi jasno naznačene parametre za određivanje iznosa visine naknade za slučaj prijevremene otplate kredita, tako da bi tužitelj kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija i parametra u vrijeme sklapanja ugovora mogao jasno predvidjeti ekonomske posljedice koji iz toga za njega proizlaze a što je u konkretnom slučaju izostalo. Također i odredba o naknadi troškova ne sadrži konkretan opis troškova ni usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a koji mora sadržavati odredbe o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te o pretpostavkama pod kojim se ti troškovi mogu primijeniti, te da se radi o razumljivim troškovima kad se može zaključiti na šta se odnose ti troškovi te koji su prebačeni na tužitelja. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u okviru odredbe članka 96. stavak 1. i 2. i članka 102. ZZP-a te članak 1115. ZOO-a kad je utvrdio da su predmetne odredbe ništetne i kada je obvezao tuženika da tužitelje isplati iznose navedene u točkama IV i VI izreke sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana isplate navedenih iznosa tuženiku.

27. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja neosnovano odlučio o prigovoru zastare jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da zastara počinje teći od dana kada je odlučeno o ništetnosti navedenih odredbi ugovora o kreditu a što je učinjeno presudom suda prvog stupnja pa stoga zastara nije nastupila. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo u odluci o troškovima parničnog postupka jer da je tužitelju neosnovano priznata nagrada za sastav podnesaka od 29. siječnja 2024,. 22. travnja 2024 i 8. listopada 2024. za svaki podnesak po 200,00 eura i da u njima tužitelj ponavlja prethodno iznesene navode. Ovo iz razloga što se prva dva podneska tužitelj očituje na navode iz odgovora na tužbu tuženika te u daljnjem podnesku se očituje na dopunske navode tuženika u odnosu na odgovor na tužbu te u podnesku od 8. listopada 2024. tužitelj se očituje na navode tuženika o djelomičnom protiv ljenje povlačenju tužbe, pa se radi o obrazloženom podnesku u kojem se navedena shvaćanja tužitelja kao i ukazivanje na odluke županijskih sudova.

28. Slijedom obrazloženog žalbu tuženika kao neosnovanu trebalo je odbiti i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu u točkama III, IV, V i VI izreke potvrditi pa je stoga primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP -a odlučeno kao u točki I izreke ove presude. Presuda suda prvog stupnja u ostalom nepobijanom dijelu u točkama I, II i VII izreke ostaje neizmijenjena.

29. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe članka 166. stavak 1. ZPP -a odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

U Rijeci 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Svjetlana Pražić