Poslovni broj: P-2217/2021-44

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Vučić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Suzani Horvat odvjetnici iz [adresa] protiv tuženika VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Hrvoju Jukiću odvjetniku iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. svibnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Suzane Horvat odvjetnice te tuženika osobno uz zamjenika punomoćnika Marine Sudac Grguraš odvjetnice, dana 30. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku VG, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici RG, OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.843,66 EUR zajedno pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose i to:

- na iznos od 1.447,90 EUR počev od 22.04.2020. do isplate

- na iznos od 2.143,47 EUR počev od 11.09.2020. do isplate

- na iznos od 265,45 EUR počev od 10.02.2021. do isplate

- na iznos od 188,79 EUR počev od 29.06.2021. do isplate

- na iznos od 134,81 EUR počev od 15.09.2021. do isplate

- na iznos od 134,81 EUR počev od 23.10.2021. do isplate

- na iznos od 3.528,43 EUR počev od 24.11.2021. do isplate

do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.891,96 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2026. godine pa do isplate stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 12.07.2024. godine navodi da je tuženik je kao korisnik kredita sa HVB Splitska banka d.d., Split, R. Boškovića 15, (sada OTP bankom) zaključio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 98179/05 od 14.12.2005., kojim Ugovorom je tuženiku kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 92.800,00 CHF na vrijeme od 240 mjeseci (20 godina) otplata kojeg kredita je u tijeku.

2. U svrhu osiguranja povrata kredita izvršen je i prijenos prava vlasništva za korist HVB - Splitska banka d.d. (kasnije HVB BANK Croatia d.d.) na nekretnini (sada) upisanoj u zkul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] [adresa], STAMBENA ZGRADA [adresa],12, 14, 16 ukupno površine 861m2, 108. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-108). Tužiteljica je sudužnik po predmetnom Ugovora o kreditu. Znanja radi, ističe se kako je tužiteljica nakon zaključenja braka promijenila prezime u RG.

3. Tuženik o dospijeću nije podmirivao dospjele mjesečne anuitete po Ugovoru o kreditu, zbog čega je tužiteljica kao sudužnik bila primorana podmiriti dospjele mjesečne anuitete i to u iznosu od 29.059,23kn i to iznos od; - 10.509,23 kn dana 21.04.2020. - 98,24 kn dana 21.04.2020. - 240,00 kn dana 21.04.2020. - 61,76 kn dana 21.04.2020. - 16.150,00 kn dana 10.09.2020. i - 2.000,00 kn dana 08.02.2021. godine. Ističe se kako je iznos od 10.607,57kn uplaćen od strane tužiteljice kao vlasnice obrta za usluge, [obrt], [adresa], dok je preostali iznos uplaćen od strane tužiteljice – izravno.

4. Da tuženik o dospijeću ne podmiruje mjesečne anuitete, jasno je razvidno iz prometa po računu OTP Banke d.d. za period od 01.12.2018. do 14.12.2020. godine, a iz koje je jasno razvidno kako mjesečne anuitete, pored tužiteljice, plaća i TG, također sudužnik po predmetnom Ugovoru. Budući je tužiteljica, kao sudužnik, do dana podnošenja ove tužbe, isplatila za podmirenje kreditnih obveznika tuženika, kao korisnika kredita, iznos od 29.059,23 HRK, tuženik je u smislu odredbe čl. 120. i dr. Zakona o obveznim odnosima, u obvezi vratiti tužiteljici isplaćene novčane iznose, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od uplate svakog pojedinog iznosa do isplate, slijedom čega tužiteljica predlaže da Sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će usvojiti njen precizirani tužbeni zahtjev iz podneska od 29.09.2025. godine.

5. U svom odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Dalje se navodi da tužiteljica temeljem sadržaja tužbe i dostavljenim dokazima nije dokazala da bi tužiteljica bila u obvezi umjesto tuženika kao jamac podmirivati bilo kakve obveze po kreditu, odnosno da je podmirila uplate po predmetnom kreditu kako to u tužbi navodi u iznosima i na način kako je u tužbi navedeno. Tuženik navodi da uredno otplaćuje predmetni kredit. Uostalom čak i da prethodno nije točno, tužiteljica i tuženik su prema vjerovniku, HVB Splitskoj banci d.d. u istom pravnom položaju-položaju dužnika pa samim time u slučaju naplate, vjerovnik-banka ovlaštena se naplatiti svoje potraživanje od bilo kojeg dužnika ili sudužnika. Samim time, tužiteljica sukladno odredbama ZOO-a nema pravne osnove regresnog zahtjeva prema tuženiku obzirom da se ista ne nalazi u svojstvu jamca. U skladu s navedenim, tuženik predlaže odbiti tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtijevam u cijelosti uz naknadu troška parničnog troška tuženiku.

6. Za potrebe ovog postupka sud je izvršio uvid i pročitao presliku Ugovora o kreditu broj: 98179/05, zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu upisanu u zkul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], E-108, povijesni izvadak za nekretninu upisanu u zkul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina] (ranije [broj poduloška], knjiga PU: Zaprudski otok) te promet po računu (list 6-23 spisa), opomene dopise, financiju dokumentaciju te kaznenu prijavu (list 43-67 spisa), nalaz i mišljenje vještaka (list 79-82, 92-94 te 111-113 spisa), iskaze svjedoka ĐG, RGB, FG te tužiteljice RG dani na ročištu 18. ožujka 2026. godine (list 121-124 spisa) i iskaz tuženika LG dan na ročištu koje je održano dana 19. svibnja 2026. godine (list 127-129 spisa).

7. Imajući u vidu odredbu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP), a temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

8. Sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 98179/05 te je utvrdio da su isti sklopili tuženik kao korisnik kredita te HVB Splitska banka d.d. kao ban ka kreditor dana 14.12.2005. godine. Tim Ugovorom je tuženiku kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 92.800,00 CHF na vrijeme od 240 mjeseci (20 godina). Čl. 3 ugovora je određeno da se odobreni kredit može koristiti isključivo za adaptaciju. Kamatna stopa je bila 4,20 %. Uvidom u dostavljeni zemljišnoknjižni izvadak sud je utvrdio da je kao sredstvo osiguranja upisano izvršenje prijenosa prava vlasništva za korist HVB - Splitska banka d.d. (kasnije HVB BANK Croatia d.d.) na nekretnini (sada) upisanoj u zkul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] [adresa], STAMBENA ZGRADA [adresa],12, 14, 16 ukupno površine 861m2, 108. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E- 108). U navedenom ugovoru je učestvovala i ovdje tužiteljica i to u svojstvu sudužnika. Pored nje su sudužnici bili i ZG te TG.

9. Sud je izvršio uvid u opomene i financijsku dokumentaciju te je utvrdio da se navedena banka koja je dala kredit, izravno obraćala ovdje tužiteljici kao sudužniku radi postojane nepodmirenog dospjelog dugovanja tijekom otplatnog razdoblja.

10. U svom usmenom iskazu danom na ročištu 16. ožujka 2026. godine svjedok ĐG je iskazao da poznajem i tužitelja i tuženika koji su bili ranije u braku. Mislim da se tuženik odselio 2010., a službeni razvod je završen 2012. Kad ga se pita za predmetni ugovor o kreditu, zna nešto o njemu iz priče. Vezano uz otplatu tog kredita zna da su kao sredstva osiguranja bili i sudužnici i koliko zna tužiteljica je bila ili jamac ili sudužnik svom tadašnjem mužu. Također se sjeća da mu se tužiteljica prije 6 ili 7 godina počela žaliti kako tuženik uopće ne vraća kredit. Također mu je rekla da su joj zbog toga skinuli novac s računa. On ne zna o kojim se iznosima radi i kada je vršena zapljena istih s računa tužiteljice no sjeća se da mu je rekla da je i jedan daljnji poznanik JG također bio u problemima iz istog razloga. Sve ovo je saznao iz pričanja tužiteljice. O ovome nije razgovarao sa tuženikom. Na poseban upit pun. tužitelja o svrsi kredita navodi da je LG taj kredit trebao za uređenje tavanskog stana čiji je on bio vlasnik. Na daljnji upit pun. tužitelja da li je tuženik isplatio tužiteljici bilo kakav iznos nakon razvoda braka uključujući i bračnu stečevinu odgovara koliko je njemu poznato da nije. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da on nije bio sudionik tog ugovora ni kao sudužnik ni kao jamac. Nema daljnjih saznanja o ugovoru, osim onoga što je gore izjavio.

11. U svom usmenom iskazu danom na ročištu 16. ožujka 2026. godine svjedok RGB je izjavila da je svrha kredita bila osiguranje novčanih sredstava za adaptaciju tavanskog prostora u stan. Navedeni prostor je tuženik naslijedio i prije braka. Sam prostor je bio u dosta lošem stanju te je zahtijevao puno radova. Kao jedno od sredstava osiguranja banka je zahtijevala postojanje nekoliko sudužnika, a to je bila i njena sestra ovdje tužiteljica. Koliko se sjeća, negdje u vrijeme početka korone, tužiteljica joj je rekla da je tuženik prestao plaćati rate kredita i da je banka njoj sjela na račun sa ovrhom. Zna da su novci skidani sa računa tužiteljice u nekoliko navrata, ali ne zna točne iznose. Sve to je saznala od tužiteljice. Sjeća se da je takve probleme imao i još jedan sudužnik koga su zvali JG. Na pitanje pun. tužitelja odgovara da su parnične stranke prestale živjeti zajedno negdje 2010., a da je razvod dovršen 2012. Na pitanje pun. tuženika navodi da u vrijeme sklapanja kredita nema saznanja kakvi su bili dogovori između stranaka. Dalje navodi da su bili u braku prilikom dizanja kredita.

12. U svom usmenom iskazu danom na ročištu 16. ožujka 2026. godine svjedok PG je izjavio da ima saznanja da je tuženik podignuo kredit u kojem je tužiteljica bila sudužnik, a u svrhu renovacije stana koji je tuženik stekao nasljeđivanjem. Dalje može reći da je čuo od supruge da su nastali problemi sa otplatom kredita i da je zato došla ovrha njegovoj supruzi te joj je u nekoliko navrata ovršen novčani iznos sa računa. To je sve počelo negdje 2020. godine. Zna da su stranke službeno okončale svoj brak 2012. godine. On je bio prisutan razgovoru između tužiteljice i tuženika vezano uz ovu situaciju te se sjeća da je tuženik rekao tužiteljici da samo neka ona plati te dugove po ovom kreditu, a da će ju poslije refundirati tuženik. Oni su razgovarali s tuženikom iz razloga što su oni htjeli dignuti svoj kredit radi rješavanja stambenog kredita za prvu nekretninu. Na pitanje pun. tužiteljice navodi da sam stupio u brak s tužiteljicom 2019. godine, te da imaju zajednička novčana sredstva, da je sve uplate osim jedne napravila tužiteljica, a jedan puta sam to napravio on sa svog računa iz razloga što smo kupovali drugu nekretninu, kada smo opet saznali da je došla ovrha, pa smo to morali zatvoriti da bismo dobili kredit. Na upit pun. tužitelja navodi da smatra da su utuženi svi plaćeni iznosi umjesto tuženika i da je tuženik kasnije ponovno nešto počeo plaćati, a da je taj kredit konačno otplaćen u prosincu 2025. Na pitanje pun. tuženika da li zna kada je predmetni kredit zaključen svjedok odgovara 2005. godine. Na nastavno pitanje da li zna da li su stranke u to vrijeme imale kakav dogovor oko tog kredita odgovara da zna da je tuženik digao kredit u svrhu adaptacije njegovog stana. O tome ga je obavijestila tužiteljica.

13. U svom usmenom iskazu danom na ročištu 16. ožujka 2026. godine tužiteljica BG je izjavila da je predmetni ugovor je zaključen 2005. te je u njemu tuženik bio korisnik kredita, a ona sudužnik. Novčana sredstva iz tog kredita su bila namijenjena za adaptaciju tavanskog prostora u stan. Sam tavan je tuženik stekao nasljeđivanjem i to prije braka od obiteljske prijateljice. U vrijeme kada je kupovala svoju prvu nekretniinu 2020. godine obaviještena je da je pokrenut postupak radi ovrhe jer tuženik ne vraća kredit. Razgovarala je sa bivšim suprugom i on joj je rekao da ili će ona vratiti taj iznos ili neće dobiti taj njen kredit. On joj je rekao da nema novaca. Takva situacija se događala kroz određeno vrijeme u više navrata. Radi se o novčanim iznosima koje je utvrdio vještak u svom nalazu i mišljenju. Tuženik je na kraju otplatio taj kredit i zatvorio ga u prosincu 2025. godine. Tuženik joj nikada nije vratio novac koji je platila za otplatu njegovog kredita. Ona i suprug imamo zajednička novčana sredstva, te imaju ovlaštenje za uzajamne račune. Želi reći da je tuženik plaćao rate kredita ali s zakašnjenjem od tri mjeseca, te da je ona cijelo vrijeme bila pod prijetnjom ovrhe do konačne otplate kredita. U sličnoj situaciji kao što je ova moja bio je i TG koji je bio jamac po istom kreditu, te je to čula od njega. Na pitanje pun. tužiteljice odgovara da je kredit bio osiguran i hipotekom koja je upisana na stan tuženikovih roditelja u Sopotu. Do pojave ovih problema sve rate kredita je plaćao isključivo LG čiji je i bio stan. Taj stan se nalazi u [adresa], a tamo tuženik i dalje živi. Nakon kraja braka od tuženika na ime bračne stečevine nije primila ništa. Na pitanje pun. tuženika odgovara da je u vrijeme sklapanja ugovora 2005. bila u braku s tuženikom, da je banka novac doznačila na tuženikov račun, te da su u to vrijeme živjeli u [adresa], ali ne u tavanskom stanu, nego u malom stanu na 1. katu. Na pitanje da li ih je javni bilježnik upozorio na obveze iz tog ugovora, odgovara da vjeruje da je. Na daljnje pitanje odgovara da u slučaju da nije pristala biti sudužnik, da tuženik ne bi dobio odobrenje za taj kredit. Na pitanje pun. tuženika da li je u vrijeme sklapanja ugovora bila svjesna da kao sudužnik ima iste obveze kao i glavni dužnik iz predmetnog ugovora, odgovara da je bila svjesna, ali nije očekivala ovu situaciju. Na pitanje da li je za vrijeme trajanja braka sa tuženikom imala zajednička sredstva s njim, odgovara da nije nikada. Što se tiče zajedničkih troškova za vrijeme trajanja njihovog braka, tužiteljica navodi da je ona podmirivala neke troškove, a neke njezin raniji suprug, tuženik. Na poseban upit pun. tuženika odgovara da je TG također podmirio neke troškove iz predmetnog ugovora. Čula je iz druge ruke da tuženik vraća TG te novce.

14. U svom usmenom iskazu danom na ročištu koje je održano dana 19. svibnja 2026. godine tuženik VG je izjavio da na adresi [adresa] je imao stan, odnosno radi se o dvije nekretnine. Nekretnina koja se spominje u ovom spisu je tavan koji je on htio preurediti u stan, a kupio ga je negdje 1999-2000. godine. U toj zgradi je imao još jedan stan koji je prodao i sredstva iskoristio za uređenje tog tavanskog stana. U tom tavanskom stanu sam živio sa tužiteljicom i zajedničkom kćeri, a njih dvije su nakon našeg rastanka nastavile živjeti u tom stanu još nekoliko godina. U brak smo stupili 2002. g., a rastali su se 2010., a sudska odluke ja došla 2012. g. Ovaj drugi stan je također kupio 2000. g. Radilo se o garsonijeri od cca 25 m2, a potkrovlje je imalo iskoristivog prostora cca 75 m2. On je taj donji stan od 25 m2 prodao i s tim sredstvima sam dijelom pokrio troškove uređenja tavanskog stana. Prostor u potkrovlju je bio obično potkrovlje sa drvenim gredama i crijepom a preuređen je u kompletan stan sa pregradnim zidovima od gipsa, električnim, vodovodnim i drugim instalacijama. Kredit iz 2005. godine je dijelom adaptirao taj tavanski prostor, no manjim dijelom i na životne potrebe. Nakon što su se supruga i dijete iselili iz tog stana on je i dalje ostao u njegovom vlasništvu. 2000. godine on je radio u firmi Euro Unit, sa sjedištem u [adresa], predstavništvo Jamahe u RH, tu je radio negdje od 2000. pa do 2006. misli, a posije toga se zaposlio u predstavništvu Intercom iz Zagreba (više ne postoji). Ta firma je pala u financijske probleme te na kraju otišla u stečaj i ugašena je. U Intercomu je prestao raditi misli 2008. g. te je u to vrijeme počeo sve više raditi honorarno kao ton majstor. 2019. sam se ponovno zaposlio u centrali Jamahe za Europu u Hamburgu ali sa radnim mjestom u Zagrebu, još uvijek tamo radim. Točno je da je zbog naprijed navedenog ušao u neke financijske probleme te da je JG dobio ovrhu na svoju plaću, a on je to s njim riješio na način da bi mu refundirao ono što je njemu uzeto za njegove rate. Točno je da je u nekom trenutku počela naplata po tom kreditu od strane banke i prema tužiteljici te je misli da je njoj i poslao poruku da bi se trebali naći da ću joj ja platiti to što treba. Nakon toga se ona njemu vise nije javljala do podnošenja ove tužbe. Isto tako želi reći da je nakon braka s njom on imao još jedan brak koji je također završio razvodom i iz tog braka ima velikih problema vezano uz financije i uzdržavanje. Što se tiče nalaza i mišljenja financijskog vještaka on ne tvrdi da sa matematički izračun nije točan, ali time nije riješen njegov dug prema banci u cijelosti niti je taj njegov dug smanjen zbog ove uplate. Inače, on je tužio navedenu banku sukladno slučaju franak i očekuje da će mu dio novaca biti vraćen zbog ništavih odredbi u tom kreditu. U toj tužbi je tužitelj samo on. Na poseban upit pun. tuženika da pojasni na koji način su utrošena sredstva iz kredita odgovara da je navedeni kredit dignut za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom, da je dio tih sredstva utrošen i na zajedničke potrebe obitelji dok je bio u braku s tužiteljicom, da je on vratio sav novac koji je bio dužan JG za ono što je on otplatio dio kredita, da smatra da je tužiteljica morala znati za svoje obaveze obzirom da nije bila jamac već sudužnik. Na poseban upit pun. tužitelja u kojem je vremenskom roku utrošen predmetni kredit odgovara unutra godinu dana. Na poseban upit pun. tužitelja koliko je uloženo u predmetni tavanski prostor odgovara oko 50.000,00 eura. Na poseban upit pun. tužitelja da pojasni što je sve rađeno u stanu odgovara da su napravili betonsku deku, sve podove, sve vrste instalacija, pregradne zidove od gipsa, kuhinju je napravo prijatelj tuženika, u kupaonici i kuhinji su bile pločice, ostatak stana je imao jasenov drveni pod i napravljeni su Velux prozori. U stanu se nalaze dvije spavaće sobe, kupaonica s WC-om, te kuhinja sa dnevnim boravkom. Na poseban upit pun. tužitelja zašto je poslao poruku tužiteljici da će joj sve platiti za ovaj kredit odgovara da je u tom trenutku bio pod pritiskom različitih obaveza, uključujući predmetni kredit, troškove alimentacije, razvod drugog braka i ti troškovi i slično.

15. Iz naprijed provedenih dokaza sud je utvrdio da su tužiteljica i tuženik stupili u zajednički brak 2002. godine te da su zajedno živjeli do 2010. godine, a brak je službeno okončan sudskom odlukom 2013. godine. Navedeno je sud utvrdio iz iskaza saslušanih osoba te uvidom u kaznenu prijavu iz 2021. godine, a koja je podnijeta zbog neplaćanja uzdržavanja djeteta. U tom braku je rođeno jedno dijete, kćer R. Obzirom na navedeno na ovaj brak se primjenjuje Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst i 59/90 dalje u tekstu: ZBPO) .

16. Prema odredbi članka 277. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Člankom 278. stavkom 2. ZBPO-a propisano je kako je imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od navedene u članku 277. tog Zakona, njegova posebna imovina.

17. Obzirom da je sud iz provedenih dokaza utvrdio da je predmetni tavanski prostor u zgradi u [adresa] tužitelj stekao negdje 1999. -2000. godine to taj tavanski prostor, sada potkrovni stan, predstavlja tuženikovu zasebnu imovinu, a ne zajedničku imovina stranaka.

18. Sud je iz Ugovora o kreditu iz 2005. godine utvrdio da je u tom Ugovoru tuženik bio korisnik kredita, a tužiteljica sudužnik, kao i da je svrha kredita bila isključivo adaptacija predmetnog tavanskog prostora u stan. Nadalje, valja naglasiti da je nesporno da je najveći dio tih sredstava dobivenih predmetnim Ugovorom o kreditu utrošen na adaptaciju predmetnog tavanskog protura u stan, a što je još u vrijeme trajanja braka i zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu iz 2005. godine bila zasebna imovina tuženika sukladno naprijed navedenom utvrđenju. Obzirom da je pobuda za uzimanje predmetnog Ugovora o kreditu bila upravo adaptacija tavanskog prostora , zatim da je tužiteljica izjavila da su sva sredstva iz tog kredita bila utrošena u tu svrhu, zatim obzirom i da je sam tuženik rekao da je samo manji dio tog kredita iskoristio za životne potrebe, a ostalo za adaptaciju i da je u tu svrhu uloženo oko 50.000,00 EUR, ovaj sud smatra da je stoga nepobitno da je u najznačajnijem dijelu taj kredit upotrebljen upravo za predmetnu adaptaciju. Nadalje, kada se uzme u obzir da tužiteljica sporazumje samo 7.843,66 EUR koliko je uplatila za neplaćen rate kredita vidljivo je da to predstavlja znatno manji iznos od iznosa utrošenog za adaptaciju. Zatim, valja naglasiti da tuženik nije ničim dokazao da bi sredstva kredita iskoristio i za neku drugu potrebu. Stoga je ovaj sud zaključio da su sredstva predmetnog kredita iskorištena za adaptaciju predmetnog potkrovlja tuženika u stan.

19. Što se tiče pravne pozicije tužiteljice i tuženika valja naglasiti da je tuženik bio korisnik i dužnik u Ugovoru o kreditu iz 2005. godine, a da je tužiteljica bila sudužnik. Stoga oni imaju sukladno odredbi čl. 414 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu ZOO-a) položaj solidarnih dužnika gdje vjerovnik ima mogućnost od bilo kojeg od njih tražiti ispunjenje duga. Sukladno odredbi čl. 423 ZOO-a dužnik koji je ispunio obvezu ima pravo zahtijevati od svakog sudužnika da će mu naknaditi dio obveze koji pada na njega. Ali, u ovom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 424 st. 2 ZOO-a koja određuje da ako je solidarna obveza zaključena u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika, on je dužan naknaditi cijeli iznos obveze sudužnika koji je namjerio vjerovnika.

20. Naime, stav je ovog suda da je zapravo obveza temeljem Ugovora o kreditu iz 2005. godine zaključena u isključivom interesu jednog solidarnog dužnika i to korisnika kredita odnosno tuženika jer je svrha tog kredita bila adaptacija tavana u stambeni prostor koji je bio njegova zasebna imovina. Stoga tužiteljica ima pravo na regres svih novčanih iznosa koje je platila otplatu tog kredita. Pri tom tužiteljica ima prvo kao na naplatu iznosa koje je platila direktno, zapljenom sredstava, zatim preko svog obrata koji nema pravnu osobnost već ju djela sa tužiteljicom koja odgovara za njega kao i za one iznose koje je platila iz zajedničke imovine sebe i svog sadašnjeg supruga jer je to i njena imovina.

21. Na okolnost osnova i visine tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid i pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je prove financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Zrinku Ručeviću iz „Ručević vještačenja d.o.o.“.

23. Provedeno je osnovano i dva dopunska vještačenja no na kraju je sud temeljem istih utvrdio da visina potraživanja tužiteljice temeljem navoda iz tužbe i tijekom postupka iznosi ukupno 7.843,66 EUR. Sud je utvrdio da su od strane tužiteljice uplaćena slijedeće novačena sredstva i to: iznos od 1.447,90 EUR dana 21.04.2020. godine, iznos od 2.143,47 EUR dana 10.09.2020. godine, iznos od 265,45 EUR dana 09.02.2021. godine, isplate, iznos od 188,79 EUR dana 28.06.2021. godine, iznos od 134,81 EUR dana 14.09.2021. godine, iznos od 134,81 EUR dana 22.10.2021. godine te iznos od 3.528,43 EUR dana 23.11.2021. godine. Tužiteljica je prihvatila ovakav izračun vještaka i sukladno njemu precizirala svoj tužbeni zahtjev, a tuženik je naveo u svom iskazu da ne osporava obračun.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. Zrinka Ručevića iz "Ručević vještačenja d.o.o." obzirom da je isti dan po stručnoj osobi, nakon izvršenog uvida u financijsku dokumentaciju u spisu, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo i dano u suglasju sa suvremenim dostignućima financijske znanosti.

25. Slijedom navedenog sud je tužiteljici na račun tuženika dosudio iznos od 7.843,66 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od prvog slijedećeg dana od dana naplate pojedinačnih iznosa tužiteljice. Visinu kamatne stope sud je odredio sukladno čl. 29 st. 2 OO-a. Obzirom da je tužba od strane tužiteljice protiv tuženika podignuta unutar godinu dana unazad od dana plaćanja pojedinih iznosa nije nastala zastara potraživanja niti u jednom dijelu.

26. Odluka o parničnom trošku stranaka u postupku temelji se na odredbi čl. 154 i 155 ZPP-a, te se trošak sastoji od troška zastupanja stranaka putem odvjetnika uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedinih parničnih radnji te uspjeh u sporu u vrijeme zaključenja glavne rasprave te imajući pri tom u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 i dr.).

27. Sud je tužiteljici priznao trošak sastava tužbe od 12.03.2021. godine sa 200,00 EUR (tbr. 7/1), trošak sastava pripremnih podnesaka od 02.02.2022., 28.12.2023., 08.07.2024. i 29.09.2025. godine sa 200,00 EUR za svaki podnesak (tbr. 8/1), tropšak pristupa na ročišta 01.06.2021., 10.02.2022., 18.01.2023., 12.11.2024., 16.03.2026. i 18.05.2026. godine sa 200,00 ER za svako ročište (tbr. 9/1) ili ukupno 2.000,00 EUR. Tom iznosu valja pribrojiti i pripadajući PDV u iznosu od 500,00 EUR, trošak vještačenja od 264,44 EDUR te trošak pristojbe na tužbu do 63,76 EUR li na presudu od 63,76 EUR pa sveukupni trošak tužiteljice iznosi 2.891,96 EUR.

28. Tužiteljici je na njen zahtjev dosuđena i kamata na trošak parničnog postupka te je o njenom tijeku i visini odlučeno primjenom odredbe čl. 30 stav 2 Ovršnog zakona i čl. 29 stav 2 ZOO-a 35/05, te su iste dosuđene tužiteljici od 30. lipnja 2026. godine pa do isplate.

29. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, dana 30. lipnja 2026. godine.

Sudac:

Hrvoje Vučić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa. Žalba se predaje ovom sudu pismeno u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.