Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:174/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Kristine Šušilović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog PE, zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza – iz članka 305. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 – u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj: K-359/2024-15 od 05. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog PE kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I., na temelju članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP) stavljen je izvan snage kazneni nalog Općinskog suda u Zlataru, broj K-359/2024-2 od 05. studenog 2024., a pod točkom II. proglašen je krivim optuženi PE zbog kaznenog djela protiv pravosuđa – davanjem lažnog iskaza – iz članka 305. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, te je na temelju članka 305. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci, na temelju članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP u vezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 6. ZKP naloženo je optuženiku da naknadi troškove kaznenog postupka na ime paušala u iznosu od 200,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem braniteljice Marije Kos, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP , prije dostave sutkinji izvjestiteljici, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Optuženik je naveo da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, ali u žalbi obrazlaže samo žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok ostale žalbene osnove ne konkretizira niti ne ukazuje u čemu bi se iste sastojale.

8. Žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik obrazlaže na način da iznosi svoju analizu i ocjenu iskaza ispitanih svjedoka policijskih službenika HE i JE, iskaz svjedoka ŽE, te iskaz PE koji je isti iznosio u prekršajnom postupku poslovni broj Pp-1018/2021, te zaključuje da optuženik u prekršajnom postupku ispitan kao svjedok nije iznosio niti jednu odlučnu činjenicu bitnu za donošenje odluke o krivnji ŽE u tom prekršajnom postupku. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženik dao lažan iskaz u prekršajnom postupku kako bi on potvrdio da ŽE policijski službenici nisu nudili liječnički pregled, jer se po stavu obrane, radi o ničime utemeljenoj pretpostavci suda te da u tom postupku optuženik niti na koji način nije pomagao svjedoku ŽE. Zaključno smatra da u ponašanju optuženika nisu ostvarena objektivna niti subjektivna obilježja kaznenog djela za koje je osuđen, te nema osnova za utvrđenje njegove krivnje.

9. Suprotno iznesenim žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud proveo temeljitu i kritičku analizu i ocjenu provedenih dokaza, kako svakog posebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, nakon čega je donio ispravan zaključak o postojanju kaznene odgovornosti optuženika za kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz članka 305. stavak 1. KZ/11, a za svoje zaključke dao je jasne, razumljive, dostatne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Naime, među strankama nije sporno da je optuženi PE pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, Prekršajni odjel u prekršajnom postupku protiv ŽE dao svjedočki iskaz, da je prije toga primio sva zakonska upozorenja u odnosu na posljedice davanja lažnog iskaza, te da je tom prilikom naveo da se dana 30. travnja 2021. nalazio zajedno u automobilu sa ŠE.

11. Sporno je među strankama da li je optuženik u tom postupku dao lažan iskaz i ukoliko je iznosio neistiniti iskaz je li on iskazivao o bitnim okolnostima važnim za donošenje odluke o prekršajnoj odgovornosti ŽE u tom postupku.

12. Prvostupanjski je sud osnovano prihvatio kao istinite i vjerodostojne iskaze svjedoka HE i JE, policijskih službenika, koji su suglasno iskazivali da su imali postupanje prema ŽE kojeg su zaustavili tijekom vožnje te izvršili nadzor nad vozilom i vozačem, potom je isti alkotestiran i bio je negativan, nakon toga je test za droge donio policijski službenik IE, te je napravljen test na prisutnost droge u organizmu koji je pokazao da je ŽE bio pozitivan na kokain, pa je istom ponuđen liječnički pregled i vađenje krvi, što je isti odbio, nakon čega je isključen iz prometa i oduzeta mu je vozačka dozvola, te mu je rečeno da netko treba doći po njega, zbog čega je ŽE kontaktirao nekoga iz Zagreba da dođe po njega, pri čemu su ovi svjedoci suglasno naveli da s ŠE u automobilu nije bilo drugih osoba, nitko nije izašao iz automobila i nitko nije ležao na stražnjem sjedalu, već su se tamo nalazile osobne stvari i crni ruksak. Iskazi ovih svjedoka suglasni su podacima optužnog prijedloga koji je podnesen protiv ŽE iz kojeg proizlazi da je ŽE dana 30. travnja 2021. određena mjera privremenog oduzimanja vozačke dozvole u trajanju od 12 sati, da je isti testiran pomoću testa za detekciju opojnih droga te je preliminarnim testom utvrđeno da je pozitivan na drogu kokain, nakon čega mu je ponuđen liječnički pregled i vađenje krivi, ali je navedeno izričito odbio.

13. Pored takvog stanja stvari, prvostupanjski je sud s pravom ocijenio iskaz svjedoka ŽE da je optuženik kritične zgode bio s njim u automobilu i da se nalazio na stražnjem sjedalu za vrijeme policijskog postupanja, kao neistinit i nevjerodostojan, jer je neuvjerljiv i neživotan te suprotan iskazima policijskih službenika i optužnom prijedlogu u kojem su zabilježene radnje postupanja prema njemu i utvrđene činjenice tijekom tog postupanja, pri čemu nije dao jasne razloge zašto je zvao prijatelja P da dođe po njega ukoliko se doista optuženik nalazio s njim u automobilu. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je svjedok ŽE, kako to proizlazi iz preslike prekršajnog predmeta koji se protiv njega vodio, s ciljem da izbjegne prekršajnu odgovornost zbog upravljanja vozilom pod utjecajem droge kokain, u pisanoj obrani naveo svjedoka PE kao osobu koja može potvrditi njegove navode da mu policijski službenici nisu nudili liječnički pregled, nakon čega je optuženi PE ispitan u svojstvu svjedoka u tom postupku potvrdio obranu ŽE da se on nalazio s njim u vozilu i da je on tijekom policijskog postupanja rekao ŽE da traži od policijskih službenika da provedu još neki test, pa je ŽE tražio da ga policijski službenici testiraju, ali oni nisu htjeli već su mu samo oduzeli vozačku dozvolu i rekli mu da netko drugi mora voziti.

14. Zbog navedenog, nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da on u prekršajnom postupku nije ispitan na odlučne okolnosti koje su od utjecaja na prekršajnu odgovornost ŽE, s obzirom je upravo suprotno utvrđeno da je ispitan kao svjedok iskazivao da je bio prisutan u automobilu u vrijeme postupanja policijskih službenika prema ŽE potvrđujući njegovu obranu da mu policijski službenici nisu omogućili liječnički pregled i vađenje krvi, što je odlučna okolnost koja je bitna za donošenje odluke o njegovoj prekršajnoj odgovornosti. Stoga, nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je optuženik u prekršajnom postupku ispitan kao svjedok dao lažan iskaz kako bi „pomogao“ ŽE i da je trebao potvrditi njegovu obranu da mu policijski službenici nisu nudili liječnički pregled, jer je navedeni zaključak prvostupanjski sud donio na temelju podataka pregledanog i pročitanog prekršajnog spisa poslovnog broja Pp-1018/2021 u kojem se nalazi pisana obrana ŽE i svjedočki iskaz optuženog, pa se evidentno ne radi o „ničime utemeljenoj pretpostavci suda“ kako to neosnovano tvrdi žalitelj.

15. Imajući u vidu pravilno utvrđene odlučne činjenice od strane prvostupanjskog suda, nije u pravu optuženik da njegov iskaz u prekršajnom postupku nije imao niti je mogao imati nikakav utjecaj na donošenje odluke o krivnji u tom postupku optuženog ŽE.

16. Zbog navedenog, žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a posljedično i zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

17. Obzirom je optuženik žalbu podnio zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, koja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, iako nije naveo razloge za pobijanje odluke o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ispitao i taj dio pobijane presude, sukladno članku 478. ZKP.

18. Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije prvostupanjski je sud na temelju odredbe članka 47. KZ/11 utvrdio i ocijenio okolnosti odlučne za proces individualizacije kazne, pa je kao olakotno utvrdio da optuženik do sada nije osuđivan za istovrsno kazneno djelo, dok je otegotnim cijenio da je bio u sukobu sa zakonom obzirom je osuđen zbog drugog kaznenog djela. Nakon što je utvrdio navedene okolnosti, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja optuženiku je izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci koju je uvjetovao rokom provjeravanja od dvije godine.

19. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena uvjetna osuda primjerena kaznenopravna sankcija izrečena optuženiku s obzirom na njegove osobne okolnosti, njegovo ranije ponašanje, kao i okolnosti koje se odnose na počinjeno kazneno djelo i njegove posljedice. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda izrečena uvjetna osuda u dovoljnoj mjeri izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, u dovoljnoj mjeri utječe na optuženika i druge osobe da se suzdrže od činjenja kaznenih djela utječući na njihovu svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, te istovremeno omogućava optuženiku uključivanje u društvo, čime je podobna ispuniti svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11.

20. Pobijana presuda ispitana je u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević