Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-752/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zdravku Sesaru odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vanji Vargecu odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubenko i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Povrv- 3022/2022-45 od 27. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 30. lipanj 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Povrv-3022/2022-45 od 27. ožujka 2026. u točkama I., III. i V. izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u odluci o trošku u točki IV. izreke u odbijajućem dijelu preko iznosa od 376,28 eur.

III. Djelomično se uvažava žalba tuženika kao osnovana te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci u trošku u točki IV. izreke u odbijajućem dijelu do iznosa od 376,28 i sudi;

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 376,28 eur sve u roku od 15 dana.

IV. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 180,02 eur u roku od 15 dana dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu žalbenog troška te zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani odbijaju.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Šarčevića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-159/15 od 13. studenog 2015. u dijelu kojim je tuženiku TČ naloženo da tužitelju isplati iznos od 4.661,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2015. pa do isplate. U točki II. izreke ukinut je platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku nadoknadi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 426,57 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.133,96 eura sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate. U točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka dok je u točki V. izreke odbijen zahtjev tuženika TČ za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznom kamatom.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom u točkama I., III. i V. izreke pobija tuženik ŠČ ( dalje tuženik) zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.,96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), dok tužitelj pobija odbijajući dio odluke o parničnom trošku sadržanu u točki V. izreke pobijane prsude.

3. Stranke predlaže uvaženje žalbi.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika je neosnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje;

- da je ovaj postupak iniciran tužbom tužitelja za isplatu u odnosu na prvo tuženika Maač-gradnja d.o.o kao prvo tuženika i prednika tuženika NČ kao drugo tuženika,

- da je nad I. tuženikom Maač-gradnja d.o.o. tijekom postupka rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, poslovni broj St-76/18 od 9. veljače 2018. otvoren stečajni postupak te da je rješenjem prvostupanjskog suda od 14. ožujka 2018. utvrđen prekinut postupak u odnosu na ovog tuženika,

- da je tijekom postupka preminuo prednik sada tuženika, NČ te je u odnosu na istog zbog činjenice smrti u odnosu na istog bio utvrđen prekid postupka koji je pravomoćno nastavljen s njegovim zakonskim nasljednikom sada tuženikom ŽČ,

- da je između tužitelja kao zakupodavca i Maač-Gradnja d.o.o kao zakupnika 1. ožujka 2004. sklopljen Ugovor o zakupu ovjeren po javnom bilježniku pod brojem Ov-01745/04 kojim je predan u zakup poslovni prostor koji se nalazi u prizemlju lijevo, broj 2, površine 49 m2, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], koja zgrada je izgrađena na kč. br. [katastarska čestica], upisana u Knjigu položenih ugovora, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- da je točkom 2. navedenog Ugovora određena mjesečna visina zakupnine u iznosu od 450,00 eura, da je točkom 5. bilo ugovoreno sklapanje ugovora na određeno vrijeme uz mogućnost njegovog produžavanja na sljedeće godišnje razdoblje,

- da je odredbom čl. 9. Ugovora ugovoreno da za sve obveze koje proistječu iz tog Ugovora, a naročito obveza isplate dospjele zakupnine te režijskih i drugih troškova uz zakupnika solidarno odgovara i direktor zakupnika, tj. NČ i to cijelom svojom imovinom (prednik sada tuženika OČ),

- da je zakupnik bio u zakupu i posjedu zakupljenog prostora u razdoblju od mjeseca ožujka 2004. pa sve do srpnja 2015.,

- da je iz navedenog zakupnog odnosa ostala neplaćena zakupnina za vremensko razdoblje od ožujka 2004. pa do mjeseca srpnja 2015. u sveukupnom novčanom iznosu od 4.661,06 eur/35.118,78 kn,

- da tuženik u svom saslušanju navodi da je u vrijeme sklapanja naprijed navedenog Ugovora imao deset godina, da nije imao veze s firmom oca sve dok njegov otac nije preminuo, da nema ranijih saznanja o dugovanjima firme, da je unazad desetak godina bio na sastanku kod tužitelja vezano uz dugovanje da vide što se može napraviti, da on ne osporava dugovanje ali da tada nije mogao to sve platiti. Navodi da je njegov otac imao suprugu i šestero djece, da ostavinski postupak nije proveden te da bi platio da može.

8. Temeljem naprijed iznijetog polazeći od utvrđenja da je TD Maač-Gradnja d.o.o. bilo u zakupu poslovnog prostora tužitelja u razdoblju od lipnja 2013. pa do srpnja 2015. tijekom kojem razdoblja nije plaćena zakupnina u ukupnom novčanom iznosu od 4.661,06 eur, a da je prednik tuženika jamčio za obvezu ovog društva to prvostupanjski sud budući predmetna novčana obveza nije podmirena smatra da je tuženik kao nasljednik pok. JČ koji je jamčio za obvezu proizašlu u iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora kao njegov pravni slijednik i nasljednik u obvezi isplatiti tužitelju zahtijevani iznos pa pozivom na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) održava na snazi platni nalog javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo plaćanje predmetnog iznosa te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

9. Prvostupanjski sud kao neosnovan otklanja prigovor zastare utvrđujući da se radi od o potraživanju zakupnine za razdoblje od mjeseca lipnja 2013. pa do mjeseca srpnja 2015., pa kao je tužba podnesena 8. prosinca 2015. smatra da do njezina podnošenja nije protekao zastarni rok od tri godine propisan odredbom čl. 229. ZOO-a. Isto tako smatra prvostupanjski sud da nisu od odlučnog značenja navodi tuženika da nije jedini nasljednik pok. JČ te da postoji više nasljednika istog budući da navedeno, sada tuženik OČ u odnosu na kojeg je postupak nastavljen, nije isticao u žalbi protiv rješenja o nastavku postupka koje je postalo pravomoćno 2022. pa održava na snazi platni nalog kojim je naloženo plaćanje iznosa od 4.661,06 eur s pripadajućom kamatom te odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude.

10. Odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. izreke temelji na odredbi čl. 154.st.1. ZPP-a u svezi s čl. 155.st.1.ZPP-a te tuženika obvezuje na naknadu parničnog troška tužitelju za radnje poduzete po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa) u sveukupnom novčanom iznosu od 2.133,96 eur sa kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, dok preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan odbija te odlučuje kao u točki IV. izreke pobijane presude.

11. Ispitujući pobijanu odluku u granicama razloga iznijetih u žalbi valja istaći da u donošenju pobijane presude nije ostvaren bitna povreda iz odredbe čl. 354.st.2. toč. 11. ZPP-a na koju izrijekom upućuje tuženik. U pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava te provedenih dokaza pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

12. Također u donošenju pobijane presude nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP - a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

13. Isto tako u donošenju pobijane odluke nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.st.1. u svezi s čl. 451.st.3. ZPP-a na koju sadržajno upire tuženik žalbom.

14. Naime, ovaj postupak kao parnični nastavljan je nakon prigovora protiv rješenja o ovrsi koje je stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u kojem postupku prema odredbi 451. st. 3. ZPP- a sud u odluci o glavnoj stvari odlučuje održava li se platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida . Stoga je protivno žalbenim navodima tuženika, pravilno prvostupanjski sud primijenio citiranu odredbu ZPP-a kada je u odluci o glavnoj stvari održao na snazi platni nalog spram tuženika te odlučio kao u točki I. izreke pobijanog rješenja pa u donošenju pobijane odluke nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz odredbe čl. 354.st.1. u svezi s čl. 451.st.3. ZPP-a na koju sadržajno upire tuženik žalbom.

15. Valja navesti da neosnovano smatra tuženik da je prvostupanjski sud propustio donijeti odluku u odnosu na tuženika Maač-Gradnja d.o.o koji je vrijeme podnošenja tužbe imao položaj prvo tuženika. Ovo iz razloga jer iz stanja spisa proizlazi da je u odnosu na ovog tuženika zbog činjenice otvaranja stečajnog postupka nad istim, rješenjem prvostupanjskog suda posl.br. Povrv-18063/15 od 14. ožujka 2018. utvrđen prekid postupka koji u odnosu na ovog tuženika nikada nije nastavljen.

16. Utvrđeni prekid postupka u odnosu na ovog tuženika ne sprečava vođenje postupka i donošenje odluku u odnosu na tuženika OČ kao slijednika pok. JČ u tužbi označenog kao II tuženika, budući isti nisu nužni i jedinstveni suparničari pa kako konačno iz podataka e spis proizlazi da TD Maač - Gradnja d.o.o. u tužbi označeno kao I tuženik, brisano iz sudskog registra dana 30. prosinca 2025. rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Tt- 25/700881 to isti više i ne može imati položaj stranke u postupku pa je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredu čl. 451.st.3. ZPP-a kada je odluku donio spram tuženika OČ te je pravilno postupio kada je u odnosu na istog održao na snazi platni nalog.

17. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tuženik smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, koje je obrazložio razlozima koji imaju uporišta u stanju u spisu na koje je pravilno primijenio materijalno pravo pa nisu ostvareni ni žalbeni razlozi iz odredbe čl. 353.st.1.t.2. i 3. ZPP-a.

18. U ovom postupku tuženik je nasljednik i pravni slijednik pok. JČ preminulog nakon podnošenja tužbe glede kojih je nakon utvrđenog prekida postupka zbog činjenice smrti istog pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda od 30. kolovoza 2022. postupak pravomoćno nastavljen s tuženikom ŽČ, kao njegovim nasljednikom.

19. Prema odredbi čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove.

20. Kad ima više nasljednika, oni prema st.4. tog članka, odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika kako je to propisano odredbom čl. 139.st.3. ZN-a

21. Nadalje, prema odredbi čl. 129. st. 1. i 2. ZN-a u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo, a u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane za njegovo svojstvo nasljednik. Isto tako, prema čl. 3. st. 1. ZN-a nasljeđuje se zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti, dok prema čl. 5. st. 1. i 2. ZN-a o je naslijedio neku osobu, njezin je sveopći pravni sljednik, a ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo.

22. Kako je tuženik nasljednik pok. JČ to je isti časom njegove smrti postao njegov sveopći pravni slijednik te je stupio u položaj istog pa pravilno prvostupanjski sud kao neosnovan otklanja po tuženiku istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije kojeg tuženik tijekom prvostupanjskog postupka temelji na tvrdnji, a što ponavlja i žalbom, da izuzev njega postoje i drugi zakonski nasljednici.

23. Na žalbene navode tuženika valja istaći da je pravomoćnim rješenjem o nastavku postupka od 30. kolovoza 2022. nakon smrti JČ postupka nastavljen upravo s tuženikom kao njegovim nasljednikom pri čemu neosnovano tuženik žalbenim navodima osporava pravilnost dostave predmetnog rješenja. Ovo iz razloga jer iz sadržaja spisu priležeće dostavnice koja predstavlja javnu ispravu te dokazuje istinitost onoga što se u njoj određuje proizlazi da je tuženik uredno zaprimio predmetno rješenje 1. rujna 2022. pa tuženik žalbenim navodima posve neutemeljeno osporava pravilnost izvršene mu dostave istog.

24. Činjenica što tuženik nije jedini zakonski nasljednik pok. JČ na koju upire žalbom, nije od odlučnog značenja jer je odgovornost nasljednika za dugove ostavitelja u smislu odredbe čl. 139. st.4. ZN-a solidarna, pa činjenica što je postupak nastavljen samo u odnosu na istoga te konačno u odnosu na istoga donesena odluka, po shvaćanju ovoga suda, u situaciji kao što je konkretna kada nije prigovoreno visini vrijednosti naslijeđene imovine nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, pri čemu tuženik kao jedan od nasljednika budući je odgovornost istih solidarna te postoji bez obzira je li izvršena dioba nasljedstva , u slučaju ispunjenja obveze, ima eventualno pravo regresirati se od ostalih sunasljednika.

25. Isto tako neosnovano tuženik žalbom osporava pravilnost pobijane odluke žalbenim navodima da tužitelj svoju tražbinu naplatu koje zahtjeva spram njega, nije prijavio u stečajnom postupku koji je bio otvoren nad TD Maač-Gradnja d.o.o. iz poslovanja kojeg je proizašla tražbina.

26. Ovo iz razloga jer je pravni prednik pok. NČ u čiji položaj je stupio sada tuženik kao njegov nasljednik te slijednik, Ugovorom o zakupu poslovnog prostora sklopljenim s tužiteljem, kao direktor, člankom 9. Ugovora solidarno preuzeo obvezu isplate dospjele zakupnine te režijskih i drugih troškova, i to uz zakupnika TD Maač-Gradnja d.o.o., čime je solidarno jamčio za obveze proizašle iz ugovora.

27. Naime, prema odredbi čl. 104. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 i 78/05 – dalje: ZOO) ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika ako to ovaj ne učini.

28. Odredbom čl. 111. stavka 1. ZOO-a propisano je da se od jamca može zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu.

29. Stavkom 2. istog članka propisano je da vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od jamca iako nije prije toga pozvao glavnog dužnika na ispunjenje obveze, ako je očito da se iz sredstava glavnog dužnika ne može ostvariti njezino ispunjenje ili ako je glavni dužnik pao pod stečaj, dok stavkom 3. toga čanka propisuje da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme.

30. Kako se je prednik tuženik kao fizička osoba te direktor TD Maač-Gradnja d.o.o. solidarno s TD čiji je bio direktor solidarno obvezao ispuniti novčanu obvezu proizašlu iz zakupnog odnosa spram zakupodavca, u ovom postupku tužitelja to je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da se je isti u odnosu na ispunjenje obveza iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenim s tužiteljem obvezao kao jamac platac čime je i sam postao osobni dužnik tužitelja kao vjerovnika.

31. Imajući na umu te odredbe ZOO-a kojima je uređen poseban oblik jamstva kod kojeg se jamac obvezao kao jamac platac, to isti za preuzetu obvezu odgovara kao i glavni dužnik (konkretno zakupac položaj kojeg je imalo TD Maač-Gradnja d.o.o.) tako da vjerovnik u ovom postupku tužitelj ima ovlast odabira onoga od kojega će zahtijevati ispunjenje obveze (da li od glavnog dužnika ili od jamca platca ili od njih oboje zajedno), ne zalazeći pritom u međusobni odnos obveznika .

32. Stoga budući je kod ovog oblika jamstva riječ o solidarnom, a ne o supsidijarnom jamstvu, i to sa svim onim što priroda i propisani sadržaj takvog jamstva nosi to konkretno znači da je tužitelj kao vjerovnik u povoljnijoj situaciji jer temeljem sklopljenog Ugovora ima dva dužnika.

33. Prema odredbi čl. 109. st. 2. ZOO jamac odgovora za ispunjenje cijele obveze za koju je jamčio, ako njegova odgovornost nije ograničena na neki njezin dio ili na drugi način podvrgnuta lakšim uvjetima.

34. U slučaju stečaj glavnog dužnika kako je to propisano odredbom čl. 114.st.1. ZOO-a vjerovnik je dužan prijaviti svoju tražbinu u stečaj i o tome obavijestiti jamca, inače odgovara jamcu za štetu koju bi ovaj imao zbog toga.

35. Prema odredbi čl. 114. st. 2. ZOO smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku, ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovora vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze.

36. Upravo polazeći od citiranih zakonskih odredbi, shvaćanje je ovoga suda da okolnost na koju upire tuženik žalbom, da tužitelj nije prijavio svoju tražbinu spram glavnog dužnika u stečajnom postupku koji je bio otvoren nad istim, nije od odlučnog značenja za postojanje obveze jamca spram ovdje tuženika, kraj činjenice da tuženik nije sudionik tog postupka te da se na odnos njega i tužitelja koja je nastao sklapanjem ugovora o solidarnom jamstvu ne odnose učinci stečaja, pa su po shvaćanju ovoga suda neosnovani žalbeni navodi , da je tužitelj kao vjerovnik zbog izostanka prijave tražbine u stečajnom postupku spram glavnog dužnika, izgubio pravo vođenja postupka i namirenja u odnosu na ovdje tuženika.

37. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na sadržaj odredbe čl. 119. ZOO -a jer ta odredba regulira oslobođenje jamca zbog gubitka osiguranja što konkretno nije slučaj.

38. Budući da tuženik nije uspio u parnici pravilno ga je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 154.st.1. ZPP-a obvezao na naknadu parničnog troška tužitelju.

39. Glede žalbe tužitelja kojom pobija pravilnost odluke o trošku u odbijajućem dijelu točke IV. izreke valja istaći da protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 155.st.1. ZPP-a kada tužitelju nije priznao pravo sastava podnesaka od 26. kolovoza 2022. jer i prema shvaćanju ovog suda sastav istog nije bio potreba za vođenje postupka jer je tužitelj ispravu dostavljenu uz predmetni podnesak mogao dostaviti uz ranije podneske.

40. Međutim osnovano tužitelj žalbom osporava pravilnost odluke o trošku u dijelu kojim mu nije priznato pravo na sastav podneska od 3. svibnja 2023. budući se radi o obrazloženom podneskom koji se isti očituje na navode tuženika iz prethodno sastavljenog podneska pa istom prema odredbi Tbr. 8.t.1. Tarife protivno utvrđenju prvostupanjskog suda pripada pravo na zahtijevanu nagradu u visini od 100 bodova prema vrijednosti boda od 2 eur uvećano za PDV od 25%, tj. ukupno 250,00 eura.

41. Isto tako osnovani su žalbeni navodi tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu nije priznao pravo na naknadu nastalog javnobilježničkog troška u iznos od 126,28 eur koji se sastoji od javnobilježničke naknade i troška otpreme rješenja o ovrsi, koji je nastao za tužitelja donošenjem rješenja o ovrsi jer se svakako radi o trošku koji je bio potreban za vođenje postupka.

42. Slijedom svega naprijed iznijetog žalbu tužitelja protiv odbijajuće dijela odluke o trošku sadržane u točki IV. preko iznosa od 376,28 eur valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a odbiti te prvostupanjsku odluku o trošku u odbijajućem dijelu preko iznosa 376,28 potvrditi te odučiti kao u točki II. izreke.

43. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja točku IV. izreke pobijane presude temeljem odredbe čl. 373.st.3. ZPP-a u svezi s čl. 380.t.3. ZPP-a valjalo je preinačiti te tužitelju priznati pravo na naknadu parničnog troška u daljnjem iznosu od 376,28 eur te odlučiti kao u točk III. izreke ove odluke.

44. Tužitelj je djelomično uspio s žalbom pa mu razmjerno postignutom uspjehu od 86 % ( vrijednost pobijanog dijela ukupno iznosi 438,78 eur) pripada pravo na troška za sastav žalbe prema Tbr 10.t.4 Tarife uvećano za sudsku pristojbu, konkretno pravo na naknadu iznosa od 180,02 eur pa je primjenom članka 166. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki IV. izreke ove odluke, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan odbijen.

45. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio s žalbom te je odlučeno kao u toč. IV. izreke.

46. Prvostupanjska presuda u točkama II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 30. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković