REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-3383/2020-110

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Petri Kušević Fraculj, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika ZAVAROVALNICA TRIGLAV, d.d., Ljubljana, Miklošičeva cesta 19, OIB: 80149195768, Republika Slovenija, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tuženika PNH, diplomirane pravnice, i zamjenice punomoćnika tuženika Ivane Ljubas, odvjetnice, 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Zavarovalnica Triglav d.d., Ljubljana, Miklošičeva cesta 19, Republika Slovenija, platiti ukupni iznos od 72.330,93 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 7.833,25 EUR od podnošenja tužbe sudu, a na iznos od 64.497,68 EUR od 3. siječnja 2024., a obračunavaju se do 30. lipnja 2011. za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet posto te do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.367,71 EUR, u roku od 15 dana.

. / .

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranik tuženika PN pravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-102/93-14 od 4. studenoga 1994. proglašen krivim za krivično djelo iz čl. 161. st. 4. Krivičnog zakona Republike Hrvatske, a u svezi s čl. 156. st. 3. istoga zakona, jer je 15. travnja 1993. skrivio prometnu nesreću upravljajući vozilom marke "MAN 19-361 FL" reg. oznake [registarska oznaka], s priključnim vozilom marke "ITASPPW32 Pal" reg. oznake [registarska oznaka], vlasništvo GN, a kojom prilikom je osiguranik tužitelja ON smrtno stradao. Nadalje navodi da je rješenjem tužitelja broj MP-20330 od 27. svibnja 1993. udovici poginulog osiguranika EN i djeci priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 15. travnja 1993. Još navodi da je za prethodna razdoblja vođen je postupak naknade štete pred Općinskim sudom u Zagrebu te je donesena presuda kojom je presuđeno tuženiku platiti štetu, što je on i učinio. Još navodi da je u razdoblju od 1. veljače 2006. do 31. prosinca 2010. tužitelj po osnovi mirovine iza smrti osiguranika tužitelja isplatio iznos od 182.065,63 kn, od čega razmjerni dio iznosi 59.019,60 kn, što za tužitelja predstavlja štetu. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi traži isplatu iznosa od 59.019,60 kn, što sukladno fiksnom tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 kn, iznosi 7.833,25 EUR, sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe (26. travnja 2011.) do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, te činjenicu da je tom prigodom smrtno nastradao osiguranik tužitelja ON, međutim, ističe prigovor iscrpljene svote osiguranja, navodeći da je presudom ovoga suda poslovni broj P-8497/1998 od 14. lipnja 2000. tuženik obvezan po osnovi obiteljske mirovine isplatiti iznos od 124.082,53 kn od 16. travnja 1993. do 1. svibnja 1996., te da su supruga i petero djece osiguranika tužitelja iza njegove smrti ostvarili naknadu imovinske i neimovinske štete. Podredno ističe prigovor zastare potraživanja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Podneskom od 3. siječnja 2024. tužitelj je povisio tužbeni zahtjev za iznos od ukupno 64.497,68 EUR navodeći da je nakon prvotno utuženog razdoblja nastavio isplaćivati mirovinu svojoj osiguranici EN, te joj je u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2018. isplatio iznos od ukupno 38.519,86 EUR, te u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2023. iznos od 25.977,82 EUR. Stoga konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u tom podnesku potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 72.330,93 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 7.833,25 EUR od dana podnošenja tužbe sudu do isplate, a na iznos od 64.497,68 EUR od 3. siječnja 2024. do isplate.

4. Sud je dopustio preinaku tužbe kao u podnesku od 3. siječnja 2024., sukladno odredbama čl. 190. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), imajući u vidu da je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

5. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo sljedeće dokaze: uvid u presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2454/06 od 14. kolovoza 2007 (str. 3-6 spisa), presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-102/93-14 od 4.

. / .

studenoga 1994. (str. 7-10 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-116/08-2 od 18. svibnja 2010. (str. 11 i 12 spisa), rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Koprivnici, od 27. svibnja 1993. (str. 13-15 i 119-121 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-8498/98 od 14. lipnja 2000. (str. 16 spisa), dopis Croatia osiguranja d.d. upućen tuženiku od 16. ožujka 1994. (str. 45 spisa), dopis Croatia osiguranja d.d. upućen tuženiku od 15. veljače 2000. (str. 54 spisa), ispise iz evidencije tužitelja (str. 107, 108, 110, 111, 129-135 i 277 spisa), ispis tužitelja iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 109 spisa), dopis tužitelja od 12. siječnja 2015. (str. 112 spisa), zamolba EN od 18. veljače 2000. (str. 113 spisa), rješenje tužitelja, Područne službe u Koprivnici, od 16. studenoga 2000. (str. 114 spisa), rješenje tužitelja, Područne službe u Koprivnici, od 21. veljače 2000. (str. 115 spisa), rješenje tužitelja, Područne službe u Koprivnici, od 12. prosinca 1999. (str. 116 spisa), rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Koprivnici, od 18. listopada 1996. (str. 117 spisa), rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Koprivnici, od 27. listopada 1998. (str. 118 spisa), ovjereni prijevod sa slovenskog jezika Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti tuženika (str. 175-179 spisa), izjave o namirenju od 28. veljače 1994. i 12. ožujka 1996. (str. 184 i 185 spisa), djelomičnu presudu Općinskog suda u zagrebu poslovni broj Pn-3811/93-28 od 8. ožujka 1996. (str. 188 i 189 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3811/93 od 4. lipnja 1997. (str. 190-192 spisa), izračun razmjernog iznosa obiteljske mirovine od 21. siječnja 2011. (str. 218-221 spisa), obračune isplaćenih mirovina (str. 344 spisa i 345 spisa) i uvid u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu, uvid u spise ovoga suda poslovni broj P- 8498/1998 i P-2456/2006, te financijsko vještačanje po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Ivanu Tkalecu iz Vještak Tkalec d.o.o.,

6. Sud nije izvodio daljnje dokaze jer su obje stranke na zadnjem ročištu 12. svibnja 2026., i nakon upozorenja u smislu čl. 219. ZPP-a, izričito navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su odustale od ranije predloženih, a neizvedenih dokaza.

7. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.

8. Predmet ovoga spora je regresni zahtjev tužitelja za naknadom štete u visini razmjernog dijela obiteljske mirovine isplaćene udovici i djeci osiguranika tužitelja ON u razdoblju od 1. veljače 2006. do 31. prosinca 2010., te u visini ukupnog iznosa obiteljske mirovine isplaćene udovici i djeci osiguranika tužitelja ON u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2023.

9. Među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja i činjenica da je u istome smrtno stradao osiguranik tužitelja ON. Tuženik ne osporava niti odgovornost za nastanak štetnog događaja, a ista proizlazi i iz presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-102/93-14 od 4. studenoga 1994. kojom je osiguranik tuženika PN proglašen krivim što je upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] s priključnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], kolnikom magistralne ceste Bjelovar - Vrbovec, iz nehata, kao sudionik u prometu na putevima, ne pridržavajući se prometnih propisa tako ugrozio javni promet da je doveo u

. / .

opasnost život ljudi uslijed čega je nastupila smrt jedne osobe i to ON, čime je počinio krivično djelo protiv sigurnosti javnog prometa - teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa označeno u čl. 161. st. 4. u vezi s čl. 156. st. 3. Krivičnog zakona Republike Hrvatske. Tuženik ničim nije doveo u pitanje navedena utvrđenja, niti je predložio bilo kakve dokaze na okolnost eventualne suodgovornosti osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja, iako teret dokazivanja leži na njemu, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu da je odgovornost osiguranika tuženika utvrđena kaznenom presudom. Stoga sud ne nalazi da bi u konkretnom slučaju postojala suodgovornost osiguranika tužitelja za nastanak štetnog događaja. Pri tome valja napomenuti da među strankama nije sporno da je teretno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] s priključnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika.

10. Ovdje valja reći da tuženik neosnovano ističe prigovor zastare, jer predmetno potraživanje zastarijeva u desetogodišnjem zastarnom roku, sukladno čl. 166. ("Narodne novine" br. br. 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 79/07, 35/08, 40/10 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 121/10, 130/10 - pročišćeni tekst, 61/11, 114/11, 76/12 i 133/13 - dalje: ZMO/98), kao i čl. 165. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15 i 93/15 - dalje: ZMO/13), u svezi čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) i čl. 377. ZOO-a. Naime, u konkretnom slučaju šteta je nastala počinjenjem kaznenog djela protiv sigurnosti javnog prometa - teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa označenog u čl. 161. st. 4. u vezi s čl. 156. st. 3. Krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 32/1993 - pročišćeni tekst), kako to proizlazi iz presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-102/93-14 od 4. studenoga 1994., a što tuženik niti ne osporava. Kako je za navedeno kazneno djelo propisana kazna zatvora do 8 godina, a odredbom čl. 90. st. 2. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 31/1993 - pročišćeni tekst) je propisano da se kazneni progon ne može poduzeti kad protekne određeno vrijeme od počinjenja kaznenog djela, i to 10 godina za kazneno djelo s propisanom kaznom težom od 5 godina zatvora, tako u konkretnom slučaju predmetno potraživanje zastarijeva u roku od 10 godina, sukladno odredbi čl. 377. st. 1. ZOO-a. Slijedom navedenog, te budući da se najranije utuženo potraživanje u ovoj pravnoj stvari odnosi na veljaču 2006. godine, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena putem pošte 26. travnja 2011., proizlazi da je ista podnesena unutar navedenog zastarnog roka. Također nije nastupila niti zastara prava potraživanja u smislu čl. 373. ZOO-a neovisno o činjenici što je udovici i djeci osiguranika tužitelja priznato pravo na obiteljsku mirovinu još 1993. godine, a to stoga što se u konkretnom slučaju ne radi o povremenim potraživanjima već o isplati naknade štete. Konačno, neosnovan je i prigovor zastare i u odnosu na preinačeni dio tužbe, s obzirom na to da je u konkretnom slučaju postojeći tužbeni zahtjev povećan iz iste činjenične osnove (neprava preinaka), te je sud dopustio takvu preinaku. Naime, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 123/2024-5 zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 27. svibnja 2024., u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

. / .

11. Nadalje, uvidom u rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Koprivnici, od 27. svibnja 1993. (str. 13-15 spisa) utvrđeno je da je zbog smrti osiguranika tužitelja ON, koja je nastala zbog ozljede na radu, njegovoj udovici EN i djeci ZN, MN, CN, ČN i ŠN, priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 15. travnja 1993.

12. Nadalje, uvidom u rješenje tužitelja od 18. listopada 1996. (str. 117 spisa) utvrđeno da je korisnici ZN prestalo pravo i isplata obiteljske mirovine s danom 31. kolovoza 1996.

13. Uvidom u rješenje tužitelja od 27. listopada 1998. (str. 118 spisa) utvrđeno da je korisnici ČN prestalo pravo i isplata obiteljske mirovine s danom 31. kolovoza 1998.

14. Uvidom u rješenja tužitelja od 12. prosinca 1999., 21. veljače 2000. i 16. studenoga 2000. (str. 114-116 spisa) utvrđeno da je korisniku ŠN prestalo pravo i isplata obiteljske mirovine s danom 30. rujna 1999., da mu je ponovno priznato pravo na obiteljsku mirovinu s danom 1. listopada 1999., te mu je konačno ponovno prestalo pravo i isplata obiteljske mirovine s danom 30. rujna 2000.

15. Uvidom u izračun razmjernog iznosa obiteljske mirovine EN i djece ZN, MN, CN, ČN i ŠN, za razdoblje od 1. veljače 2006. do 31. prosinca 2010. (str. 218 i 219 spisa) utvrđeno je da ukupna svota obiteljske mirovine koja je isplaćena u tom razdoblju iznosi 182.065,63 kn. Također proizlazi da razmjerni iznos obiteljske mirovine koji odgovara neostvarenom odnosno doprinosima nepokrivenom mirovinskom stažu oštećene osobe do stjecanja prava na punu starosnu mirovinu iznosi 59.019,60 kn (7.833,25 EUR), a to je 32,4166% od svote ukupno isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju od 1. veljače 2006. do 31. prosinca 2010. Ovdje valja napomenuti da tuženik tijekom postupka navedeno ne osporava.

16. Uvidom u obračune isplaćenih obiteljskih mirovina (str. 344 i 345 spisa) utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2018. isplatio obiteljsku mirovinu korisnicama EN i VN u ukupnom iznosu od 38.519,86 EUR, te je u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2023. isplatio obiteljsku mirovinu korisnici EN u ukupnom iznosu od 25.977,82 EUR. Niti navedeno tuženik tijekom postupka ne osporava.

17. Radi razrješenja pitanja je li u konkretnom slučaju iscrpljena svota osiguranja po polici osiguranja za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] osigurano kod tuženika, sud je odredio izvođenje dokaza po stalnom sudskom vještaku mr. sc. Ivanu Tkalecu iz društva Vještak Tkalec d.o.o.

18. Međutim, vještak Tkalec je 1. prosinca 2014. vratio sudu spis uz napomenu da u spisu nema dovoljno podataka na temelju kojih bi mogao provesti vještačenje.

19. Po dostavi dodatne dokumentacije od strane tužitelja, vještak Tkalec je 12. srpnja 2016. dostavio nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je minimalna osigurana svota po

. / .

polici mogla biti 100.000.000 HRD, što odgovara 100.000,00 kn (13.272.28 EUR), što za vučno vozilo i prikolicu zajedno iznosi 200.000,00 kn (26.544,56 EUR). Nadalje proizlazi da na policama nije označena svota osiguranja, pa se zato koristi navedena najniža propisana svota (Odluka o izmjeni Odluke o određivanju najnižih svota na koje se mora ugovoriti osiguranje autoodgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pri uporabi motornog vozila, "Narodne novine" br. 45/1992). Vještak pritom napominje da se štete u stranoj valuti uzimaju u uračunavanje iscrpljenosti svote osiguranja po tečaju na dan štetnog događaja, iz čega proizlazi da je svota osiguranja iskazana u stranoj valuti iznosila 49.639,98 EUR, odnosno 99.279,98 EUR za oba vozila (vučno i priključno vozilo). Nadalje proizlazi da iz pravomoćnih presuda koje se nalaze u spisu proizlazi da je tužitelju ukupno dosuđena naknada štete u iznosu od 180.012,28 kn, dok je u ovom postupku prvotno utuženo daljnjih 59.019,60 kn, što ukupno iznosi 239.031,88 kn ukupne štete tužitelja. Nadalje proizlazi da je tuženik ukupno isplatio štetu u iznosu od 80.778,74 EUR. Međutim, vještak ističe da nije poznato koje su sve osobe oštećene u predmetnom događaju, te koje su od tih osoba zatražile naknadu štete, a potom i kakve su odluke o tome donesene, te kojoj od tih osoba je koliko isplaćeno po osnovi naknade štete. Osim toga navodi da kod isplaćenih šteta nije vidljivo jesu li uz glavnicu uključene i kamate i troškovi koji ne ulaze u svotu osiguranja. Stoga vještak navodi da nije moguće utvrditi razmjer (odnos svote osiguranja prema svim štetama svih oštećenih iz predmetnog štetnog događaja) u postotku u kojem bi štete tužitelja bile unutar svote osiguranja. Iz nalaza i mišljenja vještaka konačno proizlazi da je za slučaj da je svota osiguranja 100.000,00 kn, a tužitelju je po pravomoćnim presudama plaćeno 180.012,28 kn, da tuženik više nema štete koja bi bila unutar svote osiguranja. Također proizlazi da i u varijanti sudjelovanja tužitelja u svoti osiguranja samo u postotku, štete istoga ne bi bile u cijelosti u svoti osiguranja. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je za slučaj da je svota osiguranja 200.000,00 kn, tada bi za obračun postotka u kojem svaki od oštećenih sudjeluje u svoti osiguranja tuženik trebao dostaviti dodatnu dokumentaciju i to Uvjete osiguranja od automobilske odgovornosti da se utvrdi je li bila propisana revalorizacija svote osiguranja i po kojim parametrima, te podatke o svim oštećenima u predmetnom štetnom događaju, te podatke o isplaćenim iznosima naknade štete svim oštećenicima.

20. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka mr. sc. Ivana Tkaleca iz Vještak Tkalec d.o.o., no kako je isti u međuvremenu preminuo, tako se na ročištu 11. lipnja 2019. usmeno očitovala vještakinja Lidija Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. Vještakinja je tom prilikom navela da iz naknadno dostavljenih Uvjeta za osiguranje od automobilske odgovornosti tuženika proizlazi da se u njima ne nalazi odredba o revalorizaciji, pa proizlazi da je potraživanje tužitelja, pod uvjetom da se uzima u obzir svota osiguranja od 100.000,00 kn, više od iznosa limita, te proizlazi da je iznos koji je isplaćen već premašio iznos svote osiguranja. U odnosu na prijedlog tuženika da se utvrdi razmjer šteta svih oštećenika navodi da iz podataka o uplatama priloženih u spis nije jasno vidljivo sadrže li isti samo glavnicu ili i kamate i troškove, pa se zasad ne može utvrditi udio štete pojedinog oštećenika s obzirom na to da se za izračun iskorištenosti limita ne uzimaju u obzir troškovi i kamate.

21. Tužitelj je prigovorio očitovanju vještakinje Lidije Tkalec Gradinščak smatrajući da tužitelj u svakom slučaju ima pravo na razmjerni dio štete, te je navedena vještakinja pozvana dopuniti nalaz i mišljenje. Međutim, vještakinja je dopisom od 9. ožujka

. / .

2022. obavijestila sud da u spisu nema dovoljno podataka da se utvrdi iznos tužbenog zahtjeva koji je pokriven svotom osiguranja.

22. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj P-8498/1998 utvrđeno je da pravomoćnom presudom poslovni broj P-8498/1998 od 14. lipnja 2000. naloženo ovdje tuženiku isplatiti ovdje tužitelju iznos od 124.082,53 kn s pripadajućim zateznim kamatama, po osnovi naknade štete zbog isplate mirovine obitelji poginulog osiguranika tužitelja ON u predmetnoj prometnoj nesreći, u razdoblju od 16. travnja 1993. do 29. veljače 2000.

23. Uvidom u spis ovoga suda poslovni broj P-2454/2006 utvrđeno je da pravomoćnom presudom poslovni broj P-2454/2006 od 14. kolovoza 2007. naloženo ovdje tuženiku isplatiti ovdje tužitelju iznos od 55.929,75 kn s pripadajućim kamatama, po osnovi naknade štete zbog isplate mirovine obitelji poginulog osiguranika tužitelja ON u predmetnoj prometnoj nesreći, u razdoblju od 1. siječnja 2002. do 31. siječnja 2006.

24. Iz dopisa Croatia osiguranja d.d. od 11. studenoga 2022. proizlazi da je Croatia osiguranje d.d. kao ovlašteni predstavnik (korespondent) postupilo po svim pravomoćnim presudama i isplatilo sve pravomoćno dosuđene iznose, uključujući i rentu, u interesu i za račun ovdje tuženika, čije osiguranik skrivio predmetnu prometnu nesreću. Također proizlazi da je Croatia osiguranje d.d. sve isplaćene iznose refundirala od strane tuženika.

25. Ovdje valja reći da je tužitelj u podnesku od 19. siječnja 2023. naveo da nije sporno da su mu izvršene uplate za ranije razdoblja i to po presudi ovoga suda poslovni broj P-2454/06 od 14. kolovoza 2007. u iznosu glavnice od 55.929,75 kn, te po presudi ovoga suda poslovni broj P-8498/98 od 14. lipnja 2000. u iznosu glavnice od 124.082,53 kn i kamata u iznosu od 29.844,19 kn, dakle, nije sporno da mu je ukupno već isplaćen iznos glavnice od 180.012,28 kn.

26. Na prijedlog tuženika, te imajući u vidu da je vještak mr. sc. Ivan Tkalec tijekom postupka preminuo, određeno je izvođenje dokaza novim financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću sa zadatkom da utvrdi je li iscrpljena svota osiguranja, te ako je primjenjivo, da se očituje s o tome u kojem bi postotku šteta tužitelja bila unutar svote osiguranja imajući u vidu sve štete svih oštećenika, kao i da utvrdi koliko iznosi razmjerni iznos mirovine prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, između one koja se isplaćuje i one koja bi se isplaćivala da je uslijed ozljede na radu.

27. Međutim, vještak Ručević je dopisom od 18. srpnja 2024. obavijestio sud da se zasad ne može očitovati na postavljene zadatke, s obzirom na to da se prilikom izračuna iscrpljenosti svote osiguranja iznos štete prema kojem se utvrđuje opseg odgovornosti osiguratelja obračunava tako da se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala nenovčana imovinska šteta i neimovinska šteta prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja, dok se kod ocjene limita odgovornosti po osnovi naknade štete u obliku novčane rente visina štete utvrđuje kapitaliziranjem rente prema cijenama i kriterijima u vrijeme nastanka štetnog događaja. Naime, vještak je naveo da nedostaje dokumentacija i podaci potrebni da sačini traženo vještačenje.

. / .

28. Sud u konačnici nije izveo dokaz novim financijskim vještačenjem, jer je tuženik u podnesku od 13. lipnja 2025. odustao od prijedloga za izvođenjem toga dokaza, te su na zadnjem ročištu obje stranke i nakon upozorenja na dužnost iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja dokaza, u smislu odredbe čl. 219. ZPP-a, izričito izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i odustale su od ranije predloženih, a neizvedenih dokaza.

29. U odnosu na prigovor iscrpljene svote osiguranja istaknut po tuženiku valja prije svega reći da je, sukladno Odluci o izmjeni Odluke o određivanju najnižih svota na koje se mora ugovoriti osiguranje autoodgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pri uporabi motornog vozila, "Narodne novine" br. 45/1992), najniža svota na koju se u trenutku štetnog događaja moralo ugovoriti osiguranje autoodgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama pri uporabi motornog vozila iznosilo 100.000.000 HRD (100.000,00 kn) za autobuse i teretna vozila i 50.000.000 HRD (50.000,00 kn) za ostala motorna vozila. Nadalje valja reći da se limit obveze osiguravatelja utvrđuje prema ukupnoj šteti u jednom štetnom događaju, bez obzira na broj oštećenih osoba, a iznos štete prema kojemu se utvrđuje opseg odgovornosti osiguravatelja obračunava tako da se novčana šteta uzima u iznosu u kojem se nastala, a nenovčana, materijalna i nematerijalna šteta utvrđuje prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja. Pritom se uzimaju u obzir i oni zahtjevi o kojima još ne postoji pravomoćna presuda. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote osiguratelj je dužan potpuno naknaditi štetu i kad njezina visina prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme donošenja prvostupanjske sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. Ako je iznos štete utvrđen na način kako je naprijed rečeno veći od osigurane svote osiguravatelj je dužan naknaditi dio štete prema razmjeru osigurane svote i tako utvrđenog iznosa štete.

30. Iz nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. Ivana Tkaleca proizlazi da nije moguće utvrditi razmjer (odnos svote osiguranja prema svim štetama svih oštećenih iz predmetnog štetnog događaja) u postotku u kojem bi štete tužitelja bile unutar svote osiguranja, jer nije poznato koje su sve osobe oštećene u predmetnom događaju, te koje su od tih osoba zatražile naknadu štete, a potom i kakve su odluke o tome donesene, te kojoj od tih osoba je koliko isplaćeno po osnovi naknade štete. Slijedom navedenoga, te kako je tuženik na zadnjem ročištu odustao od svih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključiti glavnu raspravu, iako teret dokazivanja da je iscrpljena svota osiguranja leži na njemu, tako sud nalazi neosnovanim prigovor iscrpljene svote osiguranja.

31. Međutim, sukladno pravnom shvaćanju koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u većem broju svojih odluka (npr. Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. te Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022. i Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022.), za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13. i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada je izvršena isplata mirovine. Pritom nije od značaja što se u konkretnom slučaju radi o isplati obiteljske mirovine (tako i VSRH u odluci broj Rev- 936/2023-2 od 17. siječnja 2024.).

. / .

32. Naime, odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisana je obveza društva za osiguranje naknaditi zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, pri čemu se, sukladno čl. 27. st. 2. ZOOP-a, stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Nadalje, odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a propisano je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, dok je odredbom čl. 27. st. 4. ZOOP-a propisano da se te odredbe odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

33. S obzirom na navedeno, valja ukazati da između tužitelja i tuženika kao osiguratelja štetnika postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, a imajući u vidu da tužitelju svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine sukcesivno nastaje šteta. Nadalje, valja reći da su obveze tuženika kao društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a, pa su u postupcima u kojima spor pokreće tužitelj protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih po osnovi mirovine relevantne odredbe ZOOP-a koje su bile na snazi u trenutku izvršenih isplata invalidskih mirovina, a ne, kako to pogrešno smatra tužitelj, odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18. i 102/19). Naime, potonji zakon predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, dok se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to gore navedene odredbe čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. toga zakona.

34. Slijedom navedenog, teret dokazivanja nastale štete kao razlike između iznosa mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a leži na tužitelju, pa kako tužitelj nije na tu okolnost predlagao ni izvođenje financijskog vještačenja ni bilo koje druge dokaze, tako je primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a utvrđeno da tužitelju nije nastala šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

35. Pritom tužitelj pogrešno smatra da se odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a primjenjuje samo na domaća osiguravajuća društva, jer se ista primjenjuje i na inozemna osiguravajuća društva (tako i VSRH u odluci Rev-198/2024-2 od 14. siječnja 2025.).

36. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Pri tome se ponavlja da su obje stranke na zadnjem ročištu i nakon upozorenja u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a na dužnost iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja dokaza izričito navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od ranije predloženih, a neizvedenih dokaza.

37. Odluka o parničnom trošku sadržana u t. II. izreke ove presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat zastupanja po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/25 - dalje: Tarifa), a imajući u vidu

. / .

troškovnik i vrijednost predmeta spora i to kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), za pristup na ročište 11. 6. 2019. 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za pristup na ročišta 11. 4. 2013., 10. 4. 2018., 3. 12. 2019., 29. 9. 2021., 23. 2. 2022. i 17. 11. 2023. za svako po 50 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za pristup na ročišta 20. 2. 2024. i 6. 6. 2025. za svako po 545 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za pristup na ročište 12. 5. 2026. 272,5 bodova (Tbr. 9/2 Tarife), za sastav podneska od 23. 9. 2016. 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), te za sastav podnesaka od 26. 4. 2013., 8. 12. 2015., 28. 11. 2016., 6. 2. 2019., 4. 3. 2019., 28. 6. 2019., 12. 3. 2020., 16. 02. 2022., 7. 4. 2022., 11. 5. 2023., 13. 12. 2023., 21. 3. 2024., 16. 9. 2024., 14. 3. 2025., 14. 4. 2025. i 13. 6. 2025. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), što ukupno iznosi 2.362,5 bodova, a uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR prema važećoj Tarifi, te uvećano za 25% po osnovi poreza na dodanu vrijednost iznosi 5.906,25 EUR. Tužitelju je također priznat trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 399,08 EUR, te trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 62,38 EUR.

38. Slijedom navedenog, tuženiku je dosuđen parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.367,71 EUR.

39. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 19. 10. 2012., 4. 1. 2019. i 28. 10. 2021. sukladno načelu krivnje. Također mu nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer ni takav trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice, imajući u vidu da se u slučaju kad uredno pozvana stranka ne pristupi na ročište za objavu presude, presuda stavlja na e-oglasnu ploču suda, a ovjereni prijepis presude stranke mogu preuzeti neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. ZPP-a). Osim toga valja reći da to što je u Tbr. 9/3 Tarife određeno da odvjetniku pripada nagrada za ročište na kojem se objavljuje presuda, ne isključuje primjenu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a u kojoj je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Petra Kušević Fraculj

. / .

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

- tužitelju

- pun. tuženika

. / .