Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kž-447/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog CG, zbog kaznenog djela protiv imovine - oštećenje tuđe stvari – iz članka 235. stavak 1.Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbi optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: K-71/2021-49 od 18. listopada 2024. ispravljene rješenjem istog suda broj K-71/2021-56 od 27. veljače 2026.., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženog CG kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi PG, zbog kaznenog djela oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa je na temelju odredbe članka 235. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 68. KZ/11 optuženom CG izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u trajanju od 6 (šest) mjeseci koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava.

3. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenik RG upućen je imovinskopravni zahtjev u visini 1.000,00 eura (slovima: tisuću eura) ostvarivati u parničnom postupku.

4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 dalje: ZKP) optuženi je u cijelosti oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. do 6. ZKP .

5. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik osobno i putem braniteljice Ane Čule, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalbe optuženika nisu osnovane.

9. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP navodeći da se pobijana presuda ne može ispitati jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna sama sebi i razlozima presude. Međutim, optuženik na opisani način parafrazira citiranu zakonsku normu, ali ne konkretizira navedene povrede, a drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije utvrdio proturječnost izreke i obrazloženja, niti proturječja u razlozima presude kao niti proturječja između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i samih tih isprava, već je utvrdio da je prvostupanjski sud o odlučnim činjenicama iznio jasne, dostatne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, zbog čega nije u pravu žalitelj da je ostvarena navedena žalbena osnova.

10. Žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP, te posljedično povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP žalitelj u osobno podnesenoj žalbi i žalbi podnesenoj putem braniteljice obrazlaže na način da je neosnovano odbijen njegov dokazni prijedlog da se u postupku ispitaju svjedoci IG i BG koji su se prije inkriminiranog događaja fizički sukobili s optuženikom, jer smatra su te osobe za vrijeme trajanja sukoba s optuženikom mogle oštetiti vozilo oštećenika, pa je u tom dijelu činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Ističe da je kritične zgode on bio fizički napadnut od trojice mladića unutar i izvan kafića, te je bio tjelesno ozlijeđen, a ispitani svjedoci nisu potvrdili sva oštećenja na vozilu oštećenika, pa zaključuje da iz provedenih dokaza ne proizlazi nedvojbeno da je on počinio navedeno kazneno djelo.

11. Međutim, suprotno tvrdnjama optuženika, prvostupanjski sud je činjenično stanje u ovom postupku pravilno i potpuno utvrdio u odnosu na sve odlučne činjenice , te potom pravilno primijenio kazneni zakon kada je utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo oštećenje tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11 na način i pod uvjetima kako je to navedeno u izreci pobijane presude.

12. Naime, suprotno tvrdnjama žalbe, ispitani svjedoci RG, FG, ČG, SG i MG u bitnome su suglasno iskazivali o odlučnim činjenicama te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da iz njihovih iskaza proizlazi da je optuženik bio fizički napadnut od strane trećih osoba, ali da te osobe više nisu bile prisutne na mjestu događaja u vrijeme kada su vidjel i optuženika koji je rukama i nogama udarao po vozilu oštećenika. Stoga je prvostupanjski sud dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem svjedoka IG i BG osnovano odbio kao nevažan dokazni prijedlog jer se tim dokazima ne bi utvrdilo drugačije činjenično stanje.

13. Obranu optuženika da bi netko treći oštetio automobil oštećenika u vrijeme njegovog fizičkog sukoba s trećim osobama koje su ga fizički napale, prvostupanjski je sud pravilno otklonio kao nevjerodostojnu jer je suprotna provedenim dokazima i to iskazima gore imenovanih svjedoka. Tako iz iskaza oštećenog EG proizlazi da je kroz prozor vidio optuženog da udara po njegovom automobilu, a isto su potvrdili svjedoci SG koji je vidio optuženog da trga retrovizor i udara nogom o automobil i svjedok ČG koji je vidio optuženog da šakom udara u zadnji kraj auta i da je isti sav krvav te je vidio i udubljena vrata od vozača i suvozača. Iako iz iskaza svjedok LG proizlazi da nije vidio optuženog da udara u automobil oštećenika, na što ukazuje žalba, isti je iskazao kako je nekoga čuo da viče da optuženik udara po automobilu EG, a istovjetno je iskazao i svjedok ČG koji je naveo da je čuo kada je netko u kafiću uzviknuo da oštećenom C netko razbija auto. Prema tome, prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio dio obrane optuženika u kojem isti ukazuje da bi netko treći, a ne on, odnosno da bi netko od trojice mladića sa kojima je došao u sukob počinili štetu na automobilu oštećenika, s obzirom da nitko od ispitanih svjedoka te osobe nije vidio na parkiralištu da oštećuju automobil oštećenika EG, već upravo suprotno, svjedoci SG i ČG su potvrdili iskaz oštećenika EG da su vidjeli upravo optuženog kako rukama i nogama udara po njegovom automobilu u vrijeme kada nije bilo drugih osoba na parkiralištu.

14. Stoga je, nakon detaljne analize i ocjene svakog provedenog dokaza posebno i u međusobnoj povezanosti, prvostupanjski sud pravilno zaključio da su se u postupanju optuženika tempore criminis ostvarila sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. KZ/11, zbog čega nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.

15. Iako je optuženik u žalbi naveo da se žali zbog odluke o kazni i sigurnoj mjeri, tu žalbenu osnovu ne obrazlaže, no kako je njegova žalba podnesena zbog žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu i u odnosu na odluku o kazni i sigurnosnoj mjeri.

16. Prvostupanjski sud je u točkama 21. i 22. obrazloženja pobijane presude iznio okolnosti iz članka 47. KZ/11 o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, a zbog kojih je optuženika za počinjeno kazneno djelo osudio na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci. Tako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i pravilno vrednovao kao olakotno da je optuženik lošeg imovnog stanja te je za vrijeme trajanja ovog postupka u požaru izgubio kuću i zadobio ozljede zbog kojih je bio bolnički liječen, dok je otegotnim cijenio njegovu raniju osuđivanost u razdoblju od 2010. do 2023. u kojem je pet puta osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela i to teške krađe te kaznenih djela s elementima nasilja kao što su kaznena djela tjelesne ozljede, teške tjelesne ozljede, prijetnje i nasilja u obitelji, za koja djela su mu izricane uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora koje evidentno nisu u dostatnoj mjeri utjecale na optuženika da se suzdrži od činjenja kaznen ih djela.

17. Kazneno djelo oštećenje tuđe stvari je kazneno djelo protiv imovine koje u sebi sadrži elementne nasilja. S obzirom da je optuženik pet puta osuđivan zbog kaznenih djela protiv imovine i kaznenih djela s elementima nasilja, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da se radi o osobi sklonoj činjenju takvih kaznenih djela. Imajući u vidu navedeno i sklonost optuženika konzumaciji alkohola (od ranije ima dijagnosticiran alkoholizam), pod čijim utjecajem je bio i u vrijeme inkriminiranog događaja, kako je to utvrđeno iz obrane optuženika i nalaza i mišljenja vještaka psihijatra, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da se jedino primjenom bezuvjetne kazne zatvora u trajanju šest mjeseci može očekivati ispunjenje propisane svrhe kažnjavanja sukladno članku 41. KZ/11. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je izrečena kazna zatvora u svemu primjerena kazna kako optuženikovim osobnim okolnostima, tako i načinu i okolnostima počinjenog kaznenog djela i njegovim posljedicama te stupnju njegove krivnje, te da će ista djelovati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i sve ostale da se suzdrže od činjenja kaznenih djela utječući na njihovu svijest o štetnosti i pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja počinitelja.

18. Osnovano je prvostupanjski sud optuženiku, na temelju odredbe članka 68. KZ/11, izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja s obzirom iz nalaza i mišljenja provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika proizlazi da je optuženik kazneno djelo za koje je proglašen krivim počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti zbog jačeg pogoršanja psihičkog stanja uz uporabu alkohola, uz preporuku vještaka o kontinuiranom psihijatrijskom liječenju pod nadzorom s ciljem smanjenja rizika od ponavljanja kaznenih djela.

19. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbe optuženika i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević