Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-746/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebparking, Zagreb, Šubićeva 40/III, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Damir Ježić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ŠŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2457/2023-17 od 03. travnja 2025, 1. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
1. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-2457/2023-17 od 03. travnja 2025.
2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I izreke, održan je na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Gorane Blaić Hebrang iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-265/2023 od 13. travnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 66,36 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke. Točkom II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 150,00 eur sa zateznim kamatama kao u tom dijelu izreke dok je točkom III izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
2. Protiv te presude žali se tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. u vezi s člankom 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08,57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP).
3.U žalbi tvrdi da je pobijan presuda proturječna i da se ne može ispitati. Sud prvog stupnja da nije proveo predložene dokaze saslušanjem svjedoka MŠ ni očevid na licu mjesta na okolnosti utvrđenja da je vozilo bilo parkirano na zemljištu u privatnom vlasništvu, a ne na području javnog parkirališta u vlasništvu Grada Zagreba. Na navedenom zemljištu da se ne vrši naplata i taj prostor da nije u nadležnosti Grada Zagreba te da Grad Zagreb ne može određivati parkirna mjesta za parkiranje vozila s invaliditetom na tom prostoru ni određivati premještanje vozila parkiranog na toj površini. Oznake grada Zagreba kojim se obilježava parkirno mjesto za vozila s invaliditetom da su nezakonito postavljene.
4. Predlaže uvažiti žalbu.
5.Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena ni jedna od tih povreda zakona. Pobijana presuda nije nerazumljiva ni proturječna. Sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.
8. Sud prvog stupnja je utvrdio:
-da se predmetna tražbina u iznosu od 66,36 eur odnosi na radnju premještanja vozila registarske oznake [registarska oznaka] po osnovi izdane naredbe za premještanje vozila od 25. lipnja 2022. po osnovi čl. 85. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08.,48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15. i 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24., dalje- ZSPC) te da je obveznik plaćanja ovdje tuženik u smislu odredbe čl. 86. ZSPC-a,
-da je vozilo tuženika registarske oznake [registarska oznaka] 25. lipnja 2022. u 8:17 sati u Zagrebu bilo zaustavljeno ili parkirano na mjestu rezerviranom za zaustavljanje i parkiranje vozila osoba s invaliditetom ispred zgrade na adresi [adresa],
-da nije zastarjela predmetna tražbina jer od dospijeća tražbine 31. srpnja 2022. do podnošenja prijedloga za ovrhu15. ožujka 2023., nije protekao zastrani rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima.
9. U ovoj žalbenoj fazi nije sporno da je tuženik parkirao svoje vozilo ispred zgrade na mjestu označenom za parkiranje vozila osoba s invaliditetom i da je naloženo uklanjanje tog vozila te da cijena uklanjanija iznosi 66,36 eur. Sporno je, je li tuženik mogao postaviti oznaku za parkiranje vozila za invalide na dijelu zemljišta ispred zgrade koje nije u vlasništvu Grada Zagreba i na kojemu se ne naplaćuje parking te je li bi ovlašten naložiti uklanjanje vozila parkiranog na tako označenom parkirnom mjestu.
10. Pravilno je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje koje se u sporovima male vrijednosti ne može preispitivat primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije dovedeno u pitanje.
11. Prije svega treba kazati da iz utvrđenja suda proizlazi da se parkirno mjesto označeno za invalide na kojemu je tuženik parkirao svoje vozilo nalazi ispred višestambene zgrade s više od 10 stanova. Pravilnikom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti („Narodne novine“ br. 78/2013,153/13:daljePravilnik) čl. 5. propisano je da stambene zgrade s deset i više stanova, isključivo stambene namjene moraju imati parkirališna mjesta rezervirana za osobe s invaliditetom odnosno osoba smanjene pokretljivosti dok je odredbom čl. 50 st. 2. tog Pravilnika propisana obveza 5% pristupačnih parkirališnih mjesta u odnosu na ukupni broj parkirališnih mjesta, ali ne manje od jednoga.
12. Budući da svaka stambena zgrada s više od 10 stanova mora imati barem jedno parkirno mjesto za invalide neodlučno je radi li se o javnom parkiralištu u vlasništvu grada na kojemu se naplaćuje naknada ili dijelu nekretnine u suvlasništvu stanara zgrade jer parkirno mjesto za invalide mora se obilježiti ispred zgrade i na njemu se mogu parkirati samo invalidi.
13. Kako je tuženik, koji nije invalid, parkirao vozilo na parkirnom mjestu za invalide tužitelj je u smislu odredbe čl. 85. st. 1. točka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13,92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22,132/23:dalje-ZSPC) bio ovlašten izdati nalog za premještanje vozila jer je tom zakonskom odredbom propisano da će policijski službenik ili službenik jedinice lokalne samouprave, naredbom odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na cesti na kojoj ugrožava sigurnost prometa ili ometa normalan tok prometa i kad je parkirano ili zaustavljeno na mjestu rezerviranom za zaustavljanje i parkiranje vozila osoba s invaliditetom. Nastavno, u smislu odredbe čl. 85. st. 2. ZSPC-a za obavljanje poslova izvršenja naredbe premještanja vozila jedinice lokalne samouprave može osnovati pravnu osobu ili obavljanje tih poslova mogu povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi obrtniku koja ispunjava propisane uvjete.
14. Iz navedenih razloga svi žalbeni navodi tuženika kojima se osporava pravo na obilježavanje parkirnog mjesta i nalaganje uklanjanja vozila su neosnovani i pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku da tužitelju isplati trošak premještanja vozila.
15. Zaključno, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju koji je uspio u sporu dosudi troškove postupka, u smislu odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP -a te tuženika odbio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka i to utvrđenje određenim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.
16. Slijedom navedenog, svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe 368. stavka 1. ZPP-a u vezi sa člankom 457. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
17. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka jer tuženik nije uspio sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).
U Rijeci 1. srpnja 2026.
Sutkinja:
Brankica Malnar
