REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3133/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljenika KONZUM PLUS d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenice ŽG, kao odgovorne osobe, oboje zastupani po braniteljima u Odvjetničkom društvu Šebalj, Mraz & Šuti j.t.d. iz Zagreba, , zbog prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 15., 16., 18. i st. 2., te prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 23. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.), rješavajući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa i žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: Pp-1856/2023 od 22. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbijaju se kao neosnovane, žalba I. okrivljenika KONZUM PLUS d.o.o., sa sjedištem u [adresa], kao pravne osobe i II. okrivljenice ŽG, kao odgovorne osobe, podnesene po branitelju i žalba tužitelja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. točke 3c. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje - PZ) I. okrivljenik KONZUM PLUS d.o.o., Zagreb i II. okrivljenica ŽG, dužni su naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu od po 50,00 (pedeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda I. okrivljenik KONZUM PLUS d.o.o., Zagreb i II. okrivljenica ŽG, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz čl. 228. st. 1. toč. 15., 18. i st. 2. Zakona o radu, te prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 23. i st. 2. istog Zakona, činjenično opisanih u izreci, za koja djela su primjenom čl. 37. st. 3. PZ-a, kažnjeni ukupnom novčanom kaznom i to: I. okrivljenik u iznosu od 7.000,00 eura, a II. okrivljenica u iznosu od 1.100,00 eura, uz pravilno upozorenje da će se u slučaju plaćanja dvije trećine izrečene kazne u roku, smatrati da je novčana kazna plaćna u cijelosti, dok su u odnosu na prekršajno djelo iz čl. 228. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o radu, primjenom čl. 182. toč. 3. PZ-a, okrivljenici oslobođeni od optužbe .

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu paušalnog troška postupka u iznosu od po 50,00 eura, svaki.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su po branitelju pravodobno podnijeli žalbu u odnosu na prekršaje opisane u toč. 1., 2. i 3. izreke, za koje su proglašeni krivima i to iz svih zakonskih osnova, dok je tužitelj pravodobno podnio žalbu zbog odluke o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji za prekršaje u toč. 1., 2. i 3. izreke, te zbog odluke o oslobađanju okrivljenika od optužbe za prekršaj u toč. 4. izreke pobijane presude.

4. Okrivljenici u žalbi u bitnom, ističu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, odnosno da nije cijenio postojanje okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika, zbog čega je u konačnici izveo pogrešan zaključak o postojanju prekršajnih djela opisanih u toč. 1., 2. i 3. izreke za koja je okrivljenike proglasio krivima, a da za takvu svoju odluku nije dao valjane razloge, te isto tako ističe da novčane kazne izrečene okrivjenicima nisu donesene sukladno čl. 36. Prekršajnog zakona tj. pravilima o odmjeravanju vrste i mjere kazne. Slijedom navedenog, predlažu da se pobijana presuda preinači na način da ih se oslobodi od optužbe ili oslobodi od kazne, podredno da se pobijanapresuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja ponovni postupak.

5. Tužitelj u žalbi u bitnom, ističe da novčana kazna izrečena okrivljenicima za prekršaje opisane u toč. 1., 2 i 3. izreke, nije primjerena težini počinjenih djela, budući da se radi o najtežim prekršajima iz Zakona o radu, te je novčana kazna trebala biti izrečena u većem iznosu, dok u odnosu na oslobađajući dio pobijane odluke u odnosu na prekršaj opisan u toč. 4. izreke, ističe da za takvu odluku nije postojao osnov, budući da je tužitelj dostavio u spis Zapisnik o saslušanju svjedokinje SG.

6. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbama, iste prihvate.

7. Žalbe okrivljenika i tužitelja nisu osnovane.

8. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. PZ-a, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog progona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Ispitujuči pobijanu odluku u okviru žalbenih navoda okrivljenika, ovaj su nalazi da je prvostupanjski sud nakon temeljito provedenog postupka, slobodno ocjenjujući sve izvedene dokaze kao i postojanje ili nepostojanje odlučnih činjenica, donio ispravan zaključak da okrivljenici radnici SG nisu omogućili korištenje stanke u toku rada, na način i pod uvjetima propisanim Zakonom o radu, da istu nisu obavijestili najmanje petnaest dana prije, o korištenju godišnjeg odmora, niti su istu radnicu obavijestili o promjeni rasporeda radnog vremena najmanje tjedan dana ranije, čime su ostvarili obilježja prekršajnih djela iz čl. 228. st. 1. toč. 15., 18. i st. 2. Zakona o radu, te prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 23. i st. 2. istog Zakona. Za svoj zaključak o počinjenju predmetnih prekršajnih djela na način opisan u izreci pobijane presude i odgovornosti okrivljenika za ista djelo, prvostupanjski sud je dao uvjerljive i argumentirane razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te je isto tako valjano i argumentirano obrazložio iz kojih razloga nije prihvatio obranu okrivljenika i zbog čega je odbio njihove dokazne prijedloge, a koju argumentaciju u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Ovaj sud također nalazi da je prvostupanjski sud prekršajna djela za koja je okrivljenike oglasio krivima, pravilno pravno označio, te ih je za ista djela, pravilnom primjenom čl. 36. i čl. 37. PZ-a, kaznio primjerenim novčanim kaznama.

10. Prema ocjeni ovog suda, a suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te na isto pravilno primijenio materijalno pravo. S druge strane okrivljenici, žalbenim navodima nisu doveli u sumnju ispravnost činjeničnog utvrđenja, kao niti zakonitost pobijane odluke.

11. Ispitujući dalje pobijanu odluku u okviru žalbenih navoda tužitelja, u odnosu na izrečenu novčanu kaznu okrivljenicima za prekršjna djela opisana u toč. 1., 2. i 3. izreke, ovaj sud nalazi da su izrečene kazne okrivljenicima razmjerne težini počinjenih djela, stupnju odgovornosti okrivljenika, njihovoj prethodnoj neosuđivanosti a koje okolnosti, uzimajući pri tome u obzir i protek vremena od počinjenja djela, u svojoj sveukupnosti predstavljaju osobito olakotne okolnosti, zbog čega je, prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 37. PZ-a, novčanu kaznu okrivljenicima utvrdio u iznosu nižem od minimuma novčane kazne, koja je za prekršaje u toč. 1. i 2. izreke odredbom čl. 228. st. 1. toč. 15. i 18. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.) u odnosu na pravnu osobu, propisana u rasponu od 4.110,00 do 7.960,00 eura, a za odgovornu osobu u rasponu od 530,00 do 790,00 eura, dok je za prekršaj u toč. 3. izreke odredbom čl. 229. st. 1. toč. 23. i st. 2. istog Zakona, u odnosu na pravnu osobu propisana u rasponu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu u rasponu od 920,00 do 1.320,00 eura. Prema ocjeni ovog suda, a suprotno žalbenim navodima tužitelja, izrečene novčane kazne okrivljenicima za prekršajna djala za koja su proglašeni krivima, primjerene su s obzirom na svrhu kažnjavanja odnosno postizanje specijalne i generalne prevencije.

12. Ispitujući pobijanu presudu u toč. 4. izreke, u kojoj su okrivljenici oslobođeni od optužbe za prekršaj iz čl. 228. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o radu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u u odnosu na odlučne činjenice izveo pravilan zaključak da iste nisu nedvojbeno utvrđene slijedom čega je na temelju takvog zaključka pravilno primijenio odredbu čl. 182. toč. 3. PZ-a i okrivljenike oslobodio od optužbe.

13. Naime, ocjenjujući navode žalbe i ispitujući pobijanu presudu u oslobađajućem dijelu, u odnosu na prekršaj iz čl. 229. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o radu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku u potpunosti izveo sve raspoložive dokaze, tj. ispitao je u svojstvu svjedoka VG, oštećenu radnicu SG i višu inspektoricu rada UG koja međutim, nije imala neposrednih saznananja o predmetnom prekršaju, već je o istom doznala od oštećene radnice čija se evidencija o radnom vremenu ne podudara sa evidencijom radnog vremena koju su joj dostavili okrivljenici i koji negiraju prekršaj. Prvostupanjski je sud nakon tako provedenog postupka, slobodno ocjenjujući izvedene dokaze o postojanju ili nepostojanju odlučnih činjenica, imao dovoljno osnova za zaključak, koji u cijelosti prihvaća i ovaj sud, da ponašanje okrivljenika na način opisan u toč. 4. izreke pobijane odluke, nije nedvojbeno utvrđeno, pa je primjenom čl. 182. t. 3. PZ-a iste oslobodio od optužbe, što je valjano i argumentirano obrazložio, dok tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju rezultat dokaznog postupka i zaključak prvostupanjskog suda.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. točke 3.c) PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju čl. 139. st. 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati okrivljenike na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13.).

15. Zbog izloženih razloga, ovaj sud je žalbe okrivljenika i tužitelja odbio kao neosnovane i potvrdio pobijanu presudu.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća

Hana Bogović, v. r.

Katica Lučić, v.r.

Odluka se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.