Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Nade Horvatović, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. BČ, zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. travnja 2023., broj: 81. Pp-2366/2023, u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. BČ kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. BČ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 30,00 EUR (trideset eura), u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 24. travnja 2023., broj: 81. Pp-2366/2023, proglašen je krivim okr. BČ da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je izrečena novčana kazna 663,61 euro, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 67,00 eura te je, na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona i čl. 64. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droge, izrečena mjera oduzimanja predmeta prekršaja (jedne PE vrećica ispunjena sa 8,70 grama konoplje tipa droga).

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi navodi da će plaćanje izrečene novčane kazne ugroziti njegovu egzistenciju s obzirom da je nezaposlen i nema nikakvih primanja niti osnovnih sredstava za život.

6. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Okrivljenik ni tijekom prvostupanjskog postupka niti sada u žalbi nije podnio dokaze o činjenici na kojoj temelji svoju žalbu, da je njegovo imovno stanje toliko loše da pruža osnovu za primjenu instituta ublažavanja kazne, zbog čega se žalbeni navodi smatraju paušalno iznesenim a time i neosnovanim. Osim toga, treba naglasiti da je za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna od 5.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa izrečena novčana kazna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne, a osim toga i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

7. Cijeneći, dakle, da u konkretnom predmetu nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u žalbi. Ovo bez obzira na činjenicu da je u međuvremenu, za presude kojima je okrivljenik bio proglašen krivim zbog istog djela, nastupila rehabilitacija, jer, kao što je to već rečeno, okolnost lošeg imovnog stanja koja se ističe u žalbi nije ni jednim dokumentom dokazana odnosno učinjena izvjesnom.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (odnosno odgovarajući iznos u eurima sukladno fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. U spisu nema podataka da bi okrivljenik bio nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 30,00 eura, dakle u visini neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. lipnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Nada Horvatović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.