Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3708/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene VF, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenice, protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 14. ožujka 2026., broj: Pp-969/2026-4, na sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okr. VF i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

II Na temelju čl. 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. VF je dužna naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 50,00 EUR (pedeset eura), u roku petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. VF proglašena je krivom da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaj iz članka 22. stavka 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, te joj je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna 1.300,00 eura, u koju je na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem kao 79,64 eura, a prestali dio kazne 1.220,36 eura dužna je platiti u roku 6 mjeseci po pravomoćnosti odluke, uz pogodnost plaćanja dvije trećine kazne u navedenom roku, te je okrivljenica obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura.

2. Protiv te presude okrivljenica je podnijela pravodobnu žalbu ne navodeći žalbene osnove, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to, iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenica u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i dalje poriče počinjenje djela, navodeći da je ona zatražila intervenciju policije da iz dvorišta udalje VFT, koja da je inkriminirane prilike vikala na nju, pa da je njoj rekla „prasica VFT izađi iz mog dvorišta“, a tada se umiješao sin V i vikanu na nju „đubre jedno kaj moje goste napadaš, prasica, jebem ti milu majku u pičku“ te da je nasrnuo na nju.

6. Međutim, suprotno žalbenim navodima, na temelju valjane analize provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda u pogledu svih odlučnih činjenica i krivnji okrivljenice za prekršaj stavljen joj na teret.

1. Bezuspješan je pokušaj okrivljenice da obezvrijedi iskaz svjedoka žrtve nasilja, koji je iskazivao okolnosno i određeno, u čijem iskazu nema konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost istog, niti u istom ima proturječnosti i nedosljednosti u vezi s odlučnim činjenicama. Naime, žrtva nasilja je jasno opisala psihičko nasilje u nazočnosti djeteta na način kako je okrivljenici stavljeno na teret, upućivanjem pogrdnih izraza „đubre jedno što kurvetinu puštaš u dvorište, svinjo, prasico, pička ti materina, milu ti majku jebem“, a kako to proizlazi i iz suočenja okrivljenice i žrtve nasilja, kojom dokaznom radnjom je potvrđena vjerodostojnost iskaza žrtve. Smisao suočenja je kontradiktorno sučeljavanje okrivljenice i svjedoka u odnosu na važne činjenice oko kojih se isti ne slažu, pri čemu se osim sadržaja iskaza ocjenjuje i držanje tijela, geste, promjene izgleda i slično (govor tijela), što je bitno za ocjenu vjerodostojnosti iskaza suočenih osoba. Na temelju provedenog suočenja i po ocjeni ovog suda, jasno je vidljiva uvjerljivost iskaza žrtve, koji je tijek inkriminiranog događaja jasno opisao, dok je okrivljenica skretala pogled u stranu, odstupajući od obrane, navodeći da je bila ljuta i da se ne sjeća je li pogrdne izraze uputila žrtvi ili njihovoj kumi. Međutim, ističe se i kako okrivljenica u postupku pred sudom nije imala primjedbe na iskaz žrtve, niti je nakon provedenog suočenja sa žrtvom predlagala daljnje provođenje dokaznog postupka. S obzirom da je takvo ponašanje kod žrtve izazvalo uznemirenost i povredu dostojanstva, to i po ocjeni ovog suda, ponašanje okrivljenice predstavlja ponovljeno nasilje u obitelji u nazočnosti djeteta, koje se ne može smatrati prihvatljivim načinom ponašanja između osoba koje ulaze u pojam „obitelji“ prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji. Poremećeni odnosi u obitelji i loše zdravstvene prilike žaliteljice koje opisuje u žalbi, nisu od utjecaja na pravilnost činjeničnog utvrđenja, uz što se napominje da je inkriminirane prilike obavljen liječnički pregled okrivljenice i nisu utvrđene indikacije za medicinsko zbrinjavanje iste. Utvrđenim ponašanjem, okrivljenica je nedvojbeno prešla granicu normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome te u cijelosti ostvarila sva bitna obilježja prekršaja nasilja u obitelji.

Slijedom navedenog, a budući da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, to je i po ocjeni ovog suda, izveo osnovan zaključak o krivnji okrivljenice za prekršaj stavljen joj na teret.

2. Budući da nema mjesta dvojbi u pogledu odlučnih činjenica to žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. U žalbi zbog odluke o kazni, okrivljenica ističe da nema mogućnost platiti kaznu, jer da je njezina mirovina 450,00 eura.

3. Razmatrajući u pogledu navoda žalbe odluku o kazni ovaj sud je stajališta da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjerno težini i značaju počinjenog prekršaja, s obzirom na vrstu (psihičkog) nasilja počinjenog u nazočnosti djeteta te stupanj prekršajne odgovornosti i nije prestrogo odmjerena. Suprotno tvrdnji žaliteljice, prvostupanjski sud je već u dovoljnoj mjeri vrednovao sve okolnosti od utjecaja na kaznu, te je upravo imajući u vidu okolnosti koje žaliteljica ponavlja u žalbi, izrekao blažu vrstu kazne u minimalno propisanom iznosu za predmetno djelo, budući da je uz novčanu kaznu od 1.300,00 do 6630,00 općeg zakonskog maksimuma, propisana i kazna zatvora u trajanju od najmanje 60 dana do općeg zakonskog maksimuma 90 dana (za prekršaje nasilja u obitelji). Cijeneći da žaliteljica nije dostavila niti jedan dokaz o postojanju naročito olakotnih okolnosti, ili kojima bi dovela u pitanje pravilnost izrečene novčane kazne, te imajući na umu da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja to nema uvjeta za preinačenje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

4. Ističe se da je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme koje je okrivljenici bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajem, pa je na ime izrečene kazne preostalo za platiti 1.220,36 eura.

8. Prvostupanjski sud je pravilno upozorio okrivljenicu u smislu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu u za to određenom duljem roku za plaćanje od šest mjeseci po pravomoćnosti odluke, očito imajući na umu njezine materijalne prilike, na koje ponovno upire u žalbi.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je na temelju čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), s obzirom na složenost i trajanje postupka, u minimalnije propisanom iznosu.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 4 otpravka: za spis, okrivljenicu, žrtvu i tužitelja.