Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Niine Lukić zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRKA d.d. i dr., zbog prekršaja iz čl. 249. st. 1. i dr. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.), odlučujući o žalbi CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRKA d.d. i okr. UŽ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici od 4. travnja 2023., broj: 25. Pp-1520/2022, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRKA d.d., djelom za koje je proglašena krivom, počinila prekršaj iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.), za koji joj se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 5.100,00 EUR (pet tisuća sto eura), a okr. UŽ djelom za koje je proglašen krivim počinio prekršaj iz čl. 249. st. 4. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.), za koji mu se, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna 3.000,00 EUR (tri tisuće eura), koje kazne su okrivljenici dužni platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plate dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se žalba okr. CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRKA d.d. i okr. UŽ kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. CROATIA AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRKA d.d. i okr. UŽ su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 100,00 EUR (sto eura), svaki, u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 4. travnja 2023., broj: 25. Pp-1520/2022, proglašeni su krivima okr. U AIRLINES HRVATSKA ZRAKOPLOVNA TVRKA d.d. i okr. UŽ da su, na način činjenično opisan izreci pobijane presude, počinili prekršaje iz čl. 249. st. 1. odnosno čl. 249. st. 4. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.), za koji je okrivljenoj pravnoj osobi izrečena novčana kazna 6.630,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna 3.050,00 eura, koje su dužni platiti u roku jedan mjesec od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka 70,00 eura, svaki okrivljenik.

2. Protiv te presude, okrivljenici su podnijeli zajedničku žalbu ističući u uvodu da se podnosi zbog svih žalbenih osnova. Predlažu da se pobijana presuda preinači na način da se odbije optužni prijedlog, a podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. Uz žalbu, okrivljenici su dostavili pisanu obranu od 21. ožujka 2023. te presliku povratnice.

3. Žalba nije osnovana.

4. Neosnovano se žalitelji pozivaju na odredbu čl. 48. st. 1. Zakona o strancima, jer se u ovom prekršajnom predmetu ne radi o „ozbiljnim humanitarnim razlozima, međunarodnim obvezama ili interesu Republike Hrvatske“, što je obligatorna pretpostavka za primjenu iste.

5. Nadalje, suprotno tvrdnjama u žalbi, okrivljenike ne ekskulpira ni činjenica da je „s djelatnicima policijske postaje Pleso, a kasnije i s nadređenim policijskim službenikom, dogovoreno da će putnica do sljedećeg dana ostati u Republici Hrvatskoj da bi odvjetnik agencije za koju je putnica radila podigao boravišnu dozvolu“. U ovom prekršajnom predmetu nije sporno da putnica, državljanka Tajlanda SŽ, nije imala valjanu vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku i istoj je 23. listopada 2022. u 12,57 sati odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku te joj je, sukladno čl. 50. Zakona o strancima, izdano rješenje o odbijanju ulaska u Republiku Hrvatsku, kako to jasno proizlazi iz izvješća Postaje aerodromske policije Pleso od 23. listopada 2022. Je li predmetnoj putnici, naknadno, iz bilo kojih razloga, ipak odobren ulazak u Republiku Hrvatsku ne znači da se radi o primjeni čl. 48. st. 1. Zakona o strancima, niti dovodi do otklanjanja krivnje prijevoznika – pravne osobe (i njene odgovorne osobe), koja je istu dovezla unatoč tome što nije posjedovala valjanu vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku, jer eventualno naknadno odobrenje ulaska u Republiku Hrvatsku nije u uzročno posljedičnoj vezi s krivnjom prijevoznika.

6. Nisu u pravu okrivljenici ni kada ističu da im je uskraćeno pravo na iznošenje obrane. Okrivljenici tvrde da su za ročište određeno za 4. travnja 2023. dostavili dopunu pisane obrane u kojoj su, između ostalog, predložili da se kao svjedok ispita GŽ, a da prvostupanjski sud taj dokaz nije izveo, niti je naveo razloge zašto ga nije izveo. Pritom još ističu i da je prvostupanjski sud pogrešno naveo da oni za to ročište nisu dostavili podnesak ni ispričali nedolazak. U prilog potonjoj tvrdnji su, uz žalbu, dostavili svoj primjerak dostavljenog podneska na kojem stoji bilješka da je poslan prvostupanjskom sudu 24. ožujka 2023., te su dostavili povratnicu za koju tvrde da je poslana uz predmetni podnesak. Postupajući sukladno ovlaštenju iz čl. 200. st. 2. Prekršajnog zakona, u sustavu eSpis izvršena je provjera pismena zaprimljenih u predmetu prvostupanjskog suda koji se vodio pod brojem Pp-1520/2022 te je utvrđeno da predmetni podnesak doista nije zaprimljen, kako je to i navedeno u pobijanoj presudi. Ovaj sud, unatoč pismenu i povratnici dostavljenim uz žalbu, ne može prihvatiti osnovanim žalbene navode da predmetni podnesak nije bio zaprimljen propustom prvostupanjskog suda pa da bi zbog toga okrivljenicima bilo uskraćeno pravo na iznošenje obrane, jer su, prije svega, okrivljenici već za prethodnu glavnu raspravu (održanu 9. ožujka 2023.) bili dostavili detaljnu pisanu obranu s dokaznim prijedlozima, a osim toga iz povratnice dostavljene uz žalbu ne proizlazi da se ista odnosi na predmet koji se kod prvostupanjskog suda vodio pod brojem Pp-1520/2022. Stoga, okrivljenicima nije povrijeđeno pravo obrane, niti je prvostupanjski sud bio u obvezi očitovati se o dokaznom prijedlogu ispitivanja svjedokinje GŽ.

7. Bez obzira na prethodno navedeno, ovaj sud smatra da nije bilo osnove za ispitivanje svjedokinje GŽ, jer je ista, prema podnesku koji je dostavljen uz žalbu, bila predložena radi utvrđivanja činjenice da je putnici, državljanki Tajlanda SŽ, „dopušten ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj“, dakle na iste okolnosti na koje je u pisanoj obrani od 1. veljače 2023. bilo predloženo ispitivanje svjedokinje CŽ. Činjenica da je putnici, državljanki Tajlanda SŽ, dopušten ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj nije sporna (jer proizlazi iz materijalnih dokaza dostavljenih uz pisanu obranu do 1. veljače 2023.) pa nije bilo potrebe izvoditi personalne dokaze kako bi se ista utvrdila, a osim toga, kako je to već prethodno navedeno, ta činjenica ne dovodi do otklanjanja krivnje prijevoznika – pravne osobe (i njene odgovorne osobe) koja je navedenu putnicu dovezla unatoč tome što nije posjedovala valjanu vizu potrebnu za ulazak u Republiku Hrvatsku, jer eventualno naknadno odobrenje ulaska u Republiku Hrvatsku nije u uzročno posljedičnoj vezi s krivnjom prijevoznika, zbog čega se, dakle, ne radi o odlučnoj činjenici u ovom prekršajnom predmetu. Iz navedenog razloga nije bilo osnove za ispitivanje svjedokinje GŽ niti svjedokinje CŽ pa nisu osnovani žalbeni navodi kojima se pobija odluka prvostupanjskog suda da potonji dokaz ne izvede.

8. Slijedom navedenog, žalbenim navodima činjenično stanje nije dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava.

9. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenih jer je, nakon donošenja prvostupanjske presude, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 40/25.), koji za inkriminirane prekršaje propisuje niže novčane kazne pa je blaži za počinitelje. U vrijeme donošenja pobijane presude bio je na snazi Zakon o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.) po kojem su okrivljenici proglašeni krivima i koji je za prekršaj iz čl. 249. st. 1. tog Zakona propisivao novčanu kaznu 6.630,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, a za prekršaj iz čl. 249. st. 4. tog Zakona novčanu kaznu 3.050,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 40/25.), za prekršaj iz čl. 249. st. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.) propisana je novčana kazna 5.100,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, a za prekršaj iz čl. 249. st. 4. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.) propisana je novčana kazna 3.000,00 eura za svakog prevezenog državljanina treće zemlje pa je jasno da Zakon o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.) za ove prekršaje propisuje niže novčane kazne.

10. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.

11. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenici nisu žalili zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

12. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja prvostupanjskog suda o okolnostima koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Utvrđene okolnosti su, po mišljenju ovog suda, dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. U prvostupanjskom postupku nije utvrđena ni jedna naročito izražena olakotna okolnost na temelju koje bi se mogao primijeniti institut ublažavanja kazne, niti ih okrivljenici ističu u žalbi. Slijedom navedenog te imajući na umu i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog iznosa za predmetne prekršaje primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Zbog toga je pobijana prvostupanjska presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

13. Okrivljenici su u uvodu žalbe istaknuli da se žale i zbog odluke o troškovima postupka, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže pa stoga ista nije niti razmatrana.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljene pravne osobe. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljena pravna osoba poslovala s gubicima odnosno da bi okrivljena odgovorna osoba bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 100,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti narušeno poslovanje pravne osobe odnosno uzdržavanje odgovorne osobe.

15. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.