Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-105/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužiteljice:

MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Marko Rafaj iz Zagreba, Kornatska ulica 1c, protiv tuženika: ad 1. SU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 2. CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 3. UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 4. IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 5. GU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svih zastupanih po punomoćniku Stjepanu Eteroviću, odvjetniku iz Supetra, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tužiteljice izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj Psp-119/2023 od 21. studenog 2025., 1. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

1.Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj Psp-119/2023 od 21. studenog 2025.

2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja, točkama I izreke, odbijen je tužbeni zahtjev radi utvrđenja da su tuženici smetala tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu dvorišta kuće koja se nalazi u [adresa] na adresi [adresa], sagrađenoj na kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, kuća i dvor, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, dvorište, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te na dijelu kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, kuća stojna, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dijelu kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, dvorište, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to na način da su prvo i drugotuženici u razdoblju od 15. kolovoza 2023. do 05.rujna 2023., trečetuženik u razdoblju od 22. kolovoza 2023. do 05. rujna 2023., četvrtotuženica u razdoblju od 19. kolovoza 2023. do 05. rujna 2023. i pretotuženik u razdoblju od 20. kolovoza 2023. do 05. rujna 2023., u više navrata ušli i prolazili dvorištem tužiteljičine kuće, te da se im se zabranjuje svako takvo daljnje ili slično smetanje. Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka. Točkom II izreke naloženo je tužiteljici da tuženicima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 875,00 eur u roku 15 dana.

2. Protiv tog rješenja žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. u vezi sa čl. 438. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19, 80/22,155/23 i 146/25: dalje-ZPP).

3. U podnesenoj žalbi tvrdi da sud nije iznio ocjenu iskaza stranaka postupka i da je pobijano rješenje nerazumljivo i proturječno već iz tog razloga. Sud da je pogrešno utvrdio da su tuženici do 20. kolovoza 2023. mogli prolaziti spornim putem do svoga dvorišta jer da nisu mogli prolaziti od ljeta 2022. kada je tuženica na svim ulaznim vratima svojih apartmana i na ulaznim vratima dvorišta promijenila bravu i ključeve, a ni prije toga nisu smjeli koristiti nekretninu za prolaz već su imali ključeve u slučaju izvanrednih potreba kako bi po nalogu tužiteljice mogli ući u kuću i provjeriti stanje. Tvrdi da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da bi prisutnost metalnih vrata između dvorišta stranaka opravdavala tvrdnju o prolazu tuženika po nekretnini tužiteljice. Nastavno tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno analizirao iskaze saslušanih svjedoka jer da je riječ o pristranim svjedocima koji kao susjedi tuženika ne bi svjedočili na njihovu štetu. Tvrdi da sud nije naveo uvjerljive razloge koji bi opravdavali istinitost iskaza svjedoka. Nastavno iznosi činjenice koje kako tvrdi dovode u pitanje vjerodostojnost tih iskaza. Tvrdi i da sud bez opravdanog razloga nije prihvatio istinitim iskaz svjedoka predloženih po tužiteljice te da tek činjenica da su svjedoci članovi obitelji tužiteljice ne dovodi u pitanje vjerodostojnost tih iskaza. Tvrdi da nije naveo ni odlučne razloge nevjerodostojnosti iskaza VU te da razlozi koje je naveo nisu istiniti. Zaključno navodi da je tužiteljica bila mirna posjednica predmetne nekretnine u naravi dvorišnog prostora od 2001. Davanjem ključeva od ulaznih vrata i ključeva apartmana tuženicima, tuženici nisu stekli samostalni posjed te nekretnine već su im ti ključevi predani za hitne izvanredne potrebe. Nakon što je tužiteljica utvrdila da su tuženici zloupotrijebili ključeve i koristili apartmane promijenila je početkom ljeta sve ključeve. Zaključno navodi da tuženici nisu prolazili nekretninom dok se tuženica tamo nalazila i da su ju i koristili u razdoblju kada tužiteljice nije bilo, potajno ili zlouporabom povjerenja, takav njihov posjed ne bi postao miran.

4. Predlaže uvaženje žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da do 2022. godine na predmetnim željeznim vratima nije postojao katanac s ključem već da je nakon 2022. godine tužiteljica, neugodno iznenađena korištenjem svojih apartmana od strane tuženika kojima je povjerila ključeve istih, na ta željezna vrata stavila lokot sa ključem i da je ključ od tih vrata predala tuženicima,

-da je dana 20. kolovoza 2023. godine sin tužiteljice PU zaključao lancem i lokotom metalna vrata na stepenicama koje vode u dvorište kuće i da novi ključ od tih vrata nije dao tuženicima te da su ta vrata nasilno otvorena 25. kolovoza 2023.,

-da su do dana 20. kolovoza 2023. godine tuženici prolazili spornim putem do svog dvorišta preko sporne nekretnine, a nakon toga su mijenjanjem lokota od strane sina tužiteljice, u tome bili onemogućeni,

-da na dnu spornog prolaza, kojega tužiteljica naziva svojim dvorištem, postoje metalna vrata iza kojih se nalazi dvorište tuženika, što govori u prilog tvrdnji da su se tuženici koristili spornim dijelom nekretnine kako bi pristupili u svoje dvorište i svoju kuću,

-da tužiteljica nije posljednja mirna posjednica predmetnog dijela nekretnine koji tuženici koriste za prolaz jer da od 20. kolovoza 2023. do 08. rujna 2023. nije protekao rok od 30 dana u smislu odredbe čl. 21. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

8. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga, utvrđeno je da tijekom prvostupanjskog postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a koji se primjenjuje u vezi s odredbom članka 381. i 438. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni povredu postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tuženik jer je pobijano rješenje razumljivo i neproturječno i može se ispitati. Prvostupanjski je sud sadržajno pravilno analizirao iskaze stranaka i naveo odlučne razloge na kojima temelji utvrđenje neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

9. Nije počinio ni relativno bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. stavak 1. i nije povrijedio odredbu čl. 8. ZPP-a već je pravilno analizirao sve provedene dokaze i naveo bitne razloge zbog kojih određene dokaze prihvaća istinitim te je ocjenom svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite odluke. Opravdano sud prvog stupnja nije prihvatio istinitim iskaze svjedoka VU, supruga tužiteljice, PU, sina tužiteljice, AU, sina tužiteljice i HU, djevojke od sina tužiteljice u dijelu u kojem govore da tuženici nisu prolazili po spornoj nekretnini i to utvrđenje sadržajno nije temeljio samo na činjenici da su navedeni svjedoci bliski rođaci tužiteljice i osobe zainteresirane za ishod postupka već i radnjama zabrane koje su poduzimali tužiteljica i navedeni svjedoci ( postavljanju ograde, promjena ključeva, pisanje zabrane prolaska) kojim se negira ta njihova tvrdnja jer zasigurno tužiteljica i njezina obitelj ne bi poduzimali te radnje da tuženici nisu prolazili po spornoj nekretnini.

10. Pri tom treba kazati da iako je prvostupanjski sud u obrazloženju rješenja pogrešno naveo da je tužiteljica nakon promjene brave 2022. god. ključ od ulaznih vrata dala tuženicima, što iz sadržaja iskaza stranaka ne proizlazi (to nije izjavila tužiteljica ni tuženik već je tuženik je naveo ograda niska i da nije nikakav problem zaobići ili prekoračiti tu ogradu, odnosno gurnuti ju) to ne dovodi u pitanje zakonitost pobijanog rješenja jer ostale utvrđene činjenice opravdavaju utvrđenje suda o posjedu prava služnosti prolaza tuženika po navedenoj nekretnini nakon 2022. i primjene brave i to sa znanjem tužiteljice. Stoga i da je promjenom brave iz 2022. onemogućen posjed prava služnosti prolaza tuženika po predmetnoj nekretnini isti bi bio ponovno uspostavljen nastavnim prolaženjem po predmetnoj nekretnini dok u smislu odredbe čl. 21. st. 2. i posjednik koji je posjed samovlasno stekao oduzevši ga drugome silom, potajno i zlouporabom povjerenja ima pravo štiti ga čak i od osobe kojoj ga je samovlasno oduzeo nakon što mu posjed postaje miran (po proteku 30 dana prolaženja po toj nekretnini)

11. Za istaknuti je da sama tužiteljica u stranačkom iskazu govori o nadzornim kamerama koje su postavili ona i njezin suprug na navedenoj nekretnini prije 2022., kada su vidjeli da tuženici koji su posjedovali ključeve kuće koriste njihove apartmane stoga iako nastavno tvrdi da je uvidom u te kamere vidjela tuženike da preskaču ogradu i prolaze po dvorištu nakon 18. kolovoza 2023. prihvaćanjem iskaza tužitelja i svjedoka te stanja nekretnine pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da su tužitelji koristili predmetnu nekretninu za prolaz i prije 18. kolovoza 2023., odnosno tijekom 2022. i 2023. god. Pravilan je i sadržajni zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica za to znala, odnosno morala znati jer je vidjela na postavljenim kamerama (kao što je i prije toga vidjela da tuženici neovlašteno koriste apartmane) dok je tvrdnju da su te radnje prelaženja preko ograde i ulaska u dvorišni prostor vršene tek od 18. kolovoza 2023., prilagodila osnovanosti tužbenog zahtjeva. Naime, iz iskaza tužiteljice i po njoj predloženih svjedoka, članova njezine uže obitelji, proizlazi da su s tuženicima bili u dobrim odnosima i da je zabrana prolaza po predmetnoj nekretnine uslijedila tek nakon sukoba koji se dogodio 20. 08. 2023. kada su ih, kako tvrde tuženici vrijeđali u njihovom dvorištu. Svjedoka PU, sin tužiteljice, izričito je izjavio je da su tek 20. kolovoza 2023. (nakon večere na kojoj su se sukobili sa prvo i drugotuženikom CU i SU kada su ovi za vrijeme njihove večeri došli u dvorište) tužiteljica i njezina obitelj na vrata koja se nalaze na početku prilaza postavili lokot i katanac kako bi tuženicima onemogućili prilaz u dvorišni prostor i da su taj lokot tuženici unutar pet dana uklonili.

12. Sve navedeno opravdava sadržajno utvrđenje suda prvog stupnja da su tuženici kroz ogradu koja se nalazila na toj nekretnini do 20. kolovoza 2023. mogli prolaziti i da su prolazili iako nisu imali ključeve dok su u nastavnom razdoblju kada im je taj prolaz konačno onemogućen postavljanjem lokota, koristeći se pravom samopomoći iz čl. 27. ZV-a, zaštitili svoj posjed prava stvarne služnosti.

13. Kako pravilno činjenično utvrđenje opravdava zaključak da su tuženici posljednji mirni posjednici prava služnosti prolaza po predmetnoj nekretnini u smislu odredbe čl. 19. u vezi sa čl. 10. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZV) prolaskom po toj nekretnini u navedenom razdoblju nisu počinili čin smetanja posjeda pa tužiteljica ne ostvaruje pravo na sudsku zaštitu posjeda, u smislu odredbe čl. 21. ZV-a te je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan iz tog razloga.

14. Pravilno je prvostupanjski sud dosudio tuženicima opravdane troškove postupka, primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a i to utvrđenje suda prvog stupnja bitnim žalbenim tvrdnjama nije ni dovedeno u pitanje.

15. Slijedom navedenog svi žalbeni navodi su neosnovani te je primjenom odredbe članak 368. stavak 1. u vezi sa čl. 438. ZPP-a odlučeno kao u točki 1. izreke presude.

16. Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka jer tužiteljica nije uspjela sa žalbom (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a) te je odlučeno kao u točki 2. izreke.

U Rijeci, 1. srpnja 2026.

Sutkinja

Brankica Malnar