Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-259/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Irene Kvaternik i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog KV i dr., zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju

– iz članka 293. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj:110/97, 27/98 ispravak,50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 - u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-241/2023 od 21. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Šibeniku, pod točkom I. na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 –– u daljnjem tekstu: ZKP) oslobodio je optužbe optuženika KV zbog kaznenog djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – prijevare u gospodarskom poslovanju – iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97 i kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprave, krivotvorenjem službene isprave iz članka 312. stavak 2. KZ/97, te je na temelju članka 149. st. 1. ZKP odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Na temelju članka 452. točka 6. ZKP, pod točkom II. protiv optuženog trgovačkog društva [trgovačko društvo] sa sjedištem u [adresa] kojeg zastupa predstavnica KVA, odvjetnica iz [adresa], odbijena je optužba da bi počinilo kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97 u svezi članka 3. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (Narodne novine broj 151/03, 110/07, dalje u tekstu: ZOPOKD) te je na temelju članka 149. st. 1. ZKP odlučeno da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

3. Protiv navedene presude pod točkom I. u odnosu na optuženog KV i oslobađajući dio presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. u vezi članka 467. točka 3. ZKP), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

7. Državni odvjetnik u žalbi navodi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ukazujući na to da je prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke na temelju izvedenih dokaza, pri čemu je iznio svoju ocjenu provedenih dokaza zaključivši da je pogrešna odluka prvostupanjskog suda kojom je optuženik oslobođen optužbe, smatrajući da izvedeni dokazi ukazuju na njegovu krivnju.

8. Nije u pravu državni odvjetnik da iz iskaza svjedoka AV, TV, IV, prometa po računima trgovačkih društava [trgovačko društvo], [trgovačko društvo] i [trgovačko društvo], nalaza i mišljenja vještaka za računovodstvo i financije Stjepana Kolovrata i zaključenih ugovora (ne precizira se kojih) proizlazi da bi optuženi KV uvjerio AV i TV da im je radi zajedničkog poslovnog projekta proizvodnje boje i lakova u Kistanjima potrebno ishoditi kredit kako bi kupili tvrtku [trgovačko društvo] u čijoj bi se hali organizirala proizvodnja.

9. Prvenstveno se ukazuje državnom odvjetniku da je bitno obilježje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 293. stavak 1. i 2. KZ/97 da odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu lažno prikazuje činjenice dovodeći drugu osobu u zabludu i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini. Optuženik se tereti da je AV i TV, koji su mu dali specijalnu punomoć za zastupanje u vođenju svih poslova društva [trgovačko društvo] (zastupanje, zaključivanje ugovora, nagodbi i druge poslovne dokumentacije) obojicu uvjerio da radi realizacije zajedničkog poslovnog projekta kupnje opreme i postrojenja za proizvodnju boja i lakova u Kistanjima kupe [trgovačko društvo] koje je imalo halu u Kistanjima i u kojoj bi se organizirala proizvodnja te da će on u tu svrhu kod banke ishoditi namjenski kredit u iznosu od 500.000,00 eura te da su njih dvojica u uvjerenju da se radi o realizaciji poslovnog projekta dana 11. veljače 2008. sklopili Ugovor o ustupu poslovnih udjela kojim vlasnik [trgovačko društvo] IV ustupa 100% poslovnih udjela društva kupcima opt. KV, TV i AV. Radnja dovođenja u zabludu AV i TV, prema optužbi, sastoji se u tome da je optuženik ovu dvojicu „uvjerio“ da je radi realizacije zajedničkog projekta potreban kredit u banci.

10. Suprotno tvrdnjama žalbe državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio iskaze svjedoka TV i AV te ispravno zaključio kako iz njihovih iskaza ne proizlazi da ih je optuženik doveo u zabludu te ih naveo da kupe društvo [trgovačko društvo] i ishode namjenski kredit za njegovu kupnju, jer iz iskaza svjedoka TV proizlazi da je isti sudjelovao u radnjama realizacije kredita kao što je sklapanje ugovora o jednokratnom kreditu sa bankom, ugovora o ustupu poslovnih udjela društva [trgovačko društvo] od 11. veljače 2008., raskida tog ugovora, preuzimanju dijela odobrenog kreditnog iznosa i predaje istog optuženom, te da je bio upoznat da je optuženik sam preuzeo društvo [trgovačko društvo], da se imovina društva [trgovačko društvo] prenosila u društvo [trgovačko društvo], te o ugovoru o preuzimanju duga društva [trgovačko društvo] od strane [trgovačko društvo], dok je iz iskaza svjedoka AV utvrđeno da je on bio svjestan kako postoji mogućnost da se neće realizirati zajednički poslovni projekt kupnje opreme i postrojenja za proizvodnju boja i lakova u Kistanjama u koju svrhu je trebalo kupiti društvo [trgovačko društvo] Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da optuženik nije TV i AV predočavao lažne činjenice i time ih doveo u zabludu jer su oni o potrebi kupovanja društva [trgovačko društvo] i potrebi podizanja namjenskog kredita od banke bili upoznati. Stoga žalbene tvrdnje državnog odvjetnika da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir činjenicu da su AV i TV kao osnivači i članovi uprave društva [trgovačko društvo] postupajući s povjerenjem prema optuženiku kako bi realizirali poslovni projekt preuzimanja društva [trgovačko društvo] istome prepustili vođenje svih poslova društva [trgovačko društvo] nisu od utjecaja, jer su isti bili upoznati sa okolnostima koje su u vezi realizacije tog poslovnog projekta, a to što su imali povjerenje prema optuženiku nije isto što i dovođenje u zabludu od strane optuženika, kako to pogrešno interpretira državni odvjetnik u žalbi.

11. Nije u pravu državni odvjetnik da iako su se vodili pregovori s investitorima iz Italije, isti očito nisu bili ozbiljni već su imali za svrhu da optuženik ishodi raskid ugovora od 11. veljače 2008. i u cijelosti preuzme društvo [trgovačko društvo] Navedena konstrukcija državnog odvjetnika nema uporišta u izvedenim dokazima s obzirom da iz iskaza svjedoka AV proizlazi da je neposredno nakon dizanja kredita u proizvodni pogon društva [trgovačko društvo] došla grupa K, da su otišli u pogon u Kistanje vidjeti halu jer su bili zainteresirani za proizvodnju drva, dok iz iskaza svjedoka LV, vanjskog suradnika društva [trgovačko društvo] proizlazi da je s optuženikom bio u Italiji u tvornici prerade drva radi ostvarenja poslovne suradnje s A, te su isti u dva navrata dolazili u Kistanje ali im je prostor za proizvodnju bio premalen pa su odustali, o čemu su istovjetno iskazivali svjedoci IV i DV. Stoga nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno koji je razlog da nije došlo do poslovne suradnje sa talijanskim investitorima, jer suprotno proizlazi iz točke 71. obrazloženja pobijane presude gdje se navodi da do te suradnje nije došlo zbog odustanka talijanskih investitora, a ne zbog neistinitog iznošenja činjenica AV i TV od strane optuženika o ozbiljnim namjerama investitora iz Italije.

12. U odnosu na žalbene tvrdnje državnog odvjetnika koje se odnose na dvije potvrde od 11. travnja 2007. i 20. veljače 2008. u odnosu na koje se optuženik tereti da je u istima neistinito napisao da je IV na ime kapare za kupnju društva [trgovačko društvo] plaćeno 280.000,00 eura, iako svjestan da mu je isplaćeno samo 50.000,00 eura, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nije na nedvojben način utvrđeno da IV nije primio kaparu upravo u iznosu kako je navedeno u tim potvrdama s obzirom da je provedenim vještačenjem po vještaku za rukopise i dokumente utvrđeno da su iste potpisane od prodavatelja IV i kupaca AV, TV i optuženika, iako su svjedoci IV, AV i TV iskazali da potvrde nisu potpisali. Stoga, iako su svjedoci IV, AV i TV iskazali da je na ime kapare plaćen iznos od 50.000,00 eura, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da njihovi iskazi nisu podržani drugim dokazima koji bi ukazali da je stvarno isplaćen drugi iznos od onog navedenog u potvrdama, tim više što su njihovi iskazi suprotni utvrđenjima provedenog vještačenja, radi čega prvostupanjski sud osnovano zaključuje da nije moguće sa sigurnošću utvrditi da svjedok IV nije primio iznos naveden u potvrdama, niti da su iste neistinito sačinjene.

13. Nije u pravu državni odvjetnik da je optuženik u namjeri stjecanja nepripadne imovinske koristi za svoje pravne osobe sačinjavao neistinite ugovore o prijenosu imovine i potraživanja sa društva [trgovačko društvo] Pravilno prvostupanjski sud zaključuje kako nisu dokazani navodi optužbe da su ugovor od 30. lipnja 2008. sklopljen između društva [trgovačko društvo] kao prodavatelja i društva [trgovačko društvo] kao kupca prema kojem je [trgovačko društvo] kupio strojeve za proizvodnju boja, lakova i zaštitnih premaza s pripadajućom opremom za iznos od 200.000,00 kuna, zatim račun broj 3 od 20. kolovoza 2008. o prodaji strojeva, opreme i dva vozila društvu [trgovačko društvo] te račun broj 4 od 20. svibnja 2008. koje je ispostavilo društvo [trgovačko društvo] prema društvu ... na ime prodaje vozila Peugeot Boxer na iznos od 122.000,00 kuna neistiniti, s obzirom da je vještak za računovodstvo i financije u konačnom nalazu i mišljenju decidirano naveo da navedene isprave nisu fiktivne već su stvarne jer ih je Porezna uprava kasnije priznala, te s obzirom da prema rezultatima provedenog vještačenja proizlazi da društvo [trgovačko društvo] duguje društvu [trgovačko društvo] iznos od 1.015.020,72 kune, zbog čega nije dokazano da je društvo [trgovačko društvo] radnjama optuženika ostvarilo nepripadnu imovinsku korist. Pri tome je prvostupanjski sud ispravno zaključio da ugovor o preuzimanju duga od 30. kolovoza 2008. sklopljen između društava [trgovačko društvo] i [trgovačko društvo] kao preuzimatelja n ije neistinit, bez obzira što ne postoji suglasnost davatelja kredita i što nije moguće zaračunavanje unaprijednih kamata, s obzirom je utvrđeno provedenim vještačenjem da je navedeni ugovor optuženik ovlašteno sklopio u ime oba društva, te je tim ugovorom društvo [trgovačko društvo] preuzelo kupce, avanse i zalihe od društva [trgovačko društvo] ali i obveze društva [trgovačko društvo] uključujući i cjelokupnu obvezu po kreditu prema banci u iznosu od 3.516.995,91 kuna. Bez obzira što nije prihvaćena valjanost preuzimanja duga jer ne postoji suglasnost vjerovnika iz ugovora kojim je društvo [trgovačko društvo] trebalo preuzeti društvo [trgovačko društvo] prvostupanjski je sud pravilno zaključio da optuženik nije imao namjeru pribaviti imovinsku korist društvu [trgovačko društvo], posebno imajući u vidu razloge zbog kojih je došlo do sklapanja tog ugovora kao i okolnosti da je istim osim imovine i kupaca trebalo doći i do preuzimanja obaveza.

14. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ispravno ocijenio provedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti, te pravilno izveo zaključak da, na temelju utvrđenih odlučnih činjenica, nije dokazano da bi optuženik počinio kaznena djela na način kako mu je to stavljeno na teret.

15. Obzirom da žalbenim prigovorima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja kao ni izvedeni zaključci prvostupanjskog suda, žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

16. Pobijana presuda je ispitana i u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, te kako nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu, 30. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević