REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-652/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Jasminke Janković, u upravnom sporu tužiteljice FV, rođene **.**.1987., državljanke Republike Turske, a čijim zahtjevom su obuhvaćeni i maloljetni sin FVK, rođen **.**.2014., državljanin Republike Turske, i maloljetna kći BV, rođena **.**.2018., državljanka Republike Turske, svi zastupani po opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, 30. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/25-06/625, URBROJ: 511-01-212-25-4 od 5. veljače 2025. te za rješavanje stvari.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu KLASA: UP/I-216-03/25-06/625, URBROJ: 511-01-212-25-4 od 5. veljače 2025. odbačen je kao nedopušten naknadni zahtjev tužiteljice, kojim su obuhvaćena i njezina maloljetna djeca, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da je pobijano rješenje u cijelosti nezakonito te na činjenicama neutemeljeno te da ga pobija u cijelosti. Dodaje da je predmetnim rješenjem povrijeđen zakon, da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te da je na temelju tako pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja donesena nezakonita odluka. Ističe da ona ima itekako valjane razloge koji su temeljeni na članku 47. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Smatra da je kriterij na temelju kojeg tuženik svrstava Tursku na popis sigurnih zemalja u cijelosti nejasan, pri tome u cijelosti zanemarujući situaciju da se radi o F. Iznosi da je u svom naknadnom zahtjevu jasno opisala situaciju u kojoj se ona i njezina obitelj osjećaju krajnje ugrožene, a ujedno je i pokušala nakon presude u predmetu Us I-2877/24 utvrditi mogućnost povratka u zemlju podrijetla, na što joj je iz te zemlje po poznanicima obitelji rečeno da je njima povratak nemoguć, da se vlasti raspituju za njih, da ih imaju namjeru odvesti i prvo zatvoriti, a zatim i moguće pogubiti, a da bi svako navođenje razloga na ovom mjestu tuženik protumačio kao ponavljanje prvotnog zahtjeva. Nastavlja da nije da ona nije probala ustanoviti mogućnost povratka, upravo suprotno. Opisuje da je to ekstenzivno pokušavala, upravo iz razloga što su s njom i dvoje male djece, a koju kao majka ona svakako želi zaštititi. Predlaže da se poništi rješenje tuženika, da joj se odobri besplatna pravna pomoć te da se isplati pružatelju besplatne pravne pomoći zatraženi troškovi.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je tužba neosnovana u cijelosti. Dodaje da tužiteljica navodi kako je on pogrešno utvrdio činjenično stanje i sukladno navedenom pogrešno primijenio članak 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Ističe da tužiteljica tijekom postupka nije navela nikakve nove činjenice i okolnosti u odnosu na prethodni postupak, štoviše na zahtjevu je u odgovoru na pitanje pod rednim brojem 3. izričito izjavila: „Sve sam navela tijekom podnošenja prvog zahtjeva za međunarodnu zaštitu". Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis, u spis tuženika i u spis ovog suda poslovni broj: Us I-2877/2024 te je održano ročište.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Nesporno je da je tužiteljica 30. siječnja 2025. podnijela naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li u upravnom postupku pravilno navedeni zahtjev odbačen.

8. Člankom 47. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. i 33/23.) propisano je da naknadni zahtjev podnosi državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva nakon izvršne odluke kojom je prijašnji:

1. zahtjev odbijen sukladno članku 38. toga Zakona ili

2. postupak obustavljen sukladno članku 39. stavku 2. točki 4. toga Zakona (stavak 1.). Dalje je propisano da se obrazloženje naknadnog zahtjeva predaje u Prihvatilištu neposredno u pisanom obliku ili usmeno na zapisnik ako je osoba nepismena, a da Ministarstvo odlučuje o naknadnom zahtjevu najkasnije u roku od 15 dana od dana njegovog zaprimanja (stavak 2.). Također, propisano je da naknadni zahtjev mora biti razumljiv i sadržavati bitne činjenice i dokaze nastale nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite (stavak 3.) te da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku (stavak 4.). Konačno propisano je da će se ako se utvrdi da je naknadni zahtjev dopušten, ponovno odlučivati o osnovanosti zahtjeva, a prijašnja odluka ukinuti (stavak 5.) te da će se naknadni zahtjev odbaciti ako se utvrdi da je nedopušten sukladno stavcima 3. i 4. toga članka (članak 6.).

9. Iz presude ovog suda poslovni broj: Us I-2877/2024-7 od 22. studenog 2024. utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/23-06/10012, URBROJ: 511- 01-212-24-9 od 15. svibnja 2024. kojim je odbijen njezin zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, kojim su obuhvaćena i njezina maloljetna djeca. Iz obrazloženja presude utvrđeno je da je tužiteljica već tada navodila da su susjedi neugodni zbog nacionalnosti, da je napuštanje zemlje podrijetla vezano uz njezinog supruga, jer je saznao da ga traže iz policije, a da je sud zaključio da niti jedna materijalna činjenica nije utvrđena, te da tužiteljica ne bi trebala imati problema temeljem kurdskog podrijetla pri povratku u Tursku. Istaknuto je da tužiteljica primjerice nije imala nikakvih problema zbog svoje kurdske narodnosti kod svojih roditelja u regiji Manisa.

10. Iz naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 30. siječnja 2025. utvrđeno je da je tužiteljica navela da je ona B i da je zbog toga imala velikih problema u Turskoj, a da su djeca također imala zbog toga problema u školi. Nastavila je da su svi bili diskriminirani zbog nacionalnosti te da im vlasti nisu dozvoljavale da govore svojim jezikom. Opisala je da su doživljavali neugodnosti u zgradi gdje su živjeli, a da su ih susjedi ugnjetavali i ružno se ophodili prema njima. Istaknula je da je puno članova obitelji njene majke u zatvoru samo zato što su J. Iznijela je da ih vlast optužuje da su teroristi te da zato nisu mogli mirno živjeti. Opisala je da se bojala za vlastiti život i za život svoje djece. Napomenula je da bi, ako se njen suprug vrati u Tursku, odmah bio uhićen te da se zato boje vratiti. Izjavila je da za te činjenice zna od svoga djetinjstva, da su ih oduvijek vlast, ali i sami O, drugačije tretirali samo zato što su J. Dodala je da je za činjenicu da bi supruga policija uhitila saznala još dok je bila u Turskoj, da suprug nije bio kod kuće, da je policija došla i pretresla kuću, a da suprug od straha nije dolazio kući. Na pitanje zašto te činjenice nije navela prilikom podnošenja prvog zahtjeva za međunarodnu zaštitu odgovorila je da je sve navela prilikom podnošenja prvog zahtjeva za međunarodnu zaštitu, da su morali napustiti zemlju zbog problema koje je suprug imao u Turskoj, te da se zbog svega prethodno navedenog nije usudila učiti kurdski jezik.

11. Stoga je pravilno navedeni naknadni zahtjev tužitelja odbačen na temelju članka 47. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Naime, tužiteljica u njemu ponavlja isti razlog napuštanja zemlje podrijetla – probleme zbog toga što su J – koji je iznijela u prethodnom postupku međunarodne zaštita te je sama odgovorila da je te činjenice navela prilikom podnošenja prvog zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Stoga se ne radi o bitnim činjenicama i dokazima nastalim nakon izvršnosti odluke ili koje tražitelj iz opravdanih razloga nije predočio u prijašnjem postupku, a odnose se na utvrđivanje ispunjavanja uvjeta za odobrenje međunarodne zaštite u smislu članka 47. stavka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Pri tome se napominje da se dopuštenost naknadnog zahtjeva ocjenjuje na temelju sadržanih činjenica i dokaza, a u vezi s već upotrijebljenim činjenicama i dokazima u prijašnjem postupku u smislu članka 47. stavka 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

12. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24. i 39/26.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).

13. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužiteljica nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena joj je besplatna pravna pomoć u točki II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite ("Narodne novine" broj: 140/15. i 155/22).

14. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa). Naime, odvjetniku je u skladu s Tbr. 27 t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema navedenom Pravilniku te trošak zastupanja na raspravi 22. svibnja 2026. u iznosu od 500,00 eura umanjen za 50% prema istom Pravilniku, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

U Zagrebu 30. lipnja 2026.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. odvjetnik Zoran Bauer – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis