REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1909/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Boški Pavičić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Patricije Jureško, u pravnoj stvari ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, zastupan po punomoćnici Katarini Prelec, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o., Domagojeva 18, Zagreb, protiv tuženika PS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. lipnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničke vježbenice ĆS i tuženika osobno, 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Tadića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-26324/2024, UPP/OS- Ovrv-366/2024 od 2. svibnja 2024. u dijelu kojim se nalaže tuženiku PS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, iznos od 244,68 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 15. siječnja 2024. pa do isplate, s prethodno obračunatom zateznom kamatom u iznosu od 23,34 EUR obračunatom do 14.1.2024., kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećan za pripadajuće zatezne kamate, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, naknaditi tuženiku PS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 13,27 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) vršitelj dužnosti javnog bilježnika Ivan Tadić iz Zagreba, donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-26324/2024, UPP/OS-Ovrv-366/2024 od 2. svibnja 2024. kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja tužitelju namiriti tražbinu u iznosu od 244,68 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te troškovima postupka.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor kojim osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor nevjerodostojnosti izvoda iz poslovnih knjiga. Navodi da tužitelj već više od 20 godina pokušava naplatiti uslugu odvoza komunalnog otpada – smeća koju nikada nije učinio jer tuženik nije korisnik tužiteljeve usluge. Navodi da već više od 20 godina usmenim i pisanim putem traži da mu tužitelj dostavi kante za odlaganje komunalnog otpada te da sklope ugovor kojim bi se definirao broj i volumen spremnika, ali to tužitelj nije učinio. Navodi da mu tužitelj svaki mjesec šalje 3 zasebna računa na naplatu za uslugu odvoza komunalnog otpada koju nikada nije učinio, po dva računa koji glase na PS, odnosno naglašava da je usluga učinjena samo za jedan račun i to sistemski broj 00941123 za koji je vlasnica VS te da se taj račun uredno plaća. Dalje se poziva na odredbe Općih uvjeta poslovanja s korisnicima te navodi da već 20 godina traži da mu tužitelj dostavi plastične spremnike za dva naloga koja šalju svaki mjesec, da sklope s njim ugovor i da se u te spremnike odlaže komunalni otpad. Navodi da nema spremnike za odlaganje komunalnog otpada, ni za papir, niti za bio – otpad te ponavlja da nema ugovor s tužiteljem. Naposljetku se poziva na sudske odluke koji su pravomoćno okončani u njegovu korist.

3. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-1909/2024-2 od 24, siječnja 2025. (list 60- 62 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka navodi da se njegovo potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga br. 14295, a iz kojeg je izvatka razvidno kako je tuženik, s osnove isporučene usluge sakupljanja komunalnog otpada, u obvezi prema tužitelju iznosom od 244,68 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Osim toga, da osnovanost svog potraživanja dokazuje i prijepisom računa, iz kojih je razvidna specifikacija dugovanja tuženika. Na računima da su iskazani troškovi nastali korištenjem usluge sakupljanja komunalnog otpada, a koji troškovi sačinjavaju utuženo potraživanje.

5. Dalje tijekom postupka tuženik u bitnom ponavlja ranije iznesene navode da mu usluga odvoza otpada nikada nije učinjena, te da ga je tužitelj zaveo u svoj registar kao korisnika što on nije. Navodi da je nakon višegodišnjih parnica u predmetu na ovom sudu napravljen uviđaj na licu mjesta da se utvrdi da li ga je tužitelj zadužio za spremnike, da li su oni na adresi [adresa] i da li se iz njih vrši usluga komunalnog otpada. Sud da je zatražio da predstavnik tužitelja utvrdi na licu mjesta je li zadužen za plastične spremnike ( dva komada) za odlaganje komunalnog otpada te da zapisnik koji je potpisao predstavnik tužitelja dokazuje da on nema niti jedan spremnik, a po poslanim računima (dva računa svaki mjesec) da bi trebao dobiti dva. Ističe da je pred ovim sudom pod poslovnim brojem Povrv-3085/2024 vođen postupak koji se odnosi na potpuno istu stvar, među istim strankama, za isto vrijeme i isti iznos u kojem da je donesena presuda.

6. Tužitelj podneskom od 7. svibnja 2026. navodi da iz dokumentacije koja prileži spisu predmeta nesporno proizlazi kako tuženik tužitelju duguje upravo utuženi iznos. Isto tako ističe da tuženik potpuno neosnovano tvrdi da je predmetna stvar već pravomoćno presuđena, s obzirom da je iz priložene presude jasno da je riječ o predmetu potpuno različitog činjeničnog stanja i pravne osnove, dok konkretne činjenice u ovom postupku tuženik ponovno ničime ne dokazuje.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga broj 14295 od 15.1.2024. (list 13 spisa), Dopise ( list 27 – 44 spisa), presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-160/2021-8 od 17. prosinca 2021. s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti (list 49 – 55 spisa), prijepisa računa (list 66 – 185 spisa), matične evidencije – bilješke ( list 186 – 187 spisa), matične evidencije – opći podaci o objektu (list 188 spisa), matične evidencije – podaci o naknadama (list 189 spisa), knjigovodstveno stanje obveznika ( list 190 – 194 spisa), raspored odvoza (list 195, 196 spisa), presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3085/2024-6 od 2. travnja 2026. (list 217-224 spisa).

8. Sud nije izvršio uvid u ostale isprave te iste nije cijenio jer je i bez istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti i ne bi dovele do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/2025 dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

10. Predmet spora je zahtjev za isplatu troškova za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada u stambenom prostoru u [adresa], sistemski broj objekta 00941115 za razdoblje od travnja 2021. do rujna 2023. u ukupnom iznosu od 244,68 EUR.

11. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te pasivna legitimacija, obzirom na prigovor ne pružanja usluge odvoza komunalnog otpada, kao i vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga, te tuženik ističe prigovor presuđene stvari.

12. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika kojim osporava vjerodostojnu ispravu na temelju koje je doneseno citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, valja napomenuti da izvod iz poslovnih knjiga broj 14295 od 15.1.2024. (list 13 spisa), u smislu čl. 31. st. 1. i 2. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. - dalje OZ) predstavlja vjerodostojnu ispravu koja je podobna za ovrhu jer su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Predmetni postupak započet je podnošenjem prijedloga za ovrhu, sada tužbe, a koja sadrži sve što je potrebno da bi se po istoj moglo postupiti u smislu odredbe čl. 106. st. 2. ZPP a., stoga je prigovor tuženika u tom pogledu neosnovan.

13. Čitanjem izvoda iz poslovnih knjiga broj 14295 od 15.1.2024. (list 13 spisa), matične evidencije – bilješke ( list 186 – 187 spisa), matične evidencije – opći podaci o objektu (list 188 spisa), matične evidencije – podaci o naknadama (list 189 spisa), prijepisa računa (list 66 – 185 spisa) sud je utvrdio da je kao korisnik tužitelja zaveden tuženik kao suvlasnik za stambeni prostor na adresi [adresa], sistemski broj objekta (šifra objekta) 00941115 površine 77,00 m2, te da postoji nepodmireno dugovanje za razdoblje od travnja 2021. do rujna 2023. u ukupnom iznosu od 244,68 EUR.

14. Čitanjem prijepisa računa (list 66 – 185 spisa) utvrđeno je da je tuženiku obračunata usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada prema broju mjesečnih odvoza, a koji da je vršen osam, odnosno devet puta mjesečno, zaduženog spremnika volumena od 80 l i naknade za preuzimanje jedne litre miješanog komunalnog otpada (0,09622 kn/l) uz odobreni popust te sve uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 13%.

15. Nadalje iz matičnih evidencija – podaci o naknadama (list 189 spisa) proizlazi da je previđeno da se usluga s navedene adrese obavlja srijedom i subotom, te da isto spada u zonu 02 – odvoz 8 puta mjesečno.

16. Odredbom čl. 30. st. 1. i 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 94/13., 73/17., 14/19., 98/19. – dalje ZOGO) propisano je da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Odredbom čl. 33. st. 1. - 3. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz čl. 30. st. 7. ovoga Zakona. Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz čl. 30. st. 7. Zakona, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz čl. 29. st. 10. ovoga Zakona. Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz čl. 30. st. 9. Zakona.

17. Odredbom čl. 64. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/21. – dalje ZGO) propisano je da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: javna usluga) podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada. Odredbom čl. 70. st. 1. ZGO-a propisano je da je korisnik javne usluge na području pružanja usluge (u daljnjem tekstu: korisnik usluge) vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Odredbom čl. 75. st. 5. ZGO-a propisano je da omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada.

18. Teret dokaza pružanja osporene usluge odvoza komunalnog otpada, s obzirom na tuženikove navode da mu nije ispostavljen spremnik, niti da proizvodi otpad koji da bi bio odvezen po tužitelju, upravo je na tužitelju sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP- a. Navedeno posebice jer tužitelj nije osporavao tuženikov navod da je na predmetnoj adresi kao korisnik usluge zavedena i VS i to za sistemski broj objekta 00941123 za koji da se usluga uredno podmiruje, kao niti navode da tužitelj isporučuje mjesečno tri zasebna računa. Tužitelj dakle tijekom postupka ničim nije dokazao da je uistinu isporučio tuženiku javnu uslugu za koju je izdao račune i da je uopće predao tuženiku spremnik na korištenje, niti je predložio izvođenje kakvog adekvatnog dokaza na te okolnosti. Tužitelj na navedene okolnosti nije dostavio relevantne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je usluga doista izvršena, niti je dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženika kao korisnika usluge u obračunskom razdoblju, iz koje bi proizlazilo da je cijena usluge obračunata sukladno prethodno citiranim odredbama. Naime, isprava naziva - raspored odvoza (list 195, 196 spisa) ne znači da je usluga zaista i izvršena. Posebno se napominje da se na navedenoj ispravi navodi datum 1. listopada 2020., dok se utužena tražbina odnosi na razdoblje od od travnja 2021. do rujna 2023. ( Tako i Županijski sud u Zadru u odluci poslovni broj: 20 Gž-732/2022-2 od 12. lipnja 2023., Županijski sud u Puli-Pola u odluci poslovni broj: Gž-1080/2023-2 od 15. studenoga 2023.)

19. Tuženik je osporio vjerodostojnost izvoda iz poslovnih knjiga broj:14295 od 15.1.2024. kao i prijepisa računa, koji kao takvi predstavljaju vjerodostojne isprave, ali isti nemaju pretpostavljenu dokaznu snagu (čl. 230. st. 1. ZPP-a), jer je riječ o privatnim jednostranačkim ispravama koji, sami po sebi, nisu dostatni za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari. Također, iz preostale spisu priležeće dokumentacije dostavljene po tužitelju ne proizlazi da je tužitelj uredno izvršavao uslugu odvoza komunalnog otpada.

20. Odredbom čl. 14. Direktive 2008/98/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 19. studenog 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (Službeni list Europske unije EL 312/12 od 22. studenog 2008.) i gore citiranim odredbama ZOGO a i ZGO-a određeno je da se cijena javne usluge odvoza miješanog komunalnog otpada obračunava po načelu "onečišćivač plaća", dok se prema pravnom shvaćanju izraženom u zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 4. prosinca 2017. prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom, kao i prema Zakonu o otpadu primjenjuje načelo "onečišćivač plaća" - proizvođač otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom te nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga stvarno nije pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači.

21. Stoga, u situaciji kada tuženik ističe da mu usluga nije pružena i da spremnik za odlaganje otpada ne posjeduje, kao i navode da mjesečno zaprima tri zasebna računa te da VS podmiruje trošak u odnosu na sistemski broj objekta 00941123, sud je, primjenom pravila o teretu dokaza, zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženiku pružena navedena javna usluga. Pri tome, treba i navesti da, načelo "onečišćivač plaća" je osigurano i u odnosu na cijenu obvezne usluge samo ukoliko je javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada i pružena.

22. S obzirom da ZOGO i ZGO ne propisuju mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena te uzevši u obzir da tužitelj tijekom postupka nije nedvojbeno dokazao u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a da je izvršio uslugu odvoza otpada sukladno citiranim odredbama ZOGO-a i ZGO-a, a time niti da bi obračun cijene usluge prema utuženim računima bio sukladan odredbama navedenih zakona, to sud nalazi da ne postoji obveza tuženika na snošenje troškova gospodarenja komunalnim otpadom te u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan pa je odlučeno kao u točci I. izreke presude primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a.

23. Naposljetku valja otkloniti tuženikov prigovor presuđene stvari (res iudicata) obzirom na to da je sud uvidom u presudu ovoga suda poslovni broj Povrv-3085/2024- 6 od 2. travnja 2026. utvrdio da se radi o postupku vođenim među istim parničnim strankama, međutim u tom je predmetu potraživanje odnosi na sistemski broj objekta 00941107 dok je predmet ove parnice sistemski broj objekta 00941115 .

24. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

25. Odluka o naknadi parničnog troška tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tuženik u cijelosti uspio u sporu. Tako je tuženiku priznat zatraženi trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 13,27 EUR (dokaz o uplati na listu 213 spisa).

26. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Sutkinja:

Boška Pavičić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu (30,00 EUR)

2. Tuženiku