Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-104/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici CG, EG, Nera Kaucki i Bojan Doneski, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Jovan Doneski, Perica Medaković, Nera Knaucki i Bojan Doneski iz Garešnice protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko- upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-630/2020-47, od 22. siječnja 2024., u sjednici vijeća 30. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-630/2020-47, od 22. siječnja 2024. u točkama II i III izreke.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I izreke tuženici je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 3.945,87 eur/29.730,18 kn s zateznim kamatama po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.
2. Točkom II izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima u točki I izreke kao i za isplatu zatezne kamate za petnaesti dan u mjesecu za iznose dosuđene pod točkom I izreke.
3. Točkom III izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
4. Protiv te presude u točkama II i III izreke žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu žalbenog troška.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjska presuda u točki I izreke postala je pravomoćna zbog izostanka žalbe tuženice, s time da tuženica žalbom ne pobija presudu ni u odluci o naknadi parničnog troška u točki III izreke.
8. S obzirom na to u ovom žalbenom postupku je sporno je li prvostupanjski sud pravilno pobijanom presudom u točki II izreke odbio navedeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja, te posebno, je li pravilno točkom III izreke odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
9. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud nakon donošenja ukidnog rješenja ovog suda broj Gž R-537/2020-2 od 25. rujna 2020., a kojim je, ovaj sud odlučujući o žalbi tuženice protiv dijela presude Općinskog suda u Delnicama broj P-264/12 od 26. studenog 2014. tu presudu ukinuo u točki I izreke u dijelu u kojem je tuženici naloženo tužitelju platiti razliku plaće u ukupnom iznosu od 77.969,45 kn s kamatama od 15. studenog 2009. pa nadalje mjesečno unaprijed, te je predmet vraćen na ponovno suđenje, te ujedno ostavljeno o naknadi parničnog troška tužitelja povodom revizije odlučiti u konačnoj odluci. Također proizlazi da se navedeni dio zahtjeva tužitelja odnosi na isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i neradnim danom za period od 15. studenog 2009. pa nadalje s time da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revr 725/17 -2 od 17. srpnja 2018., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude ovog drugostupanjskog suda broj Gž-1005/2015-2 od 16. studenog 2016. u vezi tog dijela zahtjeva, reviziju tužitelja prihvatio glede pitanja ima li tužitelj pravo na isplatu dodataka na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanima za dane provedene na terenu za vrijeme nakon 1. listopada 2009. ako Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09) nije uređeno pitanje dodataka i visine dodataka za vrijeme rada na terenu.
10. Iz stanja u spisu te obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud, nakon donošenja ukidnog rješenja ovog suda od 25. rujna 2020. proveo dokazni postupak, na način da je u nekoliko navrata odredio da vještakinja financijsko knjigovodstvene struke Bibica Milat, koja je u ovom predmetu ranije vještačila, dopuni nalaz i mišljenje, te je, nakon višekratnih dopuna nalaza i mišljenja, te usmenog saslušanja te vještakinje prvostupanjski sud na prijedlog tuženice odredio provođenje novog knjigovodstvenog vještačenja koje je povjerio Centru za financijska vještačenja d.o.o., koji je utvrdio da tužitelj ima pravo na razliku plaće u navedenom razdoblju u ukupnom iznosu od 29.730,18 kn/3.945,87 eur, te je tužitelj sukladno tom nalazu i mišljenju, podneskom od 4. prosinca 2023. uredio tužbeni zahtjev tražeći isplatu razlike plaće u iznosu od 29.730,18 kn/3.945,87 eur s kamatama što znači da je tužitelj ranije postavljeni tužbeni zahtjev o kojem je u ponovljenom postupku trebalo odlučiti (76.969,45 kn) djelomično povukao, s time da se tuženica prema stanju u spisu djelomičnom povlačenju tužbe nije protivila.
11. Sud je, tako uređeni tužbeni zahtjev tužitelja točkom I izreke pobijane presude, koju tuženica žalbom ne pobija prihvatio kao osnovan.
12. Točkom II izreke prvostupanjski sud je djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I izreke, uz obrazloženje da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek isplatom plaće što znači da do trenutka isplate plaće nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza porezu na dohodak i na te iznose se zatezna kamata do tada ne obračunava a sve u smislu odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11; dalje ZPD), i čl. 61. st. 1. i st. 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05 i 137/11 dalje Pravilnik).
13. Isto tako prvostupanjski sud je odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu razlike plaće u odnosu na tijek zatezne kamate na pojedine dosuđene iznose tako da kamata počinje teći od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec.
14. Ispitujući u povodu žalbe tužitelja navedeni dio prvostupanjskog presuđenja pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
15. Prvostupanjska presuda u točki II izreke je pravilna i zakonita.
16. U odnosu na navedeni dio presuđenja nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud pravilno, u primjeni citiranih Pravilnika, a budući da je tužitelju točkom I izreke presude dosuđena razlika plaće u bruto iznosu, odbio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, a koje stajalište kao pravilno prihvaća i ovaj sud.
17. Isto tako pravilno je u odnosu na tijek zatezne kamate tužitelju na pojedine iznose razlike plaće suđena zatezna kamata u tijeku od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec.
18. Odlučujući o naknadi parničnog troška prvostupanjski sud je cijeneći cjelokupno stanje u spisu, o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 4. i čl. 155. ZPP-a pritom je cijeneći da je tužitelj s obzirom na pravomoćno dosuđeni iznos razlike plaće iz točke I izreke ostvario djelomičan uspjeh u dokazivanju osnove zahtjeva, dok da je tuženica glede osnove tužbe uspjela u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za obavljanje poslova vođenja skladišta, po kojem osnovu je tužitelj tražio isplatu iznosa od 16.900,00 kn, koji dio tužbenog zahtjeva tužitelja je već ranije pravomoćno odbijen kao neosnovan. Također je imao u vidu da je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata i u odnosu na tijek kamata iz točke II izreke pobijane presude odbijen kao neosnovan.
19. Cijeneći uspjeh stranaka u odnosu na visinu zahtjeva, sud je utvrdio da su stranke djelomično uspjele u parnici i to u omjerima od 63,76%: 36,24% pa cijeneći da je ukupno veći kvalitativni uspjeh tuženice u parnici, a isto tako veći kvantitativni uspjeh tužitelja u parnici, sud je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
20. Tužitelj u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost odluke o naknadi parničnog troška u bitnom navodi da je on ipak djelomično u parnici uspio budući da je pravomoćno i konačno prihvaćen njegov tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće u iznosu od 3.945,87 eur s kamatama te smatra da s obzirom na omjer uspjeha u parnici od 63,76% ima pravo na naknadu parničnog troška od tuženice. Tužitelj također navodi da mu sud nije dosudio niti materijalne troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka i dokazivanje visine tužbenog zahtjeva zbog čega smatra da odluka o naknadi parničnog troška nije pravilna i zakonita.
21. Opisani žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani te ne dovode u sumnju pravilnost i zakonitost odluke o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a koja odredba u konkretnom slučaju s obzirom na djelomični i podjednak uspjeh stranaka u parnici dolazi u primjenu.
22. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj tužbom tražio isplatu razlike plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i neradnim danom u ukupnom iznosu od 93.446,29 kn, da je tuženica u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osnovanost i visinu ovog dijela zahtjeva osporavala, pri čemu iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj nakon donošenja ukidnog rješenja ovog suda od 25. rujna 2020., podneskom od 10. listopada 2022. tužbeni zahtjev smanjio tražeći isplatu iznosa od 58.319,43 kn/7.740,32 eur, koji je tužitelj neosnovano temeljio na pogrešnom pravnom shvaćanju u odnosu na osnovu tužbe i nalazu i mišljenju vještakinje Bibice Milat, te je tužitelj konačno nakon provedenog novog knjigovodstvenog vještačenja po Centru za financijska vještačenja d.o.o., kojim vještačenjem je utvrđena razlika plaće tužitelja u iznosu od 29.730,18 kn/3.945,87 eur pri čemu je trošak predujma za to (novo) vještačenje platila tuženica, te je tužitelj naposljetku podneskom od 4. prosinca 2023. tužbeni zahtjev smanjio na iznos utvrđen novim vještačenjem, u iznosu od 29.730,18 kn/3.945,87 eur i postavio ga u skladu s pravnim shvaćanjima tuženice koje je isticala u odnosu na pravnu osnovu tužbe i metodologiju obračuna razlike plaće koja tužitelju pripada.
23. Stoga te kada se uzme u obzir da je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu razlike plaće za vođenje skladišta u iznosu od 16.900,00 kn već ranije pravomoćno odbijen kao neosnovan, radi se o djelomičnom uspjehu stranaka u parnici pri čemu je prvostupanjski sud pravilno ocijenio uspjeh stranaka s obzirom na pravnu osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva, te u takvim okolnostima pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
24. Stoga, u odnosu na troškove zastupanja stranaka, te uspjeh stranaka u parnici u kvalitativnom i kvantitativnom smislu, pravilan je zaključak suda da svaka stranka snosi svoj trošak zastupanja.
25. To se odnosi i na ostale materijalne troškove jer iz stanja u spisu proizlazi da je tužitelj predujmio troškove vještačenja koje je izvršila vještakinja Bibica Milat, međutim, naposljetku, te kako je sud pravilno ocijenio da nalaz i mišljenje ove vještakinje sa svim dopunama nije prihvatljiv i da na temelju istoga nije moguće na pravilan način odlučiti o tužbenom zahtjevu, te nadalje cijeneći da je sud na prijedlog tuženice proveo novo vještačenje po Centru za financijska vještačenja d.o.o., da je troškove predujma za to vještačenje platila tuženica, da je tužitelj upravo na temelju tog nalaza i mišljenja postavio konačan tužbeni zahtjev u visini koju je predlagala i prihvatila tuženica, tada, je pravilna odluka suda da stranke snose svaka svoj trošak postupka i u odnosu na materijalne troškove koje su tijekom postupka imale.
26. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude dok prvostupanjska presuda u točki I izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci, 30. lipanj 2026.
Predsjednica vijeća
Barbara Bosner
