Poslovni broj: Us I-633/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Milki Škaro Grozdanić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja SŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ante Bogdanić odvjetnik u Biogradu na Moru, Kralja Petra Svačića 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi utvrđivanja državljanstva, odlučujući o tužbi tužitelja od 28. ožujka 2025., izvanraspravno 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, KLASA: UP/II -224- 04/22-01/9, URBROJ: 511-01-203-25-2 od 11. siječnja 2025., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, KLASA: UP/II-224-04/22-01/9, URBROJ: 511-01- 203-25-2 od 11. siječnja 2025., odbijena je žalba SŠ rođenog **.**.1982. u [adresa], Republika Srbija, državljanina Republike Srbije, izjavljena protiv rješenja Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Biograd, Broj: 511-18-09-02-UP/I-18/2021 od 25. listopada 2021. godine.

2. Citiranim rješenjem Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Biograd, Broj: 511-18-09-02-UP/I-18/2021 od 25. listopada 2021. godine odbijen je zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva i naknadni upis u knjigu državljana SŠ (otac ŠŠ) rođenog dana **.**.1982. u [adresa], Republika Srbija, državljanina Republike Srbije, uz obrazloženje da ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva temeljem članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine broj: 53/91, 70/91 – ispravak, 28/92 i 113/93, 130/11, 110/15 i 102/19).

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu, osporavajući zakonitost i pravilnost osporavanog rješenja zbog bitnih povreda odredaba postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prava. Tužitelj u tužbi navodi da smatra da ispunjava pretpostavke za stjecanje hrvatskog državljanstva, da mu nije jasno kako ne ispunjava uvjete, napominje da je njegova majka IŠ hrvatska državljanka, da je njegova teta, setra tužiteljeve majke ĐŠ dobila hrvatsko državljanstvo po osnovi svoje majke SŠR. Također navodi da je tužiteljev bratić (sin od TŠ, brat tužiteljeve majke) dobio hrvatsko državljanstvo po osnovi svog oca TŠ, a da je sin od TŠ također rođen u [adresa]. Stoga tužitelju nije jasno kako su oni dobili hrvatsko državljanstvo, a tužitelj ne može, jer da su i oni rođeni u [adresa] i da im se roditelji nisu uopće opredjelili koje će republičko državljanstvo imati dijete. Stoga da je tuženik trebao usvojiti žalbu tužitelja i poništiti prvostupanjsko rješenje. Slijedom navedenog, predlaže da Sud usvoji tužbu, poništi osporavanbo rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 4. lipnja 2026. je navelo da tužitelj u tužbi ne navodi nikakvi konkretni tužbeni navodi iz kojih se razloga pobija rješenje Ministarstva, KLASA: UP/II-224-04/22-01/9; URBROJ: 511-01-203-25-2 od 11. siječnja 2025. godine, pa da se tuženik zapravo i nema na što očitovati. Također je navelo da nije sporno da je tužiteljeva majka hrvatska državljanka podrijetlom, koja je to državljanstvo imala i u vrijeme tužiteljevog rođenja, međutim, da je tužitelju po rođenju upisan u maticu rođenih podatak o državljanstvu SR Srbije, a ne podatak o državljanstvu SR Hrvatske. Stoga da se za tužitelja ne može utvrditi da je stekao hrvatsko državljanstvo po propisima važećim do 08. listopada 1991. godine jer od rođenja ima državljanstvo Republike Srbije. U odnosu na poimenično nabrajanje pojedinih osoba u tužbi u vezi načina na koji su stekli hrvatsko državljanstvo, tuženik je naveo da se zbog zaštite osobnih podataka, ne može na isto očitovati, ali je istakao da ima više načina stjecanja hrvatskog državljanstva. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan zbog neispunjavanja zakonskih pretpostavki za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana propisanih odredbom članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine", broj 53/91, 70/91-ispravak, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15, 102/19 i 138/21), niti da se na tužitelja može primijeniti odredba članka 5. stavka 2. istog Zakona, a sve iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i podataka koji se nalaze u spisu predmeta koji je sudu dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. Kako stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave te kako među strankama činjenice nisu sporne već je isključivo sporna primjena prava, Sud je primjenom načela učinkovitosti u skladu s odredbom čl. 98. ZUS-a predmetni spor odluči riješiti bez rasprave.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istome priložene.

7. Tužba tužitelja nije osnovana.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, KLASA: UP/II-224-04/22-01/9, URBROJ: 511-01-203-25-2 od 11. siječnja 2025.

9. Među strankama je sporno ispunjava li tužitelj zakonom propisane uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana.

10. Među strankama je isključivo sporno je li u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari pravilno i zakonito primijenjena odredba č l. 30. st. 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ili je pak trebalo primijeniti odredbu čl. 5. st. 2. istog Zakona, a kako to tužitelj smatra.

11. Odredbom članka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ( Narodne novine, broj: 53/1991, 70/1991, 28/1992, 113/1993, 4/1994, 130/2011, 110/2015 i 102/2019, dalje Zakona) propisano je da se ovim zakonom uređuje hrvatsko državljanstvo, pretpostavke za njegovo stjecanje i prestanak.

12. Odredbom članka 3. Zakona je propisano da se hrvatsko državljanstvo stječe:

1. podrijetlom;

2. rođenjem na području Republike Hrvatske;

3. prirođenjem;

4. po međunarodnim ugovorima

13. Odredbom članka 4. Zakona je propisano da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo dijete:

1. čija su oba roditelja u trenutku njegova rođenja hrvatski državljani;

2. čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, a dijete je rođeno u [adresa];

3. čiji je jedan od roditelja u trenutku rođenja djeteta hrvatski državljanin, drugi bez državljanstva, ili nepoznatog državljanstva a dijete je rođeno u inozemstvu. Podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i dijete stranog državljanstva ili bez državljanstva ako su ga prema odredbama posebnog zakona usvojili hrvatski državljani. Takvo se dijete smatra hrvatskim državljaninom od trenutka rođenja 14. Odredbom članka 5. stavkom 1. Zakona je propisano da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako do navršene 21. godine života bude prijavljena u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu Republike Hrvatske u inozemstvu ili u matičnom uredu u Republici Hrvatskoj radi upisa u evidenciju kao hrvatski državljanin.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.

Stavkom 3., istog članka, je propisano da osoba rođena u inozemstvu, čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, a ne udovoljava pretpostavci iz stavka 1. ovoga članka, stječe hrvatsko državljanstvo ako bi ostala bez državljanstva.

15. Odredbom članka 30. st. 1. Zakona je propisano da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da se hrvatskim državljaninom smatra pripadnik hrvatskog naroda koji na dan stupanja na snagu ovog zakona nema hrvatsko državljanstvo, a na dotični dan ima prijavljeno prebivalište u [adresa], ako da pisanu izjavu da se smatra hrvatskim državljaninom.

Stavkom 3., istog članka, Hrvatskim državljaninom smatra se i osoba koja je upisana u evidenciju o državljanstvu u periodu od 1. ožujka 1978. do 8. listopada 1991., a izdana mu je javna isprava kojom se dokazuje hrvatsko državljanstvo. Stavkom 4., istog članka, je propisano da se pisana izjava iz stavka 2. ovoga članka predaje policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji općine na čijem području osoba ima prebivalište.

Stavkom 5., istog članka, je propisano da utvrđivanje pretpostavki iz stavka 1. i 2. ovoga članka obavlja policijska uprava odnosno policijska postaja. Ako utvrdi da su ispunjene sve pretpostavke naložit će upis u evidenciju o državljanstvu bez donošenja pisanog rješenja. Ako utvrdi da nisu ispunjene sve pretpostavke odbit će zahtjev rješenjem.

16. Odredbom čl. 30. a stavkom 1. Zakona propisano je da se na prijedlog ministarstva nadležnog za hrvatske branitelje, hrvatskim državljaninom s danom 8. listopada 1991. smatra nestali i smrtno stradali hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji nema upis u evidenciju hrvatskih državljana.

Stavkom 2., istog članka, propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra i osoba rođena u razdoblju od 8. siječnja 1977. do 8. listopada 1991., kojoj su u trenutku rođenja oba roditelja imala hrvatsko državljanstvo, ali joj je u evidenciji o državljanstvu upisano drugo državljanstvo, ako u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.

17. Iz stanja i sadržaja spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istome priložene, razvidno je i kao nesporno utvrđeno:

- da je predmetni upravni postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden na Zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva kojeg je tužitelj podnio putem Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu, Republika Srbija dana 2. studenog 2020.;

- da su spisu tuženog tijela priložene sljedeće isprave: izvod iz Matične knjige rođenih od **.**.2020., izvod iz Matične knjige vjenčanih, Uvjerenje o državljanstvurepublike Srbije, Uvjerenje o nekažnjavanju, Uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak ( a koje isprave su priložene u izvorniku i ovjerenom prijevodu na hrvatskom jeziku), izvornik Potvrde MUP-a Biograd na Moru da nije upisan u KD RH, Izvornik MUP-a Biograd na Moru da je Majka upisna u KD RH, ovjereni preslik majčine Domovnice, ovjereni preslik majčinog Uvjerenja o državljanstvu SR Hrvatske, preslik majčinog Izvoda iz Matične knjige rođenih te ovjereni preslik osobne iskaznice R Srbije i životopis;

- da je po zaprimanju predmetnog zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva na temelju odredbe čl. 30. st. 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu Zahtjev dostavljen nadležnom MUP, PU zadarskoj, PP Biograd koja je provela postupak utvrđivanja pretpostavki iz čl. 30. st. 1. Zakona, nakon čega je donijela Rješenje Broj: 511-18-09-02-UP/I-18/2021 od 25.10.2021. kojim je odbijen zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana SŠ (otac ŠŠ) rođenog dana **.**.1982. u [adresa], Republika Srbija, državljanina Republike Srbije uz obrazloženje da ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva temeljem članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine broj: 53/91, 70/91 – ispravak, 28/92 i 113/93, 130/11 i 110/15 i102/19);

- da je tužitelj protiv citiranog rješenja pravodobno podnio žabu;

- da je tuženo tijelo osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova RH donijelo rješenje KLASA: UP/II-224-04/22-01/9, URBROJ: 511-01-203-25-2 od 11. siječnja 2025., kojim je odbilo žalbu žalitelja, ovdje tužitelja, a protiv kojeg rješenja je tužitelj podnio tužbu i pokrenuo predmetni upravni spor.

18. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo.

19. Ovo stoga što je tuženo tijelo na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenilo odredbu čl. 30. st. 1. Zakona te nakon pravilno provedenog upravnog postupka pravilno i zakonito utvrdilo da tužitelj ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana propisanih odredbom čl. 30. stavkom 1. Zakona. Valja istaći da u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije sporno da je tužitelj rođen **.**.1982., prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu (8. listopada 1991.), te da se na osobe rođene prije tog datuma primjenjuju odredbe članka 30. Zakona o hrvatskom državljanstvu, a kojom odredbom je utvrđeno načelo pravnog kontinuiteta državljanstva, a kako to osnovano navode i prvostupanjsko i tuženo tijelo u svojim rješenjima.

20. Stoga, pored nesporne činjenice da je tužitelj po rođenju upisan u knjigu državljana Republike Srbije koja se vodi za matično područje [adresa], pod red. brojem 2846 za 1982. godinu, to je pravilno utvrđenje kako prvostupanjskog, tako i tuženog tijela da tužitelj ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, temeljem odredbe članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu, budući da je sukladno propisima važećim u Republici Srbiji u trenutku njegovog rođenja, podrijetlom stekao državljanstvo Republike Srbije. Slijedom navedenog, a kako se po propisima, važećim do 08. listopada 1991. godine, dakle do dana stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, koji je u konkretnom slučaju mjerodavan i koji se u konkretnom slučaju primjenjuje, uz savezno i jugoslavensko državljanstvo, moglo imati samo jedno republičko državljanstvo, to se tužitelju ne može naknadno utvrditi da je istovremeno imao i hrvatsko državljanstvo u smislu navedene zakonske odredbe.

21. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je recentnoj upravno sudskoj praksi, pa tako primjerice i u presudi Visokog upravnog suda RH u Zagrebu poslovni broj Usž-246/20-2 od 13. veljače 2020.

22. Pravilno i prvostupanjsko i tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja navode da je odredba čl. 30. st. 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu pravna osnova za primjenu ranijih propisa o državljanstvu. Iako je njihovo važenje prestalo, oni i dalje vrijede kao pravni izvori, odnosno primjenjuju se na one činjenice koje su nastale u vrijeme njihova važenja, ako su te činjenice utjecale ne državljanstvo neke osobe.

23. S tim u vezi valja istaći da je u vrijeme rođenja tužitelja na snazi bio Zakon o državljanstvu SR Hrvatske (Narodne novine,broj: 32/77) koji se na području R Hrvatske primjenjivao do 08. listopada 1991., kojim je odredbom čl. 4. navedenog Zakona propisano da će hrvatsko državljanstvo steći dijete čija su oba roditelja hrvatski državljani. Ukoliko je jedan od roditelja hrvatski državljanin, a drugi državljanin neke druge Republike bivše državne zajednice, dijete je podrijetlom stjecalo hrvatsko državljanstvo ako su se roditelji tako sporazumijeli. Ukoliko nije postojao sporazum roditelja o državljanstvu dijeteta, djete je stjecalo hrvatsko državljanstvo ako su u trenutku njegova rođenja roditelji imali prebivalište u [adresa].

24. U provedenom postupku je kao nesporno utvrđeno da je tužiteljev otac ŠŠ rođen 1957. godine u [adresa], Srbija, državljanin Republike Srbije, dok je tužiteljeva majka ŠŠR rođena 1957. godine u Rijeci, Hrvatska, državljanka Republike Hrvatske podrijetlom, upisana 1958. godine u knjigu državljana koja se vodi u Matičnom uredu Biograd na Moru pod rednim brojem 2013. Da su roditelji su sklopili brak 1978. godine u [adresa], Srbija, u kojem im je bilo i prebivalište u vrijeme tužiteljevog rođenja. Da iz Uvjerenja o državljanstvu, broj: 204- 00-4/2020/352763 od 07. listopada 2020. godine nespornim proizlazi da je tužitelju podatak o državljanstvu Republike Srbije upisan u Matici rođenih koja se vodi za matično područje [adresa], pod red. brojem 2846, za 1982. godinu.

25. Slijedom naprijed nespornog utvrđenja da tužitelj državljanstvo Republike Hrvatske nije stekao po propisima važećim do dana stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, odnosno do 8. listopada 1991., to je pravilno postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kada je primjenom odredbe čl. 30. st. 1. Zakona, podneseni zahtjev odbilo, a potom i tuženo tijelo kada je osporavanim rješenjem odbilo žalbu žalitelja, ovdje tužitelja kao neosnovanu uz obrazloženje koje kao pravilno, argumentirano i na Zakonu osnovano prihvaća i ovaj Sud budući da tužitelj ne ispunjava zakonske pretpostavke za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske na temelju članka 30. stavak 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu

26. Pored naprijed navedenog, valja istaći da tuženo tijelo u osporavanom rješenju pravilno navodi da u predmetnoj upravnoj stvari nema mjesta primjeni ni odredbe čl. 5. st. 2. Zakona, po kojoj odredbi su se zahljevi mogli podnositi u razdoblju od 01.01.2020. do 01.01.2023. godine, pravilno ističući da su odredbama članaka 4. i 5. Zakona propisani uvjeti za stjceanje hrvatskog državljanstva podrijetlom.

27. Navedene odredbe odnose se, po prirodi stvari, samo na novorođenu djecu i osobe rođene za vrijeme važenja Zakona o hrvatskom državljanstvu, tj. rođene nakon **.**.1991. kad je stupio na snagu navedeni Zakon. Na osobe rođene prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu, dakle rođene za vrijeme dok je Hrvatska bila sastavu bive SFRJ (pa ondašnja SR Srbija, u kojoj je tužitelj rođen, nije bila inozemstvo u odnosu na SR Hrvatsku), primjenjuje se odredba članka 30. stavka 1. Zakona koja nije mijenjana, niti brisana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskorn državljanstvu („Narodne novine", broj: 102/19), koji je stupio na snagu 01.01.2020. godine. U postupku koji se provodi temeljem odredbe članka 30. stavka 1. Zakona također se imaju vidu odredbe kojima je regulirano stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom, onog zakona koji je važi u vrijeme rođenja osobe čije se državljanstvo utvrđuje, a što je u tužiteljevom slučaju ranije citirana odredba čl. 4. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske iz 1977. godine. S tim u vezi, tužitelj se upućuje na Odluke Ustavnog suda RH broj: U-III- 1895/2001 od 16. veljače 2005. godine, broj: U-III-16125/2005 od 16. prosinca 2009. godine i broj: U-III- 2489/2008 od 04. srpnja 2012. godine.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, te kako nije ostvaren koji od razloga ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ( Narodne novine, broj: 47/09) na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 47. stavku 3. ZUS-a, to je valjalo na temelju odredbe članka 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci.

29. Odluka o troškovima upravnog spora je izostala obzirom na činjenicu da stranke trošak nisu ni popisale, ni zatražile.

U Splitu 30. lipnja 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki upravni sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje presude.

DNA:

1. tužitelju po opunomoćeniku

2. tuženiku

3.tužitelja pozvati na uplatu pristojbe za tužbu i pristojbe za presudu, po pravomoćnosti

3. tuženiku uz povrat spisa tuženog tijela, po pravomoćnosti

4. u spis

5. kal. pravomoćnosti do 24.08.2026.