Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1723/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja KF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Vrkiću, odvjetniku u Benkovcu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko -upravnom odjelu, Zadar, Braće Vranjanin 8, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 18. svibnja 2026., u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tužene državnoodvjetničke savjetnice KFN, te nakon objave presude dana 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Ispravlja se pogrešan upis određen rješenjem Općinskog suda u Zadru, sadržanim u zapisniku poslovni broj: Z-22805/2024 Z-24319/2019 od dana 08. srpnja 2024. godine, na način da se vlasnikom nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 6324 m2, upisuje tužitelj KF (OIB: [osobni identifikacijski broj]), za cijelo, uz istovremeno brisanje toga prava sa imena upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.

Obrazloženje

1. Dana 08. kolovoza 2024. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužitelja KF protiv tužene Republike Hrvatske u kojoj tužitelj navodi da je u zemljišnoj knjizi Naslovnog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu [katastarska općina], odlukom zemljišnoknjižnog suda po pravilima izvanparničnog postupka, poslovni broj: Z-22805/2024 Z-24319/2019 od dana 08. srpnja 2024., u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], površine 6324 m2, u naravi dijelom voćnjak, a dijelom pašnjak, došlo do pogrešnog zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva budući je u navedenom zemljišnoknjižnom ulošku vlasnikom iste uknjižena tuženica Republika Hrvatska. Tužitelj tvrdi da je on stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine za cijelo te je protiv takvog pogrešnog upisa podnio prigovor, koji je kod Naslova zaprimljen pod poslovnim brojem Z-24319/19, te je sud raspravljajući o tom prigovoru na ročištu održanom dana 08. srpnja 2024. isti u cijelosti odbio i uputio tužitelja da svoja prava može ostvariti u parnici. Slijedom navedenog tužitelj u otvorenom zakonskom roku podnosi ovu tužbu te ističe da je gornji upis prava vlasništva pogrešan i ne odgovara stvarnom stanju, budući je stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine tužitelj KF. Naime, po tužitelju, isti je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza svog oca ZF, koji je rođen 1928. u Raštanima Gornjim, a gdje je i preminuo 1999., te diobom sa svojom braćom ĆF, OF i EF, te sestrama MF, SF, ĐF i CF, s tim da je otac tužitelja predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca BF, a isti nasljeđivanjem svog oca K, a koji su i na dijelu iste zasadili stabla bajama, a dio koristili kao pašnjak. Ista nekretnina je, po tužitelju, ograđena suhozidom u cijelosti te se nalazi u posjedu i vlasništvu tužitelja i njegovih prednika dugi niz godina koje nitko nikada nije ometao u posjedu i korištenju.

2. U odgovoru na tužbu tužene Republike Hrvatske koji je zaprimljen u spis 25. rujna 2024. ista se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti prvenstveno ističući da uz tužbu nisu dostavljeni nikakvi dokazi koji bi potvrdili dugotrajni posjed tužitelja i njegovih prednika na predmetnoj nekretnini. U tom smislu tužena navodi kako iz priloženog rješenja o nasljeđivanju (a na koje se tužitelj poziva kao pravni osnov stjecanja prava vlasništva) proizlazi kako predmetna nekretnina nije obuhvaćena rješenjem o nasljeđivanju iza pok. ZF p. BF Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-139/99 od 21. veljače 2000., dok iz zapisnika u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod br. Z-10211/2015/1368 (koji se odnosi na čest. br. 2127) proizlazi kako je tužitelj osobno sudjelovao u postupku obnove zemljišnih knjiga, te je naveo kako ne raspolaže nikakvom dokumentacijom kojom bi dokazao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Budući da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, te se usprotivila prigovoru tužitelja u ispravnom postupku, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja i njegove obitelji (ako ga je ikad i bilo), budući da je isti saznao da njemu ni njegovoj obitelji ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Ujedno tužena dostavlja Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991. iz kojeg je razvidno da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere (koja odgovara predmetnoj nekretnini nove izmjere) bila obuhvaćena šumsko gospodarskom osnovom na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama. Dakle, po tuženoj, iz dostavljene dokumentacije uz odgovor na tužbu proizlazi da je upis Republike Hrvatske na predmetnoj nekretnini određen na zapisniku Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru sastavljenom povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] pod poslovni brojem Z-10211/2015/1368 (koji se odnosi na čest. br. 2127) zakonit obzirom se radi o nekretnini koja predstavlja šumu i šumsko zemljište, te se nalazi u programu gospodarenja javnog šumoposjednika, slijedom čega se predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao zapisnik sastavljen pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj Z-22805/2024, Z-24319/2019 od 08. srpnja 2024. (ls 4- 5), rješenje Državne geodetske uprave od 24. svibnja 2017. (ls 6), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj O-139/99 (ls 7-8), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima Biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991. (ls 18-19), povijesni aerofotogrametrijski snimak Državne geodetske uprava, Područnog ureda za katastar Zadra, Odjel za katastar nekretnina Benkovac od 27. studenog 2025. (ls 23-27), na licu mjesta saslušani su svjedoci ČF (ls 38), ŠF (ls 38-39) i VF (ls 39-40), saslušani su svjedoci DF (ls 44-45), CF (ls 46-47) i tužitelj KF (ls 47).

4. Sukladno odredbi čl. 219 st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221 a ZPP -a proizlazi da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može utvrditi neku činjenicu da će o postojanju te činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja. Prethodno citirane zakonske odredbe ukazuju da je upravo tužitelj ona j koji je ovome sudu na nedvojben način morao dokazati osnovanost navoda iz povjesnice tužbe te tijekom postupka.

5. Prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

6. Prema odredbi čl. 115. st. 1. ZV proizlazi da na temelju valjanoga pravnog posla kojem mu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom.

7. Prema odredbi čl. 120. st. 1. ZV proizlazi da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu.

8. Prema odredbi čl. 128. st. 1. ZV proizlazi da nasljednik stječe vlasništvo nasljeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određenog.

9. Prema odredbi čl. 129. st. 1. ZV proizlazi da kada je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.

10. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV proizlazi da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, iz st. 2. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok iz st. 4. te odredbe proizlazi da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba steći će dosjelošću vlasništvo te stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga i stavaka 2. i 3. ovoga članka.

11. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZV proizlazi da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), iz st. 2. te odredbe proizlazi da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, iz st. 3. te odredbe proizlazi da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjedni sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, dok iz st. 5 te odredbe proizlazi da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

12. Obzirom se u predmetnoj pravnoj stvari radi o postupku koji je pokrenut nakon provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], sud će također ukazati i na odgovarajuće odredbe zemljišnoknjižnog prava primjenjive na konkretni slučaj, s tim da sud obzirom na čl. 241. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19 i dr., koji je stupio na snagu 28. lipnja 2019., dalje ZZK/19) smatra da na konkretnu situaciju treba primijeniti odredbe "starog" Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 91/96 i dr., dalje ZZK/96) i to iz razloga jer je predmetni postupak obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] započeo prije stupanja na snagu ZZK/19.

13. Prema odredbi čl. 8. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zemljišne knjige i izvadci uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

14. Prema odredbi čl. 195. st. 5. ZZK/96 proizlazi da će zemljišnoknjižni sud uputiti osobe čije prijave ili prigovore (misli se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige) nije usvojio u cijelosti ili djelomično, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici tužbom za ispravak.

15. Prema odredbi čl. 197. st. 1. ZZK/96 proizlazi da zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo, između ostalih, osobe čijim prijavama ili prigovorima zemljišnoknjižni sud nije u cijelosti ili djelomično udovoljio u ispravnom postupku, dok iz stavka 3. te odredbe proizlazi da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga.

16. Ne bi se trebalo ukazivati spornim među strankama sljedeće:

16.1. Da je od strane Općinskog suda u Zadru proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i za koji postupak se ima smatrati nespornim, pače notornim, da je isti započeo u smislu izlaganja pred sudskom komisijom 2015. godine i to pod skupnim poslovnim brojem Z-10211/2015/, 16.2. Da u predmetnom parničnom spisu ne prileži zapisnik koji bi inicijalno bio sastavljen od strane sudske komisije vezano za čest. zem. nove izmjere 2127 k. o. [katastarska općina], slijedom čega nije na nedvojben način razvidno od koje čestice stare izmjere ili dijela iste je formirana ovdje predmetna čestica nove izmjere, 16.3. Da na ls 4-5 u preslici prileži zapisnik poslovni broj Z-22805/2024, Z- 24319/2019 sastavljen kod Općinskog suda u Zadru na ročištu održanom povodom prigovora dana 8. srpnja 2024., a na koji zapisnik je doneseno rješenje kojim se odbija prigovor KF zaprimljen 17. listopada 2019. pod brojem Z- 24319/19 te da uknjižba prava vlasništva u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 6324 m2, upisane zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ostaje neizmijenjena tj. u korist predloženika u tome predmetu Republike Hrvatske,

16.4. Da je od strane Općinskog suda u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem O-139/99 dana 21. veljače 2000. doneseno rješenje o nasljeđivanju iza pok. ZF pok. BF, rođenog **.**.1928., a umrlog **.**.1999., kojeg na njegovoj ostavinskoj imovini koju sačinjava vanknjižno vlasništvo nekretnina upisanih u posjedovni list broj 95 k. o. [katastarska općina] (napomena suda: misli se na čestice zemlje tzv. "stare izmjere", odnosno prije provedenog postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]), temeljem zakona i ustupa nasljeđuju sinovi ČF, OF, NF i KF, svaki za ¼ dijela.

17. Prije samog osvrta na meritum tužbenog zahtjeva, a obzirom se tužitelj KF u povjesnici njegove tužbe poziva na činjenicu da njega niti njegove prednike nikada nitko nije uznemiravao u posjedu predmetne nekretnine, da je isti u biti ukazivao na dosjelost kao temelj stjecanja vlasništva na predmetu spora, ovaj sud želi ukazati na shvaćanje koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u predmetu broj Rev291/14-2 od 17. travnja 2018. koje glasi:

„Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona.

Rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.“ 18. Nastavno na prethodni odlomak obrazloženja ove presude, a vezano za dio gdje se spominje "zakonska odredba koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo", ovdje se želi pojasniti da kada je 1. siječnja 1997. stupio na snagu ZV, da je isti u svojoj odredbi čl. 388. st. 4. propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga datuma. Međutim, kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci donesenoj 17. studenog 1999. ukinuo prije navedenu odredbu čl. 388. st. 4. ZV te kako su naknadno pred Europskim sudom za ljudska prava vođeni postupci u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. i u kojim predmetima su donesene odluke Europskog suda sukus kojih je taj da ukoliko tužitelj uspije dokazati kontinuirani i samostalni posjed na nekoj konkretnoj nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u režimu društvenog vlasništva, a da pritom tužitelj dokaže da je taj posjed po svojoj kvaliteti u najmanju ruku bio pošten (misli se na poštenje kako ga definira ranije citirana odredba iz čl. 18. st. 3. ZV), da se tužitelj može pozivati na institut dosjelosti kao način stjecanja vlasništva na konkretnoj nekretnini, ali isti pritom mora dokazati da je to posjedovanje u svom kontinuitetu trajalo barem četrdeset godina prije onog prethodno spomenutog datuma 17. studenog 1999., kao što tužitelj, obzirom na ranije ukazano pravno shvaćanje iz revizijske odluke broj Rev - 291/14-2 od 17. travnja 2018., ujedno mora dokazati da na predmetu spora "ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba".

19. Imajući u vidu rezultate provedenog dokaznog postupka, uključujući i činjenice na koje je sud ukazao ranije u obrazloženju ove presude i koje ne bi trebale biti sporne među strankama, ovaj sud zaključuje da je tužitelj KF uspio dokazati po svojim pravnim prednicima, i to preko oca danas pok. ZF pok. BF (rođenog 1928., a umrlog 1999.), a prije njega preko djeda po ocu BF (rođenog 1904., a umrlog 1990.), slijed kontinuiranog i samostalnog posjedovanja nekretnine koja je predmet ovog postupka, u najmanju ruku negdje od sredine prošlog stoljeća pa na dalje, slijedom čega da se ist i prema tuženoj Republici Hrvatskoj može pozivati na to da je stečeno pravo vlasništva na utuženoj nekretnini temeljem dosjelosti, a da su u konkretnom slučaju uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću već nastupili prije onog datuma 17. studenog 1999., dakle, u svakom slučaju prije nego što je 2015. počeo postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i u kojem postupku je kao vlasnik utužene nekretnine upisana upravo tužena. Naime, ponavlja se od strane ovog suda da je dana 17. studenog 1999. Ustavni sud ukinuo čl. 388. st. 4. ZV koji je propisivao da se u računanje dosjelosti na nekretninama koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja prije toga dana. Da su se tužitelj, odnosno njegovi prije navedeni prednici nalazili u faktičnom i kontinuiranom posjedu predmeta spora u najmanju ruku od sredine prošlog stoljeća ovaj sud zaključuje iz dokaza provedenih tijekom ovog postupka, a prije svega se tu misli na iskaze saslušanih svjedoka ČF (rođenog 1957.), ŠF (rođenog 1959.), VF (rođenog 1964.), DF (rođenog 1953.) i CF (rođene 1975.) , a iz čijih iskaza u bitnome ovome sudu proizlaze slijedeća utvrđenja:

- da je nekretnina koja je predmet ovog spora u naravi dijelom pašnjak, a dijelom voćnjak (stabla bajama) i koja je danas većim dijelom ograđena suhozidom,

- da je predmetna čestica korištena od tužiteljeva djeda po ocu BF (rođenog 1904., a umrlog 1990.) koji da ju je stekao nakon smrti njegova oca, a tužiteljeva djeda IF koji je umro 1949. i u diobi sa ostalim nasljednicima IF koja da je učinjena koju godinu nakon Tomine smrti, a nakon smrti tužiteljeva djeda ista se nastavila koristiti od strane tužiteljeva oca ZF (Nikole) Mikulića pok. BF (rođenog 1928., a umrlog 1999.) i to na način da su isti, misli se na tužiteljeva oca i djeda, na dijelu čestice koja je po kulturi pašnjak držali ovce, krave i koze, a na dijelu iste koja je po kulturi voćnjak su još od strane tužiteljeva djeda BF zasađeni bajami (bademi),

- da je nakon smrti tužiteljeva djeda [adresa]. godine, istoga na ovoj čestici naslijedio njegov sin, tužiteljev otac ZF (Nikola) Mikulić, a čiji su nasljednici nakon njegove smrti 1999. sinovi, tužitelj i njegova trojica braće ČF, OF i NF, koji da su se nakon smrti oca među sobom podijelili i u toj podjeli da je predmetna čestica tužitelju pripala za cijelo,

- da kroz vremenski period koji je relevantan za presuđenje, tj. gledajući barem od sredine prošlog stoljeća pa na dalje, prednicima tužitelja, a to su njegov otac ZF (ZFN) Mikulić pok. BF, a prije njega tužiteljevom djedu po ocu BF sinu K, nitko nije smetao u korištenju predmetne parcele.

20. Za istaći je da je sud iskazima gore navedenih svjedoka odlučio pokloniti vjeru jer s jedne strane nije našao razloga da bi ti svjedoci neosnovano svjedočili u korist tužitelja, odnosno na štetu tužene, posebice jer se radi o svjedocima koji su svi ili rođeni ili imaju prebivališta u mjestu [adresa] gdje se nalazi predmetna nekretnina, a neki od njih i žive u neposrednoj blizini iste ili imaju u vlasništvu u blizini svoje čestice, a pritom se prvenstveno misli na svjedoke ŠF, VF i DF, radi čega je razumno za pretpostaviti da ovi svjedoci imaju relevantna saznanja o nekretnini koja je predmet spora.

21. Nastavno na zaključivanje suda iz nekoliko prethodnih odlomaka obrazloženja ove presude, ovaj sud potom želi ukazati da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako i od 2013. članica Europske unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te konvencije, pa je tako dužna primjenjivati Protokol br. 1 uz Konvenciju, a isto tako je dužna primjenjivati odluke ELJSP. Sud ukazuje na potonji detalj jer je ELJSP već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u ranije spomenutim predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske iz 2009. te u predmetima Z i dr. protiv [adresa] i Ć protiv Republike Hrvatske iz 2016., a radi se o odlukama koje su po ocjeni ovog suda donesene u gotovo identičnom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu, tj. tužitelji su se pozivali na institut dosjelosti na nekretnini koja je u društvenom vlasništvu kao pravni temelj stjecanja njihova vlasništva. Također se ovdje od strane suda želi ukazati, a obzirom na navode u odlukama ELJSP, da je nevažno za određivanje da li je tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini temeljem dosjelosti podignut prije ili kasnije u odnosu na dan kada je od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ukinuta odredba iz čl. 388 st. 4 ZV, a ponavlja se da se to dogodilo 17. studenog 1999.

22. Dakle, obzirom na sve prije navedeno glede primjenjivosti odluka ELJSP donesenim u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr., ovaj sud zaključuje da je tužitelj uspio dokazati da su njegovi prednici (njegov otac ZFN, a prije njega tužiteljev djed po ocu BF) bili samostalni posjednici ovdje predmetne nekretnine u kontinuitetu gledajući vremenski barem sredine prošlog stoljeća, a pritom smatrajući da je posjed prednika tužitelja kroz taj period na utuženoj čestici u najmanju ruku bio pošten (iz čl. 18. st. 5. ZV proizlazi da se posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno), odnosno da su dvojica prije navedenih prednika tužitelja bili samostalni i pošteni posjednici svakako kroz period od najmanje četrdeset godina gledajući prije datuma 17. studenog 1999. (ponavlja se da je toga datuma Ustavni sud ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV), pa da se temeljem izvorne verzije odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV u svezi čl. 159. st. 4. i 3. ZV može smatrati oca tužitelja ZFN (Nikolu) BF pok. BF vlasnikom ex lege utužene nekretnine upravo na dan 17. studenog 1999. (ponavlja se da iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljev otac preminuo **.**.1999.). Prije navedeno je od daljnjeg značaja obzirom na narav tužbenog zahtjeva tužitelja, tj. isti je koncipiran kao tužba za ispravak, i to iz razloga jer bi se doista slijedom toga moglo smatrati da kada je 2015. godine započeo postupak preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], da je u tome postupku kao vlasnik novoformirane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pogrešno upisana ovdje tužena Republika Hrvatska, odnosno da je u tom postupku bilo prostora kao vlasnika za cijelo te čestice upisati tužitelja KF, a kraj činjenice da ovaj sud temeljem provedenih dokaza zaključuje da su tužiteljeva oca ZFN (Nikolu) Mikulića pok. BF nakon njegove smrti 30. studenog 1999. naslijedili tužitelj i njegova trojica braće koji su se potom među sobom podijelili i u toj podjeli da je ovdje predmetna čestica pripala tužitelju u vlasništvo za cijelo, a sve temeljem odredbe čl. 197. ZZK/96 u svezi odredbi čl. 388. st. 4. , čl. 159. st. 3. i 4., čl. 18. st. 3., čl. 128. st. 1. i čl. 115. st. 1. ZV.

23. Razvidno je iz svega prije navedenog da ovaj sud zaključuje da u konkretnoj pravnoj stvari nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe iz čl. 388. st. 4. ZV bilo tko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka osim više puta spominjanih prednika tužitelja ikada potraživala kakva prava nad zemljištem koje je predmet ovog spora, slijedom čega, barem po stajalištu ovog suda, u konkretnom slučaju ne egzistiraju razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, pa su kraj takvog stanja stvari temeljem važećih zakonskih propisa prednici tužitelja mogli steći vlasništvo na predmetnoj nekretnini dosjelošću , i to ponavlja se prije pokretanja postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Naime, prije navedeno također proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, a prvenstveno se tu misli na iskaze ČF (koji je tužiteljev brat) i CF (koja je tužiteljeva sestra) te se potom misli na iskaze svjedoka ŠF (čiji je djed ŽF tužiteljev pradjed, odnosno svjedokov otac O je bio brat tužiteljeva oca ZFN) i svjedoka DF (čiji je djed E bio brat tužiteljeva djeda po ocu BF), dakle, radi se o bliskim srodnicima tužitelja, a iz kojih iskaza u bitnome proizlazi da su ti svjedoci kroz period koji je ovome sudu relevantan za utvrđenje postojanja bitnih činjenica na predmetu spora potvrđuju postojanje sljedništva unutar bliže obitelji tužitelja gledajući barem od sredine prošlog stoljeća, a koji slijed ide od tužiteljeva pradjeda IF, potom preko tužiteljeva djeda BF, potom preko tužiteljeva oca ZFN (Nikole) Mikulića te u konačnici do samog tužitelja.

24. Stoga je slijedom iznijetog sud odlučio usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja KF te odlučiti kao u izreci ove presude. Podredno se ističe od strane ovog suda da vezano za situacije koje su identične ili slične ovdje predmetnoj već postoji veći broj odluka iz recentne sudske prakse, pa se tako ukazuje na odluku Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž Zk - 414/17-2 od 12. listopada 2017., a sukus svih tih odluka je taj da činjenica što je Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV u odnosu na koju ovaj prvostupanjski sud smatra da je tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika pozivom na istu stekao vlasništvo predmeta spora dosjelošću, ne može za tužitelja proizvesti gubitak prava vlasništva koje je već stečeno temeljem tada važećeg zakona. Nadalje, ovaj sud u tome pravcu želi ukazati i na presudu Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1744/2022-3 od 21. svibnja 2025., a u kojem postupku je predmet spora također bio zahtjev tužitelja za ispravkom upisa prava vlasništva do kojeg je došlo u preoblikovanju zemljišne knjige (u tome predmetu za k. o. [katastarska općina]) i u kojem konkretnom slučaju se također izvodi zaključak da je tužitelj temeljem zakona, dosjelošću, stekao pravo vlasništva prije pokretanja konkretnog postupka preoblikovanja zemljišne knjige.

25. Prihvaćajući iz prethodno elaboriranih razloga tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere razvidno je da sud nije cijenio osnovanom argumentaciju isticanu od strane tužene u odgovoru na tužbu, a koja se svodi na to da tužitelj dosjelošću nije mogao steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini jer da ista predstavlja šumsko zemljište u vlasništvu tužene . Naime, kraj činjenice da iz priležećeg rješenja Državne geodetske uprave, Središnji ured od 24. svibnja 2017. (ls 6), proizlazi da bi u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio utvrđen način uporabe voćnjak (635 m2) i pašnjak (5689 m2), potom kraj činjenice da je na samom licu mjesta kada je proveden dokaz uviđajem vještak geodet, nakon što je katastarski identificirao predmetu česticu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] naveo da pokazana nekretnina većim dijelom predstavlja pašnjak, a manjim dijelom voćnjak, što je sve doprinijelo tome da sud kao nedokazanim otkloni tvrdnju tužene po kojoj tužitelj nije mogao dosjelošću steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini jer da ista u naravi predstavlja šumu ili šumsko zemljište.

Biograd na Moru, 30. lipnja 2026.

S u d a c

Ivica Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud kojemu će se dodijeliti u rad elektroničkom nasumičnom dodjelom s primjenom odgovarajućeg algoritma, sukladno odredbama Sudskog poslovnika.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Zvonimiru Vrkiću, odvjetniku u Benkovcu,

2. Tuženoj po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu,

Građansko-upravnom odjelu, Zadar (na broj P-DO-206/2024).